How to Maximize and Measure Learning’s Contribution to Business Results

The biggest challenge in the future will be establishment of processes and creation of a model for the development of small and medium enterprises and promotion of entrepreneurial and staff skills through structured training. Every training department today faces the question of how to prove its worth or quantify its contribution to business results and organizational success. With current business downturn this is no longer just a philosophical question. A clear and credible response is critical to the entrepreneurial levels of funding, priority and visibility of your learning initiatives. Due to todays economical situation there are two ways to think about different industries. One that are still continuing to grow and hire, and other struggling to survive and cutting their costs and workforces. Growing industries need new employees and they need them up to-speed quickly. They also need employees due to attrition and often high turnover rates. Industries that are struggling are looking at how to get work done with fewer employees as often critical organizational knowledge has left or is leaving with outgoing employees. Purpose of this paper is to show how we will use Learning Paths proven metodologies to fast-track rapid development of industry-based job-skills to quickly fill skils-gaps and anable companies to deploy a productive trained workforce in far less time than through conventional curriculum-based training. We ll show also how this method creates enormous opportunies for entrepreneurs, companies, associations, economic development leaders and others to leverage the power of Learning Paths to create jobs, retrain workers, address skills-gaps and build stronger local and national economy. Learning Paths apply lean process engineering techniques to the skills development challenge. This enables businesses to benefit from much faster (up to 30-50%) development of new hires, beyond competence to proficiency, and existing staff to achieve greater levels of productivity. Almost as a spin off benefit, managers are equipped with tools to facilitate, quantify and maintain improved performance, and individuals get the opportunity to take control of their own skills development. As with lean process improvement, we ll show how the learning paths approach breaks down the skills development path, all the way to proficiency, into its component steps. Each step includes a learning outcome or demonstration of proficiency and chunks up training to be delivered just before it is applied, rather than all at one time, introducing milestones, or check point events to review progress and make any necessary adjustments. All done in a 4 stage process for each learning path: 1. Define proficiency 2. Map Current Path 3. Accelerate the Path 4. Implement and Measure The key point however is that the Learning Pathways approach allows people development to be measured for both its effectiveness and return on investment to the business which we ll show in so called ROI LP calculator

Die Rolle des Wissens in der Transformation der Gesellschaft in die Sinn-Ökonomie

Bit nove ekonomije leži u preobražavanju ekonomske misli iz egocentrične u ekocentričnu svijest. Znanje u takvom procesu nosi ključnu ulogu, a redefiniranje funkcije koju ono danas ima u modernim društvima neoliberalne ekonomske doktrine predstavlja temeljni preduvjet transformacije društva prema ekonomiji smisla. Svijest pojedinca stoga se odmiče od vrijednosti zajedničkog i usmjerava se k vrijednostima pojedinačnog, kao nečeg nužnog kako bi se ostvario u potpunosti. Individualizacija stoga postaje uporište i temeljni pokretač procesa proizvodnje znanja u modernim društvima. Ubrzavanje vremena determinirano samo jednim društvenim područjem djelovanja pojedinca (ekonomskim) direktno se odražava na strukturu i volumen znanja koje tokom svog života treba usvojiti. Ovim radom ukazuje se na povezanost vremena tj. komprimiranja vremena pojedinca sa strukturom i volumenom znanja koje proizvode pojedine dionice lanaca proizvodnje znanja. Znanje koje se nameće pojedincu determinirano je tržišnim zakonitostima i korporativnim vrijednostima koje nadilaze sve ostale društvene vrijednosti. Svi pokazatelji, od ekonomskih, klimatskih, energetskih i sl., ukazuju na neodrživost individualnog tipa svjesnosti te proces proizvodnje znanja orijentiranog isključivo pojedinačnim interesima. Stoga se nužnim nameće potreba uspostavljanja nove platforme za proizvodnju znanja koja za primarni cilj ima stvaranje društvenih skupina nositelja promjena prema ekonomiji smisla.The essence of the new economy lies in the transformation of economic thought from egocentric to ecocentric consciousness. Knowledge plays a key role in this process and redefining its function in today’s modern societies of neoliberal economic doctrine is a fundamental precondition for the transformation of the society towards the economy of sense. The consciousness of the individual today moves from the common values toward individual ones, seen as necessary for an individual to be fully realized. Individualization has therefore become the fundamental driver of the process of knowledge production in modern societies. The acceleration of time dominated by only one social aspect of the individual’s (economic) activity directly reflects on the structure and volume of knowledge that needs to be acquired during one’s lifetime. This paper points to the connection between time, i.e. the compression of an individual’s time, and the structure and volume of knowledge produced by the individual aspects of the knowledge production chain. The knowledge imposed on the individual is determined by the laws of the market and corporate values that surpass all other social values. All indicators, from economic, climate, energy, etc. point to the unsustainability of individualization and the process of producing knowledge-oriented exclusively to individual interests. Therefore, there is a need to establish a new platform for the production of knowledge, the primary goal of which is to create social groups that can carry our transformation towards the economy of sense.Das Wesentliche der neuen Ökonomie liegt in der Transformation der ökonomischen Vernunft aus dem anthropozentrischen ins ökozentrische Bewußtsein. Das Wissen spielt in einem solchen Prozess eine Schlüsselrolle und in der Redefinition der Funktion, die es heute in modernen neoliberalen Gesellschaften hat, stellt es eine Grundbedingung für die Transformation der Gesellschaft in eine Sinn-Ökonomie dar. Das Bewußtsein des Einzelnen bewegt sich von den Werten der Gemeinsamkeit zu den Werten des Einzelnen, um sich voll zu verwirklichen. In modernen Gesellschaften wird die Individualisierung daher zum Stützpunkt und Grundauslöser der Produktion wissenschaftlichen Wissens. Die durch nur ein soziales Gebiet (das ökonomische) des menschlichen Wirkens bestimmte Zeitbeschleunigung widerspiegelt sich direkt auf Struktur und Volumen des Wissens, das man sich zeit seines Lebens aneignen soll. In dieser Arbeit wird auf die Verbindung der Zeit d.h. der Zeitkomprimieriung des Einzelnen mit der Struktur und dem Volumen des Wissens hingewiesen, die einzelne Kettenglieder der Wissensproduktion herstellen. Das Wissen, das dem Einzelnen aufgedrugen wird, ist von Marktgesetzen und Unternehmenswerten bestimmt, die über allen gesellschaftlichen Werten stehen. Alle Indikatoren, von ökonomischen, klimatischen, energetischen u.a. zeigen auf eine unmögliche Aufrechterhaltung des individuellen Bewußtseinstyps und eines auf individuellen Interessen beruhenden Prozesses der Wissensproduktion hin. Aus diesem Grund ist es dringend notwendig, eine neue Plattform zur Produktion des Wissens aufzustellen, deren primäres Ziel es ist, neue Gesellschaftsgruppen als Änderungsträger in die Sinn-Ökonomie zu bilden

Terapijski pristup seroznom karcinomu jajnika niskog gradusa

Low-grade serous ovarian cancer (LGSOC) has less aggressive behavior and a better clinical outcome than high-grade serous ovarian cancer (HGSOC). Considering that this malignancy is relatively chemoresistant, surgery is the keystone of treatment, with a strong recommendation for maximal cytoreduction. Women with stage IA-IB disease should undergo observation alone after primary cytoreductive surgery. In contrast, observation, chemotherapy, or endocrine therapy are possible options for those with stage IC-IIA disease. Patients with stage IIB-IV disease receive either chemotherapy with carboplatin and paclitaxel for six cycles followed by endocrine therapy, most commonly with aromatase inhibitors, or endocrine therapy alone until disease progression or unacceptable toxicity. Surgery, chemotherapy, and endocrine therapy are also used in patients with recurrent disease. Targeted agents, especially mitogen-activated protein kinase (MEK) inhibitors and cyclin-dependent kinase (CDK) inhibitors, are currently under evaluation in this clinical setting. Additional research on the genomics of LGSOC to better define the activating gene mutations involved in the carcinogenesis is strongly warranted to improve the prognosis with this malignancy.Niskogradusni serozni karcinom jajnika (LGSOC) manje je agresivan i ima bolji klinički ishod u usporedbi s visokogradusnim seroznim karcinomom jajnika (HGSOC). Kirurško liječenje s pokušajem maksimalne citoredukcije važno je i opravdano zbog relativne kemorezistencije ovog tumora. Stadije bolesti IA-IB trebalo bi klinički pratiti nakon primarne citoredukcije, dok su kliničko praćenje, kemoterapija ili hormonska terapija predložene mogućnosti za stadije bolesti IC-IIA. Bolesnice stadija IIB-IV liječe se kemoterapijom sastavljenom od karboplatina i paklitaksela tijekom 6 ciklusa koju slijedi hormonska terapija, najčešće inhibitorima aromataze, ili pak samom hormonskom terapijom do progresije bolesti ili neprihvatljive toksičnosti. Kirurško liječenje, kemoterapija i hormonska terapija također se koriste za bolesnice s povratom bolesti. U tijeku su klinička istraživanja ciljanom terapijom, posebno s inhibitorima mitogenom-aktiviranih proteinskih kinaza (MEK) i inhibitorima kinaza ovisnih o ciklinu (CDK). Dodatna istraživanja genomike LGSOC-a, u cilju boljeg definiranja aktivacije genskih mutacija uključenih u karcinogenezu, neophodna su radi poboljšanja prognoze ove zloćudne bolesti

Strategija rasta i financiranja poduzetništva u uvjetima krize

Problematika ovog rada je financiranje malih i srednjih poduzeća u uvjetima krize. Za razliku od velikih poduzeća, mala i srednja poduzeća se susreću s više prepreka prilikom odabira načina financiranja, tj. nude im se nepovoljniji uvjeti financiranja. U radu smo istraživali koliko su mala i srednja poduzeća profitabilno poslovali u kriznim godinama te koji način financiranja im je najprihvatljiviji. Nakon općenitog definiranja poduzetništva predstavljena su glavna obilježja malog i srednjeg poduzetništva u Europi te glavna obilježja malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Zatim je definirana globalna ekonomska kriza, njezini uzroci i razvoj kroz vrijeme te utjecaj krize na poduzetništvo u Hrvatskoj. Predstavljene su također strategije financiranja malog i srednjeg poduzetništva kroz kredite financijskih institucija kao izvor financiranja MSP u Hrvatskoj i kredite i podrške vlade i specijaliziranih razvojnih institucija. Ključni dijelovi istraživanja su analiza poslovanja MSP te empirijsko istraživanje utjecaja krize na MSP. U zaključnim razmatranjima konstatirali smo da glavna hipoteza koja je postavljena u radu, tj. da su mala i srednja poduzeća u uvjetima krize usmjerena vlastitim izvorima financiranja, prihvaćena kao istinita.The issue of this research is the financing of small and medium-sized enterprises in crisis conditions. Unlike large companies, small and medium-sized enterprises face more obstacles when choosing funding, offering less favorable financing conditions. In this research, we have investigated how small and medium enterprises have profitable business in crisis years and what kind of financing is most acceptable to them. After the general definition of entrepreneurship, the main features of small and medium entrepreneurship in Europe and the main features of small and medium entrepreneurship in the Republic of Croatia are presented. After that, we defined the global economic crisis, its causes and development over time and the impact of the crisis on entrepreneurship in Croatia. Small and medium entrepreneurship financing strategies are also presented through loans from financial institutions as sources of SME financing in Croatia and loans and support from governments and specialized development institutions. Key parts of the research are business analysis SME and empirical research of the impact of the crisis on SME. In the concluding considerations, we have found that the main hypothesis set in the work, namely that small and medium-sized enterprises in crisis conditions are targeted by their own sources of funding, accepted as true

EKO-DISTRIBUCIJSKI CENTRI POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH PROIZVODA U FUNKCIJI POTROŠAČKOG POTENCIJALA URBANIH SREDIŠTA

Spatial expansion and increasing population of cities is turning them into neuralgic points of the food supply chain. Due to its structure and the speed of life processes, food is delivered to urban centres through conventional supply chains, and therefore, today we are faced with an extremely dependent consumer (due to the lack of food self-supply). For this reason, the strategic development of cities requires sustainable thinking and reasoning when it comes to food supply. A simple possible solution for the continuous and sustainable supply for the urban population is the development of ecodistribution centres for agri-food products. With the implementation of this model, numerous effects can be achieved; developing the rural environment of cities reduces the pressure of population inflows; ensuring the supply of fresh, high-quality food in sufficient amounts for the whole population, sustainable management of the waste generated in the process of food distribution and use. The short agri-food chain management, i.e. its production and consumption capacities, considerably reduces dependence on conventional chains. At the same time, prerequisites are created for controlling the production and disposal of waste within agri-food supply chains. Therefore, in this paper, we analyse the consumer potential of urban centres as the fundamental determinant for designing and implementing eco-distribution centres for agricultural products. Empirical research on consumer potential in urban centres was conducted with the help of two utility companies in the city of Split, in 20 residential buildings, and 148 tenants participated in the study.Prostorna ekspanzija i povećanje broja gradova pretvara ih u neuralgične točke lanca opskrbe hranom. Zbog svoje strukture i brzine životnih procesa, hrana se u urbana središta doprema putem konvencionalnih opskrbnih lanaca te stanovništvo pretvara u izuzetno ovisne potrošače (zbog nepostojanja uvjeta samoopskrbe hranom). Zato strateški razvoj gradova zahtijeva održivo razmišljanje i rasuđivanje kada je riječ o opskrbi hranom. Jedno od mogućih rješenja za kontinuiranu i održivu opskrbu hranom urbanog stanovništva je razvoj eko distribucijskih centara poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Primjenom ovog modela mogu se postići brojni učinci; razvija se ruralno okruženje gradova čime se smanjuje pritisak priljeva stanovništva; osiguravanje opskrbe svježom, visokokvalitetnom hranom u dovoljnim količinama za cijelo stanovništvo; održivo se upravlja otpadom nastalim u procesima distribucije i uporabe hrane. Upravljanje tokom kratkog poljoprivredno-prehrambenog lanca, tj. razvojem vlastitih proizvodno-potrošačkih kapaciteta omogućava se značajno smanjenje ovisnosti o konvencionalnim lancima istovremeno se stvaraju preduvjeti kontrole proizvodnje i zbrinjavanja otpada unutar poljoprivredno-prehrambenih opskrbnih lanaca. Stoga se u ovom radu analizira potrošački potencijal urbanog središta kao temeljne odrednice u projektiranju i implementiranju eko-distribucijskih centara za poljoprivrednoprehrambene proizvode. Empirijsko istraživanje potrošačkog potencijala u urbanim središtima provedeno je uz pomoć dva komunalna poduzeća u gradu Splitu, u 20 stambenih zgrada, a u istraživanju je sudjelovalo 148 stanara

ANALIZA NEZAPOSLENOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ U PERIODU 2008-2015 : završni rad

Nezaposlenost kao sociološka i ekonomska kategorija uzrokuje negativne pojave u razvitku ekonomije svake zajednice, u uskoj je vezi sa stupnjem ukupnog razvitka, a najizravnije je povezana s ostvarenjem bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. O tom odnosu ovisi investicijski potencijal gospodarstva, a time i zaposlenost i ukupni razvitak. U tranzicijskim je zemljama prilikom prijelaza na tržišno gospodarstvo došlo do značajne realokacije ponude rada i radnika iz posrnuloga javnog sektora u rizični i neafirimirani privatni sektor. Tako je došlo do značajnog ''gašenja'' velikog broja radnih mjesta u javnom sektoru upravo zbog loše provedene privatizacije i bezuspješnog pokušaja realokacije tih novih nezaposlenika u privatni sektor, a, što nije bilo moguće. Hrvatska se nalazi među zemljama koje imaju najstrože propise o zaštiti zaposlenja u Europi. Otpuštanje viška radnika teško je i skupo, a ograničeni su fleksibilniji oblici zapošljavanja. Istodobno je visoka dugotrajna nezaposlenost, dok zaposlenost pada. Prema međunarodnim standardima, dinamika zatvaranje radnih mjesta u Hrvatskoj je niska, a još je niža razina otvaranja novih mjesta. Rezultat je daljnje smanjivanje zaposlenosti i povećanje nezaposlenosti, uvelike uzrokovano ulaskom novih tražitelja zaposlenja koji ne mogu naći posao na trištu rada. Cilj ovog rada usmjeren je na analizu nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Daje se pregled strukture i kretanje nezaposlenosti u razdoblju od 2008. do 2015. godine. Također se detaljnije razrađuje nezaposlenost prema vrstama, uzroci te posljedice koje donosi nezaposlenost. U radu se donose pojedine mjere za smanjenje nezaposlenosti te njihova efikasnost.Unemployment as sociological and economic category causes negative occurences in development of economics of every community. It is in close correlation with the level of entire development and most directly is connected with realization of gross domestic product per capita. During the transition from a planned to a market economy, countries in transition registered significant job reallocation from the state sector to the poorly established and risky private sector. This caused a consistent loss of jobs in the state sector as a consequence of the "bad" privatisation process and the unsuccessful attempt to transfer newly unemployed persons to the private sector. Employment protection legislation in Croatia is among the most rigid in Europe. Termination is difficult and costly, and flexible forms of employment are limited. At the same time long-term unemployment is high while employment is declining. Job destruction in Croatia is low by international standards, and job creation is still lower. The result is falling employment and accumtion of unemployment, in large part due to new labor market entrants not being able to find a job. The main aim of this paper is to analyse the problem of unemployment in Croatia. The paper presents the structure and trend of unemployment in the period of 2008. up to 2015. It presents details on unemployment by type, also causes and consequences that brings unemployment. Furthermore, some of the measures to reduce unemployment rates are listed, and their effectiveness is evaluated

Eco - social - market model management in function of sustainable development of the Republic of Croatian

Razvojni koncept Republike Hrvatske determiniran je globalnim ekonomskim prilikama i stupnjem konkurentnosti njenog gospodarstva. Svjetska gospodarska zbilja prožeta je dubokom ekonomskom krizom koja nameće potrebu iznalaženja novih tržišnih i poslovnih modela koji će za posljedicu imati preobražaj dosadašnjih paradigmi. Jedan od pojmova koji već duže vrijeme zaokuplja svjetsku gospodarsku i ekonomsku javnost je održivi razvoj. Osnovna zamisao se temelji na težnji uspostavljanja uravnotežavajućih aktivnosti unutar gospodarskih (ekonomskih), društvenih i ekoloških procesa. Dosadašnji indikatori kojima se koristilo u cilju nadziranja inteziteta i pravca razvoja nekog društva zanemarivali su sveubuhvatnost potreba pojedinca, te su se isključivo fokusirale na ekonomske parametre. Stoga je neophodno u proiciranju budućih ekonomskih i gospodarskih indikatora pristupiti holističkoj analizi utjecaja ekonomskih, socialnih i ekoloških čimbenika. Da bi se to moglo ostvariti potrebito je redefinirati ulogu tržišta kroz implementaciju svih parametara koji svojim direktnim ili indirektnim djelovanjem determiniraju kompleksan gospodarski sustav. Iz takvih spoznaja proizlazi i potreba sustavnog i znanstveno utemeljenog istraživanja o razini i intezitetu sinergije eko-socijalnog-tržišnog modela i održive konkurentnosti gospodarstva Republike Hrvatske, te njihovog utjecaja na strategiju održivog razvoja, kako bi se na temelju znanstvenih činjenica stvorile najvažnije pretpostavke za kreiranje modela održive konkurentnosti. Ono što sigurno karakterizira svaku od kreiranih strategija je neophodnost dvosmjernog djelovanja koja je determinirana istovjetnom težnjom prema sigurnosti pojedinca i razvoja utemeljenog na platformi slobodnog tržišta. Stoga se eko-socijalno-tržišni gospodarski model, s obzirom na svoj apsorpcijski kapacitet (mogućnost uravnoteženja ekoloških, socijalnih i tržišnih zahtjeva društva), nameće kao jedno od rješenja čijom bi implementacijom Republika Hrvatska maksimizirala benefite globalizacijskih procesa, te osigurala razvojni potencijal budućim generacijama. U empirijskom dijelu doktorskog rada izrađen je gospodarski model Republike Hrvatske temeljen na kriterijalno definiranim čimbenicima, te su provedena istraživanja utjecaja promjene vrijednosti istih na parametre koji definiraju eko-socijalno-tržišni gospodarski model. Cilj provedenog istraživanja je utvrditi ključne parametre, te intezitet djelovanja na iste, kako bi gospodarski sustav Republike Hrvatske, kroz kompatibilnost s globalizacijskim procesima, ostvario uravnoteženost ekološko-socijalno-tržišnih zahtjeva društva. Korištenjem računalnih programa izvršeni su simulacijski procesi kriterijalno definiranog gospodarskog modela Republike Hrvatske, te je korištenjem matemtičkih modela definirana kauzalna veza među pojedinim parametrima, kao i njihov intezitet. U doktorskom radu dokazano je da se podizanjem razine inteziteta parametara koji definiraju eko-socijalno-tržišni model može postići uravnoteženost između sigurnosti i razvoja društva na održivoj tržišnoj platformi. Na temelju rezultata istraživanja formirani su i znanstveno utemeljeni prijedlozi mjera za razvoj eko-socijalno-tržišnog gospodarskog modela kao i preporuke za buduća istraživanja spomenute tematike temeljem kreiranog teorijsko-matematičkog modela društvene konkurentnosti.Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku