Urša Raukar

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

I  33Jedna od prvih priča koju sam čula o Ivici Boban bila je –„Znaš da je xy slomila nogu na prvoj čitaćoj kod Ici?!“Jest, duhovito je, nema sumnje, no, i ubojito. Taj teatar ukoji nas je vodila Ici bio je daleko od tadašnjeg main-streama. Naravno, dok sam bila mlada nisam razmišljalao toj tada marginalnoj poziciji Ici Boban, bilo mi je s njomlijepo, inspirativno, puno sam naučila, uživala sam sa svo-jim prijateljima i kolegama u stvaranju zajedničke energi-je, ali danas, desetljećima poslije, vidim koliko je biloteško i komplicirano s tim novim, inovativnim, „fizičkimteatrom“ prodrijeti u redovan kazališni život. Svatko od nas obilježen je Icicom na svoj način, ja samponijela sa sobom u profesionalni život, među mnogobroj -nim iskustvima, možda najviše zaljubljenost u kazališnoza jed ništvo, u zajedničku igru, u magiju zajedničke ene-rgije, bez koje, duboko vjerujem, nema kazališta. I živeći uansamblu ZKM-a, koji je upravo to, ansambl koji počivana zajedničkoj igri ili, kako to volim zvati, na profesiona-lnom zajedništvu, Icičine vježbe s Akademije i iskustvoHe kube, vraćaju mi se stalno kao jedna od ishodišnihtočaka, kao dio temelja koji sam tek s godinama iskustvado kraja spoznala – racionalno, emotivno i tjelesno. U tomprostoru kazališnog zajedništva nikada nismo osamljeni,snaga zajedničke energije daje polet svakom pojedinomčlanu grupe ili ansambla za još dalje dosege, još dubljeanalize, još više mašte, više veselja, više utjehe. Nježnosti pažnja koje nisu uvijek verbalizirane, ali su zato gotovoopipljivo prisutne kao zaštitni balon u kojem znamo dauvijek možemo računati jedni na druge. Solidarnost kaza-lišnog zajedništva. Ljepota kazališta u tom zajedničkomtraženju i stvaranju, u zaljubljenosti u nemoguće.Ici jest sanjar, kazališni zanesenjak, povremeno imamoosjećaj da je negdje drugdje, naravno, uvijek ispred nas,ali ona je i vrlo prisutna u realnosti, vrlo svjesna društve-nog momenta i spremna hrabro, beskompromisno zastu-pati dobrotu i pravednost. Njezin angažman početkomDomovinskog rata, kasnije uključivanje u sve akcije zacehovski i društveni boljitak, dale su mi dodatni poticaj daustrajem u svojim građanskim angažmanima, potvrdile sumoju vjeru da se svatko od nas može i, usuđujem se reći,mora boriti za bolje i pravednije društvo.  Svatko ima svojnačin, na sceni ili „kutijom slova“ ili „na cesti“, kao ja, alibez svijesti gdje smo i kamo idemo i bez težnje da se svi-jet učini boljim i ljepšim, i kazalište gubi svoju iskonskuenergiju. To Ivica Boban itekako zna i živi cijeli svoj profe-sionalni vijek.Kad me pozvala na današnje druženje, Ici me podsjetilana jedan tekst iz Hekube. Onda, '91. bio je upućen Europii svijetu da zaustave krvoproliće u Hrvatskoj, danas gaupućujem našoj vlasti, podsjećam – sutra su izbori.1„U ruke vam na svit pravda je, zakon dan,Bez vas se sačuvat ne more pravedan,Činite, kim doli dano je vladati,Da se prav ne boli i da prav ne pati.Er ako zloba uz vas vladaoce moć stečeSlatki mir, pokoj vas od ljudi uteče,Već drago na saj svit veselje i radosMed ljudmi neće bit, ma dreselje i žalos!“1 Izlaganje je održano 7. studenoga, dan prije izbora zaHrvatski sabor 2015. godine.32 I  KAZALIŠTE 67I68_2016Živa slika(fragment izlaganja)Urša RaukarNaša IciJedna od prvih priča koju sam čula o Ivici Boban bila je: „Znaš da je xy slomila nogu na prvoj čitaćoj kod Ici?!“Hekuba, 1991.

Naša Ici

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia