41 research outputs found
10. regionalna znanstvena konferencija Vjerodostojnost medija pod naslovom āMedijska agenda 2020-2030.ā, Zagreb, 6. do 8. lipnja 2019.
The Media Space of the Russian Federation in Transition
Tranzicija je za ruske medije zapoÄela i prije stvaranja Ruske Federacije, odnosno raspada bivÅ”eg SSSR-a. U razdoblju perestrojke, u drugoj polovici 80-ih godina, mediji su djelovali u granicama autoritarnog sistema i bili su instrumentalizirani. PrihvaÄanjem Zakona RF o tisku i drugim sredstvima masovne informacije godine 1991. nastupio je kraj instrumentalnog modela, i u prvi plan izdignute su ideje o depolitizaciji sredstava javnog informiranja i ideje o medijima kao "Äetvrtoj vlasti". Uloga medija i njihova popularnost u to vrijeme joÅ” su viÅ”e porasli. Medijski prostor u Rusiji danas se joÅ” uvijek nalazi u procesu tranzicije, osjetljivo reagirajuÄi na politiÄke, gospodarske i socijalne promjene u zemlji.Transition for the Russian media had begun even before the Russian Federation was established, i.e. before the former Soviet Union collapsed. At the time of the pereistroika in the second half of the 80\u27s, the media functioned under conditions of an authoritarian system and they were instrumentalized. When the RF Law on press and other mass media was adopted in 1991, the instrumentalization model came to an end and ideas on depoliticization of the mass media and ideas on the media as of "the fourth government" came to the foreground. The role of the media and their popularity grew even more in this period. The media space in Russia today still undergoes the process of transition, reacting with considerable sensitivity to political, economic and social changes in the country
Pop art
PolitiÄki i druÅ”tveni faktor odreÄuju podlogu za bilo koji umjetniÄki pravac, pa tako i za Pop art koji je usko povezan sa Å”ezdesetim godinama. 60-te se smatraju kulturnom razdjeljnicom kad su se pojavila mnoga znanstvena postignuÄa. Rock glazba, film, televizija uzrokovali su traženje seksualne slobode i izbjegavanje konvencionalnog. U takvom okruženju javila se umjetnost koja želi brisati granice umjetniÄkog i neumjetniÄkog te koja nudi nove izvore teme i motiva. Pop art je roÄen u Velikoj Britaniji 50-ih godina, a svoj vrhunac je doživio 60-ih godina u SAD-u pa stoga možemo reÄi da je roÄen dva puta. Tematika, forma i medij pop arta otkrivaju naÄin života koji povezujemo viÅ”e sa 60-im godinama. Kao druÅ”tveno angažiran pravac, unesao je svježinu i trivijalnost u uspavanu atmosferu u umjetnosti. Inspiriran kulturom veÄine i estetikom svakodnevnice razumljiv je i prihvatljiv svima. Najvažnija karakteristika pop arta nije koriÅ”tenje svakodnevnih predmeta i preispitivanje stvarnosti veÄ to Å”to je prihvatio reklamne konvencije i stavio ih u kontekst umjetnosti. Pop art je proizvod masovnih medija koji su i stvorili potroÅ”aÄko druÅ”tvo, a pop art je toga bio itekako svjestan. Umjetnost je iskoristila masovne medije kako bi se brže razvijala te kako bi se pomoÄu ikonografije iz masovnih medija približila ljudima
Pop art
PolitiÄki i druÅ”tveni faktor odreÄuju podlogu za bilo koji umjetniÄki pravac, pa tako i za Pop art koji je usko povezan sa Å”ezdesetim godinama. 60-te se smatraju kulturnom razdjeljnicom kad su se pojavila mnoga znanstvena postignuÄa. Rock glazba, film, televizija uzrokovali su traženje seksualne slobode i izbjegavanje konvencionalnog. U takvom okruženju javila se umjetnost koja želi brisati granice umjetniÄkog i neumjetniÄkog te koja nudi nove izvore teme i motiva. Pop art je roÄen u Velikoj Britaniji 50-ih godina, a svoj vrhunac je doživio 60-ih godina u SAD-u pa stoga možemo reÄi da je roÄen dva puta. Tematika, forma i medij pop arta otkrivaju naÄin života koji povezujemo viÅ”e sa 60-im godinama. Kao druÅ”tveno angažiran pravac, unesao je svježinu i trivijalnost u uspavanu atmosferu u umjetnosti. Inspiriran kulturom veÄine i estetikom svakodnevnice razumljiv je i prihvatljiv svima. Najvažnija karakteristika pop arta nije koriÅ”tenje svakodnevnih predmeta i preispitivanje stvarnosti veÄ to Å”to je prihvatio reklamne konvencije i stavio ih u kontekst umjetnosti. Pop art je proizvod masovnih medija koji su i stvorili potroÅ”aÄko druÅ”tvo, a pop art je toga bio itekako svjestan. Umjetnost je iskoristila masovne medije kako bi se brže razvijala te kako bi se pomoÄu ikonografije iz masovnih medija približila ljudima
Pop art
PolitiÄki i druÅ”tveni faktor odreÄuju podlogu za bilo koji umjetniÄki pravac, pa tako i za Pop art koji je usko povezan sa Å”ezdesetim godinama. 60-te se smatraju kulturnom razdjeljnicom kad su se pojavila mnoga znanstvena postignuÄa. Rock glazba, film, televizija uzrokovali su traženje seksualne slobode i izbjegavanje konvencionalnog. U takvom okruženju javila se umjetnost koja želi brisati granice umjetniÄkog i neumjetniÄkog te koja nudi nove izvore teme i motiva. Pop art je roÄen u Velikoj Britaniji 50-ih godina, a svoj vrhunac je doživio 60-ih godina u SAD-u pa stoga možemo reÄi da je roÄen dva puta. Tematika, forma i medij pop arta otkrivaju naÄin života koji povezujemo viÅ”e sa 60-im godinama. Kao druÅ”tveno angažiran pravac, unesao je svježinu i trivijalnost u uspavanu atmosferu u umjetnosti. Inspiriran kulturom veÄine i estetikom svakodnevnice razumljiv je i prihvatljiv svima. Najvažnija karakteristika pop arta nije koriÅ”tenje svakodnevnih predmeta i preispitivanje stvarnosti veÄ to Å”to je prihvatio reklamne konvencije i stavio ih u kontekst umjetnosti. Pop art je proizvod masovnih medija koji su i stvorili potroÅ”aÄko druÅ”tvo, a pop art je toga bio itekako svjestan. Umjetnost je iskoristila masovne medije kako bi se brže razvijala te kako bi se pomoÄu ikonografije iz masovnih medija približila ljudima
The Relationship between Corporate Social Responsibility, Corporate Reputation, and Business Performance
Formerly, it was considered that the main task of the corporate sector is to ensure economic performance. Nowadays, this attitude has changed and the term the bottom line has been replaced by the term the triple bottom line. Accordingly, not only financial performance but also the impact on the environment and society in which the organization operates is taken into consideration when measuring its effectiveness. Today, a corporation is not only expected to operate efficiently but also to be socially responsible. On the other hand, thanks to emphasizing social responsibility in their communication with stakeholders, corporations can have a positive reputation and good business performance. Therefore, the main goal of this article is to investigate how corporate communications managers of successful retail companies in Croatia, based on their practical experience, perceive the relationship between corporate social responsibility, reputation, and business performance. Specifically, the in-depth interview method was used to examine the attitudes of corporate communications managers of successful companies in retail market on the relationship between corporate social responsibility, reputation, and business performance. The results show that the surveyed public relations experts notice a positive relationship between corporate social responsibility and reputation, and also see a positive relationship between corporate social responsibility and business performance
Corporate Social Responsibility in the Practice of Public Relations Professionals
Are public relations a socially irresponsible profession? Although the image of public relations professionals can still be negative, in theory, they should help their organizations be socially responsible. This paper aims to explore the work of public relations experts concerning corporate social responsibility among those who work for successful retail chains in Croatia. The research paper resides on a survey conducted by the method of in-depth interviews with seven corporate communications managers selected among the 20 best retailers in the fast-moving consumer goods on the Croatian market. The research showed that the surveyed public relations experts are not directly in charge of the strategic planning of their companies socially responsible business programs. However, most respondents confirmed the existence of a communication strategy for CSR activities regarding different stakeholders.Ā Besides, the results show that the heads of the communications department daily participate at the executive level of socially responsible programs. These results are showing that those corporate communications managers are generally not members of senior management, where decision-making takes place. Finally, the conclusion is that the surveyed public relations experts in their practical work mainly help their companies to be socially responsible.
This work is licensed under aĀ Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.</p
IMPACT OF TERRORISM ON THE MEDIAāS ROLE AND ACTIVITY
Poslije 11. rujna 2001. nisu drastiÄno poveÄani samo razmjeri i
ciljevi terorizma, nego je proŔiren i krug druŔtvenih grupa i instituta u
koje on zadire. Bit āklasiÄnogā terorizma toÄno je izražena u starome
kineskom aforizmu: āubiti jednoga ā uplaÅ”iti stotineā. Poslije napada
na WTC nije promijenjen broj žrtava samo toga nego i veÄine teroristiÄkih napada koji su uslijedili diljem svijeta pa bi taj aforizam sada mogao glasiti: āubiti tisuÄe ā uplaÅ”iti milijardeā. Ako je, dakle, klasiÄni terorizam bio svojevrsni ātrioā Äiji su sudionici bili āteroristi +
njihove žrtve + vlastā, suvremeni terorizam sve ÄeÅ”Äe poprima oblik
ākvartetaā u kojem su āteroristi + njihove žrtve + vlast + masovni
medijiā.In the wake of 11 September 2001 not only the scope and the
goals of terrorism drastically expanded but also the circle of social
groups and institutions it encroaches upon. The essence of the āclassicalā terrorism is aptly summarized by the old Chinese adage: ākill one, scare hundredsā. The attack on the WTC altered these numbers not only for that attack but also for most terrorist attacks all over the world, so this aphorism might now run: ākill thousands, scare billionsā.
If the classical terrorism was a sort of a ātrioā whose participants
were āterrorists + their victims + powerā, contemporary terrorism
increasingly takes the form of a āquartetā: āterrorists + their victims
+ power + mass mediaā