Sestrinska skrb za pacijenta s akutnim pankreatitisom

Cilj ovog rada bio je opisati što je akutni pankreatitis (AP). AP je nagla upala gušterače koja može biti blagog ili težeg oblika. Najčešći uzročnici akutnog pankreatitisa su žučni kamenci te alkoholizam. Simptomi kod akutnog pankreatitisa snažno utječu na fizičko i psihosocijalno funkcioniranje, što često uključuje: mučnina, povračanje, jaka grčevita bol ispod desnog rebrenog luka i mnoge druge simptome. U radu je opisana je anatomija i fiziologija gušterače, definirani čimbenici rizika bolesti i učestalost njihova pojavljivanja. Opisana je klinička slika, dijagnoza bolesti i liječenje. Najvažniji dio rada obuhvaćaju sestrinske dijagnoze i intervencije te edukacija medicinske sestre. Edukacija medicinske sestre važan je dio kod pacijenta oboljelog od akutnog pankreatitisa. Posebnu važnost treba staviti na prehranu, koja je važna u tijeku i nakon završetka liječenja.Kod blagog oblika akutne upale bolesnici obično nakon kratkotrajnoga gladovanja polako počinju normalno jesti. bolesnici se počinju hraniti malim količinama ugljikohidrata i proteina, a broj kalorija postupno se povećava u vremenu od tri do šest dana. Masnoće je potrebno što je više moguće izbjegavati za vrijeme i nakon završenog liječenja. Kod teškog oblika akutne upale upravo očuvanje sluzničke barijere unosom enteralnih pripravaka znatno smanjuje rizik razvoja sepse i metaboličkih komplikacija povezanih s primjenom parenteralne prehrane. Nutritivne potrebe kod akutne upale gušterače su povećane upravo zbog povećane potrošnje energije i katabolizma (razgradnje) proteina

Adherencija i stavovi bolesnika na kroničnoj terapiji

Cilj istraživanja: Ovim istraživanjem dobit će se uvid u stupanj adherencije pacijenata koji boluju od kroničnih bolesti na uzorku pacijenata iz javne ljekarne te u njezinu moguću povezanost s bolešću, dobi, spolom i obrazovanjem. Također, s obzirom na pacijentove razloge loše adherencije, kao i stavove o mogućim mjerama za poboljšanjem adherencije, dobit će se podaci koji mogu poslužiti u izradi učinkovitijih mjera poboljšanja adherencije pacijenata. Ispitanici i metode: Ispitivanjem je obuhvaćeno 99 pacijenata koji su stariji od 18 godina i boluju od kroničnih bolesti. Ispitivanje je provedeno korištenjem metode anketnog upitnika za pacijente te praćenjem podizanja terapije u ljekarni pomoću metode udjela dana pokrivenosti terapijom (engl. Proportion of days covered „PDC“). Rezultati: Ovim istraživanjem utvrđen je udio adherentnih pacijenata od 63,63% pomoću metode anketiranja pacijenata, te 77,78% pomoću metode praćenja podizanja terapije u ljekarni. Nije zabilježena korelacija između istraživanih socioekonomskih ili medicinskih faktora i stupnja adherencije. Kao najčešći razlog neuzimanja lijeka pacijenti su naveli zaborav. Pacijenti su ocijenili da bi na poboljšanje adherencije najviše utjecao razgovor s liječnikom ili ljekarnikom te smanjenje doplate za lijekove. Zaključci: Utvrđen udio adherentnih pacijenata sukladan je rezultatima dosadašnjih meta-analiza. Zbog toga što različite metode na različito razlučuju adherenciju od neadherencije potrebno je donijeti jedinstveni kriterij adherencije. Potrebno je razviti alate koji bi na brz i jednostavan način procijenili stupanj pacijentove adherencije i koji bi bili primjenjivi u rutinskom savjetovanju pacijenata. Rezultati su pokazali da nema statistički značajne razlike između razgovora s liječnikom i razgovora s ljekarnikom kao potencijalnom mjerom za poboljšanjem adherencije.Aim: The aim of this study is to give an insight into the level of patient adherence of patients who are suffering from chronic diseases on a sample of patients from a community pharmacy and into its possible connection with disease, age, gender and education. Also, data about patient’s reasons for poor adherence, as well as attitudes towards possible measures for adherence improvement, could be used in development of more effective measures for adherence improvement. Subjects and methods: This study included 99 patients who were over 18 years old and suffering from chronic disease. The research was conducted using a patient questionnaire and the rate of prescription refill measurement using Proportion of days covered (PDC) method. Results: 63,63% of patients were determined adherent using patient questionnaire and 77,78% using rate of prescription refill measurement. No correlation was recorded between the studied socio-economic or medical factors and the degree of adherence. Patients stated that forgetfulness was the main reason for not taking the drugs as prescribed. Patients stated that a conversation with a physician or a pharmacist, as well as reduced drug cost, would be most beneficial to their adherence. Conclusions: Determined proportion of adherent patients is consistent with results of previous meta-analysis. Since different methods differentiate adherence and nonadherence in different ways, it is necessary to adopt a single criteria of adherence. It is necessary to develop tools that would assess the level of patient adherence in a quick and easy way and which would be applicable in routine patient counseling. Results show that there is no significant difference between conversation with a physician and conversation with a pharmacist as a method for adherence improvement

Basic ethical principles in dentistry

Ethical principles in medical profession originate from ancient times when Hippocrates has established basic principles of doctor’s ethics. Those are universal ethical principles, being actual till nowadays, but supplemented with new requirements. In this paper underlined were basic ethical principles for all dentists mandatory to follow

Sestrinska skrb za pacijenta s cirozom jetre

Cilj ovog rada bio je objasniti i definirati cirozu jetre. Opisana je anatomija i fiziologija jetre tepatologija i patofiziologija jetre. U radu su definirani čimbenici rizika bolesti i učestalost njihovapojavljivanja. Opisana je klinička slika, dijagnoza bolesti i liječenje. Najvažniji dio rada obuhvaćajusestrinske dijagnoze i intervencije te edukacija medicinske sestre. Edukacija medicinske sestre činivažan dio liječenja pacijenata oboljelih od ciroze jetre, jer je medicinska sestra osoba od koje ćepacijenti tražiti suradnju i efikasnu edukaciju nakon dijagnosticiranja bolesti. Kod bolesnikaoboljelih od ciroze jetre kao uzroci ističu se prehrana i alkohol jer je jetra jako osjetljiva te daljnjaterapija. Za oboljele od ciroze jetre bitan je zdrav život. Fizičku aktivnost ne treba drastičnosmanjivati, iako treba izbjegavati teže i dugotrajnije napore. Položaj bolesnika treba omogućiti štoefikasnije disanje. Po poboljšanju stanja treba planirati periode odmora i aktivnosti. Kao i svakabolest tako i ciroza jetre ostavlja iza sebe brojne komplikacije koje valja na vrijeme prepoznati.Klasifikacija ciroze jetre može biti morfološka, patohistološka i etiološka. Prema patohistološkimkriterijama cirozu jetre dijelimo na: portalnu - Leanekovu, postnekrotičku, posthepatičku, bilijarnu ikardijalnu.Morfološki razlikujemo mikronodularnu cirozu koju karakteriziraju sitni noduli veličine 3 mm imakronodularnu cirozu pri kojoj su regenrativni noduli različite veličine i u pravilu veći odnekoliko centimetara.Najčešći etiološki faktor je alkoholizam i proteinska malnutricija.Rani simptomi kod ciroze jetre jesu umor, slabost, gubitak teka katkad uz mučninu i povraćanje,mukli bolovi ispod desnog rebrenog luka te žutica čiji intezitet odražava težinu oštećenja hepatocita.Prognoza ciroze jetre je često nepredvidljiva. Ovisi o faktorima kao što su etiologija, težina,komplikacije, druge bolesti, faktori domaćina i učinkovitost pojavljivanja. Oni bolesnici kojinastave sa konzumiranjem alkoholnih pića i u najmanjim količinama imaju slabu prognozu

Uloga medicinske sestre u zdravstvenoj njezi i liječenju bolesnika s akutnim abdomenom

Cilj rada je opisati pojam akutnog abdomena, specifičnosti tretmana i pristupa sa stajališta zdravstvene njege prema pacijentima koji boluju od neke od bolesti koje ubrajamo u akutni abdomen. Rad opisuje pojam akutnog abdomena koji se kao cijelina dijeli na 5 bolesti u koje pripadaju akutna upala ţučnjaka, akutna upala gušterače, akutna upala crvuljka, perforirani vrijed ţeluca i dvanaesnika te ileus. Svaka od navedenih bolesti zahtijeva drugačiju psihološku pripremu pacijenta (koja vrlo je vaţna jer o njoj ovisi tijek oporavka i čijom dobrom pripremom se smanjuje broj dana leţanja u bolnici), perioperativnu pripremu koja zahtijeva hitnost, točnost i stručnost, vaţnost postoperativne njege da se izbjegnu dodatne komplikacije, bilo postoperativne ili kao posljedice dugotrajnog leţanja te edukacija pacijenta o njezi i pravilima kojih se mora pridrţavati kod kuće nakon operativnog zahvata. Zdravstvena njega je individualna za svaku pojedinu bolest uz poneki sličan zadatak medicinske sestre/tehničara. Zbog toga jer se radi o velikim operacijama na abdomenu, potrebno je znanje i vještine koje pridonose oporavku pacijenta bez komplikacija. U postoperativnoj njezi je vrlo vaţno da ne doĎe do komplikacija ili da se komplikacije svedu na minimum. Bitna je i dobra psihološka potpora i edukacija pacijenta te njegove obitelji, koja se mora obaviti brzo i efikasno zbog ţivotne ugroţenosti pacijenta. Na kraju je postavljeno pet mogućh sestrinskih dijagnoza (anksioznost u/s neizvjesnim ishodom bolesti 2° akutni abdomen; visok rizik za infekciju u/s operativnom ranom; visok rizik za opstipaciju u/s operativnim zahvatom na abdomenu; smanjeno podnošenje napora u/s bolovima što se očituje izjavom pacijenta "ne mogu jer me jako boli"; bol u/s operativnim zahvatom što se očituje procjenom boli sa 7 bodova na skali od 1-10) zajedno sa ciljevima, intervencijama te evaluacijom

Bipolarni afektivni poremećaj

Budući da je sestra neprekidno s bolesnikom, njezina je uloga izrazito bitna u procesu liječenja. Njezinom zadaćom se smatra ne samo zbrinjavanje bolesti, nego i poimanje bolesnika kao cjelovitog bića, poštivanje bolesnika kao jedinstvene jedinke, podržavanje njegovog samopoštovanja, pomoć u usvajanju novih oblika ponašanja i terapijske komunikacije. Sestra nikada ne smije zaboraviti na etički kodeks i poštovanje pacijentovih prava, te uz to treba biti strpljiva, tolerantna, humana i odgovorna. Pridajući pažnju bolesniku, sestra pokazuje da ga poštuje, što kod bolesnika potiče osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja, što na kraju dovodi do većeg uspjeha u liječenju. U zdravstvenoj njezi, centar zbivanja je otkrivanje i zbrinjavanje zdravstvenih problema pacijenta. Psihijatrijski bolesnici su daleko nepovjerljiviji od bolesnika sa somatskim bolestima, jer često ne žele prihvatiti svoje stanje kao bolest. Plan zdravstvene njege za bolesnika oboljelog od bipolarnog afektivnog poremećaja je prije svega individualan i posebno izrađen za svakog bolesnika. Jednako je bitno procijeniti kakav ćemo pristup prema pacijentu imati kako bi zadobili njegovo povjerenje i olakšali suradnju.Bipolarni afektivni poremećaj jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Karakteriziraju ga dvije ili više epizoda u kojima su pacijentovo raspoloženje i razina aktivnosti značajno poremećene. Nastaju patološke promjene raspoloženja koje variraju od depresivnog do maničnog. Potrebno je izraditi poseban plan zdravstvene njege za maničnu i za depresivnu fazu. Cilj je prikazati specifičnosti pojedinih faza promjena raspoloženja, kako se one prepoznaju,kako se liječe i koja je uloga sestre u radu s pacijentom oboljelim od bipolarnog poremećaja

Edukacija pacijenata sa kontaktnim dermatitisom

Kontaktni dermatitis je upala kože koja nastaje nakon kontakta s tvarima koje mogu nadražiti kožu ili izazvati alergijsku reakciju. Praćen je svrbežom, osipom, crvenilom, otokom, a mogu se javiti i bule koje pucaju te kruste koje predstavljaju sasušeni sadržaj puknutog vezikula. Razlikujemo sljedeće tipove kontaktnog dermatitisa: kontaktni nealergijski dermatitis (akutni i kronični), kontaktni alergijski dermatitis (akutni i kronični), fotoalergijski kontaktni dermatitis, fototoksični kontaktni dermatitis te sindrom kontaktne urtikarije. Kliničke su slike različite. Broj oboljelih u stalnom je porastu. Kontaktni nealergijski odnosno iritativni dermatitis kožna je upala koja nastaje nakon izlaganja koncentriranim lužinama i kiselinama prilikom čega se oštećuje gornji sloj epidermisa bez sudjelovanja imunosnih mehanizama. Kontaktni alergijski dermatitis upalna je dermatoza koja nastaje kao posljedica alergijske reakcije tipa IV, posredovane limfocitima. Podjednako se pojavljuje kod muškaraca i žena. Temeljni test za dokaz alergijske preosjetljivosti je epikutani ili patch test. U dijagnostici je također bitna klinička slika te anamneza. Jačina upale strogo je promjenjiva te ovisi o nizu različitih čimbenika kao što su količina i snaga određenog iritansa ili alergena, duljina i frekvencija izloženosti, okolišni čimbenici itd. Izuzetno je važno izbjegavati kontakt s uzročnim alergenom i upotrebljavati zaštitna sredstva. Profesionalni kontaktni dermatitis može biti alergijske i nealergijske geneze, a nastaje kao posljedica kontakta kože s različitim tvarima u radnoj sredini. U nastanku profesionalnog dermatitisa bitni su podatci o vrsti posla i tvarima u radnome prostoru, o uvjetima rada, stanju kože prije zaposlenja, o primjeni zaštitne odjeće i drugih zaštitnih sredstava. Ukoliko se kontakt s inkrimiranom tvari na radnom mjestu ne može izbjeći, poželjna je promjena radnog mjesta.Contact dermatitis (CD) is skin inflammation that occurs after contact with substances that can irritate skin or cause allergic reaction. It is characterised by itch, rash, redness, swelling and sometimes there can also be vesicles that burst and crusts with content of broken blister. According to etiological division there are different types of contact dermatitis: contact non-allergic dermatitis (acute and chronic), contact allergic dermatitis (acute and chronic), photoallergic contact dermatitis, phototoxic contact dermatitis and contact urticaria syndrome. Clinical features are different. Number of people suffering from CD is increasing. Contact non-allergic or irritative dermatitis is a skin inflammation that occurs after exposure to concentrated alkalis and acids which cause damage to the upper layer of epidermis, without immune mechanisms. Contact allergic dermatitis is an inflammatory skin disease produced by IV type allergic reaction, mediated by lymphocytes. It is equally distributed among males and females. The most important diagnostic methods for allergic hypersensitivity are: anamnesis, clinical picture and skin patch test. The intensity of inflammation depends on many different factors: amount and strenght of the irritant, length and frequency of the exposure, environmental factors etc. It is extremely important to avoid any contact with the allergen and use protective gloves, masks and clothings. Professional contact dermatitis can be of allergic and non-allergic origin, and it is caused by skin contact with many different substances in the working environment. In the development of professional dermatitis informations about profession, potential alergens or irritant, substances in the working place, working conditions, skin condition before starting specific job, protective clothing and other protective things are very important. If allergens cannot be removed or avoided the change of job position or professional retraing might be needed

Sestrinska skrb pacijenata sa spinalnom ozljedom s osvrtom na komplikacije gastrointestinalnog trakta

Ozljeda kralježnične moždine je ozljeda koju je teško liječiti, a osobe koje je dožive čeka dugotrajan rehabilitacijski program. Njezine medicinske, psihološke, socijalne i ekonomske posljedice su katastrofalne za stradalu osobu, obitelj, te užu i širu zajednicu. Specijaliziranim rehabilitacijskim pristupom multidisciplinarnog tima posljedice mogu biti ublažene, uz maksimaliziranje preostalih sposobnosti. Posljedice ozljede leđne moždine najčešće su vrlo teške i kao takve imaju mnogostruke značaje. Od samog stradalog i njegove obitelji koja se mora suočiti s novonastalom situacijom svoga najbližega, preko medicinskog osoblja koje je odgovorno za liječenje i njegu, pa sve do raznih čimbenika društva koji snose društvene i finacijske terete zbog radne nesposobnosti i teške invalidnosti. Često se dogodi da se u rehabilitacijskom procesu doživi i svojevrsni neuspjeh, što zbog pogrešnog pristupa i ustrajnosti kod članova multidisciplinarnog tima ili najčešće zbog otpora stradale osobe prema samom procesu a sve kao posljedica teškog prihvačanja novonastalog stanja. U radu je opisan značaj rehabilitacije osobe s ozljedom leđne moždine kao i način na koji multidisciplinarni tim a posebice medicinska sestra ili tehničar doprinose u procesu izlječenja ili umanjenja tegoba kod pacijenata s ovom vrstom ozljede. Uz mnogobrojne zdravstvene i socijalne komplikacije koje se događaju kod pacijenta s ozljedom leđne moždine poseban osvrt u ovom radu pridodat će se na sprječavanje komplikacija gastrointestinalnog trakta koji predstavlja ozbiljan problem u rehabilitaciji ali i nakon nje. Uz kvalitetnu edukaciju samog pacijenta i njegove obitelji ta vrsta komplikacija i svi problemi koji idu uz nju mogu se svesti na najmanji postotak.Spinal cord injury is an injury that is difficult to treat and requires people a long-term physical rehabilitation. Its medical, psychological, social and economic consequences are disastrous for the patient, the family and the immediate and wider community. The consequences of spinal cord injury can be reduced by specialized rehabilitation approach of the multidisciplinary team by focusing on maximizing physical functioning. The consequences are usually very heavy and as such have multiple symptoms. The injured and the family must face the new situation with the help of the medical staff responsible for the treatment and care, and various social factors bearing the social and financial burdens due to severe disability. The rehabilitation process often leads to failure because of the inappropriate approach and dedication of the members of the multidisciplinary team, or most often because of the patient’s refusal of medical process by denying the new situation. This paper describes the importance of rehabilitation of the people with spinal cord injury as well as the way in which a multidisciplinary team, especially the nurse or the technician, contributes to the healing process and decreases complications in patients with this type of injury. In addition to many health and social complications that occur in patients with spinal cord injuries, a special focus in this paper is on the prevention of complications of the gastrointestinal tract which is a serious problem during or after the rehabilitation process. By educating the patient and the family this kind of complications and all resulting problems can be reduced to the lowest percentage

Važnost prehrane pacijenata sa glutenskom enteropatijom

Gluten se prirodno nalazi u određenim žitaricama i u prerađenim prehrambenim proizvodima, a u 1-2% populacije uzrokuje nastanak glutenske enteropatije. Glutenska enteropatija ili celijakija je bolest koja se manifestira abnormalnom imunološkom reakcijom na gluten te shodno poremećajem u probavi hrane. Predstavlja kronično opterećenje za organizam i ako nije na vrijeme prepoznata dovodi organizam u stanje pothranjenosti, probavnih smetnji i ostalih općih poremećaja (anemija, dijabetes melitus, kožne promjene, poremećaj metabolizma kalcija i vitamina D, psihijatrijski poremećaji). Organizam odgovara imunosnom reakcijom na glijadin iz glutena što dugoročno oštećuje zdravo tkivo i onemogućuje normalnu funkciju tankog crijeva. Osnovu za nastanak reakcije čine unutarnji (genetski, fiziološki) i vanjski čimbenici (antigen, toksični spojevi). Medicinska sestra sudjeluje u edukaciji pacijenta o važnosti i principu bezglutenske prehrane. Doživotnim izbacivanjem glutena iz prehrane postiže se oporavak probavnog sustava, povlačenje simptoma i prevencija težih oblika bolesti. Redovitim nadzorom pacijenta potvrđuje se adekvatna primjena bezglutenske dijete

Stoma-izazov u abdominalnoj kirurgiji

Porastom životne dobi i patologije crijevnih bolesti, naročito karcinomskih, zahvati u svezi abdominalne stome su sve češća intervencija u abdominalnoj kirurgiji. Kreiranje abdominalne stome ne predstavlja težak operativni zahvat, no nerijetko nosi rizik od brojnih postoperacijskih komplikacija. Osim navedenog kreiranje abdominalne stome implicira brojne psihosocijalne poteškoće kod pacijenta i neizostavno smanjuje kvalitetu života. Pravilno kirurško kreiranje stome, minuciozna sestrinska njega stome i pacijenta sa stomom, nutricijski i psihosocijalni suport su sve podjednako važne sastavnice u cjelokupnoj medicinskoj skrbi u svezi abdominalne stome. Zbog specifičnosti skrbi u svezi sa stomom je sestrinska uloga za pacijenta sa stomom nezamjenjiva. U posljednjim godinama usavršena su i suvremena pomagala za skrb oko stome, poboljšano je znanje i pripremljenost pacijenta, ali i posthospitalna skrb u zajednici, a što sve zajedno većini pacijenata sa stomom olakšava socijalnu integraciju s minimalnim psihološkim i fizičkim manjkovima. Cilj ovog rada bio je napraviti sestrinski pregledan rad o abdominalnim stomama kao sinteza kliničke prakse, postojećih znanja i trenutačnih mogućnosti u zdravstvenom sustavu. Budući da je skrb o stomama jedan od važnih izazova u abdominalnoj kirurgiji, pretpostavlja se da će ovaj rad kao dodatan edukacijski materijal pomoći u edukaciji sestrinskog kadra. Ujedno će i rezultati skromnog istraživanja na odjelu abdominalne kirurgije ŽB Čakovec pomoći u daljnjem istraživanju ove problematike