59 research outputs found
Research and development of gas permeable nanophotonic contact lenses based on polymethylacrylate and fullerene.
Predmet ove disertacije je istraživanje, razvoj i karakterizacija nove vrste
materijala za proizvodnju gaspropusnih (RGP) kontaktnih sociva na bazi modifikovanog
polimetilakrilata (PMA) i adiranih fulerena, tj. njihovih modifikovanih formi
polimetilmetakrilata (PMMA), fulerola i metforminom hidrogenizovanih fulerena. Na
osnovu uocenih problema u primeni kontaktnih sociva u klinickoj praksi pristupilo se
istraživanju i razvoju nove vrste materijala za proizvodnju gaspropusnih kontaktnih sociva,
vodeci racuna o zahtevima koje moraju da ispune medicinska pomagala za korekciju vida.
Uspešno je obavljena polimerizacija i na bazi osnovnog klasicnog gaspropusnog materijala
Soleko SP40TM, ukljucivanjem cestica fulerena u njegovu polimernu strukturu, proizvedeni
su uzorci novih nanofotonskih materijala: SP40+C60, SP40+C60(OH)24 i
SP40+C60(OH)12(OC4N5H10)12. Proizvodnja nanofotonskih kontaktnih sociva od
novodobijenih materijala obavljena je metodom rezanja na troosnom toricnom CNC strugu
novije generacije. Za karakterizaciju materijala i gotovih kontaktnih sociva korišcene su
nanotehnološke metode: mikroskopija atomskih sila (AFM), mikroskopija magnetnih sila
(MFM), opto-magnetna spektroskopija (OMS), kao i UV-VIS, NIR i FTIR spektroskopija.
Ispitivanja su pokazala da su opticke i mehanicke karakteristike nanofotonskih materijala
kao što su: indeks prelamanja, propustljivost za kiseonik i tvrdoca, zadovoljavajuce, a da su
znacajno poboljšane osobine: transmitivnost talasnih dužina vidljivog spektra u skladu sa
spektralnom efikasnošcu oka, zaštita od ultraljubicastog zracenja, kvašljivost i kvalitet
obradenih površina. Preliminarna ispitivana biokompatibilnosti pokazuju da nanofotonski
materijali nisu citotoksicni. Dobijeni rezultati su prakticno primenljivi i na osnovu njih je
moguc razvoj nove generacije materijala za gaspropusna i ostala kontaktna sociva.The aim of the dissertation is to investigate, develop and characterize new
material for production of rigid gas permeable (RGP) contact lenses. The new RGP
material is based on adding fullerenes to modify poly-methylacrylate (PMA), i.e. it’s
modified forms: poly-methyl-methacrylate (PMMA), fullerene hydroxylate and fullerene
metformin hydroxylate. The development and investigation of new materials for RGP
contact lens production was done based on the existing problems in the everyday medical
application of contact lenses. In doing this, all the administrative requirements for the usage
of optical vision correction medical devices were fulfilled. Oxidative polymerization of
classical RGP material, Soleko SP40TM was successfully carried out with the addition of
fullerene particles in its polymeric structure. This is how a new “nano-photonic” material
has been produced: SP40+C60, SP40+C60(OH)24 i SP40+C60(OH)12(OC4N5H10)12.
Production of nano-photonic contact lenses out of newly synthesized material was carried
out using lathe cut method on a new generation toric 3-axes CNC lathe. For the purposes of
RGP material and contact lens characterization, nano-technology methods were used
(Atomic Force Microscopy (AFM), Magnetic Force Microscopy (MFM), Optomagnetic
Spectroscopy (OMS)), as well as spectroscopy methods (UV-VIS, NIR and FTIR). The
results of the investigation have shown that the optical and mechanical properties of the
new RGP nano-photonic material such as: refractive index, oxygen permeability and
modulus of elasticity are similar to the classical RGP material, while some other, such us:
visible light transmittance, UV block, wettability and the lathe cut surface quality, are
significantly improved. Preliminary tests suggest that newly developed RGP nano-photonic
RGP material is biocompatible. The facts gotten from the investigation can be applied in
future investigation in this field and there is a clear possibility that these can be used for the
purposes of developing a new generation of materials for rigid gas permeable and other
contact lenses
Using nanotechnologies in eye/vision protection
Da li je svetlost fototoksična i da li može da nanese „štetu“ našem oku?
Brojna su istraživanja koja potkrepljuju tvrdnju da svetlost ima toksični
potencijal i da može izazvati degenerativne promene i povrede, naročito
mrežnjače, ali i ostalih tkiva oka. Kao razlog navodi se upravo apsorpcija
fotona različitih talasnih dužina, kako u rožnjači i sočivu (UV-ultraljubičasto
zračenje), tako i u retinalnom pigmentnom epitelu (delovi vidljivog
spektra). Tri su osnovna mehanizma kojima svetlost može da ošteti oko:
fototermalni, fotomehanički i fotohemijski. U okviru projekta „Funkcionalizacija
nanomaterijala za dobijanje nove vrste kontaktnih sočiva i ranu
detekciju dijabetesa“, na modulu za Biomedicinsko inženjerstvo Mašinskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu, formiran je radni tim koji je realizovao
početna istraživanja i razvoj gaspropusnih nanofotonskih kontaktnih sočiva
na bazi silikon-akrilata i nanočestica-fulerena. Cilj istraživanja je bio da
se, uključivanjem fulerena u matricu standardnog polimera, razvije novi
materijal za proizvodnju gaspropusnih kontaktnih sočiva (RGP), koji bi
poboljšao njegova optička svojstva pri transmisiji vidljive i „skoro vidljive“
svetlosti, povećao osetljivost na kontrast i percepciju boja, umanjio propustljivost
UV i bliskog-UV spektra pa samim tim i fototoksične efekte svetlosti.
Postupkom polimerizacije, u saradnji sa italijanskom kompanijom SOLEKOTM,
proizvedeni su prvi nanofotonski materijali za RGP kontaktna
sočiva. Rezultati su pokazali da novodobijeni nanofotonski materijali blokiraju
značajno više UV, ljubičaste i plave svetlosti nego što je to slučaj kod
konvencionalnih RGP materijala i da se kao takvi mogu koristiti za proizvodnju
optičkih pomagala (sočiva za naočare, kontaktna sočiva, intraokularna
sočiva i dr.) koja bi štitila strukture oka od degenerativnih promena
(degeneracija makule, pterigijum, katarakta i dr.).How toxic is the light for human eye? The results of many researches confirm
that the light can have acute (photo-trauma) and chronically (degeneration)
toxic potential on all parts of the human eye, especially the retina.
The reason for this is absorption of light photons of different wavelength
by eye tissues: cornea, crystalline lens (UV light), retinal pigment epithelium
(visible light). There are three different mechanisms for light’s harmful effect on eye: photo-thermal, photo-mechanical and photo-chemical. The
team of researchers from the Faculty for Mechanical Engineering at the
University of Belgrade, department for Biomedical Engineering is working
within the project „Functionalization of nanomaterials for obtaining new
types of contact lenses, and early detection of diabetes” for developing nano-
photonic rigid gas-permeable (RGP) contact lenses which are based on
fulleren incorporated silicone-acrylic. The aim of the research was to develop
new material for RGP contact lens manufacturing that will contain
fulleren within it’s polymer matrix with the goal to improve material’s optical
properties in transmitting visible and almost visible light (that way
increasing contrast and color sensitivity) and UV light blocking (prevention
of photo-toxic effect). The first nano-photonic material for RGP contact
lenses was polymerised in SOLEKO, Italy. The results of the research have
shown that comparing to conventional RGP material, new nano-photonic
material has increased UV, violet and blue light blocking properties, therefore
can be viable option as a material for producing medical optical devices
(medical, contact and intra-ocular lenses) with potential benefit in preventing
age related macular degeneration, cataract and keratitis
Phototoxicity of light – impact on the eye
Svetlost predstavlja jedan od mnogobrojnih oblika elektromagnet-
nog zračenja čije talasne dužine leže u opsegu koji je u stanju da stimu-
liše ljudski vizuelni sistem.
Mnogobrojna istraživanja potkrepljuju tvrdnju da svetlost ima
toksični potencijal i da može izazvati degenerativne promene i
povrede, naročito mrežnjače, ali i ostalih tkiva oka (degeneracija
makule, pterigijum, katarakta i dr.). Kao razlog navodi se upravo
apsorpcija svetlosnih fotona različitih talasnih dužina, kako u
rožnjači i sočivu (UV zračenje), tako i u RPE-u (delovi vidljivog spek-
tra). U razmatranju fototoksičnosti najznačajniju ulogu ima štet-
ni uticaj UV spektra na strukture oka ali plava svetlost vidljivog
dela spektra ima energetske potencijale čiji su efekti kumulativni
i koji mogu izazvati značajna fotohemijska oštećenja očnog sočiva, a
posebno mrežnjače. Rožnjača i očno sočivo predstavljaju prirodne fil-
tre za UV i plavo svetlo. Međutim, brojni su medicinski dokazi da ni
ljudska rožnjača, ni sočivo, ne pružaju dovoljno zaštite od plavog svet-
la modernog doba i da produženo izlaganje plavom svetlu može trajno
oštetiti neke strukture oka. Smatra se da oštećenja nastaju kada
prirodni regulatori bivaju „nadjačani“. Faktor plave svetlosti tre-
ba da bude od maksimalne važnosti osobama koje imaju albinizam, afa-
kiju, ahromatopsiju, kolobom, sub-luksirana sočiva, degeneraciju makule
i druga stanja kod kojih svetlost stiže do mrežnjače bez filtriranja.
Da bi se umanjili negativni efekti svetla na strukture oka po-
trebno je imati odgovarajuću zaštitu u vidu sunčanih naočara ili
odgovarajućih svetlosnih filtera.Brightness represents one of many forms of electromagnetic radiation whose
wavelengths lie in the range that is able to stimulate the human visual sistem.
Many studies support the claim that the light has toxic potential and that it may
cause degenerative changes and injuries, especially the retina, and the other eye
tissues (macular degeneration, pterygium, cataracts, etc.). The absorption of light
photons of different wavelengths is sited as the main reason, as in the cornea and
lens (UV radiation), and in RPE-in (parts of the visible spectrum). In consideration of
phototoxicity the most important role has harmful effect of the UV spectrum on the
structure of the eye, but blue light of the visible part of the spectrum has energy
potential whose effects are cumulative and could cause significant photochemical
damage to the eye lens, especially retinal. Cornea and eye lens are natural filters for
UV and blue light. However, there are a lot of medical evidence that neither the human
cornea nor the lens, do not provide sufficient protection from the blue light of the
modern age, and that prolonged exposure to blue light could permanently damage
some structures of the eye. It is believed that the damage is created when natural
regulators are “overwhelmed”. Blue light factor should be of maximum importance
to people who have albinism, aphakia, ahromatopsy, coloboma, sub-luxated lenses,
macular degeneration and other conditions in which light reaches the retina without
filtering.
In order to minimize the negative effects of light on the structure of the eye it is
necessary to have adequate protection in the form of sunglasses or adequate light
filters
Application of telescopic loupes in rehabilitation of low vision patients
Osoba čija je oštrina vida, uz maksimalnu korekciju naočarima ili kontaktnim
sočivima, na boljem oku, manja od 30%, smatra se slabovidom.
Najčešći uzročnici slabovidosti dovode do potpunog ili delimičnog oštećenja vizuelnih
receptora u makuli (žutoj mrlji) ili na periferiji mrežnjače. Zato je uvećanje retinalne slike
često jedina moguća pomoć u rehabilitaciji slabovidih osoba. To postižemo primenom
različitih optičkih elemenata ili teleskopskih sistema sočiva pozitivne optičke snage.
Za potrebe vida na blizinu (čitanje, pisanje), kad god to stanje vida pacijenta
dozvoljava, preporučuje se binokularna upotreba optičkih pomagala. Radna distanca
odnosno položaj posmatranog predmeta u odnosu na optičko pomagalo je utoliko manja
ukoliko je potrebno veće uvećanje. Što je manja radna distanca to je potrebna veća
konvergencija optičkih osa oba oka kao i akomodacija, što značajno umanjuje mogućnost
binokularne primene optičkih sistema za uveličanje.
Prizma je optički element koji skreće optičke zrake ka njenoj bazi, a ugao skretanja
zavisi od ugla prizme i indeksa prelamanja materijala prizme.
Upotrebom prizmatičnih naočara obezbe�����ujemo konvergenciju optičkih osa oba oka i
tako značajno povećavamo mogućnost binokularne primene većih uvećanja (dioptrija) u
rehabilitaciji slabovidih osoba. Žuti filter (511 nm) može bitno uvećati kontrastnu
senzitivnost.
U našem Centru za slabovidost koristimo FATIF prizmatične naočare i postigli smo
značajne rezultate u rehabilitaciji slabovidih pacijenata, kako odraslih i starih osoba, tako
i dece školskog uzrasta.
U lečenju strabizma prizme se koriste da bi se svetlosni zraci usmerili tako da
obezbede normalan binokularan vid i tako sprečila pojava „duplih slika“.Person whose visual acuity, with maximal correction with eye glasses or contact
lenses, on better eye, is less than 30% is considered to be a person with subnormal vision.
The most common causes of low vision bring to complete or partial damaging of
visual receptors in macula or at the periphery of retina. This is way enlargement of retinal
image is often only possible help in rehabilitation of low vision patients. We obtain this by
application of different optical elements or telescopic systems with positive lenses.
For near vision (reading, writing), when ever patient’s vision state allows it, we
recommend binocular usage of optical adds. Working distance or position of viewed object
in relation to optical add is smaller if person needs bigger magnification. Smaller working
distance needs bigger convergence of optical axes on both eyes, and also accommodation,
which significantly diminish possibility of binocular application of optical systems for
magnification.
Prism is optical element which diverge optical rays to its base, and angle of
divergence depends on prism angle and refractive index of prism material.
By using prismatic glasses we provide convergence of optical axes of both eyes and
significantly enlarge possibility of binocular application of larger magnifications
(diopters) in rehabilitation of low vision patients. Yellow filter (511 nm) can significantly
enlarge contrast sensitivity.
In our Low vision center we use FATIF prismatic glasses and we get significant
results in rehabilitation of low vision patients, both adults and older people, and children in
school-years.
In treating strabismus we use prisms in order to direct light rays to provide normal
binocular vision and prevent appearance of “double images”
Using light filter to improve vision in macular degeration
Degeneracija makule (žute mrlje) je bolest koja je veoma česta kod populacije
starije od 60 godina. Zahvata žutu mrlju – tačku jasnog vida, veoma
značajnu kako za gledanje na daljinu tako pec blizinu. Postoje dve forme
staračke degeneracije makule: suva forma (blaži oblik) i vlažna forma (teži
oblik). Strukture našeg oka propuštaju sve talasne dužine vidljivog dela
pectra. Brojna su istraživanja koja potvrđuju fototoksično dejstvo bliskog
UV zračenja (ljubičasta-plava) i njegov uticaj na nastajanje i razvoj degeneracije
makule. Cilj: Utvrditi ulogu svetlosnih filtera u poboljšanju vida
i podizanju kvaliteta života pacijenata sa degeneracijom makule. Metode:
Istraživanje je trajalo godinu dana (2013/2014) i obuhvatilo 20 pacijenata
uzrasta od 60-90 godina sa dijagnostikovanom degeneracijom makule.
Posle detaljnog pregleda pacijentima su prepisani odgovarajući svetlosni
filteri sa ili bez drugog pomagala za subnormalan vid. Filteri koji su korišćeni
su: 450nm sa i bez polarizacije, 511nm, 527nm i 550nm. Adaptacija
na prepisano pomagalo trajala je četiri nedelje. Rezultati: Filteri 450nm sa
i bez polarizacije su najviše odgovarali osobama sa degeneracijom makule.
Nakon četiri nedelje korišćenja filtera zabeleženo je smanjenje zablještavanja
i povećanje kontrasta kod 17 pacijenata (85%) od toga povećanje vidne
oštrine zabeleženo je kod 3 pacijenta (17,6%) a 3 pacijenta (15%) nisu imala
poboljšanje. Zaključak: Kod osoba sa degeneracijom makule korišćenje svetlosnih
filtera 450nm sa i bez polarizacije značajno dovodi do povećanja
kontrasta i smanjenja zablještavanja, a samim tim i poboljšanja kvaliteta
njihovog života.Introduction: Degeneration of macula (yellow spot) is a disease that is very common
in the population older than 60 years old. It covers the yellow spot – a point of clear
vision, very important both for seeing at the distance and in the proximity. There are
two forms of senile macular degeneration: dry form (mild form) and the wet form (severe
form). Structures of our eye miss all wavelengths of the visible part of the spectrum.
There are numerous studies which confirm the phototoxic effect of close UV radiation
(violet-blue) and it’s impact on the formation and development of macular degeneration.
Objective: To determine the role of light filters in eyesight inprovement and raising the
quality of life of patients with macular degeneration. Methods: The study lasted for one
year (2013/2014) and included 20 patients aged between 60 and 90 years old diagnosed
with macular degeneration. After a thorough examination patients were prescribed with
appropriate light filters with or without the other low vision aid. Filters that were used
are: 450nm with and without polarization, 511nm, 527nm and 550nm. Adaptation to the
prescribed aid lasted four weeks. Results: Filters 450nm with and without polarization
were most suitable for people with macular degeneration. After four weeks of using filters,
a reduction in glare and the increasment of contrast in 17 patients (85%) was noted,
out of which the increase in visual acuity in 3 patients (17.6%) was observed, while 3
patients (15%) had no improvement. Conclusion: In patients with macular degeneration
use of light filters 450nm with and without polarization leads to a significant increase in
contrast and reducing glare, and thus improve their quality of life
Application of telescopic loupes in rehabilitation of low vision patients
Osoba čija je oštrina vida, uz maksimalnu korekciju naočarima ili kontaktnim
sočivima, na boljem oku, manja od 30%, smatra se slabovidom.
Najčešći uzročnici slabovidosti dovode do potpunog ili delimičnog oštećenja vizuelnih
receptora u makuli (žutoj mrlji) ili na periferiji mrežnjače. Zato je uvećanje retinalne slike
često jedina moguća pomoć u rehabilitaciji slabovidih osoba. To postižemo primenom
različitih optičkih elemenata ili teleskopskih sistema sočiva pozitivne optičke snage.
Za potrebe vida na blizinu (čitanje, pisanje), kad god to stanje vida pacijenta
dozvoljava, preporučuje se binokularna upotreba optičkih pomagala. Radna distanca
odnosno položaj posmatranog predmeta u odnosu na optičko pomagalo je utoliko manja
ukoliko je potrebno veće uvećanje. Što je manja radna distanca to je potrebna veća
konvergencija optičkih osa oba oka kao i akomodacija, što značajno umanjuje mogućnost
binokularne primene optičkih sistema za uveličanje.
Prizma je optički element koji skreće optičke zrake ka njenoj bazi, a ugao skretanja
zavisi od ugla prizme i indeksa prelamanja materijala prizme.
Upotrebom prizmatičnih naočara obezbe�����ujemo konvergenciju optičkih osa oba oka i
tako značajno povećavamo mogućnost binokularne primene većih uvećanja (dioptrija) u
rehabilitaciji slabovidih osoba. Žuti filter (511 nm) može bitno uvećati kontrastnu
senzitivnost.
U našem Centru za slabovidost koristimo FATIF prizmatične naočare i postigli smo
značajne rezultate u rehabilitaciji slabovidih pacijenata, kako odraslih i starih osoba, tako
i dece školskog uzrasta.
U lečenju strabizma prizme se koriste da bi se svetlosni zraci usmerili tako da
obezbede normalan binokularan vid i tako sprečila pojava „duplih slika“.Person whose visual acuity, with maximal correction with eye glasses or contact
lenses, on better eye, is less than 30% is considered to be a person with subnormal vision.
The most common causes of low vision bring to complete or partial damaging of
visual receptors in macula or at the periphery of retina. This is way enlargement of retinal
image is often only possible help in rehabilitation of low vision patients. We obtain this by
application of different optical elements or telescopic systems with positive lenses.
For near vision (reading, writing), when ever patient’s vision state allows it, we
recommend binocular usage of optical adds. Working distance or position of viewed object
in relation to optical add is smaller if person needs bigger magnification. Smaller working
distance needs bigger convergence of optical axes on both eyes, and also accommodation,
which significantly diminish possibility of binocular application of optical systems for
magnification.
Prism is optical element which diverge optical rays to its base, and angle of
divergence depends on prism angle and refractive index of prism material.
By using prismatic glasses we provide convergence of optical axes of both eyes and
significantly enlarge possibility of binocular application of larger magnifications
(diopters) in rehabilitation of low vision patients. Yellow filter (511 nm) can significantly
enlarge contrast sensitivity.
In our Low vision center we use FATIF prismatic glasses and we get significant
results in rehabilitation of low vision patients, both adults and older people, and children in
school-years.
In treating strabismus we use prisms in order to direct light rays to provide normal
binocular vision and prevent appearance of “double images”
Contact Lenses Characterization by AFM MFM, and OMF
Biomedical Science, Engineering and Technolog
Study of the optical power of nanophotonic soft contact lenses based on poly (2-hydroxyethyl methacrylate) and fullerene
U radu su predstavljeni rezultati komparativnih istraživanja optičke snage mekih kontaktnih sočiva (MKS) sa različitim tehnikama mjerenja koje se koriste pri finalnoj obradi kontaktnih sočiva. Tri vrste nanofotoničnih mekih kontaktnih sočiva su napravljene od standardnog polimacon materijala (Soleko SP38TM) sa inkorporiranim fulerenom C60, fulerolom C60(OH)24 i fuleren-metformin-hidroksilatom C60(OH)12(OC4N5H10)12. Za potrebe karakterizacije materijala za potencijalnu primjenu kod mekih kontaktnih sočiva, mjerena su optička svojstva mekih kontaktnih sočiva Rotleks i Nidek uređajem. Sa Rotleks uređajem dobijeni su sledeći optički rezultati: optička snaga i mapa defekata, a sa Nidek uređajem: optička snaga, snaga cilindra i ugao cilindra. Dobijene vrijednosti optičke snage i mape defekata pokazali su da optička snaga sintetisanih nanofotoničnih mekih kontaktnih sočiva je identična nominalnoj vrijednosti, dok to nije bio slučaj za standardna meka kontaktna sočiva. Takođe, kvalitet nanofotoničnih mekih kontaktnih sočiva je bolji nego kod standardnih mekih kontaktnih sočiva. Iz prikazanog se može zaključiti da je moguće sintetisati nova nanofotonična meka kontaktna sočiva željenih optičkih karakteristika, što otvara mogućnosti za njihovu primjenu u ovoj oblasti.In this paper results of comparative study of the optical power of soft contact lenses (SCL) made of standard material for SCL and nanophotonic materials with different measurement techniques used for the final contact lens controllers are presented. Three types of nanophotonic soft contact lenses were made of standard polymacon material (Soleko SP38 TM) incorporated with fullerene C 60 , fullerol C 60 (OH) 24 and fullerene metformin hydroxylate C 60 (OH) 12 (OC 4 N 5 H 10) 12. For the purposes of material characterization for potential application as soft contact lenses, the optical properties of the soft contact lenses were measured by Rotlex and Nidek device. With Rotlex device the following optical results were obtained: optical power and map of defects, while with the Nidek device: optical power, cylinder power and cylinder axis. The obtained values of optical power and map of defects showed that the optical power of synthesized nanophotonic soft contact lens is same to the nominal value, while this was not the case for the standard soft contact lens. Also, the quality of the nanophotonic soft contact lens is better than the standard one. Hence, it is possible to synthesize new nanophotonic soft contact lenses of desired optical characteristics, implying possibilities for their application in this field
Biocompatibility and cytotoxicity study of nanophotonic rigid gas permeable contact lens material
Since materials on nanoscale have different characteristics from materials on macro scale their biocompatibility should be precisely and specifically investigated. Fullerenes, the third carbon allotrope, are one of the most used nanomaterials. The least stable and the most common is fullerene C-60. One of the main disadvantages of fullerene is its low solubility in water. In order to make it soluble, it must be functionalized with polar groups such as -OH and -COOH. From all the water soluble fullerenes the most important ones are those with -OH groups attached named fullerols. We have developed new materials for contact lenses by adding fullerene (C-60) and fullerol (C-60(OH)(24)) into PMMA. The aim of our investigation was to compare the influences of those materials on aqueous solutions similar to tear film. For the analysis of the solutions we used opto-magnetic imaging and IR spectroscopy. The acquired spectrums were commented and compared with the standard contact lens material, which was analyzed by the same methods. The ISO 10993 cytotoxicity test on extract of nanophotonic material with incorporated C-60 was done as well. This research contributes to better understanding of the biocompatibility of new rigid gas permeable contact lens materials
Ispitivanje uticaja nanofotoničnih tvrdih gaspropusnih kontaktnih sočiva na fiziološki rastvor akvafotomikom i opto-magnetnom imidžing spektroskopijom
Contact lenses represent biomaterials whose main purpose is to correct the specific refractive anomaly of the eye. Since the visible light on its way to the perceptive part of the eye has to pass through the contact lens, the characteristics of the materials can significantly modify it. Biocompatibility of the lens surface is one of the most important issues in achieving contact lens wear without problems. We have developed new nanophotonic contact lens materials by adding nanoparticles of fullerene and their derivatives into standard PMMA RGP material. The aim of our investigation was to compare the influences of these materials on saline which is similar to tear film. We used NIR spectroscopy based on 12 vibration modes, called Aquaphotomics and Opto-magnetic imaging (OMI) spectroscopy as methods for characterizing the samples. The acquired spectrums were commented and compared with the standard contact lens material, which was analyzed by the same method.Kontaktna sočiva predstavljaju biomaterijale čija je glavna svrha ispravljanje specifičnih refraktivnih anomalija oka. S obzirom da vidljiva svetlost na svom putu do perceptivnog dela oka mora da prođe kroz kontaktno sočivo, karakteristike materijala mogu značajno da je izmene. Biokompatibilnost površine sočiva je jedno od najvažnijih pitanja u postizanju nošenja kontaktnih sočiva bez problema. Razvijeni su novi nanofotonični materijali za kontaktna sočiva dodavanjem nanočestica fulerena i njihovih derivata u standardni PMMA materijal za tvrda gas propusna kontaktna sočiva. Cilj našeg istraživanja je bilo poređenje uticaja ovih materijala na fiziološki rastvor koji je sličan suznom filmu. Za karakterizaciju uzoraka koristili smo blisku infracrvenu spektroskopiju zasnovanu na 12 vibracionih modova, poznatiju kao Akvafotomika. Dobijeni spektri su komentarisani i upoređeni sa standardnim materijalom za kontaktna sočiva, koji je analiziran istom metodom
- …