48-year-old with Coronavirus Disease 2019

Case Presentation: A 48-year-old male who presented with signs and symptoms suggestive of an upper respiratory infection was seen at an urgent care, he had a negative chest radiograph and was discharged. With no other cases of coronavirus disease 2019 (COVID-19) in the state, the patient presented to the emergency department two days later with worsening shortness of breath.Discussion: There are a variety of findings on both chest radiograph and computed tomography of the chest that suggests COVID-19

Zadar, kolijevka hrvatskoga visokog školstva (4) ZADARSKI DOMINIKANSKI SAMOSTAN U DJELU VALERIJA PONTE

Valeria Ponte odvjetak je ugledne plemićke obitelji porijeklom iz Bergama, čiji su članovi u XVII. i XVIII. stoljeću imali istaknutu ulogu u političkom, vojnom i kulturnom životu Zadra i Dalmacije. Rođen je u Zadru 1603. godine, odakle je, nakon početnog školovanja, otišao na studij u isusovački Seminarium Romanum, gdje upoznaje trogirskog povjesnika Ivana Lucića Luciusa, s kojim će kasnije održavati mnogostruke veze. Vrativši se u Zadar postaje svećenikom, a 1646. godine na sveučilištu u Padovi proglašen je doktorom obaju prava. U zadarskom kaptolu Ponte postaje arhiđakon i vikar nadbiskupa Teodora Balbija (1656.-1669.) te apostolski vizitator Zadarske nadbiskupije. Godine 1647.-1649. boravi na Osoru kao apostolski vizitator i vikar, sređuje tamošnji biskupski arhiv i sastavlja inventar, a prijepise nekih listina šalje Luciusu. Kao vrstan•poznavalac arhivskih fondova zadarskih crkava i samostana, Ponte postaje Luciusov glavni oslonac u sabiranju građe za povijest Dalmacije. Između 1635. i 1654. godine Lucius se više puta sastaje sa Ponteom u Zadru i okolici, a njihova učestala prijepiska traje od 1651. do 1678. godine (sačuvano oko 100 pisama). Oko Pontea se okupljaju istaknuti zadarski intelektualci XVII. stoljeća: Š. Ljubavac, G. Ligniceo, A. Bartolazzi, Š. Bortolazzi, L. Grisogona, A. Giordani, N. Ventura, G. Zaccaria, Š. Vitasović i drugi. Na Luciusov poticaj Ponte je sabrao brojne epigrafske natpise iz Zadra i okolice, koje je Lucius objavio u djelu Inscriptiones Dalmaticae (Venezia, 1673.). Osim s Luciusom, Ponte je bliske veze održavao i sa braćom Franjom i Danijelom Divnićem, Nikolom Cipikom, Jerolimom Papalićem, Karlom Vrančićem, te posebno sa Dubrovčaninom Stjepanom Gradićem. Umro je u Zadru 2.7.1699. godine. Glavno djelo V. Pontea je Historia ecclesiae Jadrensis, u kojem je, osim kratke povijesti Zadra, iznesen postanak zadarske Crkve, podaci o njezinim sufraganima, kaptolu, drugim crkvama, samostanima i bratovštinama, svecima-zaštitnicima, relikvijama i moćima. Vrijednost djela su prijepisi brojnih isprava iz prošlosti pojedinih zadarskih crkvenih ustanova. U Ponteova djela ubraja se i rukopis De ecclesia Jadrensi eiusque Episcopis et Archiepiscopis te bilješke o crkvenoj povijesti Ilirika, kultu sv. Stošije, kao i različite druge rasprave i zabilješke koje se danas nalaze u rukopisnoj zbirci Naučne knjižnice u Zadru. Odlomak o zadarskom dominikanskom samostanu nalazi se u djelu Historia ecclesiae Jadrensis. Rukopis je u usporednom prijevodu na talijanski jezik objavio V: Brunelli u časopisu Rivista Dalmatica, (god.1V:, Zadar 1907., str. 101-133, 191-232; god. V:, 1909., str. 64-109) pod naslovom: Scrittori di cose dalmate, inediti o poco noti, I. Historia ecclesiae Iadrensis auctore Valeria Ponte archidiacono. Poglavlje o povijesti dominikanskog samostana nalazi se u god. V (1909), str. 70-79

LES HORIZONS SOCIAUX DU ZADAR AU MOYEN ÂGE

U prilogu koji se sastoji od Uvoda i četiri poglavlja ocrtavaju se društvene okolnosti u kojima je 1495. utemeljen »generalni studij« u dominikanskom samostanu u Zadru. 1. U poglavlju Prostor i baština razmatraju se prirodni, prostorni preduvjeti zadarskoga srednjovjekovlja i ističe daje Zadar među istočnojadranskim gradovima imao najpogodniji smještaj, najveće i gospodarski najvažnije gradsko područje te daje njegov gradski prostor, baštinjen od kasnoantičkog Jadera, bio najprostraniji. Zadar je zato u čitavom srednjem vijeku bio političkim središtem Dalmacije. 2. Kasnoantički kontinuitet odredio je i razvoj zadarskog društva, o čemu se govori u poglavlju Srednjovjekovno društvo. Romanska narodnosna osnovica i rani procesi slaviza cije/kroatizacije osnovica su srednjovjekovlja na kojoj se između XII. i XIV. st. stvaralo komunalno ustrojstvo. Geopolitički položaj i gospodarska važnost uvjetuju neprekidni društveni rast Zadra, ali i suprotnosti u odnosima s Mlecima. Razdoblje mletačko-turskih ratova u XVI. st. doba je društvenog zastoja. 3. Poglavlje Ljudi i stvaralaštvo sažeti je pregled misaonog i umjetničkog razvoja. Vizualnost i duhovnost gradskog krajolika iskazivala se u zadarskim crkvama, samostanima, hospicijima i bratovštinama. S latinskom osnovicom pismenosti prožima se kultura hrvatske riječi, od glagoljaštva do renesansnog pjesništva. Zadar je u XV. i XVI. st. istaknutim humanističkim središtem, pa se u takvom kulturnom okrilju i utemeljuje dominikanski »generalni studij«. 4. Ta se pojava temeljitije objašnjava u zaključnom poglavlju Što pokazuju dvije usporedne povijesti? U njemu se uspoređuju zadarsko i dubrovačko srednjovjekovlje i zaključuje da je Zadar do XV. st. bio društveno najrazvijenijim dalmatinskim gradom, ali da zbog nepovoljnih političkih okolnosti u XV. i XVI st. zaostaje za Dubrovnikom. Politički poremećaji ipak znatnije ne ograničavaju intelektualni razvoj, pa se prva visokoškolska ustanova na hrvatskom prostoru i utemeljuje u Zadru, gradu bogate kulturne baštine.Dans ce livre compose d\u27une Introduction et de quatre chapitres, on retrace les conditions sociales qui ont vu en 1495 l\u27apparition du »Studium general« au couvent dominicain de Zadar. 1. Dans le chapitre »Le territoire et son patrimoine«, on traite de la rigion naturelle de Zadar a l\u27époque médiévale. On affirme que Zadar était la ville la mieux située de tout l\u27Adriatique de l\u27Est, la plus importante et la mieux développée du point de vue économique. On ajoute encore qu \u27il s \u27agissait d\u27une grande surface héritée par Jadera duran! l\u27Antiquité tm•dive. Ceci explique pourquoi duran! tout le Mayen-Age, Zadar fut le principa! centre politique de la Dalmatie. 2. Dans le chapitre »La société du Mayen-Age«, on parle de l\u27essor de la société de Zadar qui a suhi les influences de l \u27Antiquitlt tardive. Les bases romaines et les premiers processus de slavisation et de croatian reposent sur le Mayen-Age, entre le XII et le XIV siècle. La position géo-politique et l\u27importance économique de cette ville eurent une grande importance sur l\u27incéssant diveloppement social de la ville de Zadar. En contre partie, il y eut un effet inverse avec les Vénitiens. L\u27époque des guerres entre les Vénitiens et les Turcs au XVIéme siécle représenta une stagnation sociale. 3. Le chapitre »Les hommes et la création« parle succinctement du développement artistique et spirituel. Des paysages urbains et spirituels étaient représentés dans les églises, les monastères, les hospices et les confrèries de Zadar. Les bases ècrites du latin servirent au développement de la culture de la langue corate, des prêtres catholiques offciant en vieux-slave jusqu\u27q la poésie de la Renaissance. Au XVème et XVème siècle, Zadar devient un important centre humanistique,•c\u27est dans ces conditions culturelles que va être créé. »Studium general« dominicain. 4. Ce phénomène est tout particulièrement expliqué dans le chapitre de conclusion »Que mon trent deux histoires parallèles?« On y compare le Mayen-Age à Zadar et celui à Dubrovnik. Comme conclusion, on dit que Zadar fut jusqu \u27au XVème siècle la ville de Dalmatie la plus développée mais qu\u27a cause de conditions politiques néfastes au XVème et XVIème siècle elle prendra du retard par rapport à Dubrovnik. Mais ces problèmes politiques ne limiteront pas le dèveloppement intellectuel; c\u27est même à Zadar, ville au grand que l\u27on fondera la première haute institution de la vie intellectuelle -la première université dans l`aire croate

Ignacij Voje, Starodavni Dubrovnik v besedi in sliki, Celjska Mohorjeva družba, Ljubljana – Celje 2011., 331 str.

Prikaz knjige

Seljak i plemić hrvatskoga srednjovjekovlja

Pravni položaj srednjovjekovnoga seljaštva i način stvaranja plemstva ovise prije svega o društvenim značajkama područja na kojemu te društvene skupine nastaju. U ocrtavanju društvenoga i pravnoga položaja seljaštva važno je razlikovati istočnojadranski komunalni prostor od kontinentalnoga područja srednjovjekovne Hrvatske i Slavonije. U razvoju plemstva također gradska područja jadranskih komuna od Hrvatske i Slavonije, ali i razlike između tih dviju kraljevina, prije svega prema opsegu djelovanja kraljevske vlasti na staleško oblikovanje plemstva. Razmatraju se temeljni modeli koji najjasnije pokazuju značajke plemstva i seljaštva u hrvatskome srednjovjekovlju. Usredotočuje se na jadranski dio hrvatskih zemalja, tj. na srednjovjekovnu Hrvatsku, Dalmaciju i, dijelom, Istru, što znači na dva, po morfološkim, pravnim i političkim značajkama bitno različita društvena područja hrvatske srednjovjekovne povijesti – istočnojadranski pojas komunâ i kontinentalni prostor od Gvozda do jadranske obale. U samome središtu izlaganja o seoskim društvima bit će seoska općina i njezin razvoj od ranoga do kasnoga srednjeg vijeka. U razlaganju o plemićkim skupinama najveća će pažnja biti usmjerena prema nižemu plemstvu u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, navlastito na prostoru između rijeka Zrmanje i Cetine, premda se, komparacije radi, ne će posve zanemariti ni značajke patricijata u dalmatinskim gradovima

Ignacij Voje, Poslovna uspešnost trgovcev v srednjeveškem Dubrovniku, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete, Ljubljana, 2003., str. 367.

Recenzija knjige

Seljak i plemić hrvatskoga srednjovjekovlja

Pravni položaj srednjovjekovnoga seljaštva i način stvaranja plemstva ovise prije svega o društvenim značajkama područja na kojemu te društvene skupine nastaju. U ocrtavanju društvenoga i pravnoga položaja seljaštva važno je razlikovati istočnojadranski komunalni prostor od kontinentalnoga područja srednjovjekovne Hrvatske i Slavonije. U razvoju plemstva također gradska područja jadranskih komuna od Hrvatske i Slavonije, ali i razlike između tih dviju kraljevina, prije svega prema opsegu djelovanja kraljevske vlasti na staleško oblikovanje plemstva. Razmatraju se temeljni modeli koji najjasnije pokazuju značajke plemstva i seljaštva u hrvatskome srednjovjekovlju. Usredotočuje se na jadranski dio hrvatskih zemalja, tj. na srednjovjekovnu Hrvatsku, Dalmaciju i, dijelom, Istru, što znači na dva, po morfološkim, pravnim i političkim značajkama bitno različita društvena područja hrvatske srednjovjekovne povijesti – istočnojadranski pojas komunâ i kontinentalni prostor od Gvozda do jadranske obale. U samome središtu izlaganja o seoskim društvima bit će seoska općina i njezin razvoj od ranoga do kasnoga srednjeg vijeka. U razlaganju o plemićkim skupinama najveća će pažnja biti usmjerena prema nižemu plemstvu u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, navlastito na prostoru između rijeka Zrmanje i Cetine, premda se, komparacije radi, ne će posve zanemariti ni značajke patricijata u dalmatinskim gradovima

Naša Ici

[fragment izlaganja