114 research outputs found
Dva priloga za baroknu umjetnost u Boki kotorskoj
U prvom dijelu autor piÅ”e o glavnom oltaru u crkvi Gospe od Zdravlja u Kotoru. Mramorni oltar s kipovima sv. Jerolima, sv. Tripuna i anÄela datira se ā okvirno ā u razdoblje oko 1700. godine i pripisuje se mletaÄkom kiparu Bernardu Tabaccu. Kotorski se kipovi usporeÄuju s njegovim djelima u Veneciji, Bassanu i Padovi. U drugom dijelu analizira se oltarna slika Bogorodica s Djetetom, sv. Antom Padovanskim, sv. Nikolom i sv. Ambrozom iz crkve sv. Ivana u Budvi. Palu je naslikao Ivan Franjo conte Soliman (Budva?, 1716. ā Venecija?, 1784.), mletaÄki slikar bokeljskoga podrijetla. Atribucija budvanske slike temelji se na usporedbi sa Solimanovim djelima u crkvi sv. Eustahija u Dobroti (Sv. Alojzije Gonzaga, Sv. Ivan Nepomuk, Križni put) na kojima se prepoznaju odrazi Tiepolove umjetnosti u rukama ambicioznog diletanta
Costantino Cedini a Dobrota nelle Bocche di Cattaro
The painting Lady of Carmel with St Joseph, St Joachim and St Anna of the altar of St Joseph in the parish
church of St. Eustace/Sv. Stasije (Dobrota, Boka Kotorska) is attribuited to Costantino Cedini (1741-1811). He
is also author of the altar painting St Luke, St Mark, St James, St Georg and angel in the church of St Peter
in the same city. Both the paintings date from the early eightieth of the eighteenth century
MoÄnik sv. Križa i drugi liturgijski predmeti u Katedrali sv. Ivana Krstitelja u Budvi
Autor objavljuje Inventar liturgijskih predmeta Katedrale sv. Ivana Krstitelja u Budvi, na krajnjem jugu Dalmacije. Inventar je napisan 1719. godine i bilježi knjige, predmete od srebra, drveta, tekstila i kamena koji su se upotrebljavali u to vrijeme u Katedrali. Istovremeno se donosi arhivska graÄa o naÅ”aÅ”Äu relikvija sv. Križa u budvanskoj luci oko 1670. godine. SvjedoÄanstva o tom dogaÄaju iznijeli su 1719. godine ugledni budvanski plemiÄi don Matija Medin, Å imun Radali, kanonici Nikola Antonioli i Petar RuzoviÄ te kapetan Nikoleto Medin. Oni su iscrpno opisali okolnosti pod kojima su se moÄi pronaÅ”le i predoÄili kako su dospjele u Budvansku katedralu. Opisuje se drvena Å”krinja u koju su moÄi bile pohranjene te analizira srebrni, pozlaÄeni relikvijar u kojem se navedene moÄi Äuvaju, danas izložene u sakristiji Crkve sv. Ivana u Budvi. Autor donosi i danaÅ”nji inventar srebrnih liturgijskih predmeta u crkvi, koji datiraju od 17. do 19. stoljeÄa, a nastali su u lokalnim (kotorskim?), mletaÄkim i augsburÅ”kim radionicama
Painter Carlo Maratta ā His Dalmatian Origin as Reflected in Dubrovnik
Autor iznosi nove podatke o poznatom slikaru Carlu Maratti (Camerano, 1625 ā Rim, 1713. g.). Na temelju zapisa Giovannjai Pietra Bellorija koje je zabilježio u knjizi Vita dei pittori, scultori e architetti moderni, te arhivskih podataka iz Camerana, utvrÄuje se da su se njegovi preci, bježeÄi pred Turcima, doselili u Marche iz Dalmacije. Stoga se slikar može svrstati u skupinu dalmatinskih (hrvatskih) umjetnika Schiavona, koji su napustivÅ”i domovinu djelovali u izglednijim sredinama Zapada. Uz Marattu se povezuje i skupina slika u crkvi sv. Ignacija i u isusovaÄkom samostanu u Dubrovniku. Ta djela potvrÄuju povezanost dubrovaÄkih naruÄitelja s Rimom, te popularnost Marattinih djela. Navodi se i portret lijeÄnika Äure Baglivija (Dubrovnik, 1668 ā Rim, 1707. g.) kojega je izradio njegov prijatelj Carlo Maratta.The author has presented new evidence about the well-known painter Carlo Maratta (1625āRome, 1713). He has concluded, based on the information in Giovanni Pietro Bellori\u27s book Vita dei pittori, scultori e archietetti moderni, and the archival materials in Camerano, that Maratta\u27s ancestors, flying the Turks, moved to the Marche from Dalmatia. Thus he can be placed within the group of Dalmatian/Croatian artists, the Schiavoni, who, having left their motherland, worked in the more propitious West.
One can link with Maratta a group of paintings in the Jesuits church and monastery of St. Ignazio in Dubrovnik. The works indicate ties of Dubrovnik art patrons with Rome, and the popularity of Maratta\u27s art. The author has especially singled out the portrait of the wellknown physician, Äuro Baglivi (Dubrovnik, 1668 ā Rome, 1707), by his friend, Carlo Maratta
Provveditore generale Leonardo Foscolo and Art in Dalmatia
Leonardo Foscolo (Venecija, 1588.ā1660.) bio je generalni providur za MletaÄku Dalmaciju i Albaniju od 1645. do 1650. godine. SjediÅ”te providura i državne administracije koja je upravljala pokrajinom bilo je u Providurovoj palaÄi u Zadru.
U prvom dijelu studije analiziraju se oni portreti providura Leonarda Foscola izvedeni uljem na platnu i u grafici koji su povezani s njegovom vladavinom i djelovanjem u Dalmaciji. Jedini portret izveden uljem na platnu Äuva se u samostanu sv. Lovre u Å ibeniku. VeÄa je skupina grafiÄkih portreta na kojima su uz Foscolov lik prikazani i pojedini gradovi, naselja i utvrde u Dalmaciji u kojima je poduzimao ratne oslobodilaÄke akcije.
Drugi dio studije istražuje Foscolovu donatorsku i mecenatsku ulogu. U tome se izdvaja njegova uloga u oblikovanju oltara sv. Å imuna u istoimenoj crkvi u Zadru. Foscolo je ostavio trag i u Å ibeniku. Prema nepotvrÄenoj predaji na zvonik crkve sv. Ivana ugradio je satni mehanizam koji je kao ratni plijen prenio iz osvojenog DrniÅ”a o Äemu svjedoÄi natpis upisan u njegovoj loÄi na koju je objeÅ”en i Foscolov grb s providurskom kapom. Isti grb ugraÄen je i na proÄelje crkve sv. Nikole u Å ibeniku.
Foscolo je u Dalmaciji stekao ugled Å”to je rezultiralo Äinjenicom da su mu brojne komune dale podiÄi spomenike o Äemu se raspravlja u treÄem dijelu studije. Navode se djela u Å ibeniku, Splitu, Hvaru, KorÄuli, Pagu i Islamu GrÄkom.Leonardo Foscolo (Venice, 1588ā1660) was the provveditore generale of Venetian Dalmatia and Albania from 1645 to 1650. The seat of the provvedditore and the state administration that governed the province was the Provveditoreās Palace in Zadar.
The first part of the paper analyses those portraits of provveditore Leonardo Foscolo that were made in oil on canvas or as graphic prints and are directly related to his governance and activities in Dalmatia. The only oil on canvas is kept in the monastery of St Laurence in Å ibenik. The inscription on it indicates that it was under Foscoloās patronage that the Franciscan monks from Visovac fled to Å ibenik before the Turks, where they obtained permanent residence and a newly constructed church with a monastery. A larger group of portraits are graphic prints, which apart from Foscoloās effigy or bust with the symbols of government and war emblems, show specific cities, towns, and fortifications in Dalmatia, where he engaged in liberation struggle.
The second part of the paper explores Foscoloās role as a donor and art patron, particularly in the construction of St Simeonās altar in Zadarās church of the same name, which was commissioned by him and designed by sculptor Francesco Cavrioli. Two monumental angels carrying the chest with the saintās relics were made of melted Turkish cannons seized in battles, and placed on the marble stipes of the high altar in St Simeonās church. The church is located next to the Provveditoreās Palace and, because of the significance of the saintsā relics, became the focus of āstateā ceremonies asserting the Venetian rule over Dalmatia. Foscolo also left his mark in Å ibenik. According to an unconfirmed tradition, he commissioned a clock mechanism for the belfry of St Johnās church, which he had transferred from the conquered DrniÅ” as a spoil of war, as evidenced by an inscription in his loggia, which also contains Foscoloās coat of arms with the provveditoreās hat. The same coat of arms is to be seen on the front faƧade of St Nicholasā church in Å ibenik, which may indicate his merits in the construction or equipment of the church, next to which, according to the older sources, a monastery was originally planned to house the friars fleeing from Visovac.
For his merits in the wars against the Ottoman Turks throughout Dalmatia, Foscolo gained an undisputed reputation, resulting in the fact that numerous communes erected public monuments to him as a sign of honour and gratitude. It is this group of public monuments picturing Foscolo that are discussed in the third part of the paper, whereby those in Å ibenik, Split, Hvar, KorÄula, Pag and Islam GrÄki are analysed on the basis of preserved artworks, documents, and scholarly literature. Besides this group of public monuments, the paper discusses a portrait bust in the courtyard of the Arneri Palace in KorÄula, which, according to the preserved inscription, was commissioned by Jakov Arneri, while the original placement and commissioner of a portrait in the JankoviÄ tower (Desnica), possibly Foscoloās, could not be established
MleÄani u Zagrebu (prijedlozi za radionicu Alvisea Tagliapietre i Francesca Robbu)
Autor publicira dva kamena kipa postavljena u niÅ”e na proÄelju crkve sv. Martina u VlaÅ”koj ulici u Zagrebu. Kipovi prikazuju sv. Kvirina, biskupa rimske Siscije (Sisak) i bl. Augustina KažotiÄa (Casotti), biskupa u Zagrebu i Luceri u Apuliji. Kipovi nisu dosad bili predmet povijesnoumjetniÄkih analiza, iako je rijeÄ o djelima visokih umjetniÄkih dometa. Autor ukazuje na njihovu sliÄnost s djelima mletaÄkog kipara Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1670. ā 1747.) te ih pripisuje njegovoj radionici u kojoj su djelovala njegova tri sina, Ambrogio, Carlo i Giuseppe. U drugom dijelu teksta analizira se mramorni grb na ogradi vrta kurije Stjepana Putza na Kaptolu 7 u Zagrebu. Na kuriji je kameni portal datiran 1756. godine pripisan mletaÄkom kiparu Francescu Robbi (Venecija, 1698. ā Zagreb, 1757. ) koji je djelovao u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj. Grb u Zagrebu pripisuje se Robbi te se usporeÄuje s grbovima koje je umjetnik izveo u Celovcu i u Ljubljani. Pretpostavlja se da je grb bio dio cjeline s portalom te da ga je naruÄio takoÄer Stjepan Putz, smederevski i beogradski biskup te prepozit zagrebaÄkog kaptola
New Information about a Painting by Teodoro Matteini in Trogir Cathedral
U tekstu se donose novi podaci o oltarnoj pali āBl. Augustin KažotiÄ, Sv. Ivan EvanÄelist i Sv. Jakovā u trogirskoj katedrali. Tijekom restauracije
pronaÄen je natpis na slici koji do sada nije bio poznat. U donjem desnom uglu zapisano je: Teodoro Matteini F. in Venezia 1805. Uz ime
autora, uglednog talijanskog slikara Teodora Matteinija (Pistoia, 1754. - Venecija, 1831.) navodi se da je pala naslikana 1805. godine u Veneciji. Time se nepobitno potvrÄuju dosadaÅ”nja pisanja hrvatskih i talijanskih povjesniÄara umjetnosti. Na temelju dokumenata iz Italije i Hrvatske može se zakljuÄiti da su presudnu ulogu u narudžbi slike imala braÄa Ivan Dominik (1761.-1848.) i Ivan Luka Garagnin (1764.-1841.), trogirski plemiÄi i ugledni predstavnici dalmatinskoga druÅ”tva poÄetkom 19. stoljeÄa. Oni su umjetnika od ranije dobro poznavali, jer je upravo Matteini 1798. godine u Veneciji portretirao Ivana Dominika Garagnina, koji se u jednome pismu spominje kao operarij trogirske katedrale. U narudžbi slike i osmiÅ”ljavanju njezine kompozicije i pojedinosti, kao prijatelj i povjerenik uÄene braÄe Garagnin sudjelovao je i Giovanni de Lazara (Padova, 1744.-1833.), padovanski plemiÄ, malteÅ”ki vitez, bibliofil, kolekcionar te inspektor-konzervator za slike u Padovi i okolici od 1793. godine. Posebno je zanimljiv prikaz Trogiranina, Bl. Augustina KažotiÄa (oko 1260.-1323.), biskupa u Zagrebu i Luceri. O njegovu liku Trogirani su, prema zapisima u dokumentima, Matteiniju dostavili odreÄene podatke te stariju sliku, prema kojoj je izraÄen njegov portret na pali. Osim toga, utvrÄeno je da se u Caā Pesaro u Veneciji (Galleria Internazionale dāArte Moderna) Äuva Matteinijev potpisani crtež iz 1805. godine (olovka na papiru, 431 x 283 mm) koji prikazuje Sv. Jakova. RijeÄ je o pripremnoj skici za sveÄev portret na trogirskoj pali. Ona je postavljena na novi mramorni oltar koji su 1802. godine podigli Nikola i Ivan Degan (NicolĆ² i Zuane Degani).The article presents new information about the altar painting āBlessed Augustin KažotiÄ, St John Evangelist and St Jamesā in Trogir Cathedral. In the lower right corner, a previously unknown inscription was discovered during the restoration: Teodoro Matteini F. in Venezia
1805. Apart from the name of the distinguished Italian painter, Teodoro Matteini (Pistoia, 1754 - Venice, 1831), it states that it was made in Venice in 1805. This indisputably confirms the opinion published so far by Croatian and Italian art historians. Based on Italian and Croatian documents, it can be concluded that the key role in the commission of the painting was played by brothers Ivan Dominik (1761-1848) and Ivan Luka Garagnin (1764-1841), the noblemen
of Trogir and respectable representatives of Dalmatian society in the early nineteenth century. They knew Matteini well because he was the painter who in 1798 painted a portrait of Ivan Dominik Garagnin who is mentioned in a letter as a steward of Trogir Cathedral. In the process of commissioning and designing the paintingās composition and details, an active part was played by the learned brothersā friend and confidant, Giovanni de Lazara (Padua 1744-1833), a nobleman from Padua, knight of Malta, bibliophile, collector and inspector-conservationist of paintings in Padua and its
environment from 1793 onwards.
The painting shows St James, St John the Evangelist and a Trogir saint - blessed Augustin KažotiÄ (c. 1260-1323) - who was a bishop of Zagreb and Lucera. According to archival records, the citizens of Trogir provided Matteini with information about the saint and an older painting which served as a model for the new portrait. The painting
was set in the new marble altar which had been installed by NicolĆ² and Zuane Degani in 1802.
At Caā Pesaro (Galleria Internazionale dāArte Moderna) in Venice, there is a drawing from 1805 signed by Matteini (pencil on paper, 431 x 283 mm) which depicts St James and is a preparatory sketch for his portrait on the Trogir painting
THE ANGELS IN VODICE, SUTIVAN AND GLAVOTOK
Autor analizira mramorne kipove anÄela u
župnoj crkvi u Vodicama kraj Šibenika, župnoj crkvi
u Sutivanu na otoku BraÄu, te u franjevaÄkoj
crkvi u Glavotoku na otoku Krku. UtvrÄuje da sve
crkve imaju jedinstveni tip glavnoga oltara s boÄnim
vratima koji se u mnogobrojnim varijantama
sreÄe u dalmatinskim, i opÄenito primorskim, crkvama
krajem 17. i tijekom 18. stoljeÄa. Na nadvratnicima
su postavljene skulpture anÄela. U sva
tri sluÄaja skulpture su djela mletaÄkih umjetnika.
Za anÄele u Vodicama i u Sutivanu predlaže se
ime Paola Callala (Venecija, 1655.-1725.), dok se
anÄeli u Glavotoku pripisuju Giuseppeu Bernardi
Torrettiju (Pagnano/Treviso, 1694.-Venecija,
1774.). Atribucije se potkrjepljuju stilskom analizom
umjetnina, usporedbama i dostupnim povijesnim
podatcima.The author analyses marble statues of angels in the parish church in Vodice by Å ibenik, the parish church in Sutivan on the island of BraÄ, and in the Franciscan church in Glavotok on the island of Krk. It is established that the churches have the same type of main altar with side doors, a kind that in many variants is to be met with in churches in Dalmatia and indeed all along the coast from the end of the 17th and during the 18th century. Sculptures of angels are placed on the lintels. In all three cases, the sculptures are the works of Venetian artists. The
name of Paolo Callalo (Venice, 1655-1725) is proposed for the angels in Vodice and Sutivan, while the angels in Glavotok are ascribed to Giuseppe Bernardi- Torretti (Pagnano/Treviso, 1694 ā Venice, 1774). The attributions are borne out with stylistic analyses of the artworks, comparisons and available historical data
- ā¦