Fifty years of the School of medicine of the University of Rijeka

U nadahnutom izlaganju autor podsjeća na razloge, preduvjete i kronologiju priprema za otvaranje Medicinskog fakulteta u Rijeci te opisuje prvih pet godina njegova djelova-nja. Kronologija započinje inicijativom V. Finderlea, koja će uz podršku A. Štampara i A. Šercera te gradskih vlasti, 21. studenoga 1955. biti okrunjena svečanim otvaranjem pete godine studija medicine u Rijeci. Slijedi prisjećanje na najznačajnije događaje prvog dekana S. Novaka i sve većeg broja nastavnika i asistenata zahvaljujući kojima se Fakultet ubrzano razvija te će nakon pet godina, tj. školske godine 1959./60., biti kompletiran studij opće medicine s ukupno 413 studenata.This inspired lecture looks back on the background and the course of preparations for the opening of the School of Medicine in Rijeka, including the first five years of teaching. The initiative came from V. Finderle’s, and was supported by A. Štampar, A. Šercer, and the City of Rijeka administration. On 21 November 1955, these efforts were crowned by the inauguration of the fifth-year medical study programme here in Rijeka. The lecture moves on to the early recollections of major events, of the first dean S. Novak and the growing number of students and assistants at such a rate that by the school year 1959/60 there were enough students – 413 - to fill up the entire five-year general medicine curriculum

Oftalmološke manifestacije kod multiple skleroze

Analizirana su 332 bolesnika, slučajevi vjerojatne multiple skleroze (MS) prema R. S. Allisonu i J. H. D. Millaru, koji su od 1945.-1969. boravili na očnom i neurološkom odjelu jedne gradske bolnice. Spolni indeks bio je 1.3 ; dob bolesnika između 20. i 40. god. života, a 2/3 njih pokazivali su relapsno-remitirajući tijek bolesti. Vidni simptomi i znaci bili su početni u 25% bolesnika: najčešće jedno ili obostrani optički neuritis (8.7%) i dvoslike (5.7%). Izolirano oštećenje n. abducensa bilo je prisutno u 4.2% ispitanika. Četiri (1.2%) bolesnika pokazivala su sindrom vanjske oftalmoplegije. Kampimetrija bolesnika s optičkim neuritisom, njih 29, pokazivala je: u 17 masivne (para)centralne skotome, u 10 skotom združen s perifernim ispadom vidnog polja ; u jednog kvadrianopsiju, a u drugog homonimnu hemianopsiju. U daljnjem tijeku MS bio je dijagnosticiran nistagmus u 34%, lagana anizokorija u 15.6%, jednostrana amauroza u 7.2%, te Hornerov sindrom u 0, 6% bolesnika. Periflebitis retine nađen je u 2.5% bolesnika. Šest (1.8%) bolesnika imalo je grč konvergencije: četiri od njih pokazivala su fenomenologiju somatoformnog poremećaja. Samo 45 (13.5%) bolesnika, prvenstveno slučajevi progresivno-primarne MS, nije pokazivalo vidne simptome i znakove tijekom bolesti. Ispravna dijagnoza bila je postavljena po oftalmologu u 27 (8.1%) ispitanika

Cognitive impairment in multiple sclerosis patients

Multipla skleroza, uz živčane ispade, očituje se i poremećajima spoznajnih funkcija. Poremećaji pamćenja, prisjećanja, obrade informacija, vizualno-prostorne percepcije, pažnje i izvršnih funkcija, u manjoj mjeri i govora, prisutni su u približno 60% bolesnika. Srodni su poremećajima u drugih supkortikalnih demencija. Jednom prisutni, rijetko se povlače. Konvencionalna, a pogotovo nekonvencionalna magnetska rezonancija točnije ocjenjuju tkivni supstrat tih poremećaja – difuzno neuroaksonalno oštećenje cijelog moždanog parenhima – nego klinički nalaz već u ranim fazama bolesti. Promjene u slikovnom prikazu mozga očituju se T2-hiperintenzivnim i T1-hipointenzivnim lezijama, atrofijom ranog javljanja, smanjenjem neuronalnog biljega N-acetil-aspartata u magnetskoj spektroskopiji, smanjenjem magnetisation transfer ratio te porastom diffusivity sa smanjenjem anizotropije u diffusion-eighted imaging. Ukupni volumen oštećenja mozga, promjer korpusa kalozuma i odnos mjera moždanih komora prema ostatku mozgovine najbolji su pokazatelji spoznajnih disfunkcija u multiploj sklerozi. Njihovo dijagnosticiranje u samom početku bolesti dopušta ranu primjenu terapijskih postupaka. Simptomatsko liječenje tih poremećaja nije učinkovito, a imunomoduliraju}e, poglavito primjena bioloških inačica interferona β, pokazuje prijeporne učpinke. Spoznajne disfunkcije utječu na život odnosa i radnu sposobnost bolesnik

Oftalmološke manifestacije kod multiple skleroze

Analizirana su 332 bolesnika, slučajevi vjerojatne multiple skleroze (MS) prema R. S. Allisonu i J. H. D. Millaru, koji su od 1945.-1969. boravili na očnom i neurološkom odjelu jedne gradske bolnice. Spolni indeks bio je 1.3 ; dob bolesnika između 20. i 40. god. života, a 2/3 njih pokazivali su relapsno-remitirajući tijek bolesti. Vidni simptomi i znaci bili su početni u 25% bolesnika: najčešće jedno ili obostrani optički neuritis (8.7%) i dvoslike (5.7%). Izolirano oštećenje n. abducensa bilo je prisutno u 4.2% ispitanika. Četiri (1.2%) bolesnika pokazivala su sindrom vanjske oftalmoplegije. Kampimetrija bolesnika s optičkim neuritisom, njih 29, pokazivala je: u 17 masivne (para)centralne skotome, u 10 skotom združen s perifernim ispadom vidnog polja ; u jednog kvadrianopsiju, a u drugog homonimnu hemianopsiju. U daljnjem tijeku MS bio je dijagnosticiran nistagmus u 34%, lagana anizokorija u 15.6%, jednostrana amauroza u 7.2%, te Hornerov sindrom u 0, 6% bolesnika. Periflebitis retine nađen je u 2.5% bolesnika. Šest (1.8%) bolesnika imalo je grč konvergencije: četiri od njih pokazivala su fenomenologiju somatoformnog poremećaja. Samo 45 (13.5%) bolesnika, prvenstveno slučajevi progresivno-primarne MS, nije pokazivalo vidne simptome i znakove tijekom bolesti. Ispravna dijagnoza bila je postavljena po oftalmologu u 27 (8.1%) ispitanika

Hildegarda iz Bingena - temporalna epileptičarka, genijalna žena ili oboje?

In order to throw some new light upon the work and personality of Hildegard of Bingen (1098-1179), the famous medieval visionary and philosopher, this article interpretes her writings from a particular point of view, examining the possibility that Hildegard suffered from the temporal-lobe epilepsy. The hypothesis was created on the basis of a symptom analysis, using modern neuropsychiatric approaches but considering historical specificities, as well. The symptoms considered are of interictal character (changes in sexual behavior, increased religiosity, heightened experience of emotions, viscosity of personality, hypergraphia, and, the most important, hallucinations). Are these characteristics sufficient for considering somebody, a temporal-lobe epileptic? How many minds were characterized by these " symptoms"and still revolutionized the course of the history? Can the case of Hildegard be compared to the background of St. Paul's and Mohammed's theological-ethical systems? These and other questions of importance for both our medical and cultural concepts are discussed in this paper suggesting the possibility of a modern analytical approach to historical document

Hildegarda iz Bingena - temporalna epileptičarka, genijalna žena ili oboje?

In order to throw some new light upon the work and personality of Hildegard of Bingen (1098-1179), the famous medieval visionary and philosopher, this article interpretes her writings from a particular point of view, examining the possibility that Hildegard suffered from the temporal-lobe epilepsy. The hypothesis was created on the basis of a symptom analysis, using modern neuropsychiatric approaches but considering historical specificities, as well. The symptoms considered are of interictal character (changes in sexual behavior, increased religiosity, heightened experience of emotions, viscosity of personality, hypergraphia, and, the most important, hallucinations). Are these characteristics sufficient for considering somebody, a temporal-lobe epileptic? How many minds were characterized by these " symptoms"and still revolutionized the course of the history? Can the case of Hildegard be compared to the background of St. Paul's and Mohammed's theological-ethical systems? These and other questions of importance for both our medical and cultural concepts are discussed in this paper suggesting the possibility of a modern analytical approach to historical document

Cognitive impairment in multiple sclerosis patients

Multipla skleroza, uz živčane ispade, očituje se i poremećajima spoznajnih funkcija. Poremećaji pamćenja, prisjećanja, obrade informacija, vizualno-prostorne percepcije, pažnje i izvršnih funkcija, u manjoj mjeri i govora, prisutni su u približno 60% bolesnika. Srodni su poremećajima u drugih supkortikalnih demencija. Jednom prisutni, rijetko se povlače. Konvencionalna, a pogotovo nekonvencionalna magnetska rezonancija točnije ocjenjuju tkivni supstrat tih poremećaja – difuzno neuroaksonalno oštećenje cijelog moždanog parenhima – nego klinički nalaz već u ranim fazama bolesti. Promjene u slikovnom prikazu mozga očituju se T2-hiperintenzivnim i T1-hipointenzivnim lezijama, atrofijom ranog javljanja, smanjenjem neuronalnog biljega N-acetil-aspartata u magnetskoj spektroskopiji, smanjenjem magnetisation transfer ratio te porastom diffusivity sa smanjenjem anizotropije u diffusion-eighted imaging. Ukupni volumen oštećenja mozga, promjer korpusa kalozuma i odnos mjera moždanih komora prema ostatku mozgovine najbolji su pokazatelji spoznajnih disfunkcija u multiploj sklerozi. Njihovo dijagnosticiranje u samom početku bolesti dopušta ranu primjenu terapijskih postupaka. Simptomatsko liječenje tih poremećaja nije učinkovito, a imunomoduliraju}e, poglavito primjena bioloških inačica interferona β, pokazuje prijeporne učpinke. Spoznajne disfunkcije utječu na život odnosa i radnu sposobnost bolesnik

Lionello Lenaz (1872-1939) - pisac medicinskih tekstova, znanstvenik i praktičar

The article attemps to shed light on the width of interests and professional skills of Rijeka physician Lionello Lenaz (1872-1939), and to warn about undeserved neglect of this medical writer, scientist, and practitioner. Demystifying leukemia, Lionello Lenaz particularly contributed to the advancement of haematology, while his studies on the cerebellar, extrapyramidal and vegetative systems enriched neurology. A biography and an overview of Lionello Lenaz’s publications are presented here as the results of research on his work.Ovim se člankom pokušava dati uvid u širinu interesa i stručnih znanja riječkoga liječnika Lionella Lenza (1872.–1939.) te upozoriti da je kao autor medicinskih tekstova, znanstvenik i liječnik nepravedno zanemaren. Skinuvši veo tajne obavijen oko leukemije, Lionello Lenaz posebno je pridonio napretku hematologije, a svojim je istraživanjem maloga mozga te ekstrapiramidalnog i vegetativnoga sustava dao bitan doprinos i neurologiji. Ovaj članak donosi njegov životopis i pregled objavljenih radova

Sensation and perception - theoretical aspects od unconscious perception

Podaci koji s jedne strane upućuju na slučajeve nesvjesnog registriranja podražaja iz vanjskog svijeta (poslijehipnotičko ili poslijeanestetičko zapamćivanje), a s druge strane na slučajeve lažnog opažanja, tj. stvaranja lažnog svjesnog dojma da je nešto zamijećeno (halucinacije), upućuju na postojanje dvostruke disocijacije između senzacije definirane kao objektivne registracije vanjskih podražaja i percepcije - svjesne predodžbe stvarnih opažaja ili njihovih iznutra stvorenih nadomjestaka. Središnji problem koji proizlazi iz predložene razdvojbe dotiče se pamćenja. Kakva je razlika između sječanja s vanjskim odnosno unutarnjim izvorištem, kako su razlike senzacije i percepcije tumačene u prošlosti, koliko je od spremljenog materijala dostupno, koliko nesvjesno uskladišteni elementi mogu utjecati na naše ponašanje, samo su neki od filozofskih i neuropsihologijskih aspekata vezanih uz nesvjesnu registraciju o kojima se u članku raspravlja

Cluster Headache

Cluster glavobolja je oblik snažne, intermitentne glavobolje isključivo hemikranične lokalizacije, karakterizirane razdobljima svakodnevna višekratnog javljanja bolova i prateće istostrane autonomne simptomatologije što se izmjenjuju s asimptomatskim razdobljima neodređena trajanja. U nomenklaturi postoji mnoštvo sinonima od kojih se najčešće koristi naziv cluster headache. Patofiziologija cluster glavobolje predmet je mnogih istraživanja. U posljednje vrijeme veća pažnja pridaje se teoriji o ulozi supstancije P u patogenezi cluster glavobolje, no točan patofiziološki mehanizam još nije definiran. Na osnovi karakteristične simptomatologije dijagnoza se postavlja relativno lako. Najčešće je potrebno diferencijalno-dijagnostički razlikovati klasičnu i običnu migrenu, neuralgiju trigeminusa i kroničnu paroksizmalnu hemikraniju. Provođenje dopunskih pretraga opravdano je u atipičnoj kliničkoj slici ili modificiranoj simptomatologiji cluster glavobolje. Jasna klinička slika ne zahtijeva dopunsku obradu. Medikamentozna terapija cluster glavobolje je podijeljena na simptomatičku i profilaktičku. Neurokirurško liječenje se provodi jedino u slučaju kad prethodna medikamentozna terapija nije dovela do poboljšanja. Djelotvorne terapijske sheme nema, pa je liječenje potrebno prilagoditi epizodnom, odnosno kroničnom obliku bolesti