Dvostruki prijevodi u hrvatsko-dubrovačkom misalu (Neofiti 55) Vatikanske apostolske knjižnice (ovdje Vr)

Abstract

Uso la denominazione indeterminata di “doppie traduzioni” in modo da includervi tutti i doppioni, di qualunque origine o natura essi siano. Una prima categoria di doppioni è costituita dalla combinazione di lezioni provenienti dall’area glagolitica con lezioni dell’area volgare; esempio Vr 49,5 “a ti Betlem, zemljo i grade judeoski”, dove “zemljo” è prevalente nella tradizione testuale glagolitica e “grade” in quella lezionvolgare. Una seconda categoria presenta la combinazione di lezioni originali di Vr con lezioni prese dalla tradizione: es. Vr 45,18, dove il latino “confitebatur” è tradotto “spovijedaše i hvaljaše”, con il primo termine preso dalla tradizione e il secondo nuovo. Una terza categoria vede la combinazione di termini nuovi di Vr con i della tradizione glagolitica, mentre nella quarta categoria la combinazione e con lezioni della tradizione volgare. La categoria più interessante è la quinta, quella dei doppioni totalmente innovativi (es. Vr 29, 6 con “vectes” tradotto “zavratnice i priječnice”, due termini del tutto assenti nella tradizione letterario-testuale del lezionario), perché ci pone il problema del perché, il come, il quando del raddoppio. Una parziale risposta a tale domanda ce la dà la categoria sesta che ci presenta dei doppioni “in fi eri”, costituiti da termini del testo a cui un’altra mano ha sovrapposto una diversa lezione senza cancellare la prima. Anche in questo Vr è prezioso perché ci permette di toccare con mano il meccanismo di riproduzione/produzione anche della tradizione ad esso precedente.Služim se ovdje neodređenim nazivom “dvostruki prijevodi” kako bih mogao uključiti sve dublete bez obzira na njihovu prirodu ili podrijetlo. Prva kategorija dvostrukih prijevoda sastoji se od spajanja čitanja iz glagoljaške tekstovne tradicije s čitanjima u tekstovima na narodnom jeziku: primjerice, Vr 49,5: “a ti Betlem, zemljo i grade judeoski”, gdje izraz “zemljo” prevladava u glagoljaškoj tekstovnoj predaji, a “grade” u narodnoj. Druga kategorija predstavlja kombinaciju originalnih čitanja iz Vr s čitanjima uzetim iz tradicije: primjerice, Vr 45,18, gdje se latinski “confi tebatur” prevodi kao “spovijedaše i hvaljaše”, od čega je prvi termin uzet iz tradicije dok je drugi nov. U trećoj se kategoriji novi termini iz Vr kombiniraju s čitanjima iz glagoljaške tradicije, dok se u četvrtoj kategoriji kombiniraju s čitanjima iz narodne jezične tradicije. Najzanimljivija je, međutim, peta kategorija koja predstavlja posve nove dublete (npr. Vr 29,6, gdje je latinski “vectes” preveden kao “zavratnice i priječnice”, s dva termina kojih uopće nema u književno-tekstovnoj tradiciji hrvatskog lekcionara), zanimljiva zato jer nam postavlja pitanja kada je, kako i zašto nastala dubleta. Djelomičan odgovor na ta pitanja naći ćemo u šestoj kategoriji, koja nam predstavlja dublete “in fi eri”, dublete koje se sastoje iz termina u tekstu iznad kojih je neka druga ruka ispisala druge termine ne izbrisavši prve. Rukopis Vr je dragocjen jer nam dopušta nazrijeti također stvaralaštvo razdoblja i tradiciju koji su mu prethodili

    Similar works