9 research outputs found

    L’Umanesimo nell’Europa Orientale

    Get PDF
    La prima domanda che ci si pone accingendoci ad affrontare un capitolo di storia riguardante l’Europa Orientale è quale sia l’Europa Orientale, ovvero quale sia la linea di confine che separa tra loro le due Europe, la Occidentale e la Orientale. Naturalmente si tratta di una linea di confine ideale risultante dalla media dei confini storici esistenti tra le due parti nei vari campi: socio-politico-economico, statale, cultural-religioso. L’Europa Occidentale è nel Medioevo l’Impero Romano d’O..

    Dvostruki prijevodi u hrvatsko-dubrovačkom misalu (Neofiti 55) Vatikanske apostolske knjižnice (ovdje Vr)

    Get PDF
    Uso la denominazione indeterminata di “doppie traduzioni” in modo da includervi tutti i doppioni, di qualunque origine o natura essi siano. Una prima categoria di doppioni è costituita dalla combinazione di lezioni provenienti dall’area glagolitica con lezioni dell’area volgare; esempio Vr 49,5 “a ti Betlem, zemljo i grade judeoski”, dove “zemljo” è prevalente nella tradizione testuale glagolitica e “grade” in quella lezionvolgare. Una seconda categoria presenta la combinazione di lezioni originali di Vr con lezioni prese dalla tradizione: es. Vr 45,18, dove il latino “confitebatur” è tradotto “spovijedaše i hvaljaše”, con il primo termine preso dalla tradizione e il secondo nuovo. Una terza categoria vede la combinazione di termini nuovi di Vr con i della tradizione glagolitica, mentre nella quarta categoria la combinazione e con lezioni della tradizione volgare. La categoria più interessante è la quinta, quella dei doppioni totalmente innovativi (es. Vr 29, 6 con “vectes” tradotto “zavratnice i priječnice”, due termini del tutto assenti nella tradizione letterario-testuale del lezionario), perché ci pone il problema del perché, il come, il quando del raddoppio. Una parziale risposta a tale domanda ce la dà la categoria sesta che ci presenta dei doppioni “in fi eri”, costituiti da termini del testo a cui un’altra mano ha sovrapposto una diversa lezione senza cancellare la prima. Anche in questo Vr è prezioso perché ci permette di toccare con mano il meccanismo di riproduzione/produzione anche della tradizione ad esso precedente.Služim se ovdje neodređenim nazivom “dvostruki prijevodi” kako bih mogao uključiti sve dublete bez obzira na njihovu prirodu ili podrijetlo. Prva kategorija dvostrukih prijevoda sastoji se od spajanja čitanja iz glagoljaške tekstovne tradicije s čitanjima u tekstovima na narodnom jeziku: primjerice, Vr 49,5: “a ti Betlem, zemljo i grade judeoski”, gdje izraz “zemljo” prevladava u glagoljaškoj tekstovnoj predaji, a “grade” u narodnoj. Druga kategorija predstavlja kombinaciju originalnih čitanja iz Vr s čitanjima uzetim iz tradicije: primjerice, Vr 45,18, gdje se latinski “confi tebatur” prevodi kao “spovijedaše i hvaljaše”, od čega je prvi termin uzet iz tradicije dok je drugi nov. U trećoj se kategoriji novi termini iz Vr kombiniraju s čitanjima iz glagoljaške tradicije, dok se u četvrtoj kategoriji kombiniraju s čitanjima iz narodne jezične tradicije. Najzanimljivija je, međutim, peta kategorija koja predstavlja posve nove dublete (npr. Vr 29,6, gdje je latinski “vectes” preveden kao “zavratnice i priječnice”, s dva termina kojih uopće nema u književno-tekstovnoj tradiciji hrvatskog lekcionara), zanimljiva zato jer nam postavlja pitanja kada je, kako i zašto nastala dubleta. Djelomičan odgovor na ta pitanja naći ćemo u šestoj kategoriji, koja nam predstavlja dublete “in fi eri”, dublete koje se sastoje iz termina u tekstu iznad kojih je neka druga ruka ispisala druge termine ne izbrisavši prve. Rukopis Vr je dragocjen jer nam dopušta nazrijeti također stvaralaštvo razdoblja i tradiciju koji su mu prethodili

    Humanism in Eastern Europe

    No full text

    SULLA FONTE ITALIANA DEL RAGUSEO IZGOVORENIE OD CARKVE OD SVETE MARIE DE-LORITE

    Get PDF
    Uspoređujući talijanski tekst "La dichiarazione della chiesa di Santa Maria de Loreto" redovnika Bartolomea di Vallombrosa iz 1483. i dubrovački hrvatski prijevod "Isgovorenie od carkve od svete Marie de-Lorite" iz početka 16. stoljeća, autori dokazuju da je dubrovački tekst prijevod talijanskog prijevoda latinskog izvornika. Naime talijanski prijevod je tiskan 1495. g. prije samog latinskog izvornika, koji je napisao Pietro Giorgio Tolomei, zvan Teramano, ranije od 1473. godine.Milan Rešetar je 1926. objavio rukopis "Isgovorenie od carkve od svete Marie de Lorite" iz Dubrovnika koji je prijevod opisa kuće iz Loreta u kojem je zapisano ime autora izvornika "La dichiarazione della chiesa di Santa Maria de Loreto", redovnika Bartolomea di Vallombroza, priora S. Verdiane u Firenci. Po tome sc točno utvrđuje izvornik za dubrovački prijevod "Izgovorenia", a taj je talijanski prijevod latinskog izvornika "Translatio miraculosa Ecclesie Beata Marie Virginis de Loreto" koji je napisao prije 1473. godine upravitelj loretskog svetišta od 1450. godine Pietro Giorgio Tolomei, zvan Teramano. Taj Tolomejev rukopis doživio je više izdanja, te prijevod na talijanski i njemački. Talijanski prijevod Bartolomea di Vallombrosa nastao je 1483., dok je tiskan 1495., prije tiskanja Teramanova latinskog izvornika. Autor usporedbom dijelova teksta talijanskog izvornika i dubrovačkog hrvatskog prijevoda potvrđuje njihovu neposrednu povezanost, naime da je dubrovački prevoditelj koristio Vallombrosov talijanski tekst, a ne onaj latinski Tolomejev. U uvodu i zaključku dubrovačkog rukopisa postoje pojedinosti koje taj rukopis dovode u vezu s mletačkim izdanjem "La dichiarazione" Rusconi oko 1516. koji se ovdje donosi prema izdanju I. Rinieri, La Santa Casa di Loreto, Torino 1911. godine

    Praga Milano. Andata e ritorno. Scritti in onore di Jitka Křesálková.

    No full text
    Miscellanea di contributi offerti a Jitka Křesálková da parte di suoi amici e colleghi su argomenti slavistici: (Gabriella Fusi) Al posto di un’introduzione. Intervista a Jitka Křesálková; (Аngela Aloisio) Bibliografia delle pubblicazioni di Jitka Křesálková (1945-2020); (Rosanna Casari) Giuseppe Tomasi di Lampedusa e il mondo culturale russo: note biografiche e letterarie; (Alessandro Catalano) La ricezione italiana dei falsi manoscritti di Dvůr Králové e Zelená Hora; (Nadia Cicognini) Calliopi russe: voci poetiche femminili dall’Urss alla nuova Russia; (Annalisa Cosentino) Alcune osservazioni sulle traduzioni italiane del poema Máj di Karel Hynek Mácha; (Giuseppe Dell’Agata) Gli incontri di Bojan Danovski con la cultura e la vita italiane; (Patrizia Deotto) Ivan Bunin: tre note autobiografiche; (Sante Graciotti) Lavoro e collaborazione: due costanti nel percorso di studio di Jitka Křesálková; (Taťjana Nicolescu) A Belyj. Tema o Rossii. Rossija i Revolucija; (Jiří Pelán) Lettere di amici in un’epoca di nemici; (Anna Maria Perissutti) Il ruolo delle classi azionali nell’acquisizione dell’aspetto verbale in ceco L2: un esperimento di produzione orale; (Ugo Persi) La casa dei Turbin: simbologia, archetipi; (Gian Piero Piretto) Un lontano agosto a Praga e a Mosca; (Sylvie Richterová) Il robot e l’uomo: intuizioni e questioni antropologiche nelle distopie di Karel Čapek; (Andrea Trovesi) La diffusione ed evoluzione semantica del germanismo [frajer] nelle lingue slave: pretendenti, bellimbusti e creduloni; (Alena Wildová-Tosi) Il bacio e la pietà: note sull'Inferno V in tre traduzioni slovacche
    corecore