Bjelovar University of Applied Sciences. Department of Nursing.
Abstract
Parkinsonova bolest definira se kao neurodegenerativna bolest koja nastaje zbog nedostatka neurotransmitora dopamina. Simptomi bolesti pojavljuju se nakon što propadne više od 50 % dopaminergičnih neurona u tzv. crnoj tvari. U svijetu se procjenjuje da od Parkinsonove bolesti boluje 7 do 10 milijuna ljudi. Učestalost bolesti povećava se s dobi, ali bolest sve više i zahvaća mlađu populaciju. Razlikujemo 3 tipa Parkinsonove bolesti, a to su: Idiopatski Parkinsonizam, Sekundarni Parkinsonizam te Parkinson Plus Sindrom. Bolest nije moguće prevenirati, ali naglašen je utjecaj okolinskih i genetskih čimbenika. Čimbenici koji dodatnu povisuju rizik nastanka Parkinsonove bolesti su: dob, ozljede glave, traume, okolina u kojoj osoba živi, virusi, psihičko stanje osobe itd. Ključno u razvoju same bolesti je da nedostatak dopamina uzrokuje neravnotežu između ekscitacijskih i inhibicijskih puteva te dovodi do nesrazmjera neurotransmitera. Glavni simptomi Parkinsonove bolesti su: rigor, tremor i bradikinezija. Najjednostavnija podjela simptoma je na primarne koji se javljaju na početku i sekundarne koji se javljaju kasnije razvojem same bolesti. Također postoji podjela na motoričke (tremor, bradikinezija,” freezing”, hod sitnim koracima itd.) i nemotoričke (anksioznost, depresija, nesanica, halucinacije itd.) simptome. Danas ne postoji lijek koji bi izliječio uzrok Parkinsonove bolesti, ali moguće je djelovati na simptome. Liječenje se provodi individualno sa holističkim i multidisiplinarnim pristupom u kojem medicinska sestra igra bitnu ulogu. Razlikujemo konvencionalne i komplementarne metode liječenja. Prvi lijek izbora kod konvencionalnih metoda je levodopa. U terapiji se koristi još nekoliko glavnih skupina lijekova; agonisti dopamina, amantadin, inhibitori katehol-o-metil transferaze i ranije upotrebljavani antikolinergici. Bitno je poznavati nuspojave lijekova te njihove interakcije međusobno kako bi medicinska sestra mogla reagirati u slučaju neželjenih efekata. Uz konvencionalne metode liječenja kombiniraju se i komplementarne metode koje liječenje čine potpunim. Tu je također bitna uloga medicinske sestre koja motivira, ohrabruje, pomaže i potiče oboljelog na aktivnosti. Neke od metoda su: tango i različiti plesovi, stolni tenis, art terapija, muzikoterapija, joga itd. Konzumiranjem zdrave prehrane i preporučenih dodataka prehrani moguće je pozitivno djeovati na olakšanje simptoma. Fizikalna terapija može korisno djelovati na hod, posturu i balans te omogućiti što dužu motoričku funkcionalnost. Parkinsonova bolest danas nije toliko fatalna zahvaljujući razvoju medicine i znanosti. Oboljelima od Parkinsonove bolesti danas je omogućen produžen i kvalitetniji život
