PRONOMINALE QUASI-NICHTREFERENZIALITÄT ALS IMMUNISIERUNGSSTRATEGIE DES SPRECHERS

U radu se na pragmatičko-semantičkoj razini istražuje prividno nereferencijalna uporaba zamjeničke imenice čovjek i zamjenice man u funkciji subjekta za izražavanje neodređene osobnosti u hrvatskom i njemačkom jeziku. Prividno nereferencijalna uporaba navedenih izraza podrazumijeva njihovu uporabu u situacijama kada se isti referiraju na konkretne, ali prikrivene referente, neovisno o njihovu spolu. Cilj je rada prikazati na koji način takva uporaba subjektivne perspektive govornika može biti zamijenjena objektivn(ij)om te koje su pragmatičke implikacije takve zamjene. Metodologija rada uključuje analizu primjera prividno nerefencijalne uporabe zamjeničke imenice čovjek i zamjenice man na građi koja je ekscerpirana iz hrvatskih i njemačkih tiskovina (Jutarnji list, Večernji list, 24 sata, Spiegel, Frankfurter Allgemeine Zeitung, Süddeutsche Zeitung), iz pripovjetke Das Verbrechen (Grijeh) Mele Hartwig i romana Na rubu pameti Miroslava Krleže. Analizirani primjeri uporabe kategoriziraju se sukladno vlastitoj dvojnoj tipologiji i pristupu temi prividne nereferencijalnosti. Rezultati analize pokazuju da prividno nereferencijalna uporaba izraza čovjek i man može predstavljati snažan mehanizam provedbe strategije imunizacije subjekta (govornika, činitelja, doživljača, pisca, odnosno naratora), koji stječe imunitet tako što se distancira od svog iskaza, odmiče od vlastitog iskustva uopćavajući ga, prikriva egocentričnost te neizravno pomiče svoju odgovornost na druge kolektivne entitete.In diesem Beitrag wird auf der pragmatisch-semantischen Ebene der quasi-nichtreferentielle Gebrauch der pronominalen Ausdrücke čovjek und man im kroatischen und deutschen Zeitungs- und Erzähldiskurs untersucht, der zum Ausdruck einer unbestimmten Persönlichkeit dient. Der quasi-nichtreferentielle Gebrauch dieser Pronomen impliziert ihre Verwendung in Situationen, in denen sie auf bestimmte, von ihrem Geschlecht unabhängige, aber verdeckte Referenten hinweisen. Die Analyse soll zeigen wie eine subjektive Perspektive mit Hilfe vom quasi-nichtreferentiellen Pronominagebrauch durch eine objektive ersetzt werden kann, und was die potentiellen pragmatischen Implikationen dieser Ersetzung sind. Das Verfahren der Datenerfassung umfasst die Analyse vom quasi-nichtreferentiellen Gebrauch der beiden Ausdrücke in kroatischen und deutschen Zeitungen (Jutarnji list, Večernji list, 24 sata, Spiegel, Frankfurter Allgemeine Zeitung, Süddeutsche Zeitung), sowie in der Novelle Das Verbrechen von Mela Hartwig und im Roman Na rubu pameti von Miroslav Krleža. Die analysierten Beispiele werden nach der Typologie und dem Ansatz von Wales (1980b), Helbig (1997) und Kordić (2001) kategorisiert. Die Ergebnisse der Analyse zeigen, dass der quasi-nichtreferentielle Gebrauch dieser Pronomen einen leistungsfähigen Mechanismus zur Umsetzung der Immunisierungsstrategie des Sprechers (des Akteurs, des Empfinders, des Autors und/oder des Erzählers) darstellen kann. Der Subjekt gewinnt seine Immunität indem er sich von der Äußerung und seiner eigenen Erfahrung distanziert, so dass er sie verallgemeinert, seine Egozentrik verbergt und implizit seine Verantwortung auf andere kollektive Einheiten überträgt

Influence of medium and microstructure on corrosion behavior of gray cast iron

U ovom radu ispitana je korozijska otpornost sivog lijeva u mediju umjetne kiše i mediju 0,5 M H2SO4 te utjecaj mikostrukture na njegovo korozijsko ponašanje u navedenim medijima. Tafelovom ekstrapolacijom polarizacijskih krivulja je ustanovljeno da ispitani sivi lijev pokazuje izrazito veliku brzinu korozije u kiselom mediju za razliku od ispitivanja u mediju umjetne kiše, gdje brzina korozije poprima znatno manju vrijednost. Međutim, u usporedbi s rezultatima ranijih istraživanja dobivenim za nodularni lijev te su vrijednosti trostruko vede, što upuduje na činjenicu da je nodularni lijev ipak korozijski otporniji u uvjetima atmosferske korozije te stoga i prihvatljiviji za izradu dijelova za poljoprivredne strojeve. Dobiveni rezultati su potvrđeni i metodom elektrokemijske impedancijske spektroskopije, pri čemu je u mediju umjetne kiše za sivi lijev registriran manji otpor prijenosu naboja od nodularnog lijeva. To ukazuje na činjenicu da se na sivom lijevu formirao tanji sloj, koji predstavlja slabu barijeru prema prodiranju agresivnih iona iz otopine. Dobiveno korozijsko ponašanje sivog lijeva u ispitanim medijima može se povezati i s njegovom mikrostrukturom. Naime agresivni ioni iz primijenjenih medija napadaju metalnu osnovu ispitanih materijala, dok grafit zadržava svoj prvobitni oblik. Pri usporedbi s nodularnim lijevom, nodule su se pokazale kao povoljniji oblik izlučenog grafita jer bolje prekrivaju površinu uzorka i slijedom navedenog izoliraju uzorak u procesu elektrokemijske korozije.This paper investigated the corrosion resistance of gray cast iron in the medium of artificial rain and 0.5 M H2SO4 medium and the effect of microstructure on its corrosion behavior in the mentioned media. By Tafel's extrapolation of the polarization curves, it was found that the examined gray cast iron shows an extremely high corrosion rate in the acidic medium, as opposed to the artificial rain test, where the corrosion rate is much lower. However, compared with the results of earlier researches obtained for nodular cast iron these values are three times higher, indicating that the nodular cast iron is more corrosion-resistant to atmospheric corrosion and therefore more acceptable for the manufacture of parts for agricultural machines. The obtained results were confirmed by the method of electrochemical impedance spectroscopy, where in the medium of artificial rain lower value of charge transfer resistance of gray cast iron was registered in opposite to nodular cast iron. These points to the fact that a thin layer formed on the gray cast iron, which represents a weak barrier to penetrating aggressive ions from the solution. The corrosion behavior of the gray cast iron in the tested media can also be related to its microstructure. Namely, aggressive ions from the applied media attack the metal matrix of the examined materials, while the graphite retains its original form. When compared to nodular cast iron, the nodules seems to be a more favorable form of precipitated graphite due to better sample surface covering and therefore the insulation in electrochemical corrosion process

Influence of medium and microstructure on corrosion behavior of gray cast iron

U ovom radu ispitana je korozijska otpornost sivog lijeva u mediju umjetne kiše i mediju 0,5 M H2SO4 te utjecaj mikostrukture na njegovo korozijsko ponašanje u navedenim medijima. Tafelovom ekstrapolacijom polarizacijskih krivulja je ustanovljeno da ispitani sivi lijev pokazuje izrazito veliku brzinu korozije u kiselom mediju za razliku od ispitivanja u mediju umjetne kiše, gdje brzina korozije poprima znatno manju vrijednost. Međutim, u usporedbi s rezultatima ranijih istraživanja dobivenim za nodularni lijev te su vrijednosti trostruko vede, što upuduje na činjenicu da je nodularni lijev ipak korozijski otporniji u uvjetima atmosferske korozije te stoga i prihvatljiviji za izradu dijelova za poljoprivredne strojeve. Dobiveni rezultati su potvrđeni i metodom elektrokemijske impedancijske spektroskopije, pri čemu je u mediju umjetne kiše za sivi lijev registriran manji otpor prijenosu naboja od nodularnog lijeva. To ukazuje na činjenicu da se na sivom lijevu formirao tanji sloj, koji predstavlja slabu barijeru prema prodiranju agresivnih iona iz otopine. Dobiveno korozijsko ponašanje sivog lijeva u ispitanim medijima može se povezati i s njegovom mikrostrukturom. Naime agresivni ioni iz primijenjenih medija napadaju metalnu osnovu ispitanih materijala, dok grafit zadržava svoj prvobitni oblik. Pri usporedbi s nodularnim lijevom, nodule su se pokazale kao povoljniji oblik izlučenog grafita jer bolje prekrivaju površinu uzorka i slijedom navedenog izoliraju uzorak u procesu elektrokemijske korozije.This paper investigated the corrosion resistance of gray cast iron in the medium of artificial rain and 0.5 M H2SO4 medium and the effect of microstructure on its corrosion behavior in the mentioned media. By Tafel's extrapolation of the polarization curves, it was found that the examined gray cast iron shows an extremely high corrosion rate in the acidic medium, as opposed to the artificial rain test, where the corrosion rate is much lower. However, compared with the results of earlier researches obtained for nodular cast iron these values are three times higher, indicating that the nodular cast iron is more corrosion-resistant to atmospheric corrosion and therefore more acceptable for the manufacture of parts for agricultural machines. The obtained results were confirmed by the method of electrochemical impedance spectroscopy, where in the medium of artificial rain lower value of charge transfer resistance of gray cast iron was registered in opposite to nodular cast iron. These points to the fact that a thin layer formed on the gray cast iron, which represents a weak barrier to penetrating aggressive ions from the solution. The corrosion behavior of the gray cast iron in the tested media can also be related to its microstructure. Namely, aggressive ions from the applied media attack the metal matrix of the examined materials, while the graphite retains its original form. When compared to nodular cast iron, the nodules seems to be a more favorable form of precipitated graphite due to better sample surface covering and therefore the insulation in electrochemical corrosion process

Procjena toksičnosti akrilamida pomoću standardiziranih biotestova

Acrylamide is a monomer widely used as an intermediate in the production of organic chemicals, e.g. polyacrylamides (PAMs). Since PAMs are low cost chemicals with applications in various industries and waste- and drinking water treatment, a certain amount of non-polymerised acrylamide is expected to end up in waterways. PAMs are non-toxic but acrylamide induces neurotoxic effects in humans and genotoxic, reproductive, and carcinogenic effects in laboratory animals. In order to evaluate the effect of acrylamide on freshwater organisms, bioassays were conducted on four species: algae Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata, duckweed Lemna minor and water flea Daphnia magna according to ISO (International Organization for Standardisation) standardised methods. This approach ensures the evaluation of acrylamide toxicity on organisms with different levels of organisation and the comparability of results, and it examines the value of using a battery of low-cost standardised bioassays in the monitoring of pollution and contamination of aquatic ecosystems. These results showed that EC50 values were lower for Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata than for Daphnia magna and Lemna minor, which suggests an increased sensitivity of algae to acrylamide. According to the toxic unit approach, the values estimated by the Lemna minor and Daphnia magna bioassays, classify acrylamide as slightly toxic (TU=0-1; Class 1). The results obtained from algal bioassays (Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata) revealed the toxic effect of acrylamide (TU=1-10; Class 2) on these organisms.Akrilamid je monomer koji se koristi kao intermedijer u proizvodnji organskih kemikalija, npr. poliakrilamida (PAM-a). PAM se primjenjuje u različitim industrijama te u obradi otpadnih voda i tretmanu vode za piće, a prihvatljiv je i zbog niske cijene. Široka upotreba PAM-a u spomenute svrhe predstavlja rizik od toga da određena količina nepolimeriziranog akrilamida dospije u vodene ekosustave. PAM je netoksičan, ali akrilamid ima neurotoksične učinke u ljudi te je također dokazana njegova genotoksičnost, kancerogenost i štetan utjecaj na reprodukcijski sustav u laboratorijskih životinja. U cilju procjene toksičnosti akrilamida provedeni su biotestovi na četirima vrstama slatkovodnih organizama: na zelenim algama Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata, vodenoj leći Lemna minor i vodenbuhi Daphnia magna. Biotestovi su provedeni prema standardiziranim ISO metodama, što osigurava procjenu toksičnosti akrilamida na organizme različitog stupnja organizacije, usporedivost rezultata i procjenu pogodnosti korištenja niza standardiziranih biotestova prihvatljive cijene za praćenje zagađenja i onečišćenja vodnih ekosustava. Rezultati su pokazali da su EC50 vrijednosti niže nakon izlaganja zelenih algi Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata akrilamidu u odnosu na vrijednosti dobivene za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, što pokazuje veću osjetljivost algi. S obzirom na klasifikacijski sustav za izražavanje stupnja toksičnosti, a na temelju vrijednosti utvrđenih za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, akrilamid se može klasificirati kao slabo toksičan (TU=0-1; razred 1). Rezultati dobiveni testovima na algama (Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subspicata) dokazuju toksičan učinak akrilamida na tim organizmima (TU=1-10; razred 2)

With food to health : proceedings of 11th International symposium

Proceedings contains 13 original scientific papers, 10 professional papers and 2 review papers which were presented at "10th International Scientific and Professional Conference WITH FOOD TO HEALTH", organised in following sections: Nutrition, Dietetics and diet therapy, Functional food and food supplemnents, Food safety, Food analysis, Production of safe food and food with added nutritional value

Water for all : Proceedings of the 7th international scientific and professional conference Water for all

The 7th International Scientific and Professional Conference Water for all is organized to honour the World Water Day by the Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, European Hygienic Engineering & Design Group (EHEDG), Danube Parks, Croatian Food Agency, Croatian Water, Faculty of Food Technology Osijek, Faculty of Agriculture in Osijek, Faculty of Civil Engineering Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Department of Biology, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Department of Chemistry, Nature Park “Kopački rit”, Osijek- Baranja County, Public Health Institute of the Osijek- Baranja County and „Vodovod-Osijek“ -water supply company in Osijek. The topic of World Water Day 2017 was "Wastewater" emphasizing the importance and influence of wastewater treatments on global environment. The international scientific and professional conference Water for all is a gathering of scientists and experts in the field of water management, including chemists, biologists, civil and agriculture engineers, with a goal to remind people about the significance of fresh water and to promote an interdisciplinary approach and sustainability for fresh water resource management. The Conference has been held since 2011. About 300 scientists and engineers submitted 95 abstracts to the 7th International Scientific and Professional Conference Water for all, out of which 33 was presented orally and 62 as posters. 47 full papers were accepted by the Scientific Committee. 38 full papers became the part of the this Proceedings while 9 papers were accepted for publication in Croatian Journal of Food Science and Technology and Electronic Journal of the Faculty of Civil Engineering Osijek - e-GFOS

Determination of Al-2.18Mg-1.92Li Alloy’s Microstructure Degradation in Corrosive Environment

The utilization of aluminum-lithium-magnesium (Al-Li-Mg) alloys in the transportation industry is enabled by excellent engineering properties. The mechanical properties and corrosion resistance are influenced by the microstructure development comprehending the solidification of coherent strengthening precipitates, precipitation of course and angular equilibrium phases as well as the formation and widening of the Precipitate-free zone. The research was performed to determine the microstructure degradation of Al-2.18Mg-1.92Li alloy in a corrosive environment using electrochemical measurements. The solidification sequence of the Al-2.18Mg-1.92Li alloy, obtained using Thermo–Calc software support, indicated the transformation of the Al dendritic network and precipitation of AlLi (), Al2LiMg (T), and Al8Mg5 () phase. All of the phases are anodic with respect to the Al enabling microstructure degradation. To achieve higher microstructure stability, the sample was solution hardened at 520 C. However, the sample in as-cast condition showed a lower corrosion potential (749.84 mV) and corrosion rate (17.01 mm/year) with respect to the solution-hardened sample (752.52 mV, 51.24 mm/year). Higher microstructure degradation of the solution-hardened sample is a consequence of phase precipitation at the grain boundaries and inside the grain of Al, leading to intergranular corrosion and cavity formation. The phase precipitates from the Li and Mg enriched the Al solid solution at the solution-hardening temperature

Razvoj inovativne ultra-lake Al-Mg-Li legure otporne na degradaciju u ekstremnim svemirskim uvjetima

Optimizacija kemijskog sastava kombiniranim dodatkom litija i magnezija omogućila je dodatno smanjenje mase vozila, poboljšanje modula elastičnosti, specifične čvrstoće, udarne žilavosti, otpornosti na umaranje te smanjenje rasta pukotina uslijed umaranja. U odnosu na druge legirajuće elemente, dodatcima litija smanjuje se gustoća za otprilike 3 % te povećava modul elastičnosti za 6 % dok dodatak magnezija direktno utječe na razvoj mikrostrukture i očvršćivanje krute otopine. Razvoj mikrostrukture tijekom skrućivanja aluminij-magnezij-litij legure te mehanička svojstva rezultat su brojnih parametara kao što su: kemijski sastav, obrada taline, brzina hlađenja, postupak lijevanja te naknadna toplinska obrada. Iako je u industriji zrakoplovnih i svemirskih letjelica veliki naglasak stavljen na mehanička svojstva materijala, njihovo ponašanje prilikom izloženosti ekstremnim uvjetima te podložnost degradaciji značajno utječu na stabilnost i dugovječnost letjelica. Slabija otpornost metalnih materijala poput čelika, aluminijskih, magnezijevih te titanovih legura na degradaciju potječe od kompleksne mikrostrukture nastale tijekom lijevanja, oblikovanja termo-mehaničkom obradom te završne toplinske obrade. Iako mikrostruktura nastala tijekom proizvodnje pozitivno utječe na mehanička svojstva, međusobna interakcija pojedinih mikrostrukturnih konstituenata te reakcija s metalnom osnovom dovodi do degradacije materijala. Degradacija materijala rezultira nastankom pukotina te raslojavanjem površinskih slojeva. Nestabilnosti materijala dodatno pridonose naprezanja zaostala tijekom oblikovanja gnječenjem te mogući porast u veličini zrna. Rezultati elektrokemijskih ispitivanja provedenih na aluminijskoj leguri s dodatcima 2,18 mas.% magnezija te 1.92 mas.% litija ukazuju na dobru otpornost materijala na degradaciju prilikom izlaganja ekstremnim svemirskim uvjetima. Uočena stabilnost posljedica je međusobne interakcije magnezija i litija te njihovog utjecaja na razvoj mikrostrukture i formiranje pasivnog zaštitnog sloja na površini materijala. Dugovječnost, proizašla iz otpornosti na degradaciju, u kombinaciji s visokim funkcionalnim svojstvima ovu leguru čine potencijalnim i vrlo interesantnim inovativnim inženjerskim materijalom u zrakoplovnoj industriji i svemirskoj tehnologiji

Razvoj inovativne ultra-lake Al-Mg-Li legure otporne na degradaciju u ekstremnim svemirskim uvjetima

Optimizacija kemijskog sastava kombiniranim dodatkom litija i magnezija omogućila je dodatno smanjenje mase vozila, poboljšanje modula elastičnosti, specifične čvrstoće, udarne žilavosti, otpornosti na umaranje te smanjenje rasta pukotina uslijed umaranja. U odnosu na druge legirajuće elemente, dodatcima litija smanjuje se gustoća za otprilike 3 % te povećava modul elastičnosti za 6 % dok dodatak magnezija direktno utječe na razvoj mikrostrukture i očvršćivanje krute otopine. Razvoj mikrostrukture tijekom skrućivanja aluminij-magnezij-litij legure te mehanička svojstva rezultat su brojnih parametara kao što su: kemijski sastav, obrada taline, brzina hlađenja, postupak lijevanja te naknadna toplinska obrada. Iako je u industriji zrakoplovnih i svemirskih letjelica veliki naglasak stavljen na mehanička svojstva materijala, njihovo ponašanje prilikom izloženosti ekstremnim uvjetima te podložnost degradaciji značajno utječu na stabilnost i dugovječnost letjelica. Slabija otpornost metalnih materijala poput čelika, aluminijskih, magnezijevih te titanovih legura na degradaciju potječe od kompleksne mikrostrukture nastale tijekom lijevanja, oblikovanja termo-mehaničkom obradom te završne toplinske obrade. Iako mikrostruktura nastala tijekom proizvodnje pozitivno utječe na mehanička svojstva, međusobna interakcija pojedinih mikrostrukturnih konstituenata te reakcija s metalnom osnovom dovodi do degradacije materijala. Degradacija materijala rezultira nastankom pukotina te raslojavanjem površinskih slojeva. Nestabilnosti materijala dodatno pridonose naprezanja zaostala tijekom oblikovanja gnječenjem te mogući porast u veličini zrna. Rezultati elektrokemijskih ispitivanja provedenih na aluminijskoj leguri s dodatcima 2,18 mas.% magnezija te 1.92 mas.% litija ukazuju na dobru otpornost materijala na degradaciju prilikom izlaganja ekstremnim svemirskim uvjetima. Uočena stabilnost posljedica je međusobne interakcije magnezija i litija te njihovog utjecaja na razvoj mikrostrukture i formiranje pasivnog zaštitnog sloja na površini materijala. Dugovječnost, proizašla iz otpornosti na degradaciju, u kombinaciji s visokim funkcionalnim svojstvima ovu leguru čine potencijalnim i vrlo interesantnim inovativnim inženjerskim materijalom u zrakoplovnoj industriji i svemirskoj tehnologiji

Determination of Al-2.18Mg-1.92Li alloy\u27s microstructure degradation in corrosive environment

The utilization of aluminum-lithium-magnesium (Al-Li-Mg) alloys in the transportation industry is enabled by excellent engineering properties. The mechanical properties and corrosion resistance are influenced by the microstructure development comprehending the solidification of coherent strengthening precipitates, precipitation of course and angular equilibrium phases as well as the formation and widening of the Precipitate-free zone. The research was performed to determine the microstructure degradation of Al-2.18Mg-1.92Li alloy in a corrosive environment using electrochemical measurements. The solidification sequence of the Al-2.18Mg-1.92Li alloy, obtained using Thermo–Calc software support, indicated the transformation of the α$_{Al}$ dendritic network and precipitation of AlLi (δ), Al$_2$LiMg (T), and Al$_8$Mg$_5$ (β) phase. All of the phases are anodic with respect to the α$_{Al}$ enabling microstructure degradation. To achieve higher microstructure stability, the sample was solution hardened at 520 °C. However, the sample in as-cast condition showed a lower corrosion potential (−749.84 mV) and corrosion rate (17.01 mm/year) with respect to the solution-hardened sample (−752.52 mV, 51.24 mm/year). Higher microstructure degradation of the solution-hardened sample is a consequence of δ phase precipitation at the grain boundaries and inside the grain of α$_{Al}$, leading to intergranular corrosion and cavity formation. The δ phase precipitates from the Li and Mg enriched the α$_{Al}$ solid solution at the solution-hardening temperature