59 research outputs found

    Research and development of gas permeable nanophotonic contact lenses based on polymethylacrylate and fullerene.

    Get PDF
    Predmet ove disertacije je istraživanje, razvoj i karakterizacija nove vrste materijala za proizvodnju gaspropusnih (RGP) kontaktnih sociva na bazi modifikovanog polimetilakrilata (PMA) i adiranih fulerena, tj. njihovih modifikovanih formi polimetilmetakrilata (PMMA), fulerola i metforminom hidrogenizovanih fulerena. Na osnovu uocenih problema u primeni kontaktnih sociva u klinickoj praksi pristupilo se istraživanju i razvoju nove vrste materijala za proizvodnju gaspropusnih kontaktnih sociva, vodeci racuna o zahtevima koje moraju da ispune medicinska pomagala za korekciju vida. Uspešno je obavljena polimerizacija i na bazi osnovnog klasicnog gaspropusnog materijala Soleko SP40TM, ukljucivanjem cestica fulerena u njegovu polimernu strukturu, proizvedeni su uzorci novih nanofotonskih materijala: SP40+C60, SP40+C60(OH)24 i SP40+C60(OH)12(OC4N5H10)12. Proizvodnja nanofotonskih kontaktnih sociva od novodobijenih materijala obavljena je metodom rezanja na troosnom toricnom CNC strugu novije generacije. Za karakterizaciju materijala i gotovih kontaktnih sociva korišcene su nanotehnološke metode: mikroskopija atomskih sila (AFM), mikroskopija magnetnih sila (MFM), opto-magnetna spektroskopija (OMS), kao i UV-VIS, NIR i FTIR spektroskopija. Ispitivanja su pokazala da su opticke i mehanicke karakteristike nanofotonskih materijala kao što su: indeks prelamanja, propustljivost za kiseonik i tvrdoca, zadovoljavajuce, a da su znacajno poboljšane osobine: transmitivnost talasnih dužina vidljivog spektra u skladu sa spektralnom efikasnošcu oka, zaštita od ultraljubicastog zracenja, kvašljivost i kvalitet obradenih površina. Preliminarna ispitivana biokompatibilnosti pokazuju da nanofotonski materijali nisu citotoksicni. Dobijeni rezultati su prakticno primenljivi i na osnovu njih je moguc razvoj nove generacije materijala za gaspropusna i ostala kontaktna sociva.The aim of the dissertation is to investigate, develop and characterize new material for production of rigid gas permeable (RGP) contact lenses. The new RGP material is based on adding fullerenes to modify poly-methylacrylate (PMA), i.e. it’s modified forms: poly-methyl-methacrylate (PMMA), fullerene hydroxylate and fullerene metformin hydroxylate. The development and investigation of new materials for RGP contact lens production was done based on the existing problems in the everyday medical application of contact lenses. In doing this, all the administrative requirements for the usage of optical vision correction medical devices were fulfilled. Oxidative polymerization of classical RGP material, Soleko SP40TM was successfully carried out with the addition of fullerene particles in its polymeric structure. This is how a new “nano-photonic” material has been produced: SP40+C60, SP40+C60(OH)24 i SP40+C60(OH)12(OC4N5H10)12. Production of nano-photonic contact lenses out of newly synthesized material was carried out using lathe cut method on a new generation toric 3-axes CNC lathe. For the purposes of RGP material and contact lens characterization, nano-technology methods were used (Atomic Force Microscopy (AFM), Magnetic Force Microscopy (MFM), Optomagnetic Spectroscopy (OMS)), as well as spectroscopy methods (UV-VIS, NIR and FTIR). The results of the investigation have shown that the optical and mechanical properties of the new RGP nano-photonic material such as: refractive index, oxygen permeability and modulus of elasticity are similar to the classical RGP material, while some other, such us: visible light transmittance, UV block, wettability and the lathe cut surface quality, are significantly improved. Preliminary tests suggest that newly developed RGP nano-photonic RGP material is biocompatible. The facts gotten from the investigation can be applied in future investigation in this field and there is a clear possibility that these can be used for the purposes of developing a new generation of materials for rigid gas permeable and other contact lenses

    Using nanotechnologies in eye/vision protection

    Get PDF
    Da li je svetlost fototoksična i da li može da nanese „štetu“ našem oku? Brojna su istraživanja koja potkrepljuju tvrdnju da svetlost ima toksični potencijal i da može izazvati degenerativne promene i povrede, naročito mrežnjače, ali i ostalih tkiva oka. Kao razlog navodi se upravo apsorpcija fotona različitih talasnih dužina, kako u rožnjači i sočivu (UV-ultraljubičasto zračenje), tako i u retinalnom pigmentnom epitelu (delovi vidljivog spektra). Tri su osnovna mehanizma kojima svetlost može da ošteti oko: fototermalni, fotomehanički i fotohemijski. U okviru projekta „Funkcionalizacija nanomaterijala za dobijanje nove vrste kontaktnih sočiva i ranu detekciju dijabetesa“, na modulu za Biomedicinsko inženjerstvo Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, formiran je radni tim koji je realizovao početna istraživanja i razvoj gaspropusnih nanofotonskih kontaktnih sočiva na bazi silikon-akrilata i nanočestica-fulerena. Cilj istraživanja je bio da se, uključivanjem fulerena u matricu standardnog polimera, razvije novi materijal za proizvodnju gaspropusnih kontaktnih sočiva (RGP), koji bi poboljšao njegova optička svojstva pri transmisiji vidljive i „skoro vidljive“ svetlosti, povećao osetljivost na kontrast i percepciju boja, umanjio propustljivost UV i bliskog-UV spektra pa samim tim i fototoksične efekte svetlosti. Postupkom polimerizacije, u saradnji sa italijanskom kompanijom SOLEKOTM, proizvedeni su prvi nanofotonski materijali za RGP kontaktna sočiva. Rezultati su pokazali da novodobijeni nanofotonski materijali blokiraju značajno više UV, ljubičaste i plave svetlosti nego što je to slučaj kod konvencionalnih RGP materijala i da se kao takvi mogu koristiti za proizvodnju optičkih pomagala (sočiva za naočare, kontaktna sočiva, intraokularna sočiva i dr.) koja bi štitila strukture oka od degenerativnih promena (degeneracija makule, pterigijum, katarakta i dr.).How toxic is the light for human eye? The results of many researches confirm that the light can have acute (photo-trauma) and chronically (degeneration) toxic potential on all parts of the human eye, especially the retina. The reason for this is absorption of light photons of different wavelength by eye tissues: cornea, crystalline lens (UV light), retinal pigment epithelium (visible light). There are three different mechanisms for light’s harmful effect on eye: photo-thermal, photo-mechanical and photo-chemical. The team of researchers from the Faculty for Mechanical Engineering at the University of Belgrade, department for Biomedical Engineering is working within the project „Functionalization of nanomaterials for obtaining new types of contact lenses, and early detection of diabetes” for developing nano- photonic rigid gas-permeable (RGP) contact lenses which are based on fulleren incorporated silicone-acrylic. The aim of the research was to develop new material for RGP contact lens manufacturing that will contain fulleren within it’s polymer matrix with the goal to improve material’s optical properties in transmitting visible and almost visible light (that way increasing contrast and color sensitivity) and UV light blocking (prevention of photo-toxic effect). The first nano-photonic material for RGP contact lenses was polymerised in SOLEKO, Italy. The results of the research have shown that comparing to conventional RGP material, new nano-photonic material has increased UV, violet and blue light blocking properties, therefore can be viable option as a material for producing medical optical devices (medical, contact and intra-ocular lenses) with potential benefit in preventing age related macular degeneration, cataract and keratitis

    Phototoxicity of light – impact on the eye

    Get PDF
    Svetlost predstavlja jedan od mnogobrojnih oblika elektromagnet- nog zračenja čije talasne dužine leže u opsegu koji je u stanju da stimu- liše ljudski vizuelni sistem. Mnogobrojna istraživanja potkrepljuju tvrdnju da svetlost ima toksični potencijal i da može izazvati degenerativne promene i povrede, naročito mrežnjače, ali i ostalih tkiva oka (degeneracija makule, pterigijum, katarakta i dr.). Kao razlog navodi se upravo apsorpcija svetlosnih fotona različitih talasnih dužina, kako u rožnjači i sočivu (UV zračenje), tako i u RPE-u (delovi vidljivog spek- tra). U razmatranju fototoksičnosti najznačajniju ulogu ima štet- ni uticaj UV spektra na strukture oka ali plava svetlost vidljivog dela spektra ima energetske potencijale čiji su efekti kumulativni i koji mogu izazvati značajna fotohemijska oštećenja očnog sočiva, a posebno mrežnjače. Rožnjača i očno sočivo predstavljaju prirodne fil- tre za UV i plavo svetlo. Međutim, brojni su medicinski dokazi da ni ljudska rožnjača, ni sočivo, ne pružaju dovoljno zaštite od plavog svet- la modernog doba i da produženo izlaganje plavom svetlu može trajno oštetiti neke strukture oka. Smatra se da oštećenja nastaju kada prirodni regulatori bivaju „nadjačani“. Faktor plave svetlosti tre- ba da bude od maksimalne važnosti osobama koje imaju albinizam, afa- kiju, ahromatopsiju, kolobom, sub-luksirana sočiva, degeneraciju makule i druga stanja kod kojih svetlost stiže do mrežnjače bez filtriranja. Da bi se umanjili negativni efekti svetla na strukture oka po- trebno je imati odgovarajuću zaštitu u vidu sunčanih naočara ili odgovarajućih svetlosnih filtera.Brightness represents one of many forms of electromagnetic radiation whose wavelengths lie in the range that is able to stimulate the human visual sistem. Many studies support the claim that the light has toxic potential and that it may cause degenerative changes and injuries, especially the retina, and the other eye tissues (macular degeneration, pterygium, cataracts, etc.). The absorption of light photons of different wavelengths is sited as the main reason, as in the cornea and lens (UV radiation), and in RPE-in (parts of the visible spectrum). In consideration of phototoxicity the most important role has harmful effect of the UV spectrum on the structure of the eye, but blue light of the visible part of the spectrum has energy potential whose effects are cumulative and could cause significant photochemical damage to the eye lens, especially retinal. Cornea and eye lens are natural filters for UV and blue light. However, there are a lot of medical evidence that neither the human cornea nor the lens, do not provide sufficient protection from the blue light of the modern age, and that prolonged exposure to blue light could permanently damage some structures of the eye. It is believed that the damage is created when natural regulators are “overwhelmed”. Blue light factor should be of maximum importance to people who have albinism, aphakia, ahromatopsy, coloboma, sub-luxated lenses, macular degeneration and other conditions in which light reaches the retina without filtering. In order to minimize the negative effects of light on the structure of the eye it is necessary to have adequate protection in the form of sunglasses or adequate light filters

    Application of telescopic loupes in rehabilitation of low vision patients

    Get PDF
    Osoba čija je oštrina vida, uz maksimalnu korekciju naočarima ili kontaktnim sočivima, na boljem oku, manja od 30%, smatra se slabovidom. Najčešći uzročnici slabovidosti dovode do potpunog ili delimičnog oštećenja vizuelnih receptora u makuli (žutoj mrlji) ili na periferiji mrežnjače. Zato je uvećanje retinalne slike često jedina moguća pomoć u rehabilitaciji slabovidih osoba. To postižemo primenom različitih optičkih elemenata ili teleskopskih sistema sočiva pozitivne optičke snage. Za potrebe vida na blizinu (čitanje, pisanje), kad god to stanje vida pacijenta dozvoljava, preporučuje se binokularna upotreba optičkih pomagala. Radna distanca odnosno položaj posmatranog predmeta u odnosu na optičko pomagalo je utoliko manja ukoliko je potrebno veće uvećanje. Što je manja radna distanca to je potrebna veća konvergencija optičkih osa oba oka kao i akomodacija, što značajno umanjuje mogućnost binokularne primene optičkih sistema za uveličanje. Prizma je optički element koji skreće optičke zrake ka njenoj bazi, a ugao skretanja zavisi od ugla prizme i indeksa prelamanja materijala prizme. Upotrebom prizmatičnih naočara obezbe�����ujemo konvergenciju optičkih osa oba oka i tako značajno povećavamo mogućnost binokularne primene većih uvećanja (dioptrija) u rehabilitaciji slabovidih osoba. Žuti filter (511 nm) može bitno uvećati kontrastnu senzitivnost. U našem Centru za slabovidost koristimo FATIF prizmatične naočare i postigli smo značajne rezultate u rehabilitaciji slabovidih pacijenata, kako odraslih i starih osoba, tako i dece školskog uzrasta. U lečenju strabizma prizme se koriste da bi se svetlosni zraci usmerili tako da obezbede normalan binokularan vid i tako sprečila pojava „duplih slika“.Person whose visual acuity, with maximal correction with eye glasses or contact lenses, on better eye, is less than 30% is considered to be a person with subnormal vision. The most common causes of low vision bring to complete or partial damaging of visual receptors in macula or at the periphery of retina. This is way enlargement of retinal image is often only possible help in rehabilitation of low vision patients. We obtain this by application of different optical elements or telescopic systems with positive lenses. For near vision (reading, writing), when ever patient’s vision state allows it, we recommend binocular usage of optical adds. Working distance or position of viewed object in relation to optical add is smaller if person needs bigger magnification. Smaller working distance needs bigger convergence of optical axes on both eyes, and also accommodation, which significantly diminish possibility of binocular application of optical systems for magnification. Prism is optical element which diverge optical rays to its base, and angle of divergence depends on prism angle and refractive index of prism material. By using prismatic glasses we provide convergence of optical axes of both eyes and significantly enlarge possibility of binocular application of larger magnifications (diopters) in rehabilitation of low vision patients. Yellow filter (511 nm) can significantly enlarge contrast sensitivity. In our Low vision center we use FATIF prismatic glasses and we get significant results in rehabilitation of low vision patients, both adults and older people, and children in school-years. In treating strabismus we use prisms in order to direct light rays to provide normal binocular vision and prevent appearance of “double images”

    Using light filter to improve vision in macular degeration

    Get PDF
    Degeneracija makule (žute mrlje) je bolest koja je veoma česta kod populacije starije od 60 godina. Zahvata žutu mrlju – tačku jasnog vida, veoma značajnu kako za gledanje na daljinu tako pec blizinu. Postoje dve forme staračke degeneracije makule: suva forma (blaži oblik) i vlažna forma (teži oblik). Strukture našeg oka propuštaju sve talasne dužine vidljivog dela pectra. Brojna su istraživanja koja potvrđuju fototoksično dejstvo bliskog UV zračenja (ljubičasta-plava) i njegov uticaj na nastajanje i razvoj degeneracije makule. Cilj: Utvrditi ulogu svetlosnih filtera u poboljšanju vida i podizanju kvaliteta života pacijenata sa degeneracijom makule. Metode: Istraživanje je trajalo godinu dana (2013/2014) i obuhvatilo 20 pacijenata uzrasta od 60-90 godina sa dijagnostikovanom degeneracijom makule. Posle detaljnog pregleda pacijentima su prepisani odgovarajući svetlosni filteri sa ili bez drugog pomagala za subnormalan vid. Filteri koji su korišćeni su: 450nm sa i bez polarizacije, 511nm, 527nm i 550nm. Adaptacija na prepisano pomagalo trajala je četiri nedelje. Rezultati: Filteri 450nm sa i bez polarizacije su najviše odgovarali osobama sa degeneracijom makule. Nakon četiri nedelje korišćenja filtera zabeleženo je smanjenje zablještavanja i povećanje kontrasta kod 17 pacijenata (85%) od toga povećanje vidne oštrine zabeleženo je kod 3 pacijenta (17,6%) a 3 pacijenta (15%) nisu imala poboljšanje. Zaključak: Kod osoba sa degeneracijom makule korišćenje svetlosnih filtera 450nm sa i bez polarizacije značajno dovodi do povećanja kontrasta i smanjenja zablještavanja, a samim tim i poboljšanja kvaliteta njihovog života.Introduction: Degeneration of macula (yellow spot) is a disease that is very common in the population older than 60 years old. It covers the yellow spot – a point of clear vision, very important both for seeing at the distance and in the proximity. There are two forms of senile macular degeneration: dry form (mild form) and the wet form (severe form). Structures of our eye miss all wavelengths of the visible part of the spectrum. There are numerous studies which confirm the phototoxic effect of close UV radiation (violet-blue) and it’s impact on the formation and development of macular degeneration. Objective: To determine the role of light filters in eyesight inprovement and raising the quality of life of patients with macular degeneration. Methods: The study lasted for one year (2013/2014) and included 20 patients aged between 60 and 90 years old diagnosed with macular degeneration. After a thorough examination patients were prescribed with appropriate light filters with or without the other low vision aid. Filters that were used are: 450nm with and without polarization, 511nm, 527nm and 550nm. Adaptation to the prescribed aid lasted four weeks. Results: Filters 450nm with and without polarization were most suitable for people with macular degeneration. After four weeks of using filters, a reduction in glare and the increasment of contrast in 17 patients (85%) was noted, out of which the increase in visual acuity in 3 patients (17.6%) was observed, while 3 patients (15%) had no improvement. Conclusion: In patients with macular degeneration use of light filters 450nm with and without polarization leads to a significant increase in contrast and reducing glare, and thus improve their quality of life

    Application of telescopic loupes in rehabilitation of low vision patients

    Get PDF
    Osoba čija je oštrina vida, uz maksimalnu korekciju naočarima ili kontaktnim sočivima, na boljem oku, manja od 30%, smatra se slabovidom. Najčešći uzročnici slabovidosti dovode do potpunog ili delimičnog oštećenja vizuelnih receptora u makuli (žutoj mrlji) ili na periferiji mrežnjače. Zato je uvećanje retinalne slike često jedina moguća pomoć u rehabilitaciji slabovidih osoba. To postižemo primenom različitih optičkih elemenata ili teleskopskih sistema sočiva pozitivne optičke snage. Za potrebe vida na blizinu (čitanje, pisanje), kad god to stanje vida pacijenta dozvoljava, preporučuje se binokularna upotreba optičkih pomagala. Radna distanca odnosno položaj posmatranog predmeta u odnosu na optičko pomagalo je utoliko manja ukoliko je potrebno veće uvećanje. Što je manja radna distanca to je potrebna veća konvergencija optičkih osa oba oka kao i akomodacija, što značajno umanjuje mogućnost binokularne primene optičkih sistema za uveličanje. Prizma je optički element koji skreće optičke zrake ka njenoj bazi, a ugao skretanja zavisi od ugla prizme i indeksa prelamanja materijala prizme. Upotrebom prizmatičnih naočara obezbe�����ujemo konvergenciju optičkih osa oba oka i tako značajno povećavamo mogućnost binokularne primene većih uvećanja (dioptrija) u rehabilitaciji slabovidih osoba. Žuti filter (511 nm) može bitno uvećati kontrastnu senzitivnost. U našem Centru za slabovidost koristimo FATIF prizmatične naočare i postigli smo značajne rezultate u rehabilitaciji slabovidih pacijenata, kako odraslih i starih osoba, tako i dece školskog uzrasta. U lečenju strabizma prizme se koriste da bi se svetlosni zraci usmerili tako da obezbede normalan binokularan vid i tako sprečila pojava „duplih slika“.Person whose visual acuity, with maximal correction with eye glasses or contact lenses, on better eye, is less than 30% is considered to be a person with subnormal vision. The most common causes of low vision bring to complete or partial damaging of visual receptors in macula or at the periphery of retina. This is way enlargement of retinal image is often only possible help in rehabilitation of low vision patients. We obtain this by application of different optical elements or telescopic systems with positive lenses. For near vision (reading, writing), when ever patient’s vision state allows it, we recommend binocular usage of optical adds. Working distance or position of viewed object in relation to optical add is smaller if person needs bigger magnification. Smaller working distance needs bigger convergence of optical axes on both eyes, and also accommodation, which significantly diminish possibility of binocular application of optical systems for magnification. Prism is optical element which diverge optical rays to its base, and angle of divergence depends on prism angle and refractive index of prism material. By using prismatic glasses we provide convergence of optical axes of both eyes and significantly enlarge possibility of binocular application of larger magnifications (diopters) in rehabilitation of low vision patients. Yellow filter (511 nm) can significantly enlarge contrast sensitivity. In our Low vision center we use FATIF prismatic glasses and we get significant results in rehabilitation of low vision patients, both adults and older people, and children in school-years. In treating strabismus we use prisms in order to direct light rays to provide normal binocular vision and prevent appearance of “double images”

    Study of the optical power of nanophotonic soft contact lenses based on poly (2-hydroxyethyl methacrylate) and fullerene

    Get PDF
    U radu su predstavljeni rezultati komparativnih istraživanja optičke snage mekih kontaktnih sočiva (MKS) sa različitim tehnikama mjerenja koje se koriste pri finalnoj obradi kontaktnih sočiva. Tri vrste nanofotoničnih mekih kontaktnih sočiva su napravljene od standardnog polimacon materijala (Soleko SP38TM) sa inkorporiranim fulerenom C60, fulerolom C60(OH)24 i fuleren-metformin-hidroksilatom C60(OH)12(OC4N5H10)12. Za potrebe karakterizacije materijala za potencijalnu primjenu kod mekih kontaktnih sočiva, mjerena su optička svojstva mekih kontaktnih sočiva Rotleks i Nidek uređajem. Sa Rotleks uređajem dobijeni su sledeći optički rezultati: optička snaga i mapa defekata, a sa Nidek uređajem: optička snaga, snaga cilindra i ugao cilindra. Dobijene vrijednosti optičke snage i mape defekata pokazali su da optička snaga sintetisanih nanofotoničnih mekih kontaktnih sočiva je identična nominalnoj vrijednosti, dok to nije bio slučaj za standardna meka kontaktna sočiva. Takođe, kvalitet nanofotoničnih mekih kontaktnih sočiva je bolji nego kod standardnih mekih kontaktnih sočiva. Iz prikazanog se može zaključiti da je moguće sintetisati nova nanofotonična meka kontaktna sočiva željenih optičkih karakteristika, što otvara mogućnosti za njihovu primjenu u ovoj oblasti.In this paper results of comparative study of the optical power of soft contact lenses (SCL) made of standard material for SCL and nanophotonic materials with different measurement techniques used for the final contact lens controllers are presented. Three types of nanophotonic soft contact lenses were made of standard polymacon material (Soleko SP38 TM) incorporated with fullerene C 60 , fullerol C 60 (OH) 24 and fullerene metformin hydroxylate C 60 (OH) 12 (OC 4 N 5 H 10) 12. For the purposes of material characterization for potential application as soft contact lenses, the optical properties of the soft contact lenses were measured by Rotlex and Nidek device. With Rotlex device the following optical results were obtained: optical power and map of defects, while with the Nidek device: optical power, cylinder power and cylinder axis. The obtained values of optical power and map of defects showed that the optical power of synthesized nanophotonic soft contact lens is same to the nominal value, while this was not the case for the standard soft contact lens. Also, the quality of the nanophotonic soft contact lens is better than the standard one. Hence, it is possible to synthesize new nanophotonic soft contact lenses of desired optical characteristics, implying possibilities for their application in this field

    Biocompatibility and cytotoxicity study of nanophotonic rigid gas permeable contact lens material

    Get PDF
    Since materials on nanoscale have different characteristics from materials on macro scale their biocompatibility should be precisely and specifically investigated. Fullerenes, the third carbon allotrope, are one of the most used nanomaterials. The least stable and the most common is fullerene C-60. One of the main disadvantages of fullerene is its low solubility in water. In order to make it soluble, it must be functionalized with polar groups such as -OH and -COOH. From all the water soluble fullerenes the most important ones are those with -OH groups attached named fullerols. We have developed new materials for contact lenses by adding fullerene (C-60) and fullerol (C-60(OH)(24)) into PMMA. The aim of our investigation was to compare the influences of those materials on aqueous solutions similar to tear film. For the analysis of the solutions we used opto-magnetic imaging and IR spectroscopy. The acquired spectrums were commented and compared with the standard contact lens material, which was analyzed by the same methods. The ISO 10993 cytotoxicity test on extract of nanophotonic material with incorporated C-60 was done as well. This research contributes to better understanding of the biocompatibility of new rigid gas permeable contact lens materials

    Ispitivanje uticaja nanofotoničnih tvrdih gaspropusnih kontaktnih sočiva na fiziološki rastvor akvafotomikom i opto-magnetnom imidžing spektroskopijom

    Get PDF
    Contact lenses represent biomaterials whose main purpose is to correct the specific refractive anomaly of the eye. Since the visible light on its way to the perceptive part of the eye has to pass through the contact lens, the characteristics of the materials can significantly modify it. Biocompatibility of the lens surface is one of the most important issues in achieving contact lens wear without problems. We have developed new nanophotonic contact lens materials by adding nanoparticles of fullerene and their derivatives into standard PMMA RGP material. The aim of our investigation was to compare the influences of these materials on saline which is similar to tear film. We used NIR spectroscopy based on 12 vibration modes, called Aquaphotomics and Opto-magnetic imaging (OMI) spectroscopy as methods for characterizing the samples. The acquired spectrums were commented and compared with the standard contact lens material, which was analyzed by the same method.Kontaktna sočiva predstavljaju biomaterijale čija je glavna svrha ispravljanje specifičnih refraktivnih anomalija oka. S obzirom da vidljiva svetlost na svom putu do perceptivnog dela oka mora da prođe kroz kontaktno sočivo, karakteristike materijala mogu značajno da je izmene. Biokompatibilnost površine sočiva je jedno od najvažnijih pitanja u postizanju nošenja kontaktnih sočiva bez problema. Razvijeni su novi nanofotonični materijali za kontaktna sočiva dodavanjem nanočestica fulerena i njihovih derivata u standardni PMMA materijal za tvrda gas propusna kontaktna sočiva. Cilj našeg istraživanja je bilo poređenje uticaja ovih materijala na fiziološki rastvor koji je sličan suznom filmu. Za karakterizaciju uzoraka koristili smo blisku infracrvenu spektroskopiju zasnovanu na 12 vibracionih modova, poznatiju kao Akvafotomika. Dobijeni spektri su komentarisani i upoređeni sa standardnim materijalom za kontaktna sočiva, koji je analiziran istom metodom
    corecore