Razvitak neverbalnoga koda

U članku se govori o povijesnom razvitku neverbalnoga koda koji se prati kroz neosviješ- tenu, poluosviještenu i osviještenu gestu. Zatim se govori o njezinu ulasku u verbalni kod koji je kronološki kasniji od neverbalnoga. Ulaskom u verbalni kod neosviještena gesta postaje zvukom (krikom), poluosviještena gesta glasom (eksklamacijom), a osviještena gesta prevodi se fonemima dotičnoga jezika i ulazi u verbalni kod kao uzvik, leksem, usporedba ili frazem. Ona uz izravno značenje dobiva i preneseno značenje te postaje simbolom koji se uči u dotičnoj kulturi kao i riječi

The linguistic picture of home in the Croatian, Polish and Russian language

U radu se govori o jezičnoj slici svijeta prikazanoj značenjskim i pragmatičnim poljima leksema dom u hrvatskom, poljskom i ruskom jeziku. Značenja leksema dom uspoređivana su prema hrvatskim, poljskim i ruskim rječnicima (općim i frazeološkim). Dok se u hrvatskome iz leksema dom izvodi i šire mjesto obitavanja, domovina, u poljskom i ruskom taj se pojam povezuje s nasljeđem i tradicijom (polj. ojczyzna) i krvnim srodstvom (rus. родина).The paper deals with the linguistic picture of the word home in the Croatian, Polish and Russian languages. The examples were contrasted by means of semantic and pragmatic analysis in Croatian, the Polish and Russian dictionaries. The Croatian word domovina (homeland) means “larger home place”, Polish homeland is called “fatherland” (ojczyzna) and the Russian linguistic picture of homeland means “the land of relatives” (rodina)

THE PRAGMATIC FUNCTION OFTOPONYMS IN CROATIAN AND POLISH

The article deals with toponyms in Croatian and Polish which in spoken language lose their primary function of designating space points and acquire a secondary, pragmatic function of emotive meaning: they become emo-sems. Toponyms denoting both foreign and home areas obtain a metaphorical meaning in phrasal units (e.g. Siberia/Syberia - a symbol of coldness; made in Hong-Kong - a thing of low quality; Pipidowka - a remote and backward place / Pušča Bistra - the same meaning in Croatian). As emo-sems toponyms have most different meanings, from swearings (ajd’ u Šandrovce) to euphemisms (spavati na Mirogoju - die; biti za Vrapče - be insane). In monolingual Polish and Croatian dictionaries the emo-sem toponyms described in the article are not represented in their metaphorical, pragmatic meaning. The data were gathered from native speakers of different ages. In Polish, there exists Dictionary of myths and cultural tradition by W. Kopalinskog, which is an additional source of motivation on the pragmatics of toponyms

Pragmatični svijet osjetilnosti: (poljsko-hrvatska komparativna studija)

Knjiga je nastala kao mozaik članaka sa sudjelovanja na raznim hrvatskim i poljskim konferencijama na kojima sam izlagala odabrane pragmalingvističke teme. Budući da osjetilni pragmemi tvore jednu zatvorenu cjelinu, odlučila sam se prikupiti svoje za ovu svrhu ponešto izmijenjene i dopunjene članke kako bi oni pomogli osvješćivanju jezičnoga izražavanja osjeta. Tomu problemu pristupila sam komparativno jer usporedbom poljskoga i hrvatskog jezičnog iskazivanja lakše se uočavaju sličnosti i razlike u nazivanju osjetilnih pragmatičnih jedinica (pragmema). Razlike su uvjetovane kulturološki i društveno, dok su sličnosti genetski utemeljene percepcijom i propriocepcijom. Percepciju nam omogućuju naša vanjska osjetila na tijelu, propriocepciju naš živčani sustav i autonomni unutarnji organi kojima ne možemo svjesno upravljati. Sličnost ne zahvaljujemo samo činjenici da su poljski i hrvatski srodni jezici, nego i tomu da postoji tzv. univerzalna ljudska misao koju čovjek stvara na raznim dijelovima Zemlje te ju dalje razvija spoznavanjem svijeta pomoću svojih osjetila i izražavanjem tih spoznaja jezikom (što potvrđuje sličnost pri usporedbi naših dvaju jezika s engleskim jezikom). Budući da su pragmemi i pragmafrazemi emotivno obojeni i česti u govoru i svakodnevnoj komunikaciji, oni su neophodni u učenju svakoga stranog jezika, pa tako i u učenju hrvatskoga i poljskoga jezika. Knjiga je podijeljena u 7 poglavlja i svako poglavlje počinje s teoretskim uvodom, s etimologijom naziva osjeta, a na kraju ove analize nalazi se zaključak i literatura o predmetu te kazalo i bilješka o autorici. Ova je knjiga namijenjena ponajprije studentima hrvatskoga i poljskoga jezika na dotičnim katedrama u raznim zemljama, kao i ostalim zainteresiranima za govorni jezik. (iz Predgovora / N. Pintarić) Suizdavač tiskanog izdanja je Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a knjiga je objavljena kao dio nakladničke cjeline Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis.Knjiga je nastala kao mozaik članaka sa sudjelovanja na raznim hrvatskim i poljskim konferencijama na kojima sam izlagala odabrane pragmalingvističke teme. Budući da osjetilni pragmemi tvore jednu zatvorenu cjelinu, odlučila sam se prikupiti svoje za ovu svrhu ponešto izmijenjene i dopunjene članke kako bi oni pomogli osvješćivanju jezičnoga izražavanja osjeta. Tomu problemu pristupila sam komparativno jer usporedbom poljskoga i hrvatskog jezičnog iskazivanja lakše se uočavaju sličnosti i razlike u nazivanju osjetilnih pragmatičnih jedinica (pragmema). Razlike su uvjetovane kulturološki i društveno, dok su sličnosti genetski utemeljene percepcijom i propriocepcijom. Percepciju nam omogućuju naša vanjska osjetila na tijelu, propriocepciju naš živčani sustav i autonomni unutarnji organi kojima ne možemo svjesno upravljati. Sličnost ne zahvaljujemo samo činjenici da su poljski i hrvatski srodni jezici, nego i tomu da postoji tzv. univerzalna ljudska misao koju čovjek stvara na raznim dijelovima Zemlje te ju dalje razvija spoznavanjem svijeta pomoću svojih osjetila i izražavanjem tih spoznaja jezikom (što potvrđuje sličnost pri usporedbi naših dvaju jezika s engleskim jezikom). Budući da su pragmemi i pragmafrazemi emotivno obojeni i česti u govoru i svakodnevnoj komunikaciji, oni su neophodni u učenju svakoga stranog jezika, pa tako i u učenju hrvatskoga i poljskoga jezika. Knjiga je podijeljena u 7 poglavlja i svako poglavlje počinje s teoretskim uvodom, s etimologijom naziva osjeta, a na kraju ove analize nalazi se zaključak i literatura o predmetu te kazalo i bilješka o autorici. Ova je knjiga namijenjena ponajprije studentima hrvatskoga i poljskoga jezika na dotičnim katedrama u raznim zemljama, kao i ostalim zainteresiranima za govorni jezik. (iz Predgovora / N. Pintarić) Suizdavač tiskanog izdanja je Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a knjiga je objavljena kao dio nakladničke cjeline Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis

Boguslaw Dunaj: Slownik wspolczesnego jezika polskiego

Prika

FONETSKE OSOBITOSTI ZOO-PUERITIVA

Autorica navodi osobitosti dječjeg jezika u fonetskoj i prozodijskoj strukturi hrvatskih pueritiva koji se mogu definirati kao sekundarni oblici dječjeg jezika temeljeni na intimnoj komunikaciji među ljudima i njihovim ljubimcima. Pueritivizirani fone mi pokazuju promjene u izgovoru (kvalitativne i kvantitativne) kao i u prozodiji, posebno u naglasku i boji glasa. Pragmatična funkcija pueritiva je isključivo emotivna, što znači da fonetska i prozodijska struktura pueritiva pokazuje samo njihovo emocionalno (tj.) pragmatično značenje, te da oni nemaju semantičnog značenja (odnosno da su to značenjski "prazne " riječi)

Pragmatic elements in dictionary entries (Polish verbs of speaking)

U članku se na primjerima glagola govorenja, zabilježenima u poljsko-hrvatskome rječniku (PHR), pokazuje na koji se način rabi pragmatični kvalifikator s obzirom na izražavanje različitih emocionalnih vrijednosti tih glagola i njihovih frazeologizama. Izdvajaju se tako izravni i preneseni leksemi glagola govorenja te izravni i preneseni frazeologizmi sa značenjem radnje govorenja.The article is based on the corpus consisting of lexemes and idioms which are formally or semantically related to verbs of speaking in the Croatian-Polish Dictionary by Milan Moguš and Neda Pintarić. Special attention is paid to lexemes denoting speaking only in the secondary, metaphorical meaning (e.g. kablować, kadzić). The author also analyzes the ways in which the verbs \u27mowić\u27 and \u27gadać\u27 have been presented in the dictionary, which includes a whole range of related idioms along with their main lexical meaning. Special emphasis is placed on a group of idioms which are not explicitly linked to verbs of speaking, but refer to this activity due to metaphorical meanings of other verbs