92 research outputs found
Vidska uporaba u kontekstima ponavljanih radnji u hrvatskome, srpskome i ruskome
The article deals with the interaction of temporal quantifiers (adverbs of quantification) with aspect choice in Croatian, and some comparisons with Serbian, Russian and some other Slavic languages are given. The analysis is given for rijetko \u27seldom\u27, ponekad \u27sometimes\u27, Äesto \u27often\u27, uvijek \u27always\u27, svake godine \u27every year\u27; dva puta / dvaput \u27twice\u27, tri puta / triput \u27thrice\u27, nekoliko puta \u27few times\u27, viÅ”e puta \u27several times\u27, puno / mnogo puta / nebrojeno puta \u27many times / innumerable times\u27, and their counterparts in languages mentioned.Predmet je ovoga rada izbor glagolskoga vida u kontekstima s vremenskim kvantifikatorima u hrvatskome, srpskome i ruskome. Kvantifikacija dogaÄaja inherentna je u odnosu svrÅ”enih i nesvrÅ”enih glagola ako se opreka izmeÄu jedne pojavnice dogaÄaja i viÅ”estrukih pojavnica dogaÄaja uzme kao jedan od Äimbenika njihove semantiÄke razliÄitosti. Nakon uvodnih napomena, u drugome dijelu rada razmatraju se neka opÄa pitanja vremenske kvantifikacije, odnosno kvantifikacije dogaÄaja. Da bi se ispitala meÄuuvjetovanost vremenskih kvatifikatora i izbora vida u hrvatskome, promatraju se dvije skupine priložnih izraza koje upuÄuju na ponavljane radnje: prva skupina (\u27rijetko\u27, \u27ponekad\u27, \u27Äesto\u27, \u27uvijek\u27) upuÄuje na relativnu kvantitetu, a druga (\u27dva puta\u27 / \u27dvaput\u27, \u27tri puta\u27 / \u27triput\u27, \u27nekoliko puta\u27, \u27viÅ”e puta\u27, \u27puno\u27/\u27mnoga puta\u27 / \u27nebrojeno puta\u27) na apsolutnu kvantitetu. U treÄem dijelu iznosi se brojÄana analiza primjera s tim izrazima (primjeri su izdvojeni iz Tridesetmilijunskoga korprusa hrvatskoga jezika). Analiza pokazuje da viÅ”i postotak pojave nesvrÅ”enoga vida nije automatski povezan s priložnim izrazima koji upuÄuju na redovitije ponavljanje radnje, odnosno da porast redovitosti ponavljanja nužno ne prati porast uporabe nesvrÅ”enoga vida (primjerice, postotak nesvrÅ”enih glagola u prezentu u kontekstima s \u27uvijek\u27 niži je od postotka za \u27rijetko\u27 i \u27Äesto\u27). U Äetvrtome dijelu usporeÄuje se kvantifikacija dogaÄaja i vid u ruskome i hrvatskome, a u petome se analizira vidska uporaba u kontekstima ponavljanih radnji u hrvatskome i srpskome. Analizu su potaknuli primjeri iz korpusa te neki zakljuÄci M.lviÄ (1985) i S. M. Dickeya (2000) o toj problematici. Posebna se pozomost posveÄuje kontekstnim Äimbenicima koji utjeÄu na uporabu svrÅ”enoga vida u kontekstima ponavljanih radnji. Neke naznake iz Dickeyove analize da bi se hrvatski i srpski mogli razlikovati u odnosu na prihvatljivost svrÅ”enoga vida u kontekstima ponavljanih radnji, tj. u odnosu na prototipno znaÄenje svrÅ”enoga vida, potvrÄuju se: u standardnome hrvatskome svrÅ”eni je vid prihvatljiv u mnogim kontekstima s ponavljanim radnjama u kojima je nesvrÅ”eni vid puno prihvatljivija ili jedina moguÄnost u standardnome srpskome
Strategije neuljudnosti u komentarima na online vijesti u hrvatskim i srpskim novinama: studija temeljena na procjenama Äitatelja
This study examines readersā perceptions of impoliteness in user comments on online news articles in two daily newspapers: Croatiaās Jutarnji list and Serbiaās VeÄernje novosti. The study considers judgments by four younger study participants that did not participate in the online discussions as posters. These readers evaluated impoliteness from their own point of view, identifying impolite utterances in 668 user comments. Participantsā judgments are categorized and analyzed drawing on Culpeperās (2011a) taxonomy of impoliteness formulae and triggers. This study focuses on utterances and language means judged impolite by the majority ā that is, three or four participants ā with the aim of identifying frequent impoliteness formulae and language means that are judged to be impolite. Among the phenomena judged impolite by three or four readers, predominant are conventionalized impoliteness formulae with terms from the domains of sexual activities and mental health, and referential terms with a historical burden. Cursing was regularly judged impolite, as well as expressions with words from the semantic domain of scatology, words evoking animal metaphors, and name modifications (blends) resulting in taboo or derogatory terms. There seems to be a strong correlation between the phenomena judged impolite and discursive identity construction ā that is, establishing the border between āusā and āthemā ā which in the data often involved negative, and even stigmatizing, descriptions of those considered to belong to another national group.U Älanku se ispituju neuljudni fenomeni i strategije neuljudnosti u žanru komentara na mrežne novinske Älanke. Analiza se oslanja na Äitateljske percepcije neuljudnosti. Komentari (668) koji su predmet analize iz dvaju su dnevnika: hrvatskog Jutarnjeg lista i srpskih VeÄernjih novosti, a izazvala su ih Äetiri Älanka s politÄkim temama, dva iz JL-a i dva iz VN-a, objavljena u prosincu 2016. Analiza se temelji na procjenama Äetvero mlaÄih Äitatelja koji sami nisu sudjelovali u raspravama na mreži. Klasifikacija i analiza iskaza koji su oni interpretirali kao neuljudne temelji se na Culpeperovoj (2011a) taksonomiji obrazaca i āokidaÄaā neuljudnosti, te neuljudnih formula. NajveÄi prostor daje se iskazima i jeziÄnim sredstvima koje je troje ili Äetvero Äitatelja ocijenilo neuljudnima, a pritom je cilj utvrÄivanje fenomena koji se redovito ocjenjuju neuljudnima. MeÄu iskazima koje je veÄina Äitatelja interpretirala kao neuljudne, najviÅ”e su zastupljene konvencionalne neuljudne formule s izrazima iz domena seksa i mentalnog zdravlja, te izrazi povezani s traumatiÄnim povijesnim iskustvima. Kod fenomena ocijenjenih neuljudnima dominiraju psovke, izrazi iz semantiÄke domene skatologije, izrazi kojima su u podlozi metafore s izvornom domenom životinja, te modificirana osobna i vlastita imena kada su rezultat preinake stopljenice s pogrdnim znaÄenjem ili izrazito negativnim konotacijama. Analiza je pokazala da postoji jasna veza izmeÄu izraza koji se interpretiraju kao neuljudni i diskurzivne izgradnje identiteta, odnosno utvrÄivanja granice izmeÄu ānasā i ānjihā: u materijalu su Äesti izrazito negativni, Äak i stigmatizirajuÄi opisi onih koji se svrstavaju u (nacionalno ili etniÄki) ādrugeā
Metafore za oÄaj u hrvatskome: korpusna analiza
This study examines the role of metaphor in the conceptualization of oÄaj ādespairā based on the Croatian corpus hrWaC. The study also considers some non-figurative aspects. Employing āmetaphorical pattern analysisā (Stefanowitsch 2006) and MIP (Pragglejaz Group 2007) methods, the paper scrutinizes corpus examples that contain the target-domain word oÄaj ādespairā, looking for metaphorical patterns. These patterns were extracted from a random sample of 1,000 citations and additional corpus citations that were retrieved based on a list of collocation candidates. The analysis shows that the metaphorical conceptualization of oÄaj ādespairā in Croatian in the data examined relates to approximately forty source domains, out of which the most frequently utilized is CONTAINER, followed by OBJECT. The source domains identified in the conceptualization of oÄaj illustrate similarities between the metaphors for oÄaj in Croatian and those identified for sadness and depression in various languages, and point toward universal features of metaphorical conceptualization of some emotions and emotional states.Rad ispituje ulogu metafora u konceptualizaciji ocĢaja u hrvatskome jeziku. Analiza je utemeljena na korpusu hrWaC te se osvrcĢe i na neke nefigurativne aspekte. Na analizu korpusnih primjera primijenjena je metoda razraÄena u Stefanowitsch (2006), metaphorical pattern analysis, a kod identifikacije metafora korisĢtena je MIP-metoda (Pragglejaz Group 2007). U fokusu je studije 1000 korpusnih primjera koji sadrzĢe rijecĢ ocĢaj, a dobiveni su opcijom random sample. U tim su primjerima primjenom navedenih metoda identificirani izrazi koji upucĢuju na metaforicĢku konceptualizaciju ocĢaja. Neki su dodatni izrazi dobiveni na temelju podataka s popisa kolokacijskih kandidata.
Analiza pokazuje da se u metaforicĢkoj konceptualizaciji ocĢaja u hrvatskome u analiziranom materijalu pojavljuje oko 40 izvornih domena od kojih je najcĢesĢcĢa SPREMNIK, a slijedi OBJEKT. Izvorne domene koje se pojavljuju u konceptualizaciji pokazuju da su metafore relevantne za koncept ocĢaja u hrvatskome slicĢne metaforama koje su identificirane u konceptualizaciji tuge i depresije u drugim jezicima. Rezultati ove studije ukazuju na povezanost tih triju koncepata kako unutar istog jezika, tako i u komparativnoj perspektivi, te na univerzalne aspekte metaforicĢke konceptualizacije nekih emocija i stanja
Metaphorical conceptualization of hope (nada) in Croatian: A corpus-based study
This study examines the role of metaphor in the conceptualization of hope (nada) in the Croatian corpus hrWaC. Employing āmetaphorical pattern analysisā (Stefanowitsch, 2006), I analyze metaphorical patterns with the target-domain word nada āhopeā. These patterns were extracted from a random sample of 1000 citations and additional citations retrieved based on the collocation candidatesā list. The analysis shows that the conceptualization of hope in Croatian relates to approximately fifty metaphorical source domains. The most frequently utilized are object, container, and companion, which apply to many other emotions, dispositions, and states. The study builds on relevant research questions and findings on the conceptual representation of emotions and metaphors structuring emotions within cognitive linguistic research. It offers a basis for future qualitative studies about hope as a universal and culture-specific concept
SEMANTIÄKA ANALIZA GLAGOLSKOGA PREFIKSA O(B)- U HRVATSKOME
This article analyzes the verbal prefix o(b)- in Croatian from a cognitive
linguistic perspective, focusing on how its apparently different meanings relate to each other, and the extensions of its spatial meanings into non-spatial domains. The prototypical meaning of verbs prefixed with o(b)- involves a general notion of circular movement realized in concrete spatial realms: a trajector (TR) performs a circular movement around a landmark (LM). This spatial schema of circular movement can be illustrated by the motion verb optrÄati āmake a full circle by running around a certain areaā. Our analysis aims to show that the central meaning, move around (an object), has a special status in the meaning network because it directly or indirectly motivates all of the other meanings. We show that the various meanings of o(b)-verbs are not a random collection of unrelated senses, but form a semantic network in which individual meanings emerge via metaphorical and metonymic extensions and relate to systematic and partially predictable applications of concrete spatial relations to abstract ideas.U radu se analizira glagolski prefix o(b)- u hrvatskome jeziku iz
kognitivnolingvistiÄke perspektive, s posebnim osvrtom na povezanost njegovih naizgled razliÄitih znaÄenja, te na proÅ”irenja njegovih prostornih znaÄenja u neprostorne domene. Prototipno znaÄenje glagola s prefiksom o(b)- ukljuÄuje ideju kružnoga kretanja u konkretnim prostornim domenama: trajektor (TR) se kružno kreÄe oko orijentira (LM). Ta se prostorna shema kružnoga kretanja može ilustrirati
glagolom kretanja optrÄati. Analiza ima za cilj pokazati da srediÅ”nje znaÄenje prefiksa o(b)-, kretanje oko, ima poseban status u znaÄenjskoj mreži jer na izravan ili neizravan naÄin motivira sva ostala znaÄenja. U radu pokazujemo da razliÄita znaÄenja prefiksa o(b)- ne predstavljaju nasumiÄan zbir nepovezanih znaÄenja, veÄ da Äine koherentnu znaÄenjsku mrežu. U njoj su pojedina podznaÄenja motivirana
metaforiÄkim i metonimijskim proÅ”irenjima te ilustriraju sustavne i djelomiÄno predvidljive prijenose predodžbi o konkretnim prostornim odnosima u apstraktne domene
Glagolski prefiks o(b)- u hrvatskome i bugarskome: semantiÄka mreža i izazovi korpusno utemeljena istraživanja
This study compares the verbal prefix o(b)ā in two South Slavic languages, Croatian and
Bulgarian, from a cognitive linguistic perspective. We focus on the problems arising when
constructing the semantic network of this polysemous prefix, particularly on 1) isolating
the prefixās meaning from the meaning of the base verb and 2) identifying core/dominant
subāmeanings for all verbs and giving them corresponding semantic labels. Our approach
to morphology is based on extensive databases of verbs collected from dictionaries and a
few corpora. However, our work with corpora led to a number of challenges. This study
thus has two aims: a) presenting challenges encountered in working out semantic networks
of prefixes, and b) presenting challenges related to obtaining reliable (quantitative) results
from the corpora.U analizi se iz komparativne perspektive razmatra glagolski prefiks o(b)ā u hrvatskome i
bugarskome jeziku. Teorijski je okvir kognitivna lingvistika. Prva je tema na koju se osvrÄemo
znaÄenjska mreža ovoga prefiksa u svjetlu polisemije. U tom sklopu posebno razmatramo sljedeÄa
pitanja: 1) kako odvojiti znaÄenje prefiksa od znaÄenja osnovnih glagola, 2) kako identificirati
srediÅ”nje znaÄenje i osnovna podznaÄenja i kako ih imenovati. Analiza se temelji na opsežnom
inventaru prefigiranih glagola prikupljenom u rjeÄnicima i korpusima. U radu s korpusima bilo je
nekih izazova, pa se analiza stoga (uz spomenutu problematiku povezanu s razradom semantiÄke
mreže) osvrÄe i na pitanje kako doÄi do kvantitativno relevantnih rezultata na temelju korpusa
koji su ili ograniÄena opsega ili imaju druge vrste ograniÄenja
Means of Expressing and Implying Emotions and Impoliteness in Croatian and Montenegrin Public Discourse
This article addresses means of expressing and implying emotions (Langlotz, Locher 2012) in realizations of impoliteness in written discourse thematizing language and identity in Croatian and Montenegrin media in 2010 and 2011. Realizations of impoliteness often relate to communicating an emotional stance that can trigger emotional responses in readers. Our discourse sample can be described as ādisputes about language and identityā (cf. Felberg, Å ariÄ 2013), which is largely characterized by conflictual disagreements. Conflictual disagreements, as Jones (2001) or Langlotz and Locher (2012) put it, do not leave one cold in face-to-face interaction: they arouse feelings of annoyance, irritation, anger, or contempt directed to the communicative partner. These observationsĀ are relevant in our context, although we deal with written discourse. The main participants in our data include well-known intellectuals, journalists, and editors. They all defend or attaca a position in discussing, among other things, āhow similar āourā language (Croatian/Montenegrin) is to ātheirā languageā (Serbian), and āwhat makes this language (Croatian/Montenegrin) a distinctive and independent entityā. These participants clearly position themselves in relation to other participants. Their positioning of the self and the other person involves negative identity-ascribing practices. Taking into consideration parameters such as the role of participants in discourse and society, context, co-text, and activity types in which discourse participants engaged, we identified various highly context-dependent types and functions of impoliteness realizations (cf. Å ariÄ, Felberg 2015). Contrary to our expectations, the participants in the media discourse in both countries frequently use impoliteness both strategically and systematically while defending their positions. The impoliteness realizations point to emotively significant places in discourse. Their use has several functions: a prominent one is coercion through legitimizing oneās own standpoints and delegitimizing those of oneās opponents.This article addresses means of expressing and implying emotions (Langlotz, Locher 2012) in realizations of impoliteness in written discourse thematizing language and identity in Croatian and Montenegrin media in 2010 and 2011. Realizations of impoliteness often relate to communicating an emotional stance that can trigger emotional responses in readers. Our discourse sample can be described as ādisputes about language and identityā (cf. Felberg, Å ariÄ 2013), which is largely characterized by conflictual disagreements. Conflictual disagreements, as Jones (2001) or Langlotz and Locher (2012) put it, do not leave one cold in face-to-face interaction: they arouse feelings of annoyance, irritation, anger, or contempt directed to the communicative partner. These observationsĀ are relevant in our context, although we deal with written discourse. The main participants in our data include well-known intellectuals, journalists, and editors. They all defend or attaca a position in discussing, among other things, āhow similar āourā language (Croatian/Montenegrin) is to ātheirā languageā (Serbian), and āwhat makes this language (Croatian/Montenegrin) a distinctive and independent entityā. These participants clearly position themselves in relation to other participants. Their positioning of the self and the other person involves negative identity-ascribing practices. Taking into consideration parameters such as the role of participants in discourse and society, context, co-text, and activity types in which discourse participants engaged, we identified various highly context-dependent types and functions of impoliteness realizations (cf. Å ariÄ, Felberg 2015). Contrary to our expectations, the participants in the media discourse in both countries frequently use impoliteness both strategically and systematically while defending their positions. The impoliteness realizations point to emotively significant places in discourse. Their use has several functions: a prominent one is coercion through legitimizing oneās own standpoints and delegitimizing those of oneās opponents
- ā¦