154 research outputs found

    Je li znanstvena vrijednost bioloških zbirki izmjerljiva?

    Get PDF
    Natural science collections can be estimated for their scientific, cultural and financial values. How should the scientific value of a biological collection be assessed? That the specimens last and are in good condition is more necessary for any collection than any quantification of its value. The total number of specimens and the total number of species in biological collections do not tell us anything about the value of individual specimens in the collection and they are hardly comparable among collections of different taxa. The basic purpose of biological collections is to be a source of data for biological research. Therefore, the amount and quality of scientific publications based on specimens from a particular collection could be a good guide to the value of the collection in question, and, in most cases, a good indication of its total value.Prirodoslovne zbirke imaju svoju znanstvenu, kulturnu i financijsku vrijednost. Što može biti izmjerljiva znanstvena vrijednost bioloških zbirki? Dugotrajnost primjeraka u zbirci i njihova dobra očuvanost više su preduvjeti nego li mjerilo njene vrijednosti. Ukupan broj primjeraka i ukupan broj vrsta u biološkim zbirkama ne govore nam ništa o vrijednosti pojedinih primjeraka i teško su usporedivi između zbirki različitih svojti. Osnovna svrha bioloških zbiraka je da budu izvor podataka za biološka istraživanja. Iz toga slijedi da je broj i kvaliteta znanstvenih publikacija temeljena na primjercima iz određene zbirke dobro mjerilo poznate vrijednosti zbirke, a u većini slučajeva i dobra indikacija njene ukupne vrijednosti

    Najsjeverniji nalaz glavoča repaša Lesueurigobius friesii (Malm, 1874) (Pisces: Gobiidae) i smanjivanje raznolikosti glavoča uzduž Norveške obale

    Get PDF
    Lesueurigobius friesii was collected in Eidsfjorden, Sognefjorden, Norway, extending its known distribution range north as the new northernmost locality of this species. Globally, the northernmost presence of gobies is along the coast of Norway. Their diversity along the Norwegian coast showed an evident latitude gradient of gobiid diversity with a clear decrease from south to north. The significant regression structural change was found at the 63/64° N latitude band followed by a 36.4% decrease in gobiid species diversity. The species traits of gobiids north of the regression breaking point and those restricted to the south of it were compared. The only significantly more frequent characteristic of species passing north of the regression breaking point is the large depth range that reach down to the shelf break. All species present north of the point, except Thorogobius ephippiatus (that barely passes it) belong to Oxudercinae (i.e. to Pomatoschistuslineage of that subfamily).Glavoč repaš Lesueurigobius friesii sakupljen je u Eidsfjorden, Sognefjorden, Norveška, što predstavlja najsjeverniji nalaz ove vrste. Globalno, najsjevernija rasprostranjenost glavoča nalazi se uz obale Norveške. Raznolikosti vrsta glavočajasno se smanjuje od juga prema sjeveru uzduž Norveške obale. Statistički značajna strukturna promjena regresije utvrđena je na pojasu 63/64° sjeverne zemljopisne širne popraćena 36.4% smanjenjem raznolikosti vrsta glavoča. Osobine vrsta glavoča sjeverno od točke loma regresije uspoređene su s osobinama vrsta ograničenim južno od nje. Jedina značajno češća osobina vrste glavoča koje prolaze sjeverno od točke loma regresija je veći raspon dubina, koji kod ovih vrsta seže do ruba kontinentske podine. Također sve vrste sjeverno od točke loma, osim vrste Thorogobius ephippiatus (koja je jedva prolazi), pripadaju potporodici Oxudercinae, točnije Pomatoschistus grupi te potporodice

    Prvi nalaz glavoča nepoznatog Gobius incognitus (Actinopterygii: Gobiiformes: Gobiidae) na Malti

    Get PDF
    The first record of Gobius incognitus Kovačić & Šanda, 2016 was reported from Malta. Two specimens were collected at the island of Gozo and stored as unidentified in 2012, several years before the description of Gobius incognitus. A decade later the material was finally identified based on morphology and coloration pattern of preserved specimens. The habitat preferences and geographic distribution of this species are discussed.Prvi nalaz vrste Gobius incognitus zabilježen je za Maltu. Dva primjerka ove vrste sakupljena su na otoku Gozo još 2012. godine, prije opisa same vrste 2016. godine. Desetljeće poslije, materijal je određen pomoću morfologije i obojenja konzerviranih primjeraka. Raspravljeni su podaci o staništu i zemljopisnoj rasprostranjenosti ove vrste

    Primeros datos sobre la reproducción y el crecimiento de Buenia affinis Iljin, 1930 (Gobiidae) en el Adriático norte

    Get PDF
    De Buen’s goby, Buenia affinis, is a very small Mediterranean goby (38.8 mm TL) inhabiting sandy infralittoral bottoms and known only from a few published records. Some aspects of reproduction and growth of B. affinis were investigated from a population collected in the Kvarner area (north-eastern Adriatic Sea). Sampling was carried out by SCUBA diving between May 2003 and April 2004. The sex ratio did not differ significantly. The estimated length at sexual maturity was 26.1 and 27.4 mm for females and males, respectively. The spawning season extended from February to July. The absolute fecundity (F) ranged from 457 to 714 eggs per individual (mean ± SE, 556 ± 25). Based on the length frequency distribution analysis throughout the year and seasonal growth bands on sagittal otoliths, B. affinis was assumed to be an annual species.El gobio de De Buen, Buenia affinis, es un minúsculo góbido mediterráneo (38.8 mm LT) que habita fondos arenosos litorales y del cual sólo hay unas pocas citas publicadas. Hemos investigado algunos aspectos de la reproducción y el crecimiento de B. affinis a partir de muestras de una población del área de Kvaner (Adriático nororiental). El muestreo se realizó mediante buceo con escafandra autónoma entre mayo de 2003 y abril de 2004. El sex ratio no presentó diferencias significativas. La talla estimada de madurez sexual fue de 26.1 mm para las hembras y de 27.4 mm para los machos. La época de puesta se extendió de febrero a julio. El rango de fecundidad absoluta (F) fue de 457 a 714 huevos por individuo (media ± SE, 556 ± SE). En base al análisis de la distribución de la frecuencia de tallas a lo largo del año y a las bandas de crecimiento de los otolitos sagitales, B. affinis parece ser una especie anual

    Gammogobius steinitzi Bath, 1971, nova vrsta ribe za Jadransko more

    Get PDF
    Two specimens of Gammogobius steinitzi Bath, 1971 were caught during scuba diving, 16th October 1998, in a sea cave near Vrbnik, Island of Krk, northern Adriatic Sea. This provided the first positive record of the species in the Adriatic Sea, and one of the few records at all of this species.Dva primjerka vrste Gammogobius steinitzi Bath, 1971 ulovljena su tijekom ronjenja autonomnom ronilačkom opremom 16. listopada 1998. u podvodnoj špilji blizu Vrbnika, otok Krk. To je prvi nalaz te vrste za Jadran, i jedan od nekoliko nalaza uopće

    Ključ za određivanje porodice Gobiidae (Pisces: Perciformes) u Jadranu

    Get PDF
    The key covers 46 gobiid species presently known in the Adriatic Sea. For the present key the standard form of dichotomous bracket key was used. The new characters (like the second dorsal fin base naked, at least along first three rays; less than 4 suborbital transverse rows with 4 or more papillae present; suborbital row b anteriorly not reaching below suborbital row a; anterior dorsal row g reaching anteriorly row o) in the key are based on data from checked material, original species descriptions, short descriptions in reviews and published morphological works. This key should be able to identify adults of both sexes as well as late juveniles.Ovaj ključ uključuje 46 vrsta glavoča do sada zabilježenih u Jadranu. Za ključ je uzeta standardna forma dihotomskog ključa sa zagradama. Novi karakteri u ključu (kao osnova druge leđne peraje bez ljusaka, barem uz prve tri šipćice; manje od 4 suborbitalna transverzna reda s 4 ili više papila; suborbitalni red b naprijed ne dolazi pod suborbitalni red a; anteriorno dorsalni red g dolazi do anteriornog reda o) zasnovani su na podacima s pregledanog materijala, izvornih opisa vrsta, kratkih opisa u preglednim djelima i objavljenim morfološkim radovima. Ovaj ključ trebao bi omogućiti određivanje odraslih jedinki oba spola, kao i kasnih nezrelih primjeraka

    Određivanje lektotipa Canestrinijevog glavoča, Gobius canestrinii Ninni, 1883 (Teleostei, Gobiiformes, Gobiidae, Gobionellinae)

    Get PDF
    A recent study based on molecular biological data revealed that Gobius canestrinii (Ninni, 1883), a gobioid fish endemic to the Adriatic basin, has to be split in three lineages. The original description was based on populations from two distant localities in Italy and in Croatia respectively, the first representing one of these lineages, the second most likely belonging to another lineage. To fix the name of the species, we hereby designated a lectotype for Canestrini’s Goby.Nedavna istraživanja, zasnovana na molekularno biološkim metodama, otkrila su da se Gobius canestrinii (Ninni, 1883), endemski glavoč jadranskog bazena, dijeli u tri filogenetske grane. Izvorni opis vrste zasnivao se na populacijama dva udaljena lokaliteta u Italiji i Hrvatskoj. Populacija u Italiji predstavlja jednu od tri filogenetske grane, dok druga najvjerojatnije predstavlja jednu od preostale dvije grane. Da bi se fiksiralo ime vrste, u ovom radu određujemo lektotip Canestrinijevog glavoča

    Nalazi dvaju rijetkih glavoča (Millerigobius macrocephalus, Zebrus zebrus) u Egejskom moru

    Get PDF
    Two goby species endemic to the Mediterranean Sea were collected from the northern and southern Aegean Sea. A new record of Millerigobius macrocephalus from the area is presented and the occurrence of zebrus zebrus off Turkish coasts is substantiated.Dvije vrste mediteranskih endemičnih glavoča su ulovljene u sjevernom i južnom Egejskom moru. Prikazan je novi nalaz vrste Millerigobius macrocephalus, te je obrazložena pojava vrste Zebrus zebrus u turskim vodama
    corecore