Unpacking Blockchains

The Bitcoin digital currency appeared in 2009. Since this time, researchers and practitioners have looked under the hood of the open source Bitcoin currency, and discovered that Bitcoins Blockchain software architecture is useful for non-monetary purposes too. By coalescing the research and practice on Blockchains, this work begins to unpack Blockchains as a general phenomenon, therein, arguing that all Blockchain phenomena can be conceived as being comprised of transaction platforms and digital ledgers, and illustrating where public key encryption plays a differential role in facilitating these features of Blockchains.Comment: Collective Intelligence 2017. NYU Tandon School of Engineering. June 15-16, 201

Health Care and Healthcare Institutions in Lika and Karlobag until the outbreak of the Homeland War

Začeci svojevrsne zdravstvene zaštite stanovništva u Lici i Karlobagu vezani su za djelatnost praktičara narodne medicine, o čemu dijelom svjedoče sačuvane Karlobaške ljekaruše iz 1603. i 1707. godine. Institucionalizacija zdravstva na tom području započinje u 18. stoljeću kada je u Karlobagu formirana zdravstvena služ- ba, odnosno Zdravstveni ured za kontrolu kretanja brodova, ljudi i robe s ciljem sprječavanja unosa zaraze i suzbijanja epidemija kuge, sifilisa i drugih zaraznih bolesti, a u Lici tzv. sanitarni kordon, koji je u medicinskoj i općoj povijesti poznat kao jedan od najučinkovitijih, ali i najskupljih sustava preventivne zdravstvene zaštite od zaraznih bolesti. U radu se donosi pregled povijesnog razvoja zdravstvenih institucija na predmetnom području s posebnim osvrtom na sačuvano arhivsko gradivo nastalo njihovim djelovanjem do početka Domovinskog rata.The beginnings of a health care population in Lika and Karlobag are related to the services provided by folk medicine practitioners, as evidenced by the preserved collection of old prescriptions and instructions on the treatment of patients by Karlobag physicians from 1603 and 1707. The institutionalization of health care in the area began in the 18th century when a health care service was established in Karlobag, namely the Health Office for the Control of Ship Navigation, People and Goods, to prevent the beginnings of infections and to suppress epidemics such as the plague, syphilis and other infectious diseases. In Lika, a sanitary corridor, which is known in medical and general history for being one of the most efficient as well as one of the most expensive preventative health care systems against infectious diseases, was established. This paper presents an overview of the historical development of health institutions in the subject area with special reference to the preserved archival material that was created by their activities until the beginning of the Homeland War

Snake reproduction – ovipary, vivipary and ovovivipary

Zmije su vrlo raznolika i široko rasprostranjena skupina životinja. Nastanjuju raznolika staništa, što zahtjeva specifične prilagodbe. Kao i za niz drugih aktivnosti, morale su razviti prilagodbe za razmnožavanje. Pod te prilagodbe spada i osiguravanje uspješnog embrionalnog razvoja mladih. Većina zmija razmnožava se jednom godišnje, i to nakon hibernacije. Za razvoj različitih oblika razmnožavanja glavni čimbenik je bila temperatura. Prvi način je oviparija, odnosno izljeganje jaja koja se dalje inkubiraju do kraja embrionalnog razvoja. Drugi je viviparija, odnosno zadržavanje embija unutar jajovoda do kraja njegovog razvitka. Taj oblik se pojavljuje u hladnijim krajevima u kojima bi hladnoća mogla nepovoljno djelovati na razvoj embrija unutar jaja izloženih uvjerima u okolišu. Treći je ovoviviparija, koja ima značajke i oviparije i viviparije. Ovoviviparne zmije stvaraju jaja, nema direktne izmjene hranjivih tvari između majke i embrija, ali na kraju svog razvoja embriji unutar majke izađu iz jajeta i rađaju se kao viviparne vrste. Temperatura je općenito vrlo bitna za život zmija, jer utječe na njihovu aktivnost i metabolizam. Osim temperature, važni okolišni čimbenici koji također utječu na razmnožavanje zmija su vlaga i dostupnost hrane.Snakes are a very diverse and widespread group of animals. They occur in a wide variety of habitats, which requires specific adaptations. Like a lot of other activities, adaptations regarding reproduction had to evolve as well, in order to ensure successful embryonic development Most snakes reproduce once a year, after hibernation. Temperature was the main factor for development of different reproductive modes. The first mode is ovipary. Oviparous snakes lay eggs which are incubated outside of females’ bodies before the completion of embryotic development. The second mode is vivipary. Viviparous snakes keep their embryos inside their body until the end of its development. This form occurs in colder areas, where lower temperatures could adversely affect embryonic development within eggs exposed to environmental conditions. The third form is ovivivipary, which contains features of both ovipary and vivipary. Ovoviviparous snakes produce eggs and there is no direct transport of nutrients between the mother and the embryo. But in the end of its development, the embryos emerge from the eggs inside the mothers’ bodies and are born as in viviparous species. Temperature is generally very important for the life of snakes as it affects their activity and metabolism. Humidity and food availability are also important environmental factors influencing snake reproduction

Profesionalni položaj, postignuća i perspektive (mladih) znanstvenica

IN CROATIAN: Istraživanje spolne diferencijacije profesionalnog položaja i produktivnosti mladih istraživača izvedeno je na uzorku od 840 ispitanika koji tvore 49.6% mlade znanstvene populacije. Profesionalni položaj ispitanica i ispitanika značajno se razlikuje u bitnim svojim sastavnicama. Žene zauzimaju marginalniju profesionalnu poziciju, subjektivni refleks koje je njihovo manje zadovoljstvo sa socijalnom organizacijom znanosti. U posljednjem desetljeću došlo je do povećanja spolnih razlika u produktivnosti mladih znanstvenika. Analiza činilaca produktivnosti pokazuje da prediktorski skup koji uključuje, uz sociodemografska, socijalizacijska i kvalifikacijska obilježja ispitanika, i varijable njihovog položaja u znanstvenim organizacijama i zajednicama, upješnije objašnjava produktivnost istraživačica no istraživača. Veći doprinos strukturalnih faktora, posebice, upućuje na jaču ovisnost znanstvene proizvodnje žena o socijalnoj organizaciji znanosti. ---------- IN ENGLISH: Gender differentials in professional status and productivity have been surveyed on a sample of 840 young scientists or 49.6% of the young research population. A significant differentiation of the professional status of women researchers and their male counterparts has been found. Women occupy a more marginal professional standing than men, expressing thus a lower degree of satisfaction with the social organization of science. In the last decade gender differences in publication productivity of young scientists have increased. Socio-demographic, educational, qualificational variables and the variables of respondents´ position in scientific institutions and community are more successful in explaining the publication productivity of young women scientists. When compared to the productivity of male respondents, publications by women are more strongly influenced by their position in the social organization of science

Kako hrvatska javnost i politička elita percipiraju znanost?

Gledišta hrvatske javnosti i političke elite o znanosti stanovit su spoj znanstveno-tehnološkoga optimizma, izuzimanja znanosti od društvene odgovornosti, skepse prema brzini promjena što ih znanost unosi u čovjekov život, te svojevrsne mješavine spoznajnoga realizma i optimizma s rezerviranošću prema spoznajnim mogućnostima znanosti. Ipak, javna i političarska gledišta o znanosti također se međusobno značajno razlikuju. Javne percepcije oblikuju jedno gledište što spaja modernizam i tradicionalizam, povjerenje i nevjericu u društveno odgovornu ulogu znanosti (i tehnologije). Političari pokazuju tri različita pogleda na znanost. Prvo gledište počiva na slici dobročiniteljske, ali istodobno i neutralne, društvene uloge znanosti. Drugo gledište označuje suzdržanost elite prema humanističkoj društvenoj ulozi znanosti i njezinoj kognitivnoj moći, dok treće povezuje viđenje spoznajne neograničenosti znanosti sa skepsom prema njezinu mijenjanju tradicionalnoga načina života. Slika znanosti u najširoj javnosti jače se diferencira prema njezinu socijalnom sastavu, dočim se gledišta političara jače diferenciraju pod utjecajem njihova političkoga svjetonazora i orijentacije te stranačke pripadnosti. (IN ENGLISH: The perceptions of science by the Croatian public and the political elite are a combination of scientific-technological optimism, the exemption of science from social responsibility, the skepticism regarding the speed of changes that science brings into people’s lives, and a mixture of cognitive realism and optimism, and the reservations towards the cognitive possibilities of science. Also, the perceptions of science by the public and by the elite differ significantly. The public perceptions link modernism and traditionalism, confidence and a lack of it in the socially responsible role of science (and technology). Politicians nurture three different views of science. The first view implies both the beneficial and the neutral social role of science. The second view implies the reservations of the elite regarding the humanistic social role of science and its cognitive power, while the third way links the cognitive limitations of science and the skepticism regarding the way in which it changes the traditional way of life. The perception of science by the public depends on the social composition, while the politicians’ views are significantly influenced by their political worldview and orientations and party allegiance.

Gonzo novinarstvo i djela Hunter S.Thompsona kao književnost

The importance of Frederick Douglass’s narratives lies in the mere necessity of their existence, as they were instruments which proved the importance of education and served as reminders that history should not repeat itself. For a slave, literacy and education were close to impossible, which is why Douglass is so significant. He came from an enslaved family, and, against all odds, not only learned how to read and write, but made himself the biggest African American Hero of his century. This paper explores Douglass's background and his autobiographies and breaks down three major influences on his persona and literacy: the women around him, his faith in God, and his racial background. Additionally, the paper mentions some of his other significant works besides his three autobiographies which this thesis revolves around, in order to present his beliefs and views. Lastly, this thesis displays some instances of the problematics of race in the modern society vastly covered by the (social) media. This paper examines the various influences on Douglass's persona and argues that the biggest influence on him was exercised by women from his early life as a spiritual slave to his adulthood as a hero striving for equality. Women enabled Douglass's literacy and, therefore, moulded his identity which he further developed once he became free

Promiskuitet enzima: : evolucijski i mehanistički aspekti

Enzimi su biološki katalizatori. Oni ubrzavaju kemijske reakcije ne mijenjajući konstantu ravnoteže već smanjujući energiju aktivacije. Po svom sastavu su proteini, s tim što postoje i katalitički aktivne ribonukleinske kiseline koje se nazivaju ribozimi. Imenuju se prema specifičnim pravilima koja jasno opisuju reakcije koje određeni enzimi kataliziraju. Izrazito su specifični što znači da svaki enzim katalizira točno određenu reakciju, odnosno ima aktivno mjesto prilagođeno za određeni supstrat. Aktivno mjesto je ono u kojem se odvija pretvorba supstrata u produkt preko nastanka enzim – supstrat kompleksa. Enzimski katalizirane reakcije opisuju se Michaelis – Menten modelom iz kojeg se izvodi izraz koji povezuje početnu brzinu reakcije s koncentracijom supstrata te se iz njega mogu dobiti sve informacije o promatranoj reakciji. Isto tako postoje različiti mehanizmi enzimski kataliziranih reakcija kao i načini regulacije enzimske aktivnosti. Specifičnost enzima dovedena je u pitanje nakon što je definiran pojam koji se naziva promiskuitet enzima. To je svojstvo enzima da katalizira dodatne reakcije pored glavne reakcije koju katalizira. Ove dodatne reakcije su uglavnom mnogo sporije od glavne reakcije koju katalizira promiskuitetni enzim. Iako su dodatne reakcije fiziološki irelevantne, promiskuitet enzima s evolucijskog stajališta može se reći da služi kao početna točka za razvoj novih funkcija enzima kroz mutacije ili usmjerenu laboratorijsku evoluciju. Mehanistički aspekt nastoji objasniti zašto dolazi do promiskuiteta enzima. Zaključak je da promiskuitetne aktivnosti enzima nisu loše već su vrlo korisne te, između ostalog, pomažu razvoju biotehnoloških sustava

Predmetni kurikuli za strane jezike u višem srednjem obrazovanju u europskim zemljama: komparativni prikaz

U tekstu su uspoređeni srednjoškolski kurikuli devet europskih zemalja u svrhu prikazivanja načina na koji je operacionalizirana komunikacijska jezična kompetencija u predmetnim kurikulima za strane jezike. Poseban je naglasak stavljen na usklađenost kurikula sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike (ZEROJ) i jezičnom politikom Vijeća Europe. Rezultati analize pokazuju da se u izradi većine analiziranih predmetnih kurikula koristio ZEROJ, odnosno komunikacijski pristup učenju jezika i odgovarajuće preporuke Vijeća Europe. U važećem hrvatskom srednjoškolskom nastavnom programu za engleski jezik nema indikatora sustavnog korištenja ZEROJ-a iako ima elemenata komunikacijskog pristupa učenju jezika i jezične politike Vijeća Europe. Preporuča se da se pri izradi novog hrvatskog srednjoškolskog predmetnog kurikula iz stranih jezika u defi niranju komunikacijske jezične kompetencije i razina znanja sustavno koristi ZEROJ i da se vodi računa o educiranosti nastavnika koji će prema kurikulu raditi. U izradi bi kurikula kao dobar primjer mogao poslužiti slovenski model koji vrlo dosljedno provodi prije navedene elemente. (IN ENGLISH: The paper compares secondary school curricula of nine European countries with the aim of presenting how communicative competence is operationalized in the foreign language section. Particular emphasis is placed on the conformity with the Common European Framework of Reference for Languages (CEFR) and the language policy of the Council of Europe. Results have shown that the CEFR, or a communicative approach to language teaching and the corresponding recommendations of the Council of Europe, have been used as a point of reference in most of the analysed foreign language curricula. In the current Croatian secondary school curriculum for English as a foreign language there are no indicators of systematic use of the CEFR, although there are elements of a communicative approach to language teaching and the language policy of the Council of Europe. The author recommends that the CEFR be used when designing the new Croatian foreign language curriculum for secondary schools, particularly in defi ning communicative competence and the levels of knowledge, and that special emphasis be placed on educating teachers, who will work according to that curriculum. The Slovenian model could provide a good example in designing the curriculum as it consistently implements the abovementioned elements.

Nepremostivi jaz između prirodnih i društvenih znanosti?

U uvodnom tekstu knjige eksplicirano je teorijsko-hipotetsko polazište usporedbi prirodnih i društvenih znanosti. Dominantne modele znanosti - unitarni i atomizirani - može se zamijeniti konceptom složene sociokognitivne strukture znanosti, sa zajedničkom (razmjerno labavom) jezgrom osnovnih crta njezina društvenog i intelektualnog sustava, međusobnim utjecajima tih dvaju sustava te s visokim stupnjem kognitivne i socijalne specifičnosti pojedinih njezinih polja. Ako se tako modificiraju, teorije znanstvenih organizacija nude plodotvoran, najširi hipotetski okvir socioloških empirijskih istraživanja znanosti. Osim teorijskog ishodišta, uvodni tekst iznosi metodološki pristup te ciljeve empirijskih istraživanja na kojima se baziraju obuhvaćene komparativne analize, kao i strukturu knjige i tematiku pojedinih poglavlja

ON THE REGENERATION FINAL FELLING IN EVEN-AGED FORESTS

O dovršnom sijeku u jednodobnim šumama jednom prilikom sam već pisao u Šumarskom listu. Usprkos svih šumarskih velikih zasluga u očuvanju šumskih ekosustava koji se po svojoj kakvoći znatno razlikuju od većine europskih šuma, jer su prirodnoga sastava kao i prašume od kojih su nastale, većina pučanstva zgraža se kada naiđe na prostor u kojemu smo obavili dovršnu sječu. Priznajem i meni je daleko ljepša zrela šuma prethodnica ove “strahote”, koju smo izazvali jednim našim stručnim zahvatom koji nazivamo obnovom šume. Nestala su ona ponosna visoka stabla koja su uljepšavala krajolik, a smetaju nas njihovi ostaci, panjevi, odsječeni vrhovi krošanja, izbrazdano zemljište, tragovi traktora. Sad ću reći nešto za nešumare, kako bi bolje razumjeli nastanak “strahote” kao posljedice dovršnoga sijeka i u korist opravdanosti ovoga postupka. Poslije dovršne sječe, oštro oko šumara primjetit će između nabujale trave mnoštvo mladih biljaka koje ubrzano rastu proklijane iz sjemena posječenog drveća oslobođene njihove zasjene. Tako se rađa mlada šuma, koja će uz šumarsku brigu ubrzo pokriti rane nastale sječom. Šuma se ne može drukčije bezbolno obnoviti. Prepustimo li je prirodi, ona će najprije stariti, a iza toga se raspadati. Uginulo drveća koje leži po tlu raspada se ovisno o vrsti drveća od 20 (bukva) pa sve do 80 godina (jela), a unutar raspadanja započinje pomlađivanje koje se vrlo sporo odvija i traje više od polovice života naše prirodno gospodarene šume. Čovjek bi zasigurno doživio tu “strahotu” ali bi ona trajala pedesetak godina, no zahvaljujući šumarskoj znanosti ona traje desetak godina. Oplodna sječa, tako se stručno zove taj postupak, sastoji se iz više sijekova kojima je cilj postići buduća mlada stabla genetski najbolje kakvoće, uz održavanje postojeće šumske zajednice. Tu se obično radi o više vrs ta drveća, čije pomlađivanje i postizanje omjera smjese vrsta traži od šumara veliko iskustvo i stručnu vještinu. Već tu dolazi do izražaja održavanje potrajnoga gospodarenja, aksioma kojega je od šumara u Rio de Janeiru 1991. preuzeo svijet kako bi opstao. Šuma je najsloženija biljna formacija u kopnenom dijelu svijeta i zasigurno može svojim savršens tvom funkcioniranja biti uzor za opstanak tehnocemoze. Kako bi kao struka izazivali što manje negodovanja, prilikom utvrđivanja površine dovršnoga sijeka treba se držati FSC certifikacije i prije sijeka upozoriti javnost (lokalnu vlast, škole, udruge zelenih, planinare), pozvati ih na lice mjesta, upoznati s postupcima oplodne sječe i pokazati im površinu šume u kojoj je ona uspješno obavljena. Na taj način može se izbjeći negodovanje većine pučanstva koji dovršnu sječu smatraju devastacijom, pa i uništenjem šume. U svome neznanju posebno su osjetljivi mikolozi, koji dovršni sijek smatraju ekocidom.In “Šumarski list” I have already written on final felling in even-aged forests. Croatian forests considerablydiffer in quality from most European forests by their natural composition, which is similar to virgin forests fromwhich they originate. However, most people are outraged when they discover an area upon which we have carried out final felling. To myself a mature forest is by far more beautiful than the “disaster” resulting from our expert operation named forest regeneration. The proud tall trees that decorated the landscape suddenlydisappeared; we are irritated by their remnants, the stumps, cut off crown tops, furrowed soil, and skidder traces. To justify this procedure, let me now explain to non-foresters the reason for the such “disasters”. Following afinal cut, among the lush grass the expert eye of a forester will notice young plants quickly appearing from theseeds of the cut trees, freed from their shade. A young forest is born. With silvicultural care, it will soon soothe thewounds caused by the cut. A forest cannot be regenerated without pain. Left to nature, it first grows old, and thendecays. Depending on the species, dead trees on the ground will decay between twenty (beech) and eighty (fir)years. The regeneration starts during the decay, but it develops slowly and lasts more than half of the life of our naturally managed forest. The “disaster” would thus lasts for about fifty years; thanks to the forestry science, it takesonly about ten years. The procedure named regeneration felling consists of several cuts aimed at achieving future young trees of genetically best quality, with maintaining the existing forest association. Several tree species are here considered.Their regeneration and the achievement of mixture ratio require great experience and expert skill. Sustainable management, the axiom established in 1991 in Rio de Janeiro is taken into consideration. The most complex plant formation in the continental part of the world, forest with its perfection can be a model for the survival oftechnocoenosis. In order to cause the least possible public irritation, before determining the area for final felling we shouldkeep to the FSC Certificate and invite the local authorities, schools, green-peace associations and hikers to inform them on the procedures. We should show them the forest areas that have been successfully regenerated. Inthis way we can prevent the protests of those who regard final felling as devastation and even destruction of forest. Even some mycologists that regard final regeneration cut as ecocide show such ignorance