14 research outputs found
Prediktivni Äimbenici za rano prepoznavanje farmakorezistentne epilepsije
Epilepsy is one of the most common neurologic diseases. Despite improved diagnostic and therapeutic possibilities seizures remain refractory in more than 30% of patients with epilepsy. The aim of this study was to analyze the possible predictive factors for the development of pharmacoresistance in cryptogenic partial complex epilepsy. Patients were divided into two groups based on the number of seizures, clinical response to antiepileptic drugs and duration of the disease. One group consisted of patients resistant to anticonvulsant drugs and the other group of patients with well controlled seizures. Disease onset, electroencephalographic (EEG) findings and frequency of secondary generalization of partial complex seizures were analyzed in both groups. The results obtained showed a statistically significantly earlier occurrence of first epileptic seizure in the group of patients with pharmacoresistant epilepsy. The group of pharmacoresistant patients also had a statistically significantly higher proportion of secondary generalization of complex partial seizures as well as a higher proportion of patients with focal changes in EEG. These findings suggest that the onset of the disease at an earlier age, focal changes in EEG and secondary generalization of partial seizures may be early predictive factors for the development of pharmacoresistance in patients with cryptogenic partial complex epilepsy.Epilepsija je jedna od najuÄestalijih neuroloÅ”kih bolesti. Usprkos napretku dijagnostiÄkih i terapijskih moguÄnosti epileptiÄni napadaji ostaju refraktorni u viÅ”e od 30% bolesnika s epilepsijom. Cilj ovoga istraživanja bio je analizirati moguÄe prediktivne Äimbenike za razvoj farmakorezistencije kod bolesnika s kriptogenom parcijalnom kompleksnom epilepsijom. Na temelju broja napadaja, uÄinkovitosti antiepileptiÄne terapije te duljine trajanja bolesti bolesnike s parcijalnom kompleksnom epilepsijom podijelili smo u dvije skupine. Jednu skupinu su Äinili bolesnici s medikamentno rezistentnim oblikom bolesti, dok su drugu skupinu Äinili bolesnici s dobrim odgovorom na antiepileptiÄnu terapiju. U obje skupine se ispitivala dob poÄetka bolesti, analizirao se nalaz elektroencefalograma (EEG) te uÄestalost sekundarne generalizacije parcijalnih kompleksnih napadaja. Dobiveni rezultati su pokazali da je u skupini bolesnika s farmakorezistentnim oblikom bolesti statistiÄki znaÄajna ranija dob pojave prvog napadaja. TakoÄer je utvrÄeno da je u skupini farmakorezistentnih bolesnika statistiÄki znaÄajno veÄi udio bolesnika kod kojih dolazi do sekundarne generalizacije parcijalnih kompleksnih napadaja, kao i veÄi udio bolesnika sa žariÅ”nim promjenama u EEG-u. Dobiveni rezultati ukazuju na to da ranija dob poÄetka bolesti, žariÅ”ne promjene u EEG-u i sekundarna generalizacija parcijalnih epileptiÄnih napadaja mogu biti rani prediktivni Äimbenici za razvoj medikamentne rezistencije u bolesnika s kriptogenom parcijalnom kompleksnom epilepsijom
Incidencija akutnih simptomatskih napadaja kod bolesnika s COVID-19: monocentriÄno istraživanje
The most common neurological symptoms in patients with SARS-CoV-2 infection
are headache, myalgia, encephalopathy, dizziness, dysgeusia and anosmia, making more than 90
percent of neurological manifestations of COVID-19. Other neurological manifestations such as
stroke, movement disorder symptoms or epileptic seizures are rare but rather devastating, with possible
lethal outcome. The primary aim of this study was to estimate the prevalence of acute symptomatic
seizures among COVID-19 patients, while secondary aim was to determine their possible etiology.
Out of 5382 patients with COVID-19 admitted to Dubrava University Hospital from November
1, 2020 until June 1, 2021, 38 (seizure rate 0.7%) of them had acute symptomatic seizures. Of these 38
patients, 29 (76.3%) had new-onset epileptic seizures and nine (23.7%) patients with previous epilepsy
history had breakthrough seizures during COVID-19. Although acute symptomatic seizures are
an infrequent complication of COVID-19, seizure risk must be considered in these patients, particularly
in the group of patients with a severe course of the disease. Accumulation of proinflammatory
cytokines may contribute to the occurrence of seizures in patients with COVID-19, but seizures may
also be secondary to primary brain pathology related to COVID-19, such as stroke or encephalitis.NajÄeÅ”Äi neuroloÅ”ki simptomi kod bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2 su glavobolja, mialgija, encefalopatija, vrtoglavica,
disgeuzija i anosmija, a Äine viÅ”e od 90% neuroloÅ”kih manifestacija ove bolesti. Ostala neuroloÅ”ka zbivanja poput moždanog
udara, poremeÄaja pokreta ili epileptiÄkih napada nisu Äesta, ali su potencijalno teÅ”ke komplikacije s moguÄim smrtnim
ishodom. Primarni cilj ove studije bio je procijeniti uÄestalost akutnih simptomatskih napadaja kod bolesnika s COVID-19,
dok je sekundarni cilj bio utvrditi njihovu moguÄu etiologiju. Od ukupno 5382 bolesnika hospitaliziranih u KliniÄkoj bolnici
Dubrava od 1. studenoga 2020. godine do 1. lipnja 2021. njih 38 (0,7%) je imalo akutne simptomatske napadaje. Od tih
38 bolesnika 29 (76,3%) ih je imalo novonastale epileptiÄke napadaje bez ranije anamneze epilepsije, dok je njih 9 (23,7%)
imalo anamnezu dobro kontrolirane epilepsije uz pojavu epileptiÄkih napadaja tijekom bolesti COVID-19. Iako su akutni
simptomatski napadaji rijetka komplikacija bolesti COVID-19, treba razmiÅ”ljati o epileptiÄkim napadajima kod ovih bolesnika,
osobito kod onih s teŔkim oblikom bolesti. Nakupljanje proupalnih citokina može doprinijeti pojavi napadaja u bolesnika
s COVID-19, ali napadaji mogu takoÄer biti posljedica primarnog zbivanja na mozgu uslijed bolesti COVID-19,
poput moždanog udara ili encefalitisa
Antiepileptics and Drug Interactions
Antiepileptici (AEL) lijekovi su u kliniÄkoj primjeni dugi niz godina, a osim u lijeÄenju epilepsija, rabe se i u drugim stanjima poput migrene, neuropatske boli ili psihijatrijskih poremeÄaja, uglavnom kao kroniÄna terapija. Iako se njihova primjena preporuÄuje u obliku monoterapije, zbog karaktera bolesti Äesto se primjenjuju i kao politerapija. Rabe se u svim dobnim skupinama, a Äesto i u bolesnika s komorbiditetom, odnosno komedikacijom, Å”to znatno poveÄava moguÄnost interakcija s drugim lijekovima, a time i rizik od nuspojava. Stoga je, s obzirom na Å”iroku primjenu u kliniÄkoj praksi, osim o indikacijskom podruÄju i uÄinkovitosti, nužno voditi raÄuna i o njihovim interakcijama s drugim lijekovima.Antiepileptic drugs (AEDs) have been used in clinical practice for many years. They have also been used for the treatment of conditions other than epilepsy, such as migraine, neuropathic pain and psychiatric conditions, mostly as chronic therapy. Although AED monotherapy is recommended, the character of the disease often requires that AEDs be used as part of polytherapy. AEDs are used in all age groups, frequently in patients with comorbidities requiring co-medication, which significantly increases the possibility of drug interactions and the risk of side effects. Thus, given the widespread use in clinical practice, it is highly important to consider not only the range of indications and the efficacy of AEDs, but also their possible interactions with other drugs
MatiÄne Äelije zubne pulpe i njihov potencijalni znaÄaj u regenerativnoj medicini
To date, three types of dental stem cells have been isolated: Dental Pulp Stem Cells (DPSC), Stem Cells From Human Exfoliated Deciduous Teeth (SHED) and Immature Dental Pulp Stem Cells (IDPC). These dental stem cells are considered as mesenchymal stem cells. They reside within the perivascular niche of dental pulp. They are highly proliferative, clonogenic, multipotent and are similar to mesenchymal Bone Marrow Stem Cells (BMSC). Also, they have high plasticity and can be easy isolated. The expressions of the alkaline phosphatase gene, dentin matrix protein 1 and dentinsialophosphoprotein are verified in these cells. Analyses of gene expression patterns indicated several genes which encode extracellular matrix components, cell adhesion molecules, growth factors and transcription regulators, cell signaling, cell communication or cell metabolism. In both conditions, in vivo and in vitro, these cells have the ability to differentiate into odontoblasts, chondrocytes, osteoblasts, adipocytes, neurons, melanocytes, smooth and skeletal muscles and endothelial cells. In vivo, after implantation, they have shown potential to differentiate into dentin but also into tissues like bone, adipose or neural tissue. In general, DPSCs are considered to have antiinflammatory and immunomodulatory abilities. After being grafted into allogenic tissues these cells are ableto induce immunological tolerance. Immunosuppressive effect is shown through the ability to inhibit proliferation of T lymphocytes. Dental pulp stem cells open new perspectives in therapeutic use not only in dentin regeneration, periodontal tissues and skeletoarticular, tissues of craniofacial region but also in treatment of neurotrauma, autoimmune diseases, myocardial infarction, muscular dystrophy and connective tissue damages.Iz zubne pulpe su do danas izolovane tri populacije matiÄnih Äelija koje su oznaÄene kao matiÄne Äelije zubne pulpe (engl. Dental Pulp Stem Cells, DPSC), matiÄne Äelije iz eksfoliranih mleÄnih zuba (engl. Stem Cells From Human Exfoliated Decidual Teeth, SHED) i nezrele matiÄne Äelije zubne pulpe (engl. Immature Dental Pulp Stem Cells, IDPC). Sve matiÄne Äelije zubne pulpe su ektomezenhimalnog porekla i lokalizovane su u perivaskularnoj niÅ”i. One se lako i efikasno izoluju, visoko su proliferativne, klonogene, multipotentne, ispoljavaju visok stepen plasticiteta i i sliÄne su mezenhimalnim matiÄnim Äelijama koÅ”tane srži (BMSC). U njima je pokazana visoka ekspresija gena alkalne fosfataze, proteina 1 matriksa dentina i dentin-sijalofosfoproteina. TakoÄe, istaknuta je važnost u ovim Äelijama ekspresije viÅ”e gena koji kodiraju sintezu komponenti ekstracelularnog matriksa, molekula Äelijske adhezije, faktora rasta, transkripcionih faktora, gena prenosa Äelijskih signala, Äelijske komunikacije i metabolizma. U uslovima in vitro ili in vivo ove Äelije mogu da se diferenciraju, s odreÄenim meÄusobnim razlikama, u pravcu odontoblasta, hondrocita, osteoblasta, adipocita, neurona/glije, glatkih i skeletnih miÅ”iÄnih Äelija, endotelnih Äelija i melanocita. U uslovima in vivo, nakon implantacije, pokazuju razliÄit potencijal za formiranje dentina, ali i koÅ”tanog, masnog i nervnog tkiva. Generalno se smatra da DPSC imaju anti-inflamatorno dejstvo i ispoljavaju imunom-odulatorni efekat. TakoÄe, dovode do imunoloÅ”ke tolerancije ukoliko se implantiraju u alogena tkiva. Sposobnost inhibicije proliferacije T limfocita ukazuje na njihovo imunosupresivno dejstvo. MatiÄne Äelije zubne pulpe otvorile su nove perspektive u terapijskoj primeni ovih Äelija ne samo u regeneraciji dentina, tkiva periodoncijuma i koÅ”tano-zglobnog tkiva kraniofacijalne regije, veÄ i u leÄenju neurotraume, autoimunskih oboljenja, infarkta miokarda, miÅ”iÄne distrofije i oÅ”teÄenja vezivnog tkiva
Smjernice za farmakoloÅ”ko lijeÄenje epilepsije
SAŽETAK
MeÄunarodne smjernice za farmakoloÅ”ko lijeÄenje epilepsija opÄenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifiÄnosti poput ekonomskih i tehniÄkih moguÄnosti u pojedinim državama, dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda lijeÄenja i sliÄno. Stoga se nameÄe potreba izrade nacionalnih smjernica, Äiji su zapravo temelj meÄunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakoloÅ”ko lijeÄenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih struÄnih druÅ”tava i referentnih centara u RH, na Äelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neuroloÅ”kim druÅ”tvom i Hrvatskim druÅ”tvom za djeÄju neurologiju Hrvatskoga lijeÄniÄkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifiÄnosti u naÅ”oj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloÅ”kih profila i uÄinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna miÅ”ljenja. AntiepileptiÄka terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktiÄka primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, moguÄnostima lijeÄenja i samopomoÄi, životnim ograniÄenjima te moguÄim neželjenim dogaÄajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljÅ”anje kvalitete života. Zlatni standard lijeÄenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za lijeÄenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifiÄnim Äimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestiÄkih i dijagnostiÄkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika razliÄitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, razliÄitog profila nuspojava i sinergistiÄkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generiÄkih ili originalnog i generiÄkog oblika lijeka nije preporuÄljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptiÄke terapije treba biti postupno i sporo, u sluÄaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donoÅ”enju odluke o ukidanju, kao i o uvoÄenju antiepileptika, mora biti ukljuÄen bolesnik i njegova obitelj
OsnovnoŔkolska knjižnica u NOK-u
Uloga Å”kolske knjižnice neizostavna je u odgojno-obrazovnom procesu. Danas odgojno-obrazovni sustav treba osigurati okruženje u kojemu Äe djeca i mlade osobe biti osposobljeni za život u 21. stoljeÄu, pružajuÄi svima moguÄnost stjecanja relevantnih iskustava uÄenja i usvajanje temeljnih i novih znanja, vjeÅ”tina i stavova koji Äe im omoguÄiti aktivno suoÄavanje sa zahtjevima suvremenoga informacijskog doba i prilagodbu promjenama, a kljuÄna poveznica u ostvarivanju potrebnih kompetencija cjeloživotnog obrazovanja upravo je Å”kolska knjižnica. Glavni je razlog taj Å”to Å”kolskim knjižniÄarima pruža moguÄnost osnaživanja uloge koju imaju u odgojno-obrazovnom sustavu, njihovu prepoznatljivost i jaÄanje profesionalizacije, a Å”kolska je knjižnica prepoznata kao mjesto za uÄenje. Å kolska knjižnica u NOK-u joÅ” uvijek nema svoje odreÄeno mjesto, veÄ je ukljuÄena u pojedine kurikularne dokumente. NajveÄu prisutnost knjižnice pronalazimo u kurikulima meÄupredmetnih tema UÄiti kako uÄiti i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
Early recognition and risk factors of early neonatal sepsis
Cilj istraživanja: Izdvojiti djecu koja su u trogodiÅ”njem razdoblju imala ranu novoroÄenaÄku sepsu te odrediti incidenciju sepse, riziÄne Äimbenike u trudnoÄi i porodu, kao i razlog i vrijeme premjeÅ”taja ispitivane novoroÄenÄadi, opisati laboratorijske nalaze, kliniÄke simptome i znakove sepse. Nacrt studije: studija parova, povijesno istraživanje Ispitanici i metode: Ispitanici su bili novoroÄenÄad u koje je od 2017. do kraja 2019., postavljena dijagnoza sepse u Klinici za pedijatriju, KBC-a Osijek. Svakom novoroÄenÄetu kontrolna skupina bilo je prvo novoroÄenÄe koje je roÄeno poslije njega, a nije imalo sepsu. Iz istraživanja su iskljuÄena djeca koja su umrla u ranom neonatalnom razdoblju ili su imala veÄe priroÄene malformacije, kao i nedonoÅ”Äad. Tijekom istraživanja koriÅ”tena je medicinska dokumentacija. Rezultati: SeptiÄna novoroÄenÄad ÄeÅ”Äe je hipertrofiÄna, gestacijske dobi ā„ 40. Akutne bolesti dva su puta ÄeÅ”Äe u septiÄne novoroÄenÄadi. Svako peto dijete roÄeno je iz mekonijske plodove vode, a svakom desetom prethodi RVP >12 h. NajÄeÅ”Äi razlog premjeÅ”taja na Odjel neonatologije jesu poviÅ”eni upalni parametri i poremeÄaj tonusa. NajuÄestaliji prvi simptom jest dispneja. NovoroÄenÄad sa sepsom tri puta ÄeÅ”Äe od zdrave novoroÄenÄadi ima patoloÅ”ki nalaz u laboratoriju, a u 75 % sluÄajeva poviÅ”en CRP. ZakljuÄak: RiziÄni Äimbenici u trudnoÄi za razvoj sepse u novoroÄenÄeta jesu akutne infekcije, bolesti povezane s trudnoÄom, mekonijska plodna voda te RVP > 12 h. NajÄeÅ”Äe, sepsa se prezentirala odmah nakon poroda. Prvih sati nakon poroda javlja se promjena ponaÅ”anja, poremeÄaj tonusa te poviÅ”eni upalni parametri. Prvi dan bolesti najÄeÅ”Äe se javljala dispneja, potom cijanoza, ikterus, poremeÄaji tonusa i poviÅ”ena tjelesna temperatura.Objectives: The aim of this research was to single out children with early neonatal sepsis in a three-year period and to determine the incidence of sepsis, risk factors in pregnancy and childbirth, as well as the reason and time of the relocation of a neonate to the Department of Neonatology, to describe laboratory findings, clinical symptoms and early signs of sepsis. Study design: case-control historical study Subjects and methods: Participants were newborns diagnosed with sepsis at the Clinic for Pediatrics, University Hospital Center Osijek from the beginning of 2017 to the end of 2019. For each newborn, the control was the first newborn born after him without sepsis. Children who died in the early neonatal period or had major congenital malformations, as well as premature infants, were excluded from the study. Medical records were used to obtain the data for the study. Results: Septic neonates are more often hypertrophic, with gestational age ā„ 40. Acute diseases are twice as common in septic neonates. Every fifth child is born from meconium amniotic fluid and every tenth after the RVP > 12 h. The most common reasons for transferring the neonate to the Department of Neonatology are elevated inflammatory parameters and rigidity. The most common first symptom is dyspnea. Newborns with sepsis have pathological findings three times more often than healthy newborns, and in 75% of cases elevated CRP as well. Conclusion: Risk factors in pregnancy for the development of sepsis in newborns are acute infections, pregnancy-related diseases, meconium amniotic fluid, and RVP > 12 h. Most often, sepsis presents itself immediately after the delivery. In the first hours after the delivery, there is a change in behavior, hypertonia or hypotonia, and elevated inflammatory parameters. On the first day of a septic newbornās life, dyspnea occurred most often, followed by cyanosis, jaundice, tone disorders and fever