Parkinsonova bolest

Parkinson\u27s disease is one of the most common neurodegenerative diseases caused by degeneration of dopaminergic neurons in substantia nigra. The neuropathologic hallmark of Parkinson\u27s disease is the presence of Lewy bodies composed mostly of alpha-synuclein and ubiquitin. It is believed that the occurrence of Parkinson\u27s disease is due to a combination of genetic and environmental factors, but the exact mechanism of Parkinson\u27s disease development is not fully elucidated. The most characteristic motor symptoms for Parkinson\u27s disease include bradykinesia, rigidity, resting tremor and postural instability, while many patients also have non-motor signs and symptoms. The key therapeutic agent in the treatment of Parkinson\u27s disease is L-dopa, and the others are dopaminergic agents, monoamine oxidase-B (MAO-B) inhibitors, catechol-O-methyl transferase (COMT) inhibitors, amantadine and anticholinergic agents.Parkinsonova bolest je jedna od najčešćih neurodegenerativnih bolesti koju uzrokuje degeneracija dopaminergičnih neurona u supstanciji nigri. Neuropatološko obilježje Parkinsonove bolesti je nalaz Lewyjevih tjelešaca koja su najvećim dijelom građena od alfa sinukleina i ubikvitina. Pojavu Parkinsonove bolesti uzrokuje međudjelovanje genetskih čimbenika i čimbenika iz okoliša, ali točan mehanizam nastanka bolesti nije u potpunosti poznat. Najznačajniji motorni simptomi bolesti su bradikinezija, rigiditet, tremor u mirovanju i posturalna nestabilnost. Najznačajniji lijek u liječenju Parkinsonove bolesti je L-dopa, a primjenjuju se i dopaminergični agonisti, inhibitori monoaminooksidaze B (MAO-B), inhibitori katehol-O-metil transferaze (COMT), amantadin i anukolinergični lijekovi

Parkinsonova bolest - mogu li psiholozi pomoći?

Parkinsonova je bolest druga najčešća neurodegenerativna bolest nakon Alzheimerove, a očituje se u heterogenim simptomima, koji se često dijele na motoričke, poput akinetičkog tremora, te nemotoričke, poput poremećaja spavanja. Glavna značajka ove bolesti je degeneracija dopaminergičkih neurona substantie nigre te degeneracija bazalnih ganglija, a sam uzrok bolesti još je uvijek nepoznat. Uobičajeni oblici medicinske terapije su farmakološka terapija te invazivne metode kada bolest uznapreduje. Osim medicinskih, koriste se i alternativni oblici terapija poput psihoterapije i kognitivnog treninga, kako bi se ublažili psihološki simptomi bolesti i nuspojave terapije. Istraživanja su pokazala da je kognitivno-bihevioralna terapija najdjelotvornija u liječenju anksioznih i depresivnih simptoma, a uz nju se često koriste i mindfulness terapija, psihodrama i psihodinamski pristup te art terapija glazbom, plesom i glinom. Osim psihološkim simptomima, psiholozi se u tretmanu oboljelih od Parkinsona bave i kognitivnim deficitima u domenama pamćenja, izvršnih funkcija i pažnje, koji su posljedice degeneracije neuroanatomskih struktura uzrokovane bolešću. Kognitivni trening pokazao se kao učinkovit rehabilitacijski tretman, koji pacijentima omogućuje povratak kognitivnih sposobnosti na razine prije oboljenja

Parkinsonova bolest - mogu li psiholozi pomoći?

Parkinsonova je bolest druga najčešća neurodegenerativna bolest nakon Alzheimerove, a očituje se u heterogenim simptomima, koji se često dijele na motoričke, poput akinetičkog tremora, te nemotoričke, poput poremećaja spavanja. Glavna značajka ove bolesti je degeneracija dopaminergičkih neurona substantie nigre te degeneracija bazalnih ganglija, a sam uzrok bolesti još je uvijek nepoznat. Uobičajeni oblici medicinske terapije su farmakološka terapija te invazivne metode kada bolest uznapreduje. Osim medicinskih, koriste se i alternativni oblici terapija poput psihoterapije i kognitivnog treninga, kako bi se ublažili psihološki simptomi bolesti i nuspojave terapije. Istraživanja su pokazala da je kognitivno-bihevioralna terapija najdjelotvornija u liječenju anksioznih i depresivnih simptoma, a uz nju se često koriste i mindfulness terapija, psihodrama i psihodinamski pristup te art terapija glazbom, plesom i glinom. Osim psihološkim simptomima, psiholozi se u tretmanu oboljelih od Parkinsona bave i kognitivnim deficitima u domenama pamćenja, izvršnih funkcija i pažnje, koji su posljedice degeneracije neuroanatomskih struktura uzrokovane bolešću. Kognitivni trening pokazao se kao učinkovit rehabilitacijski tretman, koji pacijentima omogućuje povratak kognitivnih sposobnosti na razine prije oboljenja

NEUROPROTEKCIJA U PARKINSONOVOJ BOLESTI

Parkinsonova bolest (PB) je kronična progresivna neurodegenerativna bolest koja oštećuje živčane stanice u nigrostrijatalnim dopaminergičkim područjima mozga. Javlja se u približno 1% populacije u dobi iznad 60 godina. Smatra se da je etiologija multifaktorska i da bolest nastaje interakcijom genskih i okolišnih čimbenika, dok se velika uloga pripisuje i djelovanju slobodnih radikala, mitohondrijskoj disfunkciji te mehanizmu oksidativnog stresa. Možda je najvažniji izazov za liječenje u PB mehanizam kojim će se odgoditi ili spriječiti daljnji gubitak dopaminergičkih i nedopaminergičkih neurona. U radu se navode najvažniji rezultati dosadašnjih istraživanja, odnosno sistemski pregled prekliničkih podatka o neuroprotektivnim agentima za PB. Cilj dosadašnjih istraživanja jest istražiti neuroprotektivni potencijal nekoliko agenata u studijama u kojima se inducirao eksperimentalni parkinsonizam kod životinja. Različiti rezultati i stavovi ove problematike upućuju na potrebu daljnjih istraživanja s jasno definiranim kriterijima i ciljevima u svrhu dobivanja pouzdanih podataka. Samo takvi podaci mogu biti polazište za uključivanje u kliničku praksu temeljenu na dokazima te mogu uvelike pridonijeti razvitku novih i učinkovitih načina liječenja PB.Parkinson\u27s disease (PD) is a chronic progressive neurodegenerative disease that damages neurons in nigrostriatal dopaminergic brain regions. It occurs in approximately 1% of the population aged over 60 years. It is believed that the etiology is multifactorial and results from interaction of genetic and environmental factors, while a large part is attributed to the action of free radicals, mitochondrial dysfunction and oxidative stress mechanism. Perhaps the most important challenge for the treatment of PD is mechanism how to delay or prevent further loss of dopaminergic and nondopaminergic neurons. This paper presents the most important results of previous studies or systematic review of preclinical data on neuroprotective agents for PD. The aim of this research is to explore neuroprotective potential of the agents in the studies with induced experimental parkinsonism. Different results and attitudes of these issues point to the need for further research with clearly defined criteria and objectives in order to obtain reliable data. Only such data can be a starting point for inclusion in clinical practice based on evidence and can greatly contribute to the development of new and effective ways of treating PD

Circadian rythms in mammals

Cirkadijani ritmovi su svi biološki procesi koji pokazuju endogene oscilacije kroz 24 sata. Reguliraju stanične, endokrine i neuralne procese. Ritam budnosti i spavanja je najbolje istražen cirkadijani ritam, pri čemu je spavanje definirano elektroencefalografskim snimkama i prema varijacijama u EEG valovima podijeljeno na 4 stadija i REM san. Unutrašnji cirkadijani sat sinkronizira se s osvjetljenjem okoliša putem retinohipotalamičkog trakta koji završava na stanicama suprahijazmatske jezgre, glavnog regulatora dnevno-noćnih ritmova u tijelu. Samo spavanje reguliraju mnogi dijelovi mozga, uključujući hipotalamus, talamus, retikularnu formaciju u produljenoj moždini i regije srednjeg mozga. Epifiza, koja kod brojnih kralješnjaka ima glavnu ulogu u regulaciji cirkadijanih ritmova, od manje je važnosti kod sisavaca. U tjelesnim stanicama postoji molekularni sat koji se temelji na transkripcijsko-translacijskim povratnim spregama i fosforilaciji njihovih komponenti. Uz poremećaje pomaka samog cirkadijanog ritma u odnosu na vanjske uvjete, vrlo su česti poremećaji vezani uz spavanje koji uključuju insomniju, hipersomniju i parasomnije. Poremećaji spavanja povezani su s neurodegenerativnim i psihičkim bolestima, iako je ta veza relativno slabo istražena. Problemi sa spavanjem nisu samo simptomi mnogih bolesti koji se trebaju liječiti odvojeno, već su elementarni dio patofiziologije čije daljnje proučavanje ima potencijala da razjasni patogenezu tih bolesti s ciljem unapređenja terapije.Circadian rhythms include all biological processes that display endogenous oscillation of about 24 hours. These rhythms regulate cellular, endocrine and neural processes. A well-known circadian rhythm is the sleep-wake cycle. Sleep is physiologically characterized by 4 stages and REM sleep, all of which have different EEG wave patterns. Body's internal clock is synchronized with environmental illumination via retinohypothalamic tract that leads to suprachiasmatic nucleus, the main regulator of circadian rhythms in the body. Sleep itself is regulated by numerous parts of the brain, including hypothalamus, thalamus, reticular formation in medulla and regions of midbrain. The pineal gland, which serves as the main clock in many vertebrates, has a less important function in mammals. Cells have their own molecular circadian clock which is based on transcriptional-translational feedback loops and phosphorylation of its components. Apart from phase shifts that characterize circadian rhythm disorders, a common problem in general population are sleep disorders which include insomnia, hypersomnia and parasomnias. Sleep disorders are linked to neurodegenerative and psychiatric disorders, but this connection hasn't yet been adequately clarified. Sleep problems aren't a mere symptom of many disorders that needs to be treated separately, but a core part of pathophysiology. Further research has the potential to clarify pathogenesis of these diseases and improve therapy for patients

Krivo smatanje proteina i Parkinsonova bolest

U stanicama živih bića, obrtaj proteina neophodan je za pravilno funkcioniranje i rad stanice. Prilikom sinteze proteina i zauzimanja trodimenzionalne nativne strukture, može doći do krivog smatanja proteina i stvaranja toksičnih agregata. Uzroci krivog smatanja proteina su mnogobrojni, no najčešće su povezani s oksidativnim stresom u stanici te pogreškama prilikom prepisivanja DNA u glasničku RNA i prevođenja tripleta nukleotida u aminokiseline. Krivo smotani proteini moraju se iznova smotati u nativnu konformaciju ili se uklanjaju iz stanice potpunom razgradnjom. Ukoliko se krivo smotani proteini ne uklone, započinje agregiranje pri čemu nastaju toksične vrste. Parkinsonova bolest razvija se kao posljedica krivog smatanja proteina α-sinukleina i stanične smrti dopaminergičkih neurona. Oligomeri nastali agregiranjem krivo smotanih proteina α-sinukleina nastaju unutar ili izvan stanice te pogađaju centralni živčani sustav, no točan mehanizam djelovanja toksičnih tvari još uvijek nije poznat. Smrt dopaminergičkih neurona uzrokuje oštećenja u nigro-strijatalnom putu u mozgu i oboljela osoba postepeno gubi motoričke sposobnosti što se očituje kao jedan od glavnih vidljivih simptoma Parkinsonove bolesti

Rehabilitation processes in people with Parkinson's disease

Glavni cilj ovog diplomskog rada je prikazati i pobliţe objasniti nove eksperimentalne metode dijagnosticiranja i rehabilitacijski postupak nakon dijagnosticiranja Parkinsonove bolesti, koji uključuje korištenje raznih metoda liječenja i kineziterapijski plan i program. Parkinsonova bolest je progresivan i degenerativan neurološki poremećaj koji je karakteriziran primarno motoričkim simptomima. To je najpoznatiji neurološki poremećaj kretanja od kojeg u Europi boluje oko milijun ljudi. Uzrok Parkinsonove bolesti još uvijek nije poznat, a vrlo vjerojatno je uzrok kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika koji su povezani s nedostatkom dopamina tj. propadanjem dopaminergičkih neurona u dijelu mozga koji se naziva „crna tvar“ (supstantia nigra), a zaduţen je za kontrolu voljnih pokreta.Main objective of this thesis is to demonstrate and explain more closely new experimental methods of diagnosis and rehabilitation process after the diagnosis of Parkinson's disease, which involves the use of various methods of treatment and kinesiotherapeutical plan and program. Parkinson's disease is a progressive and degenerative neurological disorder which is characterized by a primary motor symptoms. It is best known neurological movement disorder from which in Europe suffers about a million people. The cause of Parkinson's disease is still unknown, but probably the cause is a combination of genetic and environmental factors that are connected with a lack of dopamine ie. the decline of dopaminergic neurons in the brain called "black substance" (substantia nigra), and is responsible for control of voluntary movement

Conventional and Complementary methods of Parkinson's disease treatment

Parkinsonova bolest definira se kao neurodegenerativna bolest koja nastaje zbog nedostatka neurotransmitora dopamina. Simptomi bolesti pojavljuju se nakon što propadne više od 50 % dopaminergičnih neurona u tzv. crnoj tvari. U svijetu se procjenjuje da od Parkinsonove bolesti boluje 7 do 10 milijuna ljudi. Učestalost bolesti povećava se s dobi, ali bolest sve više i zahvaća mlađu populaciju. Razlikujemo 3 tipa Parkinsonove bolesti, a to su: Idiopatski Parkinsonizam, Sekundarni Parkinsonizam te Parkinson Plus Sindrom. Bolest nije moguće prevenirati, ali naglašen je utjecaj okolinskih i genetskih čimbenika. Čimbenici koji dodatnu povisuju rizik nastanka Parkinsonove bolesti su: dob, ozljede glave, traume, okolina u kojoj osoba živi, virusi, psihičko stanje osobe itd. Ključno u razvoju same bolesti je da nedostatak dopamina uzrokuje neravnotežu između ekscitacijskih i inhibicijskih puteva te dovodi do nesrazmjera neurotransmitera. Glavni simptomi Parkinsonove bolesti su: rigor, tremor i bradikinezija. Najjednostavnija podjela simptoma je na primarne koji se javljaju na početku i sekundarne koji se javljaju kasnije razvojem same bolesti. Također postoji podjela na motoričke (tremor, bradikinezija,” freezing”, hod sitnim koracima itd.) i nemotoričke (anksioznost, depresija, nesanica, halucinacije itd.) simptome. Danas ne postoji lijek koji bi izliječio uzrok Parkinsonove bolesti, ali moguće je djelovati na simptome. Liječenje se provodi individualno sa holističkim i multidisiplinarnim pristupom u kojem medicinska sestra igra bitnu ulogu. Razlikujemo konvencionalne i komplementarne metode liječenja. Prvi lijek izbora kod konvencionalnih metoda je levodopa. U terapiji se koristi još nekoliko glavnih skupina lijekova; agonisti dopamina, amantadin, inhibitori katehol-o-metil transferaze i ranije upotrebljavani antikolinergici. Bitno je poznavati nuspojave lijekova te njihove interakcije međusobno kako bi medicinska sestra mogla reagirati u slučaju neželjenih efekata. Uz konvencionalne metode liječenja kombiniraju se i komplementarne metode koje liječenje čine potpunim. Tu je također bitna uloga medicinske sestre koja motivira, ohrabruje, pomaže i potiče oboljelog na aktivnosti. Neke od metoda su: tango i različiti plesovi, stolni tenis, art terapija, muzikoterapija, joga itd. Konzumiranjem zdrave prehrane i preporučenih dodataka prehrani moguće je pozitivno djeovati na olakšanje simptoma. Fizikalna terapija može korisno djelovati na hod, posturu i balans te omogućiti što dužu motoričku funkcionalnost. Parkinsonova bolest danas nije toliko fatalna zahvaljujući razvoju medicine i znanosti. Oboljelima od Parkinsonove bolesti danas je omogućen produžen i kvalitetniji život

Javnozdravstveni značaj Parkinsonove bolesti - prikaz slučaja

Parkinsonova bolest jest kronična progresivna neurodegenerativna bolest središnjeg živčanog sustava. Smatra se da je uzrok Parkinsonove bolesti kombinacija različitih genskih i okolišnih čimbenika. Treći je najučestaliji neurološki poremećaj u čovjeka, a javlja se u 1% osoba starijih od 60 godina. Bolest je učestalija u starijoj životnoj dobi te se 1,5 puta češće javlja u muškaraca nego kod žena. U svijetu trenutno od Parkinsonove bolesti boluje oko dva milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040. godine, što ovu bolest stavlja u područje interesa javnog zdravstva. Najvažniji simptomi Parkinsonove bolesti jesu tremor u mirovanju, mišićna rigidnost, bradikinezija i posturalna nestabilnost. Da bi se mogla postaviti dijagnoza moraju se javiti barem dva od četiri glavna simptoma. Osim navedenih motoričkih simptoma, javljaju se i drugi motorički, ali i nemotorički simptomi. Pozitivan odgovor na terapiju levodopom služi za potvrdu dijagnoze Parkinsonove bolesti. Za Parkinsonovu bolest još uvijek ne postoji lijek, pa je liječenje simptomatsko (farmakološko, fizikalna terapija te kirurško liječenje). U radu je prikazan slučaj pacijentice iz Koprivničko-križevačke županije.