U prvom dijelu autor piše o glavnom oltaru u crkvi Gospe od Zdravlja u Kotoru. Mramorni oltar s kipovima sv. Jerolima, sv. Tripuna i anđela datira se – okvirno – u razdoblje oko 1700. godine i pripisuje se mletačkom kiparu Bernardu Tabaccu. Kotorski se kipovi uspoređuju s njegovim djelima u Veneciji, Bassanu i Padovi. U drugom dijelu analizira se oltarna slika Bogorodica s Djetetom, sv. Antom Padovanskim, sv. Nikolom i sv. Ambrozom iz crkve sv. Ivana u Budvi. Palu je naslikao Ivan Franjo conte Soliman (Budva?, 1716. – Venecija?, 1784.), mletački slikar bokeljskoga podrijetla. Atribucija budvanske slike temelji se na usporedbi sa Solimanovim djelima u crkvi sv. Eustahija u Dobroti (Sv. Alojzije Gonzaga, Sv. Ivan Nepomuk, Križni put) na kojima se prepoznaju odrazi Tiepolove umjetnosti u rukama ambicioznog diletanta
