Primary care for refugees and migrants

Uvod: Jeseni leta 2015 smo bili v Evropi in tudi v Sloveniji priča velikemu prihodu beguncev in migrantov z nekaterih ogroženih območij sveta (Sirija, Irak, Afganistan in ostale države Bližnjega vzhoda). Ob prihodu migrantov morajo države poskrbeti za primarno oskrbo ljudi, ki v državi iščejo zatočišče. Med glavnimi elementi primarne oskrbe je zdravstvena oskrba. Namen: Namen diplomskega dela je predstaviti smernice in postopke primarne oskrbe beguncev in migrantov ter opredeliti vlogo medicinske sestre pri tej oskrbi. Metode dela: Uporabljena je bila deskriptivna metoda empiričnega raziskovanja z zbiranjem, kritičnim branjem, oceno in analizo domače in tuje strokovne literature, ki obravnava problematiko primarne oskrbe beguncev in migrantov. Članke smo iskali v različnih podatkovnih bazah in prosto dostopne na spletu. Kontaktirali smo pristojne organizacije ter posameznike, ki so bili vključeni v primarno oskrbo beguncev in migrantov v Sloveniji v času begunske krize v letih 2015 in 2016. Razprava in zaključek: Zdravje beguncev in migrantov je pogosto oslabljeno, saj so na poti in tudi že v izvornih državah izpostavljeni raznim dejavnikom, ki negativno vplivajo na njihovo zdravje (vremenski vplivi, tihotapljenje, nasilje …). Za ustrezno primarno oskrbo je pomembno zagotavljanje primernih bivalnih razmer, preskrba z vodo in hrano in nudenje zdravstvene ter prve psihosocialne oskrbe tistim, ki jo potrebujejo. Osnova za uspešno preprečevanje in zdravljenje bolezni je zmožnost dobrega sporazumevanja med bolnikom in zdravstvenim osebjem, iz česar izhaja tudi potreba po vključevanju tolmačev. V skrbi za zdravje migrantov in beguncev ima pomembno vlogo tudi medicinska sestra.Introduction: We experienced a period of rising number of refugees and migrants arriving in Europe, including Slovenia, in the fall of 2015. Most of the refugees and migrants came from conflict areas of the world (Syria, Iraq, Afghanistan and other countries of the Middle East). Upon the arrival of refugees and migrants, states must provide primary care for the refuge seekers. Health care is amongst the key elements of primary care. Purpose: The purpose of this work is to present guidelines of primary care for refugees and migrants and to define the role of nurses within the care. Work methods: We used descriptive work method with the examination, analysis and critical overview of foreign and domestic literature concerning primary care of migrants and refugees. We searched for the literature in different scientific databases and open web sources. We contacted organisations responsible for providing primary care for refugees and migrants in the refugee crisis in Slovenia in the years 2015 and 2016. Discussion and conclusion: The health of refugees and migrants often weakened throughout the process of migration (bad weather and war and smuggling, violence, etc.). It is vital to provide adequate shelter, water, food, and to ensure primary health and psychosocial care to those who need it. The basis for successful prevention and solution of health problems is the capability for understanding between patient and medical personnel, what demands also the inclusion of interpreters within the health care. In the health care of refugees and migrants, nurses play an important role

Clinical and public health significance of lishmaniosis

Lišmanioza je parazitarna skupina bolesti uzrokovana parazitom Leishmania. Ovaj parazit obično živi u zaraženim pješčanim mušicama. Pješčane mušice koje nose parazite obično žive u tropskim i suptropskim okruženjima. Smrtonosne epidemije dogodile su se u područjima Azije, istočne Afrike i Južne Amerike. Parazit živi i razmnožava se unutar ženke pješčane mušice. Ovaj je kukac najaktivniji u vlažnom okruženju tijekom toplijih mjeseci i noću, od sumraka do zore. Domaće životinje, poput pasa, mogu poslužiti kao rezervoari parazita. Javlja se u tri oblika: kožni, visceralni i mukokutani. Uz svaki oblik povezane su različite vrste parazita Leishmania. Stručnjaci vjeruju da postoji oko 20 vrsta Leishmania koje mogu prenijeti bolest na ljude. Kožna lišmanioza uzrokuje čireve na koži. To je najčešći oblik lišmanioze. Liječenje ne mora uvijek biti potrebno ovisno o osobi, ali može ubrzati zacjeljivanje i spriječiti komplikacije. Rijedak oblik bolesti, mukokutana lišmanioza uzrokovana je kožnim oblikom parazita i može se pojaviti nekoliko mjeseci nakon što kožni čirevi zacijele. S ovom vrstom lišmanioze, paraziti se šire na nos, grlo i usta. To može dovesti do djelomičnog ili potpunog uništenja sluznice u tim područjima. Iako se mukokutana lišmanioza obično smatra podskupom kožne lišmanioze, ona je ozbiljnija. Ne zacjeljuje sama od sebe i uvijek zahtijeva liječenje. Visceralna lišmanioza ponekad je poznata kao sistemska lišmanioza ili kala azar. Obično se javlja dva do osam mjeseci nakon ugriza pješčane mušice. Oštećuje unutarnje organe, poput slezene i jetre. Također utječe na koštanu srž, kao i na imunosni sustav. Stanje je gotovo uvijek smrtonosno ako se ne liječi. Ljudi koji imaju oslabljen imunosni sustav imaju povećan rizik od ovog stanja. HIV može utjecati na prijenos lišmanioze i povećati rizik od visceralne lišmanioze. HIV i lišmanioza utječu na slične stanice imunosnog sustava. Kožni ulkusi često zacjeljuju bez liječenja. Međutim, liječenje može ubrzati zacjeljivanje, smanjiti ožiljke i smanjiti rizik od daljnjih bolesti. Svaki čir na koži koji uzrokuje izobličenje može zahtijevati plastičnu operaciju. Mukokutane lezije ne zacjeljuju prirodno. Uvijek zahtijevaju liječenje. Liposomalni amfotericin B i paromomicin mogu liječiti mukokutanu lišmaniozu. Visceralna bolest uvijek zahtijeva liječenje. Dostupno je nekoliko lijekova. Uobičajeno korišteni lijekovi uključuju natrijev stiboglukonat, amfotericin B, paromomicin i miltefosin. Nema dostupnih cjepiva ili profilaktičkih lijekova. Jedini način da se spriječi lišmanioza je da se izbjegne ugriz pješčane mušice. Iako je uloga visoko educirane medicinske sestre kod lišmanioza nespecifična, nikako ne smije biti zanemarena. Svodi se na pomoć u izvođenju dijagnostičkih postupaka, administraciju lijekova i praćenje stanja 38 pacijenta, te prevenciju bolesti u vidu edukacije o populacije o metodama izbjegavanja ugriza pješčane mušice, odnosno izlaganja dijelova tijela i korištenja repelenata. Kao i edukaciju pacijenata oboljelih od lišmanioza o dijagnostici i liječenju

Clinical and public health significance of lishmaniosis

Lišmanioza je parazitarna skupina bolesti uzrokovana parazitom Leishmania. Ovaj parazit obično živi u zaraženim pješčanim mušicama. Pješčane mušice koje nose parazite obično žive u tropskim i suptropskim okruženjima. Smrtonosne epidemije dogodile su se u područjima Azije, istočne Afrike i Južne Amerike. Parazit živi i razmnožava se unutar ženke pješčane mušice. Ovaj je kukac najaktivniji u vlažnom okruženju tijekom toplijih mjeseci i noću, od sumraka do zore. Domaće životinje, poput pasa, mogu poslužiti kao rezervoari parazita. Javlja se u tri oblika: kožni, visceralni i mukokutani. Uz svaki oblik povezane su različite vrste parazita Leishmania. Stručnjaci vjeruju da postoji oko 20 vrsta Leishmania koje mogu prenijeti bolest na ljude. Kožna lišmanioza uzrokuje čireve na koži. To je najčešći oblik lišmanioze. Liječenje ne mora uvijek biti potrebno ovisno o osobi, ali može ubrzati zacjeljivanje i spriječiti komplikacije. Rijedak oblik bolesti, mukokutana lišmanioza uzrokovana je kožnim oblikom parazita i može se pojaviti nekoliko mjeseci nakon što kožni čirevi zacijele. S ovom vrstom lišmanioze, paraziti se šire na nos, grlo i usta. To može dovesti do djelomičnog ili potpunog uništenja sluznice u tim područjima. Iako se mukokutana lišmanioza obično smatra podskupom kožne lišmanioze, ona je ozbiljnija. Ne zacjeljuje sama od sebe i uvijek zahtijeva liječenje. Visceralna lišmanioza ponekad je poznata kao sistemska lišmanioza ili kala azar. Obično se javlja dva do osam mjeseci nakon ugriza pješčane mušice. Oštećuje unutarnje organe, poput slezene i jetre. Također utječe na koštanu srž, kao i na imunosni sustav. Stanje je gotovo uvijek smrtonosno ako se ne liječi. Ljudi koji imaju oslabljen imunosni sustav imaju povećan rizik od ovog stanja. HIV može utjecati na prijenos lišmanioze i povećati rizik od visceralne lišmanioze. HIV i lišmanioza utječu na slične stanice imunosnog sustava. Kožni ulkusi često zacjeljuju bez liječenja. Međutim, liječenje može ubrzati zacjeljivanje, smanjiti ožiljke i smanjiti rizik od daljnjih bolesti. Svaki čir na koži koji uzrokuje izobličenje može zahtijevati plastičnu operaciju. Mukokutane lezije ne zacjeljuju prirodno. Uvijek zahtijevaju liječenje. Liposomalni amfotericin B i paromomicin mogu liječiti mukokutanu lišmaniozu. Visceralna bolest uvijek zahtijeva liječenje. Dostupno je nekoliko lijekova. Uobičajeno korišteni lijekovi uključuju natrijev stiboglukonat, amfotericin B, paromomicin i miltefosin. Nema dostupnih cjepiva ili profilaktičkih lijekova. Jedini način da se spriječi lišmanioza je da se izbjegne ugriz pješčane mušice. Iako je uloga visoko educirane medicinske sestre kod lišmanioza nespecifična, nikako ne smije biti zanemarena. Svodi se na pomoć u izvođenju dijagnostičkih postupaka, administraciju lijekova i praćenje stanja 38 pacijenta, te prevenciju bolesti u vidu edukacije o populacije o metodama izbjegavanja ugriza pješčane mušice, odnosno izlaganja dijelova tijela i korištenja repelenata. Kao i edukaciju pacijenata oboljelih od lišmanioza o dijagnostici i liječenju