The Effect of Chess Training on the Development of Cognitive Abilities

Istraživanjem se željelo utvrditi hoće li sustavna šahovska poduka utjecati na razvoj kognitivnih sposobnosti kod učenika nižih razreda osnovne škole. Neki raniji autori su nakon uvođenja šahovske poduke pronašli poboljšanje na mjerama pamćenja, vizualno-spacijalnih sposobnosti, numeričkih vještina, opće inteligencije te drugih sposobnosti. U istraživanju je sudjelovao 51 učenik drugog i trećeg razreda u dvije osnovne škole iz grada Zagreba. Eksperimentalnu skupinu (N=21) činili su učenici koji su početkom školske godine 2008./2009. po prvi put upisali školu šaha kao izvannastavnu aktivnost, a kontrolnu skupinu (N=30) činili su njihovi razredni kolege koji se nisu bavili šahom. Provedena su dva mjerenja u razmaku od godine i pol dana. Korišteni su Test identičnih slika i Test rotacije karata iz baterije French Kit (French, Ekstrom i Price, 1963.) te zadaci za mjerenje opsega kratkoročnog pamćenja i radnog pamćenja. Rezultati su pokazali da eksperimentalna skupina u drugom mjerenju nije pokazala statistički značajno veći napredak u odnosu na prvo mjerenje u usporedbi s kontrolnom skupinom, iako su se razlike među skupinama u odnosu na prvo mjerenje povećale.The aim of this study was to determine whether systematic chess training could influence the development of elementary school pupils’ cognitive abilities. Some earlier authors have found an improvement in visuospatial abilities, numerical skills, general intelligence and other abilities after introducing chess training. 51 second and third grade pupils from two elementary schools in the city of Zagreb participated in the study. The experimental group (N=21) was formed of pupils who enrolled in chess course as an extracurricular activity for the first time in school year 2008/2009, and the control group was formed of their classmates who did not study chess. Data was collected twice during one and a half years, using Identical Pictures Test and Card Rotations Test from the French Kit (French, Ekstrom and Price, 1963) and tasks for measuring short-term memory and working memory. The results showed that the experimental group did not show statistically significant improvement over the control group in the second measuring compared to the first, although the differences between the two groups had increased in the second measuring

Personality and work behavior: Nature and measurement of socially desirable responding

Glavni prigovor valjanosti i primjenjivosti upitnika ličnosti u selekcije svrhe je njihova podložnosti lažiranju odgovora, odnosno namjernom davanju socijalno poželjnih odgovora. Posljednjih desetljeća proveden je niz istraživanja kojima se pokušalo utvrditi kakva je priroda socijalno poželjnog odgovaranja i koji su načini njegova mjerenja. Od početne konceptualizacije prema kojoj se socijalno poželjno odgovaranje izjednačava s namjernim iskrivljavanjem odgovora na upitnicima ličnosti, socijalna poželjnost je evoluirala u višedimenzionalni konstrukt. Prema trenutačno najutjecajnijem modelu (Paulhus, 2002, 2006) socijalno poželjno odgovaranje je moguće razmatrati na dvije razine: procesnoj i sadržajnoj. Na procesnoj razini razlikujemo svjesno upravljanje dojmovima i nesvjesno samoosnaživanje, a na sadržajnoj egoističko pretjerivanje u vlastitoj kognitivnoj i socijalnoj kompetentnosti te moralističko negiranje društveno nepoželjnih impulsa i isticanje atributa svetosti. S obzirom da su provjere novog modela vrlo oskudne, osnovni cilj istraživanja opisanog u ovoj knjizi bio je provjeriti njegove temeljne pretpostavke koristeći različite indikatore socijalno poželjnog odgovaranja. Istraživanje smo proveli na prigodnom uzorku ispitanika završnih godina studija i netom diplomiranih (N=345). U istraživanju su korištena tri upitnika: Sveobuhvatni inventar socijalno poželjnog odgovaranja (CIDR) namijenjen mjerenju komponenti Paulhusovog modela, petfaktorski upitnik ličnosti (IPIP-300) te Upitnik pretjeranih tvrdnji (OCQ- 150) namijenjen mjerenju precjenjivanja vlastitog znanja. Ispitanici su sva tri upitnika najprije ispunjavali u iskrenoj situaciji odgovaranja, a zatim je polovica ispitanika CIDR i IPIP-300 ispunjavala u situaciji poticanog egoističkog iskrivljavanja, a druga polovica ispitanika ih je ispunjavala u situaciji poticanog moralističkog iskrivljavanja. Rezultati provedenih analiza nisu potvrdili model ni na procesnoj, ni na sadržajnoj razini. Na procesnoj razini, suprotno očekivanjima, rezultati nisu opravdali razlikovanje nesvjesnog i svjesnog socijalno poželjnog odgovaranja jer su se u situacijama poticanog iskrivljavanja rezultati na skalama osnaživanja povećali, jednako kao i rezultati na skalama upravljanja dojmovima. Osim toga, komponente socijalne poželjnosti nisu na očekivan način korelirale s direktnim mjerama iskrivljavanja odgovora na upitniku ličnosti i rezultatom na upitniku pretjeranih tvrdnji. Na sadržajnoj razini, osim osobine ugodnosti, obrazac promjena na skalama CIDR-a i upitnika ličnosti nije bio sukladan pretpostavkama modela. Generalno, dobiveni rezultati pokazuju da skale socijalno poželjnog odgovaranja, razvijene u okviru Paulhusovog modela, nisu dobra mjera socijalno poželjnog odgovaranja. Stoga bi se buduće provjere modela trebale temeljiti ili na valjanijim skalama i/ili na alternativnim metodama mjerenja socijalno poželjnog odgovaranja