Typology of rural areas of the Republic of Croatia with special focus to the Split – Dalmatia County

Ruralni prostor u Republici Hrvatskoj dugo vremena nije bio u središtu kako društvenog tako i akademskog zanimanja, dok s druge strane Europska Unija (EU) već desetljećima poklanja veliku pozornost njegovom svekolikom razvitku, posebno poljoprivrede kao temeljne djelatnosti potpomognuto utemeljenjem mnogih fondova s izdašnim financijskim sredstvima. Cilj je ovoga rada prema posljednjim dostupnim podatcima analizirati i identificirati ruralna područja Republike Hrvatske s posebnim osvrtom na Splitsko-dalmatinsku županiju, koristeći OECD metodu klasifikacije područja. Ruralna područja zauzimaju većinski dio prostora EU-a (90 %) s preko 56 % ruralnog stanovništva. U Hrvatskoj je to i naglašenije gdje ruralna područja zauzimaju većinski dio teritorija (97,5 %) u kojem živi 78,9 % stanovništva RH. Prema OECD kriteriju za urbana i ruralna područja i naselja, u Hrvatskoj se 14 županija svrstava u pretežito ruralna područja s ukupno 46,5 % stanovništva zemlje. Županija s najviše stanovnika u pretežito ruralnom području je Zagrebačka županija, dok je ona s najmanjim brojem stanovnika Ličkosenjska. U značajno ruralna područja spada 6 županija, odnosno 35 % ukupnog stanovništva zemlje. Od značajno ruralnih županija s najviše stanovnika je Splitsko-dalmatinska županija, koja čini 30,3 % značajno ruralnih županija. Prema OECD klasifikaciji, udio ruralnog područja u Splitsko-dalmatinskoj županiji je 60,4 % s ukupno 22,9 % stanovništva, dok je udio urbanog područja 39,5 % s čak 77,1 % stanovništva. Ovaj podatak nam govori kako je u Županiji poprilična koncentracija stanovništva u urbanim područjima (gradovima), iako oni čine samo 31,5 % naselja Županije. Općenito, prema dostupnim podatcima Splitsko-dalmatinska županija je županija koja se najbrže urbanizira i razvija, što nije iznenađujuće s obzirom da su gospodarske mogućnosti i životni standard među najvišima. Od svih županija, jedino se Grad Zagreb s 18,4 % ukupnog stanovništva RH svrstava, prema ovoj metodi, u pretežito urbano područje.Rural area in Croatia has not been the centre of both social and academic interest for a long time, while on the other hand, the European Union (EU) has been paying great attention to its overall development for decades, especially agriculture as a core business. According to using the latest available data, the aim of this paper is to analyse and identify rural areas of Croatia, with special focus to the Split – Dalmatia County, using the OECD method of area classification. Rural areas occupy the majority bulk of the EU area (90%), with over 56% of the rural population. In Croatia, this is even more pronounced where rural areas occupy the majority bulk of the territory (97.5%) in which 78.9% of the Croatian population lives. According to the OECD criteria for urban and rural areas and settlements, in Croatia 14 counties are classified as predominantly rural areas with a total of 46.5% of the country’s population. Significantly predominantly rural areas include 6 counties or 35% of the total population. Of the significantly predominantly rural counties with the largest population is Split-Dalmatia County, which accounts for 30.3% of significantly rural counties. According to the OECD classification, the share of rural areas in Split-Dalmatia County is 60.4% with a total of 22.9% of the population, while the share of urban areas is 39.5% with as much as 77.1% of the population. This data tells us that in Split-Dalmatia County there is a considerable concentration of population in urban areas (cities), although they make up only 31.5% of the county’s settlements. In general, according to available data, Split-Dalmatia County is the county with the fastest urbanization and development, which is not surprising given that economic opportunities and living standards are among the highest. Of all the counties, only the City of Zagreb with 18.4% of the total population of the Republic of Croatia is, according to this method, a predominantly urban area

"Od seoskih vrtića do prihvatnih centara: strategije ruralnog razvoja u talijanskim pokrajinama Toscana i Emilia Romagna" - Društvena zajednica Koine

Ruralna područja često zahtijevaju inovativan i višefunkcionalan pristup javnim službama, ako žele prevladati svoje probleme vezane uz demografiju i specifično okruženje. U Toscani, Sveučilište u Pisi i regionalna vlada surađuju na jednom takvom pristupu. Francesco Di lacovo sa Sveučilišta Pisa opisuje novi pristup koji se primjenjuje u Toscani, te naglašava kako ruralna područja imaju priliku ojačati svoje veze s urbanim središtima i na taj način riješiti probleme s kojima se susreću. Grazia Faltoni prikazuje neke od ovih modela, razvijene u lokalnoj zajednici Koine, dok Anna Pelloni opisuje nove modele, koje je potaknulo novo regionalno zakonodavstvo pokrajine Emilia Romagna iz 2000. godine

"Od seoskih vrtića do prihvatnih centara: strategije ruralnog razvoja u talijanskim pokrajinama Toscana i Emilia Romagna" - Kad Sveučilište surađuje s regionalnim ustanovama

Ruralna područja često zahtijevaju inovativan i višefunkcionalan pristup javnim službama, ako žele prevladati svoje probleme vezane uz demografiju i specifično okruženje. U Toscani, Sveučilište u Pisi i regionalna vlada surađuju na jednom takvom pristupu. Francesco Di lacovo sa Sveučilišta Pisa opisuje novi pristup koji se primjenjuje u Toscani, te naglašava kako ruralna područja imaju priliku ojačati svoje veze s urbanim središtima i na taj način riješiti probleme s kojima se susreću. Grazia Faltoni prikazuje neke od ovih modela, razvijene u lokalnoj zajednici Koine, dok Anna Pelloni opisuje nove modele, koje je potaknulo novo regionalno zakonodavstvo pokrajine Emilia Romagna iz 2000. godine

Typology of rural areas of the Republic of Croatia with special focus to the Split – Dalmatia County

Ruralni prostor u Republici Hrvatskoj dugo vremena nije bio u središtu kako društvenog tako i akademskog zanimanja, dok s druge strane Europska Unija (EU) već desetljećima poklanja veliku pozornost njegovom svekolikom razvitku, posebno poljoprivrede kao temeljne djelatnosti potpomognuto utemeljenjem mnogih fondova s izdašnim financijskim sredstvima. Cilj je ovoga rada prema posljednjim dostupnim podatcima analizirati i identificirati ruralna područja Republike Hrvatske s posebnim osvrtom na Splitsko-dalmatinsku županiju, koristeći OECD metodu klasifikacije područja. Ruralna područja zauzimaju većinski dio prostora EU-a (90 %) s preko 56 % ruralnog stanovništva. U Hrvatskoj je to i naglašenije gdje ruralna područja zauzimaju većinski dio teritorija (97,5 %) u kojem živi 78,9 % stanovništva RH. Prema OECD kriteriju za urbana i ruralna područja i naselja, u Hrvatskoj se 14 županija svrstava u pretežito ruralna područja s ukupno 46,5 % stanovništva zemlje. Županija s najviše stanovnika u pretežito ruralnom području je Zagrebačka županija, dok je ona s najmanjim brojem stanovnika Ličkosenjska. U značajno ruralna područja spada 6 županija, odnosno 35 % ukupnog stanovništva zemlje. Od značajno ruralnih županija s najviše stanovnika je Splitsko-dalmatinska županija, koja čini 30,3 % značajno ruralnih županija. Prema OECD klasifikaciji, udio ruralnog područja u Splitsko-dalmatinskoj županiji je 60,4 % s ukupno 22,9 % stanovništva, dok je udio urbanog područja 39,5 % s čak 77,1 % stanovništva. Ovaj podatak nam govori kako je u Županiji poprilična koncentracija stanovništva u urbanim područjima (gradovima), iako oni čine samo 31,5 % naselja Županije. Općenito, prema dostupnim podatcima Splitsko-dalmatinska županija je županija koja se najbrže urbanizira i razvija, što nije iznenađujuće s obzirom da su gospodarske mogućnosti i životni standard među najvišima. Od svih županija, jedino se Grad Zagreb s 18,4 % ukupnog stanovništva RH svrstava, prema ovoj metodi, u pretežito urbano područje.Rural area in Croatia has not been the centre of both social and academic interest for a long time, while on the other hand, the European Union (EU) has been paying great attention to its overall development for decades, especially agriculture as a core business. According to using the latest available data, the aim of this paper is to analyse and identify rural areas of Croatia, with special focus to the Split – Dalmatia County, using the OECD method of area classification. Rural areas occupy the majority bulk of the EU area (90%), with over 56% of the rural population. In Croatia, this is even more pronounced where rural areas occupy the majority bulk of the territory (97.5%) in which 78.9% of the Croatian population lives. According to the OECD criteria for urban and rural areas and settlements, in Croatia 14 counties are classified as predominantly rural areas with a total of 46.5% of the country’s population. Significantly predominantly rural areas include 6 counties or 35% of the total population. Of the significantly predominantly rural counties with the largest population is Split-Dalmatia County, which accounts for 30.3% of significantly rural counties. According to the OECD classification, the share of rural areas in Split-Dalmatia County is 60.4% with a total of 22.9% of the population, while the share of urban areas is 39.5% with as much as 77.1% of the population. This data tells us that in Split-Dalmatia County there is a considerable concentration of population in urban areas (cities), although they make up only 31.5% of the county’s settlements. In general, according to available data, Split-Dalmatia County is the county with the fastest urbanization and development, which is not surprising given that economic opportunities and living standards are among the highest. Of all the counties, only the City of Zagreb with 18.4% of the total population of the Republic of Croatia is, according to this method, a predominantly urban area

"Od seoskih vrtića do prihvatnih centara: strategije ruralnog razvoja u talijanskim pokrajinama Toscana i Emilia Romagna" - Novi modeli usluga za jasličku djecu u planinskim područjima

Ruralna područja često zahtijevaju inovativan i višefunkcionalan pristup javnim službama, ako žele prevladati svoje probleme vezane uz demografiju i specifično okruženje. U Toscani, Sveučilište u Pisi i regionalna vlada surađuju na jednom takvom pristupu. Francesco Di lacovo sa Sveučilišta Pisa opisuje novi pristup koji se primjenjuje u Toscani, te naglašava kako ruralna područja imaju priliku ojačati svoje veze s urbanim središtima i na taj način riješiti probleme s kojima se susreću. Grazia Faltoni prikazuje neke od ovih modela, razvijene u lokalnoj zajednici Koine, dok Anna Pelloni opisuje nove modele, koje je potaknulo novo regionalno zakonodavstvo pokrajine Emilia Romagna iz 2000. godine

"Od seoskih vrtića do prihvatnih centara: strategije ruralnog razvoja u talijanskim pokrajinama Toscana i Emilia Romagna" - Kad Sveučilište surađuje s regionalnim ustanovama

Ruralna područja često zahtijevaju inovativan i višefunkcionalan pristup javnim službama, ako žele prevladati svoje probleme vezane uz demografiju i specifično okruženje. U Toscani, Sveučilište u Pisi i regionalna vlada surađuju na jednom takvom pristupu. Francesco Di lacovo sa Sveučilišta Pisa opisuje novi pristup koji se primjenjuje u Toscani, te naglašava kako ruralna područja imaju priliku ojačati svoje veze s urbanim središtima i na taj način riješiti probleme s kojima se susreću. Grazia Faltoni prikazuje neke od ovih modela, razvijene u lokalnoj zajednici Koine, dok Anna Pelloni opisuje nove modele, koje je potaknulo novo regionalno zakonodavstvo pokrajine Emilia Romagna iz 2000. godine

Problem of organization of trade in rural areas

Rad se bavi proučavanjem problema organizacije trgovine na malo u ruralnim područjima. Na temelju statističkih podataka prikazana je opskrbljenost trgovačkim funkcijama na područjima odabranih županija, a na osnovu dostupne literature izvršena je usporedba s odabranim primjerima iz europskih zemalja. Cilj je bio odrediti čimbenike koji utječu na dostupnost trgovina te osmisliti model odnosno oblik trgovine na malo kojim se problem neadekvatne opskrbljenosti može riješiti. Kao glavni čimbenici koji utječu na problem organizacije trgovine u ruralnim područjima pokazat će se depopulacija stanovništva, pad gustoće naseljenosti, deagrarizacija, proces starenja stanovništva u ruralnim područjima i loša prometna povezanost.This paper deals with the study of the problem of retail trade in rural areas. It presents the supply of trade functions in the selected Croatian counties based on the statistical data. Additionally, it draws a comparison between Croatia and the selected examples from European countries based on the available literature. The aim was to determine the factors affecting the availability of trade and to design a model of form of retail trade that could solve the problem of inadequate supply. Depopulation, decline in population density, deagrarization, the aging process of the rural population and poor transport links were shown to be the main factors affecting the problem of trade organization in rural areas

Pros and Cons of Rural Living. Attitudes of Highly Educated Young People About Living in Croatian Rural Areas

Odlazak mladih predstavlja jedan od ključnih problema za opstanak hrvatskih ruralnih područja, kako u demografskom tako i posljedično u ekonomskom, socijalnom, kulturnom, političkom i svakom drugom smislu. Smanjenje udjela mladih u ruralnom stanovništvu očituje se u senilizaciji ruralnih područja, deagrarizaciji, odnosno sveukupnoj deruralizaciji i kontinuiranom propadanju tih područja kao mjesta življenja i rada. S obzirom na to da mlado stanovništvo uglavnom odlazi zbog daljnjeg obrazovanja ili zaposlenja, prilike za što ima naročito malo za one s višim obrazovanjem, cilj je ovog rada istražiti koji su to čimbenici privlačenja i odbijanja iz perspektive hrvatskog mladog visokoobrazovanog stanovništva da se vrate ili dođu živjeti u ruralna područja. U ovom će radu biti prikazani rezultati kvantitativnog empirijskog istraživanja provedenog metodom internetske ankete 2020. godine na prigodnom uzorku od N = 582 studenata šest fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čime su obuhvaćena sva ključna znanstvena i umjetnička područja. Studenti su odgovarali na pitanja o tome kako percipiraju prednosti i nedostatke života u ruralnim područjima, žele li se nakon završenog studija vratiti ili preseliti u njih te o razlozima zašto. Izjasnili su se i o tome koji su im elementi infrastrukturne opremljenosti važni da bi se odlučili živjeti u ruralnim područjima, budući da se to pokazalo važnim čimbenikom u ranijim istraživanjima. Rezultati su korelirani i s osnovnim sociodemografskim obilježjima ispitanika. Rezultati pokazuju da se 40% studenata želi vratiti/preseliti u ruralna područja, i to preko polovice (55%) onih koji su porijeklom iz ruralnih područja, a značajno manje onih iz urbanih područja, koji preferiraju ostanak u gradu. Za povećanje privlačnosti ruralnih područja visokoobrazovani mladi ključnim smatraju poboljšanje komunalne i prometne infrastrukture, ali i mogućnost zaposlenja u struci, prije svega omogućavanjem bolje prometne povezanosti s gradovima u kojima planiraju raditi. Vezano za rad u poljoprivredi, smatraju da bi im novčani poticaji, posebice urbanim mladima koji nemaju obiteljsko zemljište ili postojeću infrastrukturu, olakšali početak bavljenja poljoprivredom.The exodus of young people represents one of the key issues for the survival of Croatian rural areas in the demographic sense, but also, consequentially, in the economic, social, cultural, political and every other aspect. The decrease in the number of young people among the rural population is visible in the senilization of the rural areas, as well as deagrarization, and overall deruralization, and a continued decline of rural areas as places of life and work. Considering that the young population is mostly leaving the rural areas because of education and employment, especially in sectors that employ the higher educated, the aim of this article is to examine the push and pull factors for returning or moving to the rural areas from the perspective of the Croatian young higher educated population. This article brings the results from the quantitative empirical study conducted in 2020 using the method of online questionnaire on the convenient sample of N=582 students from six faculties of the University of Zagreb, which encompassed all major scientific and art fields. The students were asked about their perception of the advantages and disadvantages of living in rural areas, as well as about their desire for moving or returning to the rural areas after finishing their education, and the reasons why. They were also asked about specific elements of infrastructure that were shown in previous research as an important factor in their decision to return or move to rural areas. Finally, the responses were correlated with their socio-demographic characteristics. The results show that 40% of students want to return/move to rural areas, with over half of students (55%) who come from rural areas, and significantly less those from urban areas, who prefer to stay in the cities. In order to attract the higher educated young population to rural areas, the key is to improve communal and traffic infrastructure, as well as provide more opportunities for them to work in their professions, primarily by enabling better traffic connection with neighbouring cities in which they plan to work. Regarding work in agriculture, they feel that financial support, especially for urban young people who do not have family farms and existing infrastructure to rely on, would make their beginnings in agriculture easier

Sustainable Mobility Solutions in Rural Areas

Svrha ovog diplomskog rada je odgovoriti na istraživačka pitanja kojima je cilj pronaći rješenja održive mobilnosti u ruralnim područjima. Metodološkim pristupom temeljenim na europskim primjerima implementacije održive mobilnosti u ruralnim područjima, razrađena je studija slučaja „Održiva mobilnost u ruralnom području grada Jastrebarskog“. Rezultat studije slučaja je nacrt operativnog koncepta održive mobilnosti u ruralnom području grada Jastrebarskog, temeljen na analiziranim ulaznim podacima i varijantama operativnih koncepata primijenjenim u europskim primjerima. Ovim radom predočeni su potencijali razvoja održive mobilnosti u ruralnim područjima Republike Hrvatske i metodološki pristup rješavanju izazova.The purpose of this Master's Thesis is to answer the research questions which aim is to find solutions of sustainable mobility in rural areas. Methodological approach based on European examples of implementation of sustainable mobility in rural areas, was elaborated in case study "Sustainable mobility in the rural area of the city of Jastrebarsko". The result of the case study is a draft operational concept of sustainable mobility in the rural area of the city of Jastrebarsko based on the analysed inputs and variants of operational concepts used in European examples. This Master's Thesis presents potentials of development of sustainable mobility in the Croatian rural areas and methodological approach to solving mobility challenges