1,196 research outputs found
Kinetic resolution of fluoroalcohols catalysed by lipases
OptiÄki Äisti spojevi su vrijedni prekursori u farmaceutskoj industriji. Fluorirani spojevi su
aktivne tvari u mnogim lijekovima, stoga su nove moguÄnosti sinteze fluoriranih kiralnih
graÄevnih blokova posebno zanimljive i vrijedne. U ovom radu sintetizirana su tri racemiÄna
derivata 1-fluorpropan-2-ola koji su supstituirani u položaju 3 azido (1a), cijano (2a)
skupinom i klorom (3a) te su koriÅ”teni kao supstrati za kinetiÄku rezoluciju kataliziranu
lipazama. Pripravljeni su i odgovarajuÄi racemiÄni acetati alkohola (1b-3b) kao standardi. U
ovim reakcijama ispitano je pet razliÄitih lipaza. Najaktivnije i najselektivnije lipaze za
pojedini alkohol testirane su u razliÄitim organskim otapalima. Lipaze su pokazale nisku do
srednje visoku enantioselektivnost prema ispitanim supstratima (E = 1 ā 44). U preparativnim
reakcijama kataliziranim lipazama najviŔe enantioselektivnosti, pripravljeni su enantiomerno
obogaÄeni produkti: (R)-1a (ev = 65 ā 85 %), (S)-1b (ev = 92 %), (R)-2a (ev = 84 %), (S)-2b
(ev = 68 %) te smjesa (S)-3a (ev = 30 %) i (R)-3b (ev = 69 %).Optically pure compunds are valuable precursors in pharmaceutical industry. Active
ingridients in many drugs are fluorinated compounds, therefore the new possibilities in
synthesis of fluorinated chiral building blocks are especially interesting and valuable. In this
thesis three racemic derivatives of 1-fluoropropan-2-ol were synthesized, substituated at
position 3 with azide (1a), cyanide (2a) and chloride (3a) and used as substrates in lipasecatalyzed
kinetic resolution. Corresponding racemic acetates were prepared (1b-3b) as
standards. Five different lipases were tested. Lipase with highest activity and selectivity with
each alcohol was tested in different organic solvents. Lipases have shown low to high
enantioselectivity toward supstrates (E = 1 ā 44). In preparative-scale reactions catalysed by
lipases with highest enantioselectivity, enantiomerically enriched products were prepared:
(R)-1a (ee = 65 ā 85 %), (S)-1b (ee = 92 %), (R)-2a (ee = 84 %), (S)-2b (ee = 68 %), and
mixture of (S)-3a (ee = 30 %) and (R)-3b (ee = 69 %)
Iterativno traženje motiva i vreÄa fraza u genomu i proteomu
Cilj ovog diplomskog rada bio je testirati algoritam iterativnog pretraživanja te analizirati rezultate ovisno o parametrima. TakoÄer, važno je bilo usporediti te rezultate s rezultatima sliÄnog algoritma na analognom problemu. Za analizu smo odabrali genom i proteom krumpira te proteinsku familiju GDSL lipaza krumpira. Na tim nizovima genoma proveli smo postupak traženja specifiÄnog motiva proteinske familije GDSL lipaza krumpira kojeg smo prethodno preveli u alfabet genoma. Cilj je bio identificirati sve one nizove na genomu koji kodiraju proteinsku familiju GDSL lipaza. Analizirali smo naÅ”e rezultate te ih usporedili s rezultatima na proteomu. ZakljuÄili smo kako je ponaÅ”anje na naÅ”em primjeru popriliÄno loÅ”e. MeÄutim, postoje indicije kako algoritam sam po sebi nije problem. Problem vjerojatno leži u nedostatku konzistentne anotacije na bioloÅ”kim nizovima, razliÄitim bioloÅ”kim procesima zbog kojih naÅ”e aproksimacije unose prevelik kaos te u veÄoj varijabilnosti na genomu naspram proteoma.This thesis is concerned with an iterative search algorithm and the analysis of its results with respect to various choices of parameters. Furthermore, it was important to compare these results with results of a similar algorithm on an analogous problem. For the analysis, we chose the potato genome and proteome and the GDSL lipase protein family. We applied the iterative search algorithm on genome sequences in order to find the specific motif of the GDSL lipase protein family which was translated to the alphabet of the genome earlier in the thesis. The goal was to identify all those genome sequences which code the potatoās GDSL lipase protein family. Finally, we analyzed our results in comparison to those obtained by proteome analysis. We concluded that the results were rather poor. However, there are indications that the algorithm itself is not as problematic as the results would imply. It is likely that the problem lies in the lack of consistent annotation of biological sequences, different biological processes due to which our approximations create far too much chaos, and in the greater variability of the genome when compared to proteom
Cloning and expression of SGNH-hydrolase of Streptomyces coelicolor in heterologous host
Bakterijske SGNH-hidrolaze su znaÄajna grupa enzima koja joÅ” uvijek nije dobro istražena, ni strukturalno ni biokemijski. IzvanstaniÄna lipaza iz obitelji SGNH-hidrolaza iz bakterije Streptomyces coelicolor soja A3(2) (Q93J06, SCO7513) je djelomiÄno biokemijski okarakterizirana. Cilj ovog istraživanja bio je izrada konstrukta gena s dodatkom kodona za 6 histidina na 3' kraju gena te kloniranje i ekspresija gena u bakteriji Streptomyces lividans soja TK23 sa svrhom uspostavljanja uÄinkovite i brze metode za proÄiÅ”Äavanje proteina. Nakon ekspresije rekombinantnog gena u heterolognom sustavu protein je proÄiÅ”Äen taloženjem s amonijevim sulfatom i afinitetnom kromatografijom na nosaÄu s imobiliziranim metalom. Prisustvo proÄiÅ”Äenog proteina je dokazano Western analizom, a uoÄeno je da tijekom proÄiÅ”Äavanja dolazi do gubitka specifiÄne aktivnosti. Iako je prema literaturi ovaj protein oznaÄen kao izvanstaniÄni, analiza softverom SignalP 3.0 za predviÄanje signalnog slijeda proteina nije prepoznala signalni slijed u SGNH-hidrolazi, Å”to upuÄuje na moguÄnost zadržavanja proteina unutar stanica.Bacterial SGNH-hydrolases are an important group of enzymes which are still not well characterised structurally or biochemically. Extracellular SGNH-hydrolase from Streptomyces coelicolor A3(2) (Q93J06, SCO7513) was earlier partially biochemically described. Aim of this investigation was to construct a gene with an additional codons for 6 histidines on 3' end of the gene. Cloning and expression of the gene Streptomyces lividans TK23 was performed with a purpose of establishing an efficient and quick protein purification method. After the expression of the recombinant gene in heterologous system protein was purified applying ammonium sulfate precipitation and immobilized-metal affinity chromatography. Presence of the purified protein was confirmed with Western analysis. The protein lost specific activity during the purification. Although according to the literature this protein was annotated as extracellular, software SignalP 3.0 failed to recognize a signal sequence in SGNH-hydrolase which implicates a possibility that the protein retains inside the cell
Aktivnost nekih enzima lipidnog metabolizma u sjemenkama jele (Abies alba Mill.) tijekom klijanja
The activity of some enzymes of lipid metabolism in silver fir seeds (Abies alba Mill.) varied in different ways in the embryo and the endosperm during germination. The activity was followed in the seeds from the MaŔun region, which did not germinate at room temperature, and in the well germinated seeds from the Papuk region.
Lipase activity was measured at pH 8.5 (alkaline lipase) and at pH 5.5 (acid lipase). Mature seeds of both proveniences showed acid and alkaline lipase activity. As the activity of alkaline lipase in the endosperm did not change in any appreciable way before and during visible germination, we concluded that the alkaline lipase activity is not a limiting factor in germination. The activity of acid lipase and catalase increased somewhat after the penetration of the radicle in the well germinated seeds, while the activity of isocitrate lyase increased greatly. On the other hand, the activity of all enzymes assayed showed a constant decrease in the endosperm of the seeds from the MaŔun region.
Acid and alkaline lipase and catalase were active before visible germination. Their activities were almost undetectable after radicle emergence while the activity of the nongerminated seeds from the MaŔun region stayed constant (acid lipase, catalase) or showed a slow decrease (alkaline lipase). The embryo showed no isocitrate lyase activity.
The presence of microbodies was also examined in the electron microscope. Glyoxysomes were found alredy in the endosperm of mature seeds. Their number increased with germination. Microbodies were also present in the embryo before and during visible germination. It is suggested that the organelles under consideration do not function like glyoxysomes as there was no isocitrate lyase present in embryos. We conclude that in the embryo the lipids are not metabolised via the glyoxylate cycle as is true for the endosperm.Aktivnost nekih enzima, koji u sjemenkama jele (Abies alba Mili.) kataliziraju razgradnju masti, tijekom klijanja u embriju i u endospermu razliÄito varira. Mjerenja smo izvrÅ”ili na sjemenkama iz MaÅ”una (Notranjsko, Slovenija), koje kod sobne temperature nisu klijale, i na lako klijavim sjemenkama s Papuka.
Aktivnost lipaze mjerili smo kod pH 8,5 (baziÄna lipaza) i kod pH 5,5 (kisela lipaza). Kisela i baziÄna lipaza bile su aktivne veÄ u suhim sjemenkama obiju provenijencija. Aktivnost baziÄne lipaze se u endospermu prije i tijekom vidljivog klijanja nije bitno promijenila. Iz toga smo zakljuÄile da baziÄna lipaza nije ograniÄavajuÄi faktor klijanja. Pri prodoru korjenÄiÄa kroz testu je meÄutim u lako klijavim sjemenkama
aktivnost kisele lipaze i katalaze priliÄno porasla, pogotovu pak aktivnost izocitrat-lijaze. U endospermu sjemenki iz MaÅ”una, koje pri sobnoj temperaturi nisu klijale, aktivnost je svih spomenutih enzima konstantno opadala.
Kisela i baziÄna lipaza te kataliza bile su aktivne u embriju i prije vidljivog klijanja. Nakon prodora korjenÄiÄa aktivnost je tih enzima naglo pala, dok je kod sjemenki iz MaÅ”una ostala konstantna (kisela lipaza, katalaza), ili pak samo sporo padala (baziÄna lipaza). Izocitrat-lijaza u embriju nije bila aktivna.
Prisutnost nespecijaliziranih peroksisoma i glioksisoma utvrÄivale smo elektronskim mikroskopom. Glioksisomi su bili prisutni veÄ u endospermu suhih sjemenki. Njihov se broj poveÄao u sjemenkama koje su klijale. Prije i tijekom vidljivog klijanja uÅ”le smo u trag mikrotjeleÅ”cima i u embriju. BuduÄi da ondje izocitrat-lijaza nije bila aktivna, zakljuÄile smo da mikrotjeleÅ”ca u embriju ne djeluju kao glioksisomi. Prema svemu sudeÄi, razgradnja masti u embriju ne odvija se preko glioksilatnog ciklusa, kao Å”to je to sluÄaj pri razgradnji masti u endospermu
Izolovanje izoformi lipaze iz Candida rugosa
The yeast Candida rugosa is a convenient source of lipases for science and industry. Crude preparation of Candida rugosa lipase (CRL) consists of several extracellular lipases. Isoenzyme profile depends on the culture or fermentation conditions. All isoforms are coded by the lip pseudogene family; they are monomers of 534 amino acids and molecular weight of about 60 kDa. They share the same catalytic mechanism and interfacial mode of activation. Isoenzymes differ in isoelectric points, post-translational modifications, substrate specificity and hydrophobicity. The presence of different lipase isoforms and other substances (i.e., inhibitors) in crude preparation leads to lack of their productivity in biocatalytic reactions. Purification of specific isoform improves its overall performance and stability. This paper provides an overview of different methods for purification of CRL isoenzymes up to date, their advantages and disadvantages.Lipaze (hidrolaze estara glicerola, E.C.3.1.3.3) su važna grupa enzima, Å”iroko rasprostranjenih u prirodi. Mogu se izolovati iz materijala biljnog, životinjskog ili mikrobnog porekla. ZahvaljujuÄi svojim karakteristikama, pobuÄuju sve viÅ”e pažnje kao efikasni biokatalizatori u razliÄitim sintetiÄkim i hidrolitiÄkim procesima. MeÄu lipazama, poreklom iz mikroorganizama, posebno su znaÄajne one koje produkuje kvasac Candida rugosa. Komercijalni preparat lipaza iz C. rugosa može sadržati 5-7 izoformi ekstracelularnih lipaza. Sve te izoforme kodirane su od strane lip familije pseudogena, a na njihovu ekspresiju utiÄu uslovi u kojima se mikroorganizam gaji (sastav hranljive podloge je najvažniji). Ekstracelularne lipaze, koje proizvodi C. rugosa su monomerni glikoproteini, molekulske mase od oko 60 kDa, sa 534 aminokiseline. Za sve izoforme je karakteristiÄan isti složeni mehanizam aktivacije na granici faza i mehanizam katalize, kakav se sreÄe i kod serin-proteaza. Izoenzimi se meÄusobno razlikuju po post-translacionim modifikacijama (udelu ugljohidratne komponente), supstratnoj specifiÄnosti, izoelektriÄnim taÄkama i hidrofobnosti. Prisustvo viÅ”e izoformi lipaza u komercijalnom preparatu utiÄe na njihovu produktivnost u reakcijama koje katalizuju. Takvi preparati Äesto sadrže i druge supstance koje mogu uticati na aktivnost enzima (na primer inhibitore). Razdvajanjem pojedinaÄnih izoformi iz komercijalnog preparata poboljÅ”avaju se njihova enantioselektivnost, specifiÄna aktivnost i stabilnost enzima, Å”to je od izuzetnog znaÄaja za njihovu dalju primenu. U ovom radu su predstavljeni razliÄiti pristupi u razdvajanju pojedinaÄnih izoformi vanÄelijskih lipaza iz komercijalnog preparata C. rugosa, njihove prednosti i nedostaci
Lipase from Pseudomonas fluorescens and Burkholderia cepacia as Biocatalysts in Biodiesel Synthesis
U danaÅ”njoj industrijskoj proizvodnji biodizela kao katalizator koristi se natrijev hidroksid, no ovaj naÄin proizvodnje ima brojne nedostatke. Stoga se sve viÅ”e istražuju alternativni oblici proizvodnje biodizela, meÄu kojima se istiÄe upotreba biokatalizatora ā lipaza. U usporedbi s kemijski kataliziranom, reakcija katalizirana lipazama je jednostavnija i ekoloÅ”ki prihvatljivija. U ovom radu provedena je biotehnoloÅ”ka karakterizacija Amano lipaza iz bakterija Burkholderia cepacia i Pseudomonas fluorescens primjenom dva razliÄita testa, spektrofotometrijskog uz pānitrofenil palmitat kao supstrat i titrimetrijskog testa uz maslinovo ulje kao susptrat te je procijenjeno kako se primjena eksperimentalno odreÄenog optimalnog pH i optimalne temperature odražava na uÄinkovitost biokatalitiÄke sinteze biodizela u kotlastom bioreaktoru uz svježe suncokretovo ulje i metanol kao supstrate u reakcijama transesterifikacije navedenim lipazama. Potom je udio metilnih estera masnih kiselina u sirovom biodizelu odreÄen na plinskom kromatografu te je na temelju dobivenih rezultata procijenjeno da lipaza iz Burkholderia cepacia pokazuje veÄu efikasnost u proizvodnji biodizela.In today's industrial production of biodiesel, sodium hydroxide is being used as a catalyst, but this production method has numerous disadvantages. Therefore, alternative forms of biodiesel production are being explored, among which the use of lipase as biocatalysts is emphasized. Compared to chemically catalyzed, the lipase catalyzed reaction is simpler and more environmentally friendly. In this master thesis, biotechnological characterization of Amano lipases from Burkholderia cepacia and Pseudomonas fluorescens bacterias was conducted, by using two different tests, spectrophotometric with pānitrophenyl palmitate as a substrate and a titrimetry test with olive oil as a substrate, and it was estimated that using experimentally specified optimal pH and optimal temperature reflects on efficiency of biocatalitic sinthesys of biodiesel in batch bioreactor with fresh sunflower oil and methanol as supstrates in transesterification reaction with listed lipases. Afterwards, the proportion of fatty acid methyl esters in crude biodiesel was determined on a gas chromatograph and, based on the obtained results, it was estimated that lipase from Burkholderia cepacia showed a higher efficiency in biodiesel production
The Most Common Pancreatic Diseases
Akutni i kroniÄni pankreatitis te karcinom
guÅ”teraÄe tri su najÄeÅ”Äe bolesti guÅ”teraÄe. U ovome preglednom
Älanku prikazani su najvažniji epidemioloÅ”ki, patofi zioloÅ”ki
i etiopatogenetski, ali i kliniÄki, dijagnostiÄki i terapijski elementi
navedenih bolesti. U posljednjih desetak godina u pankreatologiji
je uÄinjen velik napredak, a neka od novih otkriÄa
omoguÄila su da se pristup bolesniku s boleÅ”Äu guÅ”teraÄe
promijeni u svakodnevnoj kliniÄkoj praksi. Cilj je ovog Älanka
ponuditi ponajprije lijeÄnicima opÄe medicine informacije koje
se odnose na suvremen pristup bolestima guÅ”teraÄe.Acute pancreatitis, chronic pancreatitis and
pancreatic cancer are three most frequent pancreatic diseases.
This overview provides the most important epidemiologic,
pathophysiologic and etiopathogenetic, as well as clinical, diagnostic
and therapeutic elements of these diseases. Important
advances have been made in pancreatology in the last decade,
and some of them have changed the approach to the patient
with pancreatic disease in clinical practice. The aim of this
paper is to provide practicing doctors with information regarding
the current diagnostic and therapeutic approach to pancreatic
diseases
Transgenic animals for production of therapeutic porteins
Proizvodnja terapeutskih proteina pomoÄu transgeniÄnih životinja zapoÄela je joÅ” 80-ih godina proÅ”log stoljeÄa, a vrlo je popularna i koriÅ”tena tehnika i dan danas. Od transgeniÄnih životinja u tu svrhu najÄeÅ”Äe se koriste miÅ”evi, koze i kokoÅ”i. Životinje se drže na izoliranim farmama ili u laboratoriju kako bi odredeni faktori poput bolesti i infekcija bili visoko kontrolirani. Postupak dobivanja transgeniÄnih životinja izrazito je delikatan i osjetljiv proces umetanja željenog transgena u genom životinje, kontroliranih križanja u svrhu dobivanja homozigotnih transgeniÄnih jedinki kao i process proÄiÅ”Äavanja dobivenog proteina. Popularna je proizvodnja proteina (antitijela i enzima) u mlijeku tj. bjelanjku jajeta zbog dobivanja velikih koliÄina proteina, te modulacije posttranslacijskih modifikacija. ProÄiÅ”Äavanje proteina se kroz viÅ”e koraka filtracija i afinitetne kromatografije, praÄenih imunoloÅ”kim mikrobioloÅ”kim i virusnim analizama. KonaÄna svrha proizvedenog terapeutskog proteina je primjena u medicinskog praksi. Stoga svaki rekombinantni protein mora proÄi kliniÄka ispitivanja i evaluaciju. Danas je proizvodnja terapeutskih proteina i dalje vrlo skup proces, Å”to predstavlja prepreku u bržem napredovanju kliniÄkih i ranijih faza razvoja proteina. Lijekove koji su na koncu uspjeli doÄi na tržiÅ”te (ATryn, Kanuma) možemo smatrati pionirima koji Äe stvoriti utaban put za nova istraživanja i poboljÅ”anja u polju proizvodnje terapeutskih proteina pomoÄu transgeniÄnih životinja.The production of therapeutic proteins in transgenic animals started in the 1980s and it is a very popular and widely used technique until today. Mouse, goats and chickens are mostly used as transgenic animals. These animals are kept in isolated farms or laboratories so that disease and infection could be controlled and minimised. The procedure of getting transgenic animals is a very delicate and sensitive process of implanting a desired transgene in the animal's genom, as well as the process of purification of that produced protein. A popular method of protein production (mostly antibodies and enzymes) is by directing it syintheis in the milk or the albumen (egg-white) of the egg of the transgenic animal. In that way large amounts of recombinant protein can be produced including the posttranslational modifications. The purification of the protein is done by many filtration steps and affinity chromatography paralleled with immunologic, microbiological and virus analysis. The final purpose of the produced therapeutic proteins is the use in the clinic. To achieve that, the protein has to pass clinical testing and evaluation. Even today, the production of a protein is an expensive process, which still presents an obstacle for faster development of new candidate proteins. Medication that have reach the market so far (e.g. Atryn, Kanuma) are considered pioneers which will pave the patht for new research and improvement of the field of therapeutic protein production in transgenic animal
- ā¦