Hrvatska imena kopnenih puževa (Mollusca: Gastropoda): addenda et corrigenda, 1

Changes are proposed in Croatian land snail names for the taxa Hiltrudia H. Nordsieck, 1983, Hiltrudia kusmici (Clessin, 1887), Hiltrudia mathildae (Westerlund, 1881) and Dilataria marcki (Zelebor, 1868). Also, the first Croatian names are proposed for the land snail taxa Strobilopsidae Pilsbry, 1918, Spelaeodiscinae Steenberg, 1925, Virpazaria E. Gittenberger, 1969, Virpazaria (Virpazaria) E. Gittenberger, 1969, Virpazaria (V.) pageti E. Gittenberger, 1969, Virpazaria (V.) pageti alexanderi Reischütz & Subai, 2012 and. V. (V.) pageti kleteckii Štamol & Subai, 2012.Predložene su izmjene hrvatskih imena kopnenih puževa svojti Hiltrudia H. Nordsieck, 1983, Hiltrudia kusmici (Clessin, 1887), Hiltrudia mathildae (Westerlund, 1881) i Dilataria marcki (Zelebor, 1868). Također su predložena prva hrvatska imena za svojte kopnenih puževa Strobilopsidae Pilsbry, 1918, Spelaeodiscinae Steenberg, 1925, Virpazaria E. Gittenberger, 1969, Virpazaria (Virpazaria) E. Gittenberger, 1969, Virpazaria (V.) pageti E. Gittenberger, 1969, Virpazaria (V.) pageti alexanderi Reischütz & Subai, 2012 i V. (V.) pageti kleteckii Štamol & Subai, 2012

Nalazi dviju nemorskih vrsta puževa novih za Hrvatsku (Mollusca: Gastropoda)

Literature data regarding the presence/absence of the land snail Discus rotundatus (O. F. Müller, 1774) in Croatia are discussed, occasioned by its finding on the island of Rab. A second species found on Rab, the freshwater snail Helisoma duryi (Wetherby, 1879), is recorded in this paper for the first time in Croatia.S obzirom na nalaz kopnenog puža Discus rotundatus (O. F. Müller, 1774) na otoku Rabu raspravljeni su literaturni podaci o njegovu postojanju/nepostojanju u Hrvatskoj. Također na otoku Rabu nađen je po prvi puta u Hrvatskoj slatkovodni puž Helisoma duryi (Wetherby, 1879)

Floristic characteristics of Austrian pine and Scots pine forests on serpentine and peridotites in western and central Serbia

U radu su proučene florističke karakteristike šumskih fitocenoza crnog (Pinus nigra Arnold) i belog bora (Pinus sylvestris L.) u Srbiji, kao i ekološki uslovi u kojima se nalaze proučavane zajednice. Za područje istraživanja je odabrano pet lokaliteta: Tara, Šargan, Zlatibor i Pešter, koji se nalaze u zapadnoj Srbiji, kao i Kopaonik, koji je smešten u centralnoj Srbiji. Od ekoloških karakteristika staništa proučene su: klimatske, orografske, geološka podloga i zemljišta. Na osnovu klimatskih podataka određene su opšte odlike klime istraživanih područja i izračunati sledeći parametri: bioklimatska klasifikacija po Lang-u i Kepen-u, hidrički bilans po Torntvajt-u, Kernerov stepen kontinentalnosti i De Martonov indeks suše. Na istraživanim lokalitetima, prema Langovoj bioklimatskoj klasifikaciji, klima je humidna, kao i prema Torntvajtovoj klasifikaciji. To je tipično šumsko područje gde voda stalno otiče, a šume se nalaze u optimalnim klimatskim uslovima za rast i razvoj. Geološka podloga istraživanih područja je ista na svim lokalitetima, a nju čine serpentinit, peridotiti i serpentinisani peridotiti. Analiza je pokazala prisustvo sledećih tipova zemljišta na istraživanim lokalitetima: eutrično humusno silikatno zemljište (ranker) na serpentinitu, posmeđeno eutrično humusno silikatno zemljište na serpentinitu i eutrično smeđe zemljište na serpentinitu. U okviru ovih tipova izdvojeno je nekoliko varijeteta i formi. Na području Zlatibora, Tare, Šargana, Peštera i Kopaonika opisane su tri šumske fitocenoze: Erico-Pinetum nigrae Krause 1957, Pinetum sylvestris-nigrae Pavlović 1951 i Erico-Pinetum sylvestris Stefanović 1963. Sve tri zajednice pripadaju svezi Orno-Ericion Horvat 1959, redu Erico-Pinetalia Oberdorfer 49 emend. Ht 1959 i razredu Erico-Pinetea Ht 1959. Fitocenološke karakteristike istraživanih sastojina su utvrđene na osnovu 95 fitocenoloških snimaka koji su uzeti standardnim metodom Braun Blankea (Braun Blanquet-a). Fitocenološki snimci su uzimani u tri aspekta: rano proleće, prelaz proleće-leto i u leto. Na bazi florističkog sastava izdvojene su subasocijacije i izračunati su indeksi diverziteta i izjednačenosti...Floristic characteristics of forest plant communities of Austrian pine (Pinus nigra Arnold) and Scots pine (Pinus sylvestris L.) in Serbia, as well as ecological condition in which these communities grow were studied in this research. Five localities where chosen for this research: Tara, Šargan, Zlatibor and Pešter, which are situated in western Serbia, as well as Kopaonik, which is situated in central Serbia. Researched ecological site characteristics are: climate, orographic conditions, geologic bedrocks and soils. Common climate characteristics were established based on meteorological data and following parameters were calculated: bioclimatic classification according to Lang and Keppen, Thornthwaite's climate index, climate continentality level and De Martonne aridity index. Climate is humid, according to Lang, as well as according to Thornthwaite's climate index. It is tipical forest area where water constantly flows, and forests are situated in optimal climate conditions for growth and development. Geologic bedrock is the same on every locality, composed of serpentine, peridotites and serpentinized peridotites. Next soil types are described according to analysis: eutric humus-siliceous soil (ranker) on serpentine, brownised eutric humussiliceous soil on serpentine and eutric brown soil on serpentine. Several types and forms are described within these types. In the region of Zlatibor, Tara, Šargan, Pešter and Kopaonik, three forest plant communities are identified: Erico-Pinetum nigrae Krause 1957, Pinetum sylvestrisnigrae Pavlović 1951 and Erico-Pinetum sylvestris Stefanović 1963. These plant communities belong to allience Orno-Ericion Horvat 1959, order Erico-Pinetalia Oberdorfer 49 emend. Ht 1959 and class Erico-Pinetea Ht 1959. Phytocoenological characteristics of the analyzed stands were determinated by taking 95 phytocoenological relevés using the standard metod of Braun Blanquet. Phytocoenological relevés were taken in three vegetation aspects: early spring, spring-summer and summer..

Kopneni puževi (Mollusca: Gastropoda) otoka Šolte, Drvenika velog i Drvenika malog (Hrvatska)

During the field work of our research into the terrestrial malacofauna of the eastern Adriatic islands Šolta, Drvenik veli and Drvenik mali (Croatia) 36 snail species with shells were registered. That almost tripled the number of taxa recorded in the literature. We consider Lindholmiola corcyrensis (Rossmässler, 1836) and Delima (Piceata) piceata (Rossmässler, 1836), registered in the literature for Drvenik veli, non-existing for the researched area, as well as for Croatia. Of the recorded taxa we particularly refer to Odontocyclas kokeilii (Rossmässler, 1837) with Šolta and Drvenik veli being its second i.e. third island locality in Croatia, and the endemic clausilid snail Delima (Semirugata) hiltrudis H. Nordsieck, 1969, also found on Šolta and so far known only from the island of Brač. The greatest number of species were found on the biggest island of Šolta, and the smallest island Drvenik mali had the lowest number of species, as expected. The values of the Whittaker index of biodiversity and of the maximum index of biodiversity increased according to size of island. The average number of taxa per site is the highest on the mid-sized island of Drvenik veli, which is a consequence of the diversity and good state of preservation of its habitats.Terenskim istraživanjem kopnene malakofaune istočnojadranskih otoka Šolte, Drvenika velog i Drvenika malog (Hrvatska) nađeno je 36 vrsta puževa s kućicom. Time smo gotovo utrostručili broj svojti zabilježenih u literaturi. Vrste Lindholmiola corcyrensis (Rossmässler, 1836) i Delima (Piceata) piceata (Rossmässler, 1836), zabilježene u literaturi za Drvenik veli, smatramo nepostojećim na istraživanom području, a i u Hrvatskoj. Od nađenih svojti ističemo Odontocyclas kokeilii (Rossmässler, 1837) koja na Šolti i Drveniku velom ostvaruje drugo, odnosno treće otočno nalazište u Hrvatskoj, te endemičnu zaklopnicu Delima (Semirugata) hiltrudis H. Nordsieck, 1969, također nađenu na Šolti, a dosada poznatu samo s otoka Brača. Očekivano, najviše vrsta ima na najvećem otoku, Šolti, a najmanje na najmanjem otoku, Drveniku malom. Vrijednosti Whittakerovog indeksa biodiverziteta i maksimalnog indeksa biodiverziteta rastu s veličinom istraživanih otoka. Prosječan broj svojti po lokalitetu najveći je na srednje velikom istraživanom otoku Drveniku velom, što je posljedica raznolikosti staništa, i prvenstveno njihove očuvanosti

Povezanost serumske koncentracije vitamina d i glaukoma kod žena

The aim of the study was to determine whether serum vitamin D level is lower in female patients with glaucoma as compared with control group. The mechanism by which vitamin D reduces intraocular pressure is not fully clarified. Almost all tissues possess vitamin D receptor (VDR). The mice lacking VDR (VDR knockout mice) have greatly contributed to the understanding of the general vitamin D physiologic function. VDR has been found in some ganglion layer cells, external and internal nuclear layers of retina, and in retinal pigment epithelium, while VDR epitopes have also been found in the ciliary body epithelium, pointing to the role of this protein in eye physiology. The 1,25(OH)2D3 modulates expression of the genes involved in the regulation of intraocular pressure in non-human primates. Extracellular matrix can be remodeled by 1,25(OH)2D3 treatment. Actin disruption can lead to cell morphology alteration, trabecular meshwork relaxation and intraocular pressure reduction. This observational cross-sectional study included 90 female glaucoma subjects aged 45-55 and 50 glaucoma free female subjects as control group. Results of a pilot study conducted in 20 glaucoma subjects and 20 control subjects are presented below. All study subjects underwent history taking, complete ophthalmologic examination and serum vitamin D determination. The mean serum vitamin D level was 32.31 nmol/L in glaucoma patients and 64.17 nmol/L in control subjects. Serum vitamin D level was statistically significantly lower in glaucoma patients as compared with control group (p<0.05).Cilj istraživanja bio je utvrditi je li kod ispitanica oboljelih od glaukoma snižena serumska koncentracija vitamina D u odnosu na kontrolnu skupinu. Mehanizam kojim vitamin D snižava očni tlak nije jasno poznat. Gotovo sva tkiva posjeduju receptor za vitamin D (VDR). Velik doprinos razumijevanju globalne fiziološke funkcije vitamina D dobiven je od miša kojemu nedostaje VDR (engl. knockout mice for VDR). VDR je pronađen u nekim stanicama ganglijskog sloja, u vanjskom i unutarnjem nuklearnom sloju mrežnice i u retinalnom pigmentnom epitelu. Epitopi za VDR su pronađeni i u epitelu cilijarnog tijela. To sve govori o važnosti tog proteina u fiziologiji oka. 1,25 (OH)2D3 modulira ekspresiju gena koji su uključeni u regulaciju očnog tlaka u nehumanih primata. Nakon liječenja pomoću 1,25(OH)2D3 može se remodelirati ekstracelularni matriks. Disrupcija aktina može dovesti do promjene stanične morfologije, relaksacije trabekularne mreže i sniženja očnog tlaka. Provedeno je opažajno presječno istraživanje s kontrolnom skupinom. U istraživanje je bilo uključeno 90 ispitanica oboljelih od glaukoma u dobi od 45-55 godina i 50 ispitanica u kontrolnoj skupini. Prikazuju se rezultati probnog ispitivanja u 20 ispitanica oboljelih od glaukoma i isto toliko u kontrolnoj skupini. Ispitanicama je uzeta anamneza i kompletan oftalmološki status te je određen vitamin D u serumu. Koncentracija vitamina D u serumu ispitanica s glaukomom bila je 32,31 nmol/L u odnosu na kontrolnu skupinu gdje je bila 64,17 nmol/L. U zaključku, kod ispitanica oboljelih od glaukoma bila je snižena serumska koncentracija vitamina D u odnosu na kontrolnu skupinu na statistički značajnoj razini od p<0,05

Pregled faune danjih leptira (Hesperioidea i Papilionoidea) planinskog masiva Dinare

During a butterfly inventory from 2005 to 2012 on Mt Dinara along the transect from Knin to the Sinjal peak (1831 m a.s.l.), 116 species were found. There are 23 newly-found species for the Mt Dinara area, and 7 species have not been confirmed. With 130 registered species this area is a hot spot of butterfly diversity. 15 species belong to Alpine elements, but in comparison with other better investigated Dinaric mountains, Ponto-Mediterranean oreal species are more numerous than Euro/Alpine species.Tijekom istraživanja danjih leptira na planini Dinari na transektu od Knina do vrha Sinjal (1831 m n/m) u razdoblju od 2005. do 2012. godine prikupljeni su podaci o 116 vrsta od kojih je po prvi puta nađeno njih 23, dok 7 od prije poznatih vrsta nije ponovo zabilježeno. S ukupno 130 vrsta Dinara predstavlja područje sa značajnom raznolikošću danjih leptira. Među nađenim vrstama je 15 planinskih, ali za razliku od drugih bolje proučenih planina Dinarida tu su brojnije pontomediteranske orealne vrste od onih euroalpskih

Odnos vrsta i površine te ostali odnosi fauna kopnenih puževa (Mollusca: Gastropoda terrestria) nekih jadranskih otoka

Data from a number of surveys of land snails on islands off the Adriatic coast of Croatia are used to investigate the nature of the island species-area relationships (ISARs) both among larger islands and, in greater detail, among 83 islets in the Kornati archipelago. These islands and islets are all continental, and separated from the mainland no more than 10,000 years ago. In both cases there are significant positive ISARs, but in the case of the islets the slope of the log/log regression is shallow (z = 0.131) relative to most reported ISARs from elsewhere. Island area and altitude are very strongly correlated, and it is impossible to distinguish between an effect due to area alone and one related to a greater range of habitats on higher islets. Despite the very small size of some islets, there is no evidence for any Small Island Effect. Increasing isolation does not result in impoverishment. Snail species differ in the extent to which they are more likely to occur on large islands; while many show a strong association with island area, others, especially some not restricted to rocks, do not. The faunas are not strongly nested and some species found on small islets are not found on some larger ones, or on the much larger Kornat Island itself. Single site faunas on small islets are not much poorer than those from single sites on larger islands. We interpret the pattern as being mainly the product of long-term survival through the period of island formation, but we cannot rule out the possibility of some passive transport by humans.Da bi se proučili odnosi vrsta i površine većih, a naročito manjih otoka (ISAR - Island Species-Area Relationship), u radu su korišteni podaci iz istraživanja kopnene malakofaune nekoliko većih otoka i 83 otočića Kornatskog arhipelaga, svih smještenih u hrvatskom dijelu Jadrana. Svi ti otoci i otočići su kontinentalnog porijekla odvojeni od matičnog kopna oko 10 000 godina. Veliki otoci, a isto tako i otočići imaju značajni pozitivni ISAR. U odnosu na većinu objavljivanih ISAR-a, iz različitih geografskih područja, naši istraživani otočići ističu se malim nagibom pravca linearne regresije u logaritamskom obliku (z = 0,131). Površina i nadmorska visina otočića su u jakoj pozitivnoj korelaciji. Zbog toga nije moguće odvojiti učinak same površine od učinka većeg raspona staništa koji postoji na višim otočićima. Usprkos veoma maloj površini nekih otočića, nema dokaza za postojanje učinka malih otoka (Small Island Effect). Povećanje izolacije nije dovelo do osiromašenja malakofaune. Postoje razlike u sklonosti pojavljivanja vrsta puževa na velikim otocima; dok mnoge pokazuju vezanost za veličinu otoka, druge, pogotovo one koje nisu vezane za stijene, neovisne su o njoj. Faune nisu izrazito nadopunjavajuće, pa neke vrste nađene na malim otočićima nisu nađene na većim otočićima, pa čak i na najvećem otoku u arhipelagu, otoku Kornatu. Faune pojedinih lokaliteta na malim otočićima nisu znatnije siromašne od faune lokaliteta većih otoka. Dobiveni rezultati prvenstveno su posljedica dugog opstanka puževa na otocima, ali ne možemo isključiti i poneku mogućnost pasivnog transporta putem čovjeka