Children`s fears

Strah je jedna od četiri primarne emocije. Predstavlja urođeni obrambeni mehanizam kojim se osoba štiti od različitih potencijalnih opasnosti, a izražava se na fizičkoj, kognitivnoj i bihevioralnoj razini. Na fizičkoj se razini manifestira bržim otkucajima srca, crvenilom, pojačanim disanjem i znojenjem, napetošću mišića i sl. Na kognitivnoj se razini može manifestirati u obliku zaboravljivosti, problema s koncentracijom, negativnih misli, samokritičnosti itd. Na bihevioralnoj razini manifestira se kao plakanje i vrištanje, drhtanje zubi i usana, mucanje, sisanje palca i sl. Strah se javlja tijekom druge polovine prve godine, a prema dosadašnjim istraživanjima mlađa djeca i djevojčice doživljavaju veći broj strahova od starije djece i dječaka. Kod djece redovito nailazimo na razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob. Oni se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi koji imaju određenu funkciju za tu dob. U djece se može javiti strah od nepoznatih osoba, od odvajanja, mraka i imaginarnih bića, ozljeda, katastrofa, neuspjeha, neprihvaćanja i podsmjehivanja itd. Iako razvojni strahovi uglavnom prolaze sami od sebe, te su sastavni dio razvoja svakog djeteta, oni mogu postati intenzivni i dugotrajni tako da ometaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje. Tada je za njihovo uklanjanje potrebna stručna pomoć. Strahovi kod djece mogu biti i rezultat kriznih situacija, kao što su bolest i hospitalizacija djeteta, bolest članova obitelji, rastava roditelja, smrt članova obitelji, nasilje u obitelji te zlostavljanje u obitelji. Traumatizirana djeca općenito pokazuju izraženije strahove i napetost, a često je potrebna i pomoć stručnjaka.Fear is one of the four primary emotions. It represents an inborn defence mechanism as a kind of protection from different potential dangers, and it manifests on a physical, cognitive and behavioural level. Physically it shows through faster heart beat, redness, heavier breathing, sweating, muscle tension, etc. On a cognitive level it can manifestin form of forgetfulness, concentration difficulty, negative thoughts, self-consciousness, etc. In terms of behaviour it becomes apparent through crying and screaming, teeth chattering and lip twitching, stuttering, thumb sucking, etc. Fear occurs in the second half of the child’s first year, and according to available research, younger children and girls experience a bigger number of fears than older children and boys. We can commonly see developmental fears in children, what is a normal occurrence at a certain age. They occur, change and spontaneously disappear when a child outgrows a certain developmental phase. During every developmental phase there are specific fears that have a certain function for that age. Children can be afraid of unknown people, separation, darkness and imaginary creatures, injuries, catastrophes, failure, lack of acceptance, ridicule, etc. Although developmental fears usually pass by themselves, and are an integral part to a child’s development, they can become intense and lasting so that they interfere with the child’s everyday life. In those cases expert help is needed. Fears in children can be a result of crisis situations, such as illness or hospitalisation of the child, illness of family members, divorce of the parents, death of family members, violence in the family and abuse in the family. Traumatised children generally suffer from more visible fears and tension and often expert help is necessary

Preschoolers' fears

Strah je stanje koje je nelagodno i u sebi sadrži prijetnju, a posljedica je unutrašnjeg ili vanjskog podražaja. No, strah u evaluacijskom smislu može biti i koristan jer pomaže samozaštiti i preživljavanju pojedinca. Strah se pojavljuje u dobi od šest mjeseci. Većina djece u toj dobi ima izraženi strah od odvajanja od primarnog skrbnika. Kako djeca odrastaju, pojavljuju se i mnogi drugi strahovi npr. od: životinja, liječnika, otmičara, lopova, vremenskih nepogoda, imaginarnih bića, mraka, škole, bolesti, smrti, itd. Strah od liječnika jedan je od mnogih strahova karakterističnih za predškolsku dob. Cilj ovog istraživanja je bila utvrditi intenzitet straha, iskustva i doživljaje djece predškolske dobi pri odlascima liječniku/ci. Ispitivanje je provedeno na ukupno 61 djece, od toga 31 djevojčice i 30 dječaka. Sva djeca tijekom istraživanja pohađala su Dječje vrtiće Osijek.Fear is a condition that is uncomfortable and contains threat. It is a result of internal or external stimulation. However, in terms of evaluation, fear can be useful – it helps self-protection and survival of the individual . Fear appears at the age of six months. Most children at this age have expressed fear of separation from their primary guardian. As children grow older, there are many other fears such as fear of animals, doctors, being kidnapped, thieves, weather, imaginary creatures, the dark, school, illness, death, etc. Fear of doctors is one of many fears that are characteristic of preschool age. The aim of this study was to determine intensity of fear and experiences of preschool children when they go to the doctor's. Testing was conducted on a total of 61 children , of whom 31 are girls and 30 boys. All children during the research attended kindergartens in Osijek

Keeping stick insects in the kindergarten

Predmet ovog rada je ukazati djeci te njihovim roditeljima važnost uvođenja insektarija u dječje vrtiće. Insektarij je domišljato rješenje kojim bi se djeca naviknula na prisutstvo minijaturnih životinja, kukaca. To je ujedno i najbolji način za prevladavanje straha od kukaca. Ideali kukci za insektarij bili bi mirni i nečujni kukci poput paličnjaka. Djeca bi se mogla brinuti o njima bez ikakvog straha od ugriza ili njihovog čudnog glasanja. Stoga su pomoć i podrška roditelja i odgojitelja ključna u savladavanju straha od kukaca kod djece.Subject of this paper is to point out the importance of introduction insectarium into kindergartens to both kids and their parents. Insectarium is clever solution for kids to get use to presence of tiny animals, bugs. It is at the same time the best way to overcome the fear of bugs. The ideal bugs for the insectarium would be calm end silent bugs such as stick insects are. Children could care take care of them without any fear of bite or their stange voiting. Therefore the help and support of the parents and educators are the key in overcoming the fear of insects in children

Internalizing disorders in children and adolescents

Internalizirani poremećaji odnose se na ona ponašanja koja se pretjerano kontroliraju te su usmjerena prema samome sebi. Anksioznost, depresija te suicidalnost najučestaliji su internalizirani poremećaji kod djece i adolescenata. Djeca koja imaju neki oblik internaliziranog poremećaja nemaju dovoljno razvijene socijalne odnose, povučena su, te su kod njih izraženi strah, tuga i somatski problemi. Simptomatologija internaliziranih poremećaja teže je uočljiva, te zbog toga dolazi do kasnog identificiranja poremećaja kod velikog broja djece, što može rezultirati lošijim mentalnim zdravljem u odrasloj dobi i komorbiditetom s drugim poremećajima. Rizični čimbenici u djetetovu okruženju mogu doprinijeti nastanku i napredovanju ovih poremećaja, a također je naglašena važnost njihovog pravovremenog uočavanja. Preventivni programi temelje se na interdisciplinarnom pristupu kojim se nastoji zaustaviti ili spriječiti nastajanje problematičnog ponašanja kod djece. Navedeni su i brojni zaštitni čimbenici u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju.Internalized disorders are related to behavior that are excessively controlled and directed toward oneself. Anxiety, depression and suicidal thoughts are the most common disorders in children and adolescents. Children who have some kind of internalized disorder have underdeveloped social relationships, are withdrawn, with pronounced fear, and sadness and somatic problems are expressed. The symptomatology of internalized disorders is hard to notice, and therefore a large number of children with internalized disorders are late-identified, which can result in poorer mental health in adulthood and comorbidity with other disorders. Risk factors in the child environment can contribute to emergence and progress of these disorders, have been highlighted, and the importance of their timely observation is also emphasized. Preventive programs are based on an interdisciplinary approach to stop or prevent the emergence of problematic behavior in children. Numerous protective factors in the family, kindergarten and school environment are also listed

Emotional reactions of fear during the pregnancy and after the birth in primiparas

Potreba i interes za ovo istraživanje proistekli su iz autorova bavljenja prvorotkinjama s postporođajnim neurotskim reakcijama. Radom je obuhvaćeno trideset udanih prvorotkinja čije je ponašanje praćeno krajem trećeg, početkom petog i krajem devetog mjeseca graviditeta, a zatim trećeg dana nakon porođaja. U žarištu promatranja bile su emocionalne reakcije straha od trenutka saznanja o začeću pa do prvog podoja čeda. Strahovi su se istraživali na osnovu subjektivnih doživljaja prvorotkinja otkrivenih psihodinamskim intervjuom. Doživljeni i iskazani strahovi kategorizirani su u pet grupa: 1. strahovi za vrijeme graviditeta, 2. strahovi od poroda i strahovi za vrijeme porođaja, 3. postporođajni strahovi, 4. strahovi od majčinstva, 5. kultumo-socijalni i ekonomski strahovi. Kategorije navedenih strahova mogle su se na kraju rada svesti na dvije grupe: a) strahovi u odnosu na vlastitu ličnost i b) strahovi u odnosu na dijete. Emocije straha za vrijeme graviditeta i nakon porođaja shvaćene su kao izrazi krize majčinstva. Ispitivanje trudnica prvorotkinja otkriva da su strahovi najčešće obnova starih kastracijskih i separacijskih strahova, zatim ambivalencija oko prihvaćanja djeteta, te da su dijelom posljedica izrazitih fizioloških promjena u trudnica. Strah, jedan od čestih simptoma graviditeta, najčešće, ipak, ne prerasta u veću patologiju, jer se, zahvaljujući snagama ega, psihosomatski procesi graviditeta ne doživljavaju kao bolest.The interest for the present work arose from the author’s dealing with primiparas who developed postdelivery neurotic reactions. The work includes thirty married women just going to have their first child. Their behaviour was observed at the end of the third month, at the beginning of the fifth month and the end of the ninth month of pregnancy, and on the third day after the birth. In the focus there were their emotional reactions of fear from the moment of finding out about the pregnancy to the first nourishing their baby at the breast. Fears were explored on the basis of subjective experiences of women revealed in psychodinamic interviews. Experienced and expressed fears were categorized in five groups: 1. fears during the pregnancy, 2. fears of labour, 3. postdelivery fears, 4. fears of motherhood, 5. cultural, social and economic fears. The above mentioned categories could be further reduced to two groups only: a) fears relating to the mother’s own personality b) fears relating to the child. Emotions of fear during the pregnancy and after the birth can be understood as expressions of motherhood crisis. Interviews of women pregnant with their first child show that fears are in most cases repetition of early fears of castration and separation, then a marked ambivalence regarding the accepting of a child, and that, partly, fears result from great physiological changes in a pregnant woman. Fear, one of rather frequent symptoms in pregnancy, in mojority of cases does not turn into pathology because, due to ego’s forces, psychosomatic processes of pregnancy are neither experienced nor treated as an illness

Literary works of Dubravka Pađen Farkaš

Ovaj je rad rezultat proučavanja problemskih slikovnica osječke autorice Dubravke Pađen Farkaš. Cilj je ovoga rada interpretirati pet autoričinih slikovnica te uočiti i analizirati problematiku s kojom se likovi u slikovnicama susreću. Analizirane su sljedeće slikovnice: Mala zvijezda (2001.), Gospodin Otto i stari naslonjači (2010.), Nije me strah (2011.), Djevojčica i ptica (2013.) te Tajna (2015.). Rad donosi i kratki teorijski osvrt na slikovnice kao književnu vrstu, biografiju navedene autorice, te osvrt na njezinu suradnju s ilustratorom Draženom Jerabekom. U radu je istraženo kako autorica Dubravka Pađen Farkaš vidi i opisuje probleme s kojima se djeca svakodnevno susreću. Autorica svojim jednostavnim stilom pisanja progovara o razvodu, strahovima i odnosima u obitelji, odnosno, na djetetu prilagođen način, progovara o izrazito važnim životnim temama. Slikovnice su ove autorice iznimno poučne te na djecu djeluju terapeutski. Budući da slikovnice progovaraju o problemima s kojima se djeca zaista često susreću, pomoći će djeci prihvatiti probleme i suočiti se s njima. Autorica kroz zanimljive priče i likove nastoji naglasiti da se o problemima ne treba šutjeti te da se svaki problem može riješiti.This thesis is the result of studying the problematic picture books of the author from Osijek, Dubravka Pađen Farkaš. The aim of this study is to interpret the author’s five picture books and to notice and analyze the problems faced by the characters in picture books. There were analyzed the following picture books: Mala zvijezda (2001.), Gospodin Otto i stari naslonjači (2010.), Nije me strah (2011.), Djevojčica i ptica (2013.) and Tajna (2015.). The paper also provides a brief theoretical review of picture books as a literary type, a biography of the author, and a review of her collaboration with an illustrator Dražen Jerabek. This thesis investigates how the author Dubravka Pađen Farkaš sees and describes the children’s everyday problems. The author uses a simple style of writing to talk about divorce, fears and family relationships. She, in a child’s adapted way, talks about very important life topics. The picture books of this author are extremely educational and they act on children therapeutically. Since these picture books talk about children’s everyday problems, they will help children to accept problems and to face with them. The author through interesting stories and characters tries to emphasize that problems should not be kept in silence and that any problem can be solved

Strahovi kod djece predškolske dobi

Cilj ovog završnog rada bio je objasniti što je to strah, kada se pojavljuje te koji faktori utječu na njegovo manifestiranje. Strah je prisutan kod gotovo svakog djeteta u određenom razvojnom razdoblju. Kao emocija pojavljuje se već u sedmom mjesecu djetetova života, a jedni od najčešćih strahova u toj dobi su strahovi od odvajanja i nepoznatih osoba. U predškolskoj dobi pojavljuju se brojni razvojni strahovi poput strah od mraka, strah od odvajanja, strah od životinja, socijalizacijski strahovi i brojni drugi. Neka djeca su osjetljivija i plašljivija od druge. Jerome Kagan (prema Shapiro, 2002) ističe da je preosjetljiva amigdala, emocionalni kontrolni centar mozga, glavni izazivač plašljivosti. Postoje brojni čimbenici zbog kojih su neka djeca plašljivija od druge. Nedovoljno povjerenje djeteta prema okolini može utjecati na pojavu dječjeg straha u kasnijoj dobi. Također i nedovoljna majčina briga ili angažiranost oko djeteta i razne traume mogu dovesti do zakočenosti djeteta prema okolini. Roditelji imaju veliku ulogu u prevenciji dječjih strahova. Previše zaštitnički roditelji onemogućuju djecu da se sami umire i prerastu razvojne strahove samostalno. Pedijatar Wiliam Sammons (prema Shapiro, 2002) piše u svojoj knjizi the Self-Calmed Baby (Dijete koje se zna smiriti) o dječjoj sposobnosti samosmirivanja. Postoje brojni načini prevencije strahova kod djece predškolske dobi. U zadnjem dijelu završnoga rada navedeni su i objašnjeni neki od načina prevencije; jasan razgovor sa djetetom o strahu, suočavanje djeteta sa zastrašujućim događajem, pripremanje djeteta na određene situacije, izbjegavanje zastrašujućih priča i filmova te pomoć računala.The aim of this final work was to explain what the fear is, when it occurs and what are the factors that influence its manifestation. The fear is present in nearly all children in a particular developmental period. As emotions appears already in the seventh month of the child's life, and one of the most common fears that age are fears of separation and strangers. In kindergarten age appear numerous developmental fears like fear of the dark, fear of separation, fear of animals, socialization fears and many others. Some children are more sensitive and timid than others. Jerome Kagan (by Shapiro, 2002) points out that the amygdala is hypersensitive, emotional control center of the brain, the main challenger timidity. Lack of confidence of the child in the environment can affect the appearance of children's fear at a later age. Also, the lack of maternal care or engagement around the child and various traumas can lead stiffness of the child to the environment. Parents have a major role in the prevention of children's fears. Overprotective parents prevent children to face with their own fears. Pediatrician William Sammons (by Shapiro, 2002) wrote in his book The Self-Calmed Baby (Child is known to calm) on children's ability ofself- calming. There are numerous ways of preventing anxiety in children of preschool age. In the last part of the final work are listed and explained some of the ways of prevention: A clear conversation with your child about the fear of a child coping with a frightening event, preparing the child to particular situations, avoiding the scary stories and movies, computer-aided

Learning together: A Handbook for teaching assistants for working with children with developmental disabilities

Priručnik za pomoćnike u nastavi za rad s djecom s teškoćama u razvoju ponajprije je namijenjen pomoćnicima u nastavi i učiteljima/nastavnicima. Prema strukturi priručnik je podijeljen u tri dijela: u prvome se dijelu nalazi kratak pregled zakonske regulative koje se odnose na odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju. Nadalje, daje se uvid u ishodišta inkluzivnog odgoja i obrazovanja kao i postojećih programskih orijentacija u formalnom obrazovanju djece s teškoćama u razvoju. Drugi se dio sastoji od skupine pojedinačnih poglavlja o pojedinim vrstama teškoća u razvoju. Svako poglavlje sadrži definiciju teškoće o kojoj je riječ, podjelu, kliničku sliku te savjete za pedagoško-didaktičku prilagodbu u izravnom radu s djetetom koje provodi pomoćnik. U trećem se dijelu priručnika govori o važnosti suradnje s roditeljima i stručnjacima. U prilogu se daje popis nekih institucija i udruga koje se bave pružanjem skrbi i podrške obiteljima, djeci i mladima s teškoćama u razvoju na području Osječko- baranjske županije