Seroprevalence nekih zaraznih bolesti u pasa lutalica u širem području Leskovca

Since the last decade, stray dogs have been significant ecological, economical and sociological problem in the world as well as in the Republic of Serbia. They occupy specifi c place in the ecology of big cities and their contact with human population represents danger since they are carriers of many zoonotic infectious diseases. The goal of this paper is to present epizootiological survey on some diseases of bacterial, viral and parasitic origin through serological investigation of blood sera and full blood. The prevalence of leptospirosis, Tularaemia, West Nile fever and dirofilariosis has been determined in this research. The material included full blood and blood sera of stray dogs in the wider territory of Leskovac city. The research methods encompassed standard serological tests: microscopic agglutination test (MAT) for determination of specific antibodies against Leptospira spp.; slow and fast agglutination test for determination of antibodies against Tularaemia causative agent (Francisella tularensis); agar gel immunodiffusion (AGID) for detection of specific antibodies against West Nile virus -WNV; modified Knot's test for the detection of microfilaria. The results revealed seropositivity for causative agents of Leptospirosis, Tularaemia and dirofilariosis, while there were no positive findings for WNV.Tokom poslednjih deset godina, psi lutalice se smatraju značajnim ekološkim, ekonomskim i socijalnim problemom kako u celom svetu tako i u Republici Srbiji. Psi lutalice zauzimaju posebno mesto u ekologiji velikih gradova i njihov kontakt sa ljudima, predstavlja opasnost, jer oni mogu biti nosioci uzročnika mnogih zoonotskih infektivnih oboljenja. Cilj ovog rada je da se predstavi epizootiološka studija nekih bakterijskih, virusnih i parazitskih oboljenja, pomoću seroloških ispitivanja krvnih seruma i pune krvi pasa. Tokom ovog istraživanja, ispitivana je prevalenca na leptospirozu, tularemiju, groznicu zapadnog Nila i dirofilariozu. Materijal su predstavljali uzorci pune krvi i krvnog seruma pasa lutalica, iz šire okoline grada Leskovca. Metode ispitivanja su obuhvatale standardne serološke testove: test mikroskopske aglutinacije (MAT) za utvrđivanje specifičnih antitela protiv Leptospira spp.; spora i brza aglutinacija za utvrđivanje antitela protiv uzročnika tularaemije (Francisella tularensis); agar gel imunodifuzioni test (AGID) za detekciju specifičnih antitela protiv virusa Zapadnog Nila -WNV; modifikovani Knotov test za detekciju mikrofilarija. Rezultati ispitivanja pokazuju seropozitivnost na uzročnike leptospiroze, tularemije i dirofilarioze, dok nisu dobijeni pozitivni nalazi za WNV. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. TR 37015

Risk of zoonosis for younger school-age children

Diplomski rad izrađen je na Odsjeku za prirodne znanosti iz predmeta Prirodoslovlje 2 pod vodstvom mentorice dr. sc. Irelle Bogut, izvanredne profesorice i sumentora mr. sc. Željka Popovića, profesora visoke škole. Zoonoze su sve bolesti ili infekcije koje su prirodno prenosive sa životinja na ljude. Često uzrokuju masovno narušavanje zdravlja ljudi i životinja u obliku epidemija i epizootija. Ovim bolestima izloženo je cijelo stanovništvo, posebice pojedine skupine ljude su profesionalno izložene bolesnim životinjama, primjerice veterinari, uzgajatelji stoke, lovočuvari, ali i u onih ljudi koji su u dodiru s proizvodima životinjskog porijekla, primjerice mesari i mljekari. Poznato je više od 200 zaraznih bolesti životinja i za sada je utvrđeno da više od njih 100 može prijeći na čovjeka. Izvori zaraza zoonoza različite su divlje i domaće životinje, uključujući i kućne ljubimce. Neke od zoonoza u Republici Hrvatskoj su salmoneloze, Q-vrućica, bjesnoća, Lajmska borelioza, tuberkuloza, ptičja gripa i druge. Kao i sve zarazne bolesti, pa tako i opasnosti od oboljenja zoonozama najveća opasnost prijeti bebama, djeci, trudnicama, starijim osobama i onima oslabljenog imunološkog sustava. Djeca su poprilično privržena svojim kućnim ljubimcima, često se igraju s njima, borave u istom prostoru, imaju mnogo izravnih kontakata, a s druge strane, zaboravljaju redovito prati ruke, često dodiruju njima lice ali i usta, čime se opasnost od oboljenja zoonozama znatno povećava. To potvrđuje i provedeno istraživanje. Od 207 ispitanika koje su činili učenici, roditelji i učitelji, gdje je 73% učenika izjavilo da ima kućne ljubimce, dokazano je da je higijena i briga o zdravlju kućnih ljubimaca vrlo oskudna. O redovitom pranju ruku nakon doticaja s kućnim ljubimcima 34 ispitanika je izjavilo da ruke ne pere redovito, što je oko 16%, a od njih je čak 10 izjavilo da nikada ne peru ruke, a čak 5 roditelja izjavilo je kako svoje kućne ljubimce nikada ne vode veterinaru. Učenici mlađe školske dobi imaju doticaja ne samo sa kućnim ljubimcima i domaćim životinjama već i s nekim od divljih životinja, što čini izvor zaraznih bolesti poprilično velikim, te su stoga djeca u velikoj opasnosti od oboljenja zoonozama. Unatoč tome što od 8 ispitanih učiteljica nijedna od njih nije imala slučaj učenika oboljelog od zoonoza, istraživanje je pokazalo da je znanje učenika, roditelja i učitelja o ovim bolestima vrlo slabo, stoga predlažem uvođenje teme zoonoza kao jedu od redovitih tema u nastavi Prirode i društva ili Sata razrednika, kako bi se od najranije dobi učenike upoznalo s ovim bolestima i opasnostima od njih te ih uputilo na oblike prevencije i zaštite.This graduate thesis was done at the Department of Natural Sciences, in the subject of Natural Sciences 2 under guidance of mentor Irella Bogut, Associate Professor, PhD and co-mentor Željko Popović, College Professor, M. Sc. Zoonoses are all diseases or infections that are naturally transmitted from animals to humans. They often cause massive disturbance of human and animal health in the form of epidemics and epizootics diseases. The whole population is exposed to these diseases, especially a certain group of people who are professionally exposed to infected animals such as veterinarians, cattle breeders, gamblers, but also those people thatare in contact with animal products such as butchers and dairyman. There are more than 200 known infectious animal diseases and until now it has been established that more than 100 of them can be transmitted to humans. Sources of zoonoses are various wild and domestic animals, including pets.Some of the zoonoses present in the Republic of Croatia are salmonellosis, Q-fever, rabies, Lyme borreliosis, tuberculosis, bird flu and other. Just like any other contagious diseases, zoonoses present the greatest threats to babies, children, pregnant women, the elders and those with weakened immune system. Children are quite attached to their pets, they often play with them, stay in the same area, have many direct contacts, and on the other hand, they forget to regularly wash their hands, they often touch their face and mouth, causing the risk of zoonoses to grow considerably. This is confirmed by the research carried out. The study was conducted on a sample of 207 respondents including pupils, their parents and teachers. The results suggest that 73% of students have pets and that the hygiene and pet care are at very low level. When it comes to regular hand hygiene after the contact with pets, 34 respondents stated that they do not wash their hands regularly, which is about 16%, and 10 of them have stated that they never wash their hands and even 5 parents stated that their pets have never been taken to the vet. Not only that young school- aged children have contacts with pets and domestic animals but also with some wild animals, making a very large source of contagiuos diseases and therefore creating a great danger of zoonosis. Despite the fact that none of the eight teachers had any cases of pupils with zoonosis research has shown that the knowledge of the pupils, parents and teachers related to these diseases is very poor, so I suggest introducing zoonotic topics as one of the regular subjects in Science and Society classes or the Homeroom class in order to familiarize pupils with the danger of these diseases from the earliest age, and introduce them to different forms of prevention and protection

Zoonoze u Zeničko-dobojskoj županiji i Federaciji Bosne i Hercegovine

Ciljevi istraživanja bili su: ukazati na značaj zoonoza u ljudi te istražiti koje se zoonoze u ljudi najčešće javljaju u Zeničko-dobojskoj županiji (ZDŽ) i Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2010. – 2019. godine). Materijal i metode. U svrhu istraživanja korišteni su podatci o osam najučestalih zoonoza (salmoneloze, bruceloza, leptospiroza, Q-groznica, hemoragijska groznica s renalnim sindromom, borelioza, ehinokokoza, listerioza), temeljem prijava Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica i Federalnog zavoda za javno zdravstvo. Dijagnoze su postavljene klinički, mikrobiološki i/ili epidemiološki. Rezultati. Tijekom desetogodišnjeg razdoblja u ZDŽ prijavljena je 871 zoonoza. Najviše (191/871; 21,9%) prijavljenih bilo je 2019. godine. Najučestalija zoonoza bila je salmoneloza (343/871; 39,4%; 95,3/100.000 stanovnika), a zatim slijedi bruceloza (323/871; 37,1%; 87,7/100.000). Najčešća zoonoza u FBiH je salmoneloza (2.764/5.219; 53%; 125,6/100.000). Na drugom mjestu je bruceloza (1.505/5.219; 28,8%; 68,4/100.000). Leptospiroza (386/5.219; 7,4%; 17,5/100.000), Q-groznica (203/5.219; 3,9%; 9,2/100.000) i hemoragijska groznica s renalnim sindromom (164/5.219; 3,1%; 7,5/100.000) javljaju se povremeno, u vidu manjih ili većih epidemija. Ostale zoonoze javljaju se sporadično. Zaključak. Zoonoze su od posebnoga javnozdravstvenog značaja i zahtijevaju blisku interdisciplinarnu suradnju različitih profila stručnjaka (iz područja medicine, veterine, šumarstva, biologije, zoologije, ekologije), poduzimanje učinkovitih mjera u nadzoru i suzbijanju te proučavanju i znanstvenom istraživanju tih bolesti

ZOONOSIS OF AQUATICAL ORGANISMS

Organizmi koji žive u vodi imaju veliku važnost u prehrani ljudi. Istodobno su i realna opasnost za zdravlje ljudi, jer uzrokuju bolesti. Paraziti, bakterije i virusi mogu se direktno ili indirektno prenijeti s riba, školjkaša i s rakova na ljude. Pri nastanku bolesti važan utjecaj imaju pogodovni čimbenici, ponajprije umanjena imunoreaktivnost organizma te način i higijena prehrane. Češćoj pojavi bolesti pridonosi sve razvijeniji transport robe i ljudi, kao i prilagodba uzročnika na tehnološke promjene u pripremi hrane. Najčešće su parazitarne bolesti jer za mnoge parazite čovjek je jedna od karika u njihovu razvojnom ciklusu. Učestalost parazitarnih bolesti povećava i konzumiranje prijesnih riba i školjkaša. Osnovna značajka bakterijskih bolesti jest fakultativna patogenost većine uzročnika. Pojava bolesti u većini je slučajeva uvjetovana oslabljenom imunoreaktivnošću organizma. Nekoliko je bakterija, me|utim, izrazito patogeno i mogu prouzročiti znatan pobol i smrtnost u ljudi. Do danas nije opisan slučaj infekcije ljudi virusima specifičnim za organizme koji žive u vodenoj sredini. Ljudi se inficiraju humanim vrstama, a ribe, rakovi i školjkaši služe samo kao prijenosno sredstvo. Veliku važnost u tom pogledu imaju školjkaši. Ribe, a pogotovo školjkaši mogu biti izvor otrovanja u ljudi. Uglavnom su posrijedi toksini fitoplanktonskog podrijetla koji se kumuliraju u školjkašima i u ribama.Aquatic organisms play a very important role in human nutrition. They also pose a real threat for human health by causing various diseases. Parasites, bacteria and viruses may either directly or indirectly be carried from aquatic organisms to humans. Disease outbreaks are influenced by many factors among which decreased immune response and feeding habits and higyene are most important. More frequent occuence of foodborne diseases has a number of reasons, including international travel and trade, microbial adaptation and changes in the food production system. Parasitic diseases occur most frequently as a result of human role in parasites life cycles. The prevalence is further increased by consuming raw fish and shellfish. The main feature of bacterial infections is facultative pathogenicity of most ethiological agents. In most cases disease occures as a result of decreased immunoreactivity. Several bacteria are, however, hightly pathogenic and capable of causing high morbidity and mortality in human. To date it has not been reported the case of human infection with viruses specific for aquatic organisms. Human infections are caused with human viruses and aquatic organisms play role only as vechicles. The greatest risk in that respect present shellfish. Fish and particularly shellfish are likely to cause food poisoning in humans. In most cases the cause are toxins of phithoplancton origins accumulating in shellfish and fish

Zoonoses in game

U ovom radu s interdiscipliniranog aspekta pristupa se deskripciji zoonoza, njihovog učinka na životinjski i ljudski organizam, s osobitim osvrtom na specifičnosti divljih životinja kao rezervoara, ali i kao domaćina zoonoza. U tom smislu u ovome se radu daje koncizan prikaz etiologije zoonoza te se rad osvrće na specifičnost normativnog uređenja u Republici Hrvatskoj u smislu prepoznavanja zoonoza i poduzimanja konkretnih profilaktičkih mjera. Nadalje, s obzirom na analizirane statističke pokazatelje pojavnosti pojedinih zoonotskih bolesti ovaj rad bavi se s ukupno pet, slobodnom procjenom, izabranih zoonoza isključivo kod divljih životinja te pojašnjava njihov prijenos na ljudski organizam uz opis kliničke slike kod pojedine zoonotske bolesti uz navođenje konkretnih profilaktičkih mjera potrebnih za smanjenje ili istrebljenje konkretnih zoonoza kao i preventivne mjere zaštite od moguće zaraze.From interdisciplinary aspect this paper contribute a description of zoonoses and theirs performances to organisms of animals and humans. This paper specifically focuses on the wild animals as a reservoirs and host of zoonoses. In this meaning this paper give a concise review of zoonoses etiology and also this paper look back to specificity of normative arrangement in the Republic of Croatia, last in particular about recognition zoonoses and taking specific prophylactic measures. Further more, the results of the statistic analysis point to the causes of indicators of some zoonoses, consequently this paper go in for five zoonoses at wild animals, which are the author freely chooses. This paper calrified transmission of zoonotic diseases from wild animals to human, besides that is given a description of clinical features. About this clinical features paper gives a specific prophylactic and preventive measures which are required for reduction and destruction of zoonoses and for preventing any infection

PARASITIC DISEASES OF RED DEER (Cervus elaphus L.)

U ovom radu su opisane najčešće nametničke bolesti jelena običnog u Republici Hrvatskoj. Nametnici su pripadnici životinjskoga carstva koji se zadržavaju povremeno ili trajno, na ili u drugim živim organizmima, hrane se njihovim tkivima ili gotovim hranjivim sokovima. Epizootiologija je znanost koja proučava uzroke nastajanja, širenja, kretanja i prestajanja, kao i metode sprječavanja nastajanja zaraznih bolesti. Zoonoze su zarazne i nametničke bolesti te se prirodno prenose sa životinja kralježnjaka na ljude i obratno. Nametničke bolesti jelena običnog dijele se na ektoparazite i endnoparazite. Bolesti koje uzrokuju paraziti zovemo invazijske (parazitarne ili nametničke), a prema zoološkoj sistematici parazita podijeljene su na one koje uzrokuju pojedini pripadnici iz skupina: praživotinja, člankonožaca, plošnjaka i oblenjaka.This text describes the most common parasitic diseases of deer in Croatia . Parasites are members of the animal kingdom which remain temporarily or permanently, on or in other living organisms , food is their tissues or ready-nutritious juices. Epidemiology is the science that studies the causes of, expansion, movement and finishing, as well as a method of preventing formation of parasitic diseases. Zoonoses are infectious and parasitic diseases, and they naturally transmitted from animals to humans and vice versa. Parasitic diseases of red deer are divided on ectoparasites and endnoparazite. Diseases caused by parasites called invasion (parasite or parasitic), by the zoological systematics of parasites are divided into those that cause some members of the group: protozoa, arthropods, flatworms and roundworms

Zoonoses in the Republic of Croatia

Cilj. U ovom radu prikazujemo epidemiologiju i javnozdravstveno značenje najučestalijih i najznačajnijih zoonoza u Republici Hrvatskoj tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina). Metode. U postavljanju dijagnoze bolesti osim kliničke slike i epidemioloških podataka primijenjene su serološke metode (neizravna imunofluorescencija – IFA, imunoenzimni test – ELISA), molekularne (lančana reakcija polimerazom – PCR), izdvajanje i izolacija uzročnika u kulturi. U prikazu raspodjele pojedinih zoonoza korišteni su podatci temeljem prijava zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Rezultati. Tijekom promatranog desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina) najčešćee zoonoze bile su salmoneloze (ukupno 29462; raspon od 1254 do 5619, median 2781), zatim Lyme borelioza (ukupno 4217; raspon od 220 do 661, median 437), leptospiroza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) trihineloza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) i Q-vrućica (ukupno 167; raspon od 1 do 45, median 9). Rasprava i zaključak. Današnja pojavnost i učestalost zoonoza u Hrvatskoj, kao i pojava novih ili reemergentnih bolesti u svijetu, od kojih su mnoge zoonoze, od posebnog su javnozdravstvenog značaja i zahtijevaju usku suradnju različitih profila stručnjaka (iz područja medicine, veterine, šumarstva, biologije, zoologije, entomologije, ekologije) u poduzimanju učinkovitih mjera u nadzoru i suzbijanju, te proučavanju i istraživanju tih bolesti.Aim. The authors present epidemiologic data and public health implications of the most common and most important zoonoses in the Republic of Croatia over a ten-year period (2005 – 2014). Methods. Apart from clinical presentation and epidemiological data, the diagnosis of disease was based on serological methods (indirect immunofluorescence assay – IFA, immunoenzyme test – ELISA), molecular methods (polymerase chain reaction – PCR), separation and isolation of causative agents in culture. To represent the distribution of certain zoonoses, data based on reported infectious diseases from the Division of Epidemiology, Croatian National Institute of Public Health was used. Results. During the observed ten-year period (2005 – 2014) the most common zoonotic diseases were salmonellosis (29462 in total; range from 1 254 to 5619, median 2781), followed by Lyme disease (4217 in total; range from 220 to 661, median 437), leptospirosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40), trichinellosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40) and Q-fever (167 in total; range from 1 to 45, median 9). Discussion and Conclusion. Today the incidence and prevalence of zoonoses in Croatia, as well as the emergence and re-emergence of infectious diseases worldwide, many of which are zoonoses, is of particular significance for public health and requires close cooperation between various experts (from the fields of medicine, veterinary medicine, forestry, biology, zoology, entomology, ecology) in taking effective measures to control and prevent as well as to study and research these diseases

Zoonoses in the Republic of Croatia

Cilj. U ovom radu prikazujemo epidemiologiju i javnozdravstveno značenje najučestalijih i najznačajnijih zoonoza u Republici Hrvatskoj tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina). Metode. U postavljanju dijagnoze bolesti osim kliničke slike i epidemioloških podataka primijenjene su serološke metode (neizravna imunofluorescencija – IFA, imunoenzimni test – ELISA), molekularne (lančana reakcija polimerazom – PCR), izdvajanje i izolacija uzročnika u kulturi. U prikazu raspodjele pojedinih zoonoza korišteni su podatci temeljem prijava zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Rezultati. Tijekom promatranog desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina) najčešćee zoonoze bile su salmoneloze (ukupno 29462; raspon od 1254 do 5619, median 2781), zatim Lyme borelioza (ukupno 4217; raspon od 220 do 661, median 437), leptospiroza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) trihineloza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) i Q-vrućica (ukupno 167; raspon od 1 do 45, median 9). Rasprava i zaključak. Današnja pojavnost i učestalost zoonoza u Hrvatskoj, kao i pojava novih ili reemergentnih bolesti u svijetu, od kojih su mnoge zoonoze, od posebnog su javnozdravstvenog značaja i zahtijevaju usku suradnju različitih profila stručnjaka (iz područja medicine, veterine, šumarstva, biologije, zoologije, entomologije, ekologije) u poduzimanju učinkovitih mjera u nadzoru i suzbijanju, te proučavanju i istraživanju tih bolesti.Aim. The authors present epidemiologic data and public health implications of the most common and most important zoonoses in the Republic of Croatia over a ten-year period (2005 – 2014). Methods. Apart from clinical presentation and epidemiological data, the diagnosis of disease was based on serological methods (indirect immunofluorescence assay – IFA, immunoenzyme test – ELISA), molecular methods (polymerase chain reaction – PCR), separation and isolation of causative agents in culture. To represent the distribution of certain zoonoses, data based on reported infectious diseases from the Division of Epidemiology, Croatian National Institute of Public Health was used. Results. During the observed ten-year period (2005 – 2014) the most common zoonotic diseases were salmonellosis (29462 in total; range from 1 254 to 5619, median 2781), followed by Lyme disease (4217 in total; range from 220 to 661, median 437), leptospirosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40), trichinellosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40) and Q-fever (167 in total; range from 1 to 45, median 9). Discussion and Conclusion. Today the incidence and prevalence of zoonoses in Croatia, as well as the emergence and re-emergence of infectious diseases worldwide, many of which are zoonoses, is of particular significance for public health and requires close cooperation between various experts (from the fields of medicine, veterinary medicine, forestry, biology, zoology, entomology, ecology) in taking effective measures to control and prevent as well as to study and research these diseases

Anaplasma phagocytophilum, the causative agent of vectorborne emergent zoonoses: a review of epidemiological studies

Anaplazmoza je vektorski prenosiva zoonoza koja ima javnozdravstveno značenje i koja se svrstava u skupinu emergentnih bolesti. Prouzročena je vrstom Anaplasma phagocytophilum, a prenosi se preko krpelja. Dokazana je u 39 zemalja svijeta kao i u Hrvatskoj te je uz babeziozu najprisutnija bolest koju prenose krpelji, a izaziva i velike ekonomske gubitke. Utvrđena zemljopisna rasprostranjenost A. phagocytophilum obuhvaća Ameriku, Europu, Afriku i Aziju. Međutim, oboljenja ljudi uglavnom se javljaju u Sjevernoj Americi, dok se u Europi i Aziji rijetko prijavljuju. Epidemiološke studije u Europi sugeriraju povećani profesionalni rizik od infekcije za radnike u šumarstvu, lovce, veterinare i poljoprivrednike koji imaju povijest uboda krpelja, a žive u endemskim područjima. Zbog toga anaplazmoza predstavlja javnozdravstveni problem. Iako je ukupna genetska raznolikost A. phagocytophilum u Europi veća nego u SAD-u, sojevi odgovorni za infekciju ljudi srodni su na oba kontinenta. Genetska varijabilnost i procjena razlike patogenosti i infektivnosti između sojeva za različite domaćine do danas nisu dovoljno istraženi. Međutim, iako je broj radova koji opisuju genetsku varijabilnost anaplazme sve veći, još uvijek je nedovoljno podataka za razumijevanje geografske distribucije i prijemljivosti domaćina na pojedine sojeve, a nedovoljno je istražena i povezanost patogenosti i infektivnosti sojeva za različite vrste domaćina. U Hrvatskoj postoji veći broj radova koji se bave istraživanjima bolesti koje se prenose vektorima i uglavnom usmjerena na istraživanja domaćih životinja, poglavito pasa, dok je populacija divljih životinja, uključujući divlje kanide, još uvijek nedovoljno istražena. Radi toga su potrebne daljnje studije da bi se utvrdila prevalencija i distribucija A. phagocytophilum kao vektorski prenosivog uzročnika u divljih kanida i njihovih ektoparazita.Anaplasmosis is a vector-transmitted zoonosis of public health significance that is classified in the group of emerging diseases. It is caused by the tick-borne species Anaplasma phagocytophilum. It has been proven in 39 countries around the world, including Croatia, and alongside babesiosis is the most important tick-borne disease, causing great economic losses. The established geographical distribution of A. phagocytophilum includes America, Europe, Africa and Asia. However, human diseases occur mainly in North America, while they are rarely reported in Europe and Asia. Epidemiological studies in Europe suggest an increased occupational risk of infection for forestry workers, hunters, veterinarians and farmers living in endemic areas and who have a history of tick bites. Therefore, anaplasmosis is a public health problem. Although the overall genetic diversity of A. phagocytophilum in Europe is higher than in the United States, the strains responsible for human infection are related on both continents. Genetic variability and assessment of differences in pathogenicity and infectivity between strains for different hosts have not been sufficiently investigated to date. Although the number of papers describing the genetic variability of anaplasma is increasing, data is still lacking in order to understand the geographical distribution and susceptibility of hosts to individual strains and the relationship between strain pathogenicity and infectivity for different host species. In Croatia, there are a number of papers dealing with research on vector-borne diseases that are mainly focused on research on domestic animals, especially dogs, while research on populations of wild animals, including wild canids, is sparse. Therefore, further studies are needed to determine the prevalence and distribution of A. phagocytophilum as a vector-borne causative agent in wild canids and their ectoparasites