Distribuirano računanje pomoću programskog jezika Python

U ovom radu proučavane su distribuirane aplikacije u programskom jeziku Python. Distribuirani, pa i paralelni sustavi, danas su široko primjenjivi. Prikazan je Amdahlov zakon koji govori da uložen napor u paralelizaciju postojećeg algoritma nadmašuje dobitke u performansama. Također su proučavani pojmovi višedretvenosti, višestrukih procesa i višeprocesorskih redova te neke njihove značajke i primjene. Pokazano je i kako se uspostavlja Celery pomoću kojeg je moguće razvijati distribuirane aplikacije i navedene su dvije njegove alternative. Na kraju rada, proučavane su dvije distribuirane aplikacije. Pokazalo se kako se vrši komunikacija između pojedinih dijelova aplikacija u određenim situacijama te što je potrebno promijeniti da rade na više računala. Praćeno je izvršavanje druge aplikacije (distribuirano sortiranje) te je zaključeno da, na velikom skupu podataka, bolje vrijeme izvršavanja ima distribuirana aplikacija sortiranja u odnosu na algoritam sortiranja koji se izvršavao na lokalnom računalu.In this work, distributed applications are studied in the Python programming language. Distributed and parallel systems are today widely applied. Amdahl’s law is introduced, which states that the effort to parallelize the existing algorithm outweighs performance gains. Also, multiple threads, multiple processes and multiprocess queues are studied and some of their features and applications. It was also demonstrated how Celery is configured, by which it is possible to develop distributed applications and two of its alternatives are listed. At the end of the work, two distributed applications were studied. Communication between specific parts of the application in certain situations has been shown and what needs to be changed to work on multiple computers. The other application was executed (distributed sorting) and it was concluded that, on a large data set, better execution time is achieved by the distributed sorting application compared to the sorting algorithm executed on a local computer

Distribuirano računanje pomoću programskog jezika Python

U ovom radu proučavane su distribuirane aplikacije u programskom jeziku Python. Distribuirani, pa i paralelni sustavi, danas su široko primjenjivi. Prikazan je Amdahlov zakon koji govori da uložen napor u paralelizaciju postojećeg algoritma nadmašuje dobitke u performansama. Također su proučavani pojmovi višedretvenosti, višestrukih procesa i višeprocesorskih redova te neke njihove značajke i primjene. Pokazano je i kako se uspostavlja Celery pomoću kojeg je moguće razvijati distribuirane aplikacije i navedene su dvije njegove alternative. Na kraju rada, proučavane su dvije distribuirane aplikacije. Pokazalo se kako se vrši komunikacija između pojedinih dijelova aplikacija u određenim situacijama te što je potrebno promijeniti da rade na više računala. Praćeno je izvršavanje druge aplikacije (distribuirano sortiranje) te je zaključeno da, na velikom skupu podataka, bolje vrijeme izvršavanja ima distribuirana aplikacija sortiranja u odnosu na algoritam sortiranja koji se izvršavao na lokalnom računalu.In this work, distributed applications are studied in the Python programming language. Distributed and parallel systems are today widely applied. Amdahl’s law is introduced, which states that the effort to parallelize the existing algorithm outweighs performance gains. Also, multiple threads, multiple processes and multiprocess queues are studied and some of their features and applications. It was also demonstrated how Celery is configured, by which it is possible to develop distributed applications and two of its alternatives are listed. At the end of the work, two distributed applications were studied. Communication between specific parts of the application in certain situations has been shown and what needs to be changed to work on multiple computers. The other application was executed (distributed sorting) and it was concluded that, on a large data set, better execution time is achieved by the distributed sorting application compared to the sorting algorithm executed on a local computer

Distribuirano računanje pomoću programskog jezika Python

U ovom radu proučavane su distribuirane aplikacije u programskom jeziku Python. Distribuirani, pa i paralelni sustavi, danas su široko primjenjivi. Prikazan je Amdahlov zakon koji govori da uložen napor u paralelizaciju postojećeg algoritma nadmašuje dobitke u performansama. Također su proučavani pojmovi višedretvenosti, višestrukih procesa i višeprocesorskih redova te neke njihove značajke i primjene. Pokazano je i kako se uspostavlja Celery pomoću kojeg je moguće razvijati distribuirane aplikacije i navedene su dvije njegove alternative. Na kraju rada, proučavane su dvije distribuirane aplikacije. Pokazalo se kako se vrši komunikacija između pojedinih dijelova aplikacija u određenim situacijama te što je potrebno promijeniti da rade na više računala. Praćeno je izvršavanje druge aplikacije (distribuirano sortiranje) te je zaključeno da, na velikom skupu podataka, bolje vrijeme izvršavanja ima distribuirana aplikacija sortiranja u odnosu na algoritam sortiranja koji se izvršavao na lokalnom računalu.In this work, distributed applications are studied in the Python programming language. Distributed and parallel systems are today widely applied. Amdahl’s law is introduced, which states that the effort to parallelize the existing algorithm outweighs performance gains. Also, multiple threads, multiple processes and multiprocess queues are studied and some of their features and applications. It was also demonstrated how Celery is configured, by which it is possible to develop distributed applications and two of its alternatives are listed. At the end of the work, two distributed applications were studied. Communication between specific parts of the application in certain situations has been shown and what needs to be changed to work on multiple computers. The other application was executed (distributed sorting) and it was concluded that, on a large data set, better execution time is achieved by the distributed sorting application compared to the sorting algorithm executed on a local computer

COMPARISON OF CROATIAN AND EUROPEAN STANDARDS FOR DETERMINING THE FROST SUSCEPTIBILITY OF HYDRAULICALLY BOUND MIXTURES

The base layer of a multi-layered pavement structure is often a cement-bound material, which combines an aggregate with cement binder. This load-bearing layer is quite rigid, which improves pavement properties, including frost resistance, and extends the life cycle of the pavement. In geographic areas with low temperatures and significant ground water, the bearing capacity of pavement structures can be reduced by volume deformations from freezing and thawing. Cold winters and frost-susceptible soil are present in eastern Croatia and in the city of Osijek. Thus, in this paper we examine the frost susceptibility of cement-bound aggregates, made with materials commonly used in Croatia, in accordance with the current Croatian standard HRN U.B1.050 and a new European standard EN 13286-54. The test mixtures did not meet the conditions for frost-resistant materials. To meet these conditions, one must use a higher cement ratio or a cement with a higher strength class

RAZLIKE U MORFOLOŠKIM KARAKTERISTIKAMA IZMEĐU VRHUNSKIH HRVATSKIH NOGOMETAŠICA S OBZIROM NA IGRAČKU POZICIJU

The research regarding the influence of morphological characteristics on soccer performance is particularly complex because the success in soccer in part depends upon the individual characteristics and team position of every player. It is necessary to have knowledge of these characteristics in order to establish their importance as key factors of success in competitive sports such as soccer. This is one reason why the authors decided to determine the morphological differences of elite Croatian female soccer players according to their respective team positions, a logical extension of an earlier article focusing on male soccer players. The sample consisted of soccer players who were current members of first league clubs in Croatia (n=24) and who were tested at the end of the 2005/06 competition season (prior to the European championship). According to the instructions issued by the International Biological Program, the following anthropometrical variables were measured: body height, body mass, leg length, arm length, biacromial and bicristal diameters, knee and elbow diameters, upper arm girth, forearm girth, thigh girth and calf girth. The body fat percentage and relative body fat mass in female soccer players were determined using the Sloan and Siri equations. The differences in team position (goalkeepers, defenders, forwards and midfielders) were analyzed using a multivariate analysis of variance (MANOVA). The statistical significance was set at p<0.05. The goalkeepers proved to be the tallest and the heaviest players on the team, with longest legs and arms, and the largest thigh girth. The MANOVA revealed no statistically significant differences in any of the selected parameters among female soccer players according to their team positions. An analysis of the female soccer players’ team positions demonstrated no significant differences in morphological variables. The players’ values (average height and body mass) fell within the range of normal values recorded in the general population and other elite European female soccer players. Therefore, we can conclude that Croatian female soccer players are morphologically similar to their counterparts on other elite European soccer teams. These findings are useful because a consideration of morphological characteristics is important in the selection of players, especially goalkeepers, for team positions.Istraživanja morfoloških karakteristika u nogometu osobito su složena, jer uspjeh u nogometu ovisi o individualnim karakteristikama igrača i specifičnostima pozicije na kojoj igraju. Spoznaje o navedenim morfološkim karakteristikama važne su u kompleksnim sportskim igrama kao što je nogomet. Ovaj rad logičan je nastavak prethodnog istraživanja provedenog na vrhunskim hrvatskim nogometašima. Uzorak ispitanika sačinjen je od nogometašica Prve hrvatske ženske nogometne lige (n=24). Nogometašice su testirane na kraju natjecateljske sezone 2005/06 (neposredno prije kvalifikacija za Europsko prvenstvo). Mjerenje morfoloških mjera izvršeno je prema napucima Međunarodnog Biološkog Programa. Za potrebe ovog istraživanja izmjereno je 14 morfoloških mjera: visina tijela, tjelesna masa, dužina noge, dužina ruke, širina ramena i kukova, dijametar lakta i koljena, opseg nadlaktice, opseg podlaktice, te opseg natkoljenice i potkoljenice. Postotak potkožnog masnog tkiva i relativna masa potkožnog masnog tkiva kod nogometašica određene su jednadžbama Sloan-a i Siri-ja. Razlike u morfološkim karakteristikama s obzirom na igračku poziciju (vratari, obrambeni igrači, napadači i vezni igrači) analizirani su Multivarijatnom analizom varijance MANOV-om, s statističkom značajnošću od p<0.05. U skladu s njihovim građom tijela utvrđeno je da su igračice na golu više i teže od igračice u polju. Multivarijatna analiza varijance nije pokazala postojanje statistički značajnih razlika između igračkih pozicija nogometašica. Dobiveni rezultati nogometašica u skladu su sa rezultatima prosječne populacije (vrijednosti visine tijela i mase tijela). Rezultati vrhunskih hrvatskih nogometašica slični su rezultatima koji su dobiveni na uzorcima vrhunskih europskih nogometašica. Možemo zaključiti da su hrvatske nogometašice u morfološkim karakteristikama slične vrhunskim europskim nogometašicama. Dobiveni podaci o morfološkim karakteristikama mogu koristiti trenerima u procesu selekcije igračica za određene igračke pozicije, a posebice za igračice na golu

Spoj tradicionalnog i suvremenog - Hrvatsko zagorje

S obzirom da tijekom 2018. godine obilježavamo Europsku godinu kulturne baštine koja nam omogućuje da bolje razumijemo prošlost te da na taj način ujedno stvaramo čvrsto polazište za zajedničku budućnost, skupina učitelja iz I. osnovne škole Bjelovar odlučila je nakon pomnog planiranja, proučavanja i istraživanja, organizirati terensku nastavu upravo s temom kulturne baštine. Poseban naglasak željeli smo staviti na nematerijalnu baštinu koju je u Hrvatskoj zaštitio UNESCO. Glavna misao vodilja bila je povezati tradiciju sa suvremenim metodama rada te time pokazati učenicima kako se inovacije i tehnologija mogu koristiti za bolje očuvanje i prezentiranje baštine, čime smo željeli podići svijest učenika o vrijednostima kulturne baštine te ojačati osjećaj pripadnosti kako svojoj domovini, tako i zajedničkom prostoru koji dijelimo s ostalim zemljama Europe. Poticaj za organiziranje ove terenske nastave bio je eTwinning projekt “UNESCO Heritage Connects Europe” koji učiteljice Glazbene kulture i Engleskog jezika zajednički već gotovo dvije školske godine provode sa svojim učenicima. U okviru tog projekta, zajedno s partnerima iz Grčke, Turske, Španjolske, Portugala, Poljske i Slovačke, učenici I. osnovne škole uče o vlastitoj kulturnoj baštini te o kulturnoj baštini partnerskih zemalja, istovremeno proširujući svoje jezične, digitalne i interkulturalne kompetencije