Adherencija i stavovi bolesnika na kroničnoj terapiji

Abstract

Cilj istraživanja: Ovim istraživanjem dobit će se uvid u stupanj adherencije pacijenata koji boluju od kroničnih bolesti na uzorku pacijenata iz javne ljekarne te u njezinu moguću povezanost s bolešću, dobi, spolom i obrazovanjem. Također, s obzirom na pacijentove razloge loše adherencije, kao i stavove o mogućim mjerama za poboljšanjem adherencije, dobit će se podaci koji mogu poslužiti u izradi učinkovitijih mjera poboljšanja adherencije pacijenata. Ispitanici i metode: Ispitivanjem je obuhvaćeno 99 pacijenata koji su stariji od 18 godina i boluju od kroničnih bolesti. Ispitivanje je provedeno korištenjem metode anketnog upitnika za pacijente te praćenjem podizanja terapije u ljekarni pomoću metode udjela dana pokrivenosti terapijom (engl. Proportion of days covered „PDC“). Rezultati: Ovim istraživanjem utvrđen je udio adherentnih pacijenata od 63,63% pomoću metode anketiranja pacijenata, te 77,78% pomoću metode praćenja podizanja terapije u ljekarni. Nije zabilježena korelacija između istraživanih socioekonomskih ili medicinskih faktora i stupnja adherencije. Kao najčešći razlog neuzimanja lijeka pacijenti su naveli zaborav. Pacijenti su ocijenili da bi na poboljšanje adherencije najviše utjecao razgovor s liječnikom ili ljekarnikom te smanjenje doplate za lijekove. Zaključci: Utvrđen udio adherentnih pacijenata sukladan je rezultatima dosadašnjih meta-analiza. Zbog toga što različite metode na različito razlučuju adherenciju od neadherencije potrebno je donijeti jedinstveni kriterij adherencije. Potrebno je razviti alate koji bi na brz i jednostavan način procijenili stupanj pacijentove adherencije i koji bi bili primjenjivi u rutinskom savjetovanju pacijenata. Rezultati su pokazali da nema statistički značajne razlike između razgovora s liječnikom i razgovora s ljekarnikom kao potencijalnom mjerom za poboljšanjem adherencije.Aim: The aim of this study is to give an insight into the level of patient adherence of patients who are suffering from chronic diseases on a sample of patients from a community pharmacy and into its possible connection with disease, age, gender and education. Also, data about patient’s reasons for poor adherence, as well as attitudes towards possible measures for adherence improvement, could be used in development of more effective measures for adherence improvement. Subjects and methods: This study included 99 patients who were over 18 years old and suffering from chronic disease. The research was conducted using a patient questionnaire and the rate of prescription refill measurement using Proportion of days covered (PDC) method. Results: 63,63% of patients were determined adherent using patient questionnaire and 77,78% using rate of prescription refill measurement. No correlation was recorded between the studied socio-economic or medical factors and the degree of adherence. Patients stated that forgetfulness was the main reason for not taking the drugs as prescribed. Patients stated that a conversation with a physician or a pharmacist, as well as reduced drug cost, would be most beneficial to their adherence. Conclusions: Determined proportion of adherent patients is consistent with results of previous meta-analysis. Since different methods differentiate adherence and nonadherence in different ways, it is necessary to adopt a single criteria of adherence. It is necessary to develop tools that would assess the level of patient adherence in a quick and easy way and which would be applicable in routine patient counseling. Results show that there is no significant difference between conversation with a physician and conversation with a pharmacist as a method for adherence improvement