Hrvatska odlučivačka agenda: analiza akata objavljenih u Narodnim novinama od 1990.

This exploratory paper has the purpose of describing the Croatian decision agenda and its issues. Data analysis is based on the dataset of the research project POLIPTIH that contains all acts published in the official gazette Narodne novine since Croatian independence. More than 30 thousand units of analysis were coded by the international CAP codebook of policy content and by the rules of quantitative content analysis and then analyzed with descriptive statistics. The analysis compares the diversity of legislative and executive – presidential and governmental – decision agendas by the total number of agenda items and by the concentration of attention across policy sectors and issues. The results show that the presidential decision agenda is the least diverse, and the parliamentary decision agenda is more diverse than the presidential but still less diverse than the decision agenda of the cabinet government. Analysis also shows that core functions of government, defence, international affairs, economy, government operations and rule of law are the most present on all Croatian decision agendas, and social policies and human rights policies are heavily underrepresented.Ovaj rad ima istraživačku svrhu pripreme opisa dnevnoga reda političkog odlučivanja u Hrvatskoj te javnopolitičkih tema koje se na njemu nalaze. Usmjeren je na razinu odlučivačke agende koja, u usporedbi sa sveobuhvatnom, društvenom i institucionalnom agendom, sadržava najmanji broj tema, koje su najpreciznije formulirane i koje dobivaju najintenzivniju pozornost političkih elita i javnosti. U radu se pozornost posebice posvećuje raznovrsnosti odlučivačke agende. Raznovrsnost političkog dnevnog reda ili agende ovisi o distribuciji političke pozornosti po temama javnih politika. Raznovrsnost je viša kada se na dnevnom redu nalazi veći broj tema i kada je politička pozornost manje koncentrirana na pojedine teme. Analiza je utemeljena na bazi akata objavljenih u Narodnim novinama, proizvedenoj u sklopu istraživačkog projekta POLIPTIH. Više od 30.000 jedinica analize, naslovi svih akata Sabora, predsjednika, Vlade, ministarstava i Vladinih ureda od 1990. do 2015. kodirani su prema shemi kodiranja CAP, poznatom međunarodnom šifrarniku javnopolitičkog sadržaja, s 21 glavnom kategorijom i 214 potkategorija. Materijal je kodiran prema pravilima kvantitativne analize sadržaja te analiziran deskriptivnom statistikom. Komparativna analitička strategija okrenuta je usporedbi raznovrsnosti zakonodavne i egzekutivne odlučivačke agende, odvojeno od predsjednika i Vlade. Rezultati pokazuju da je odlučivačka agenda predsjednika najmanje raznovrsna, što je u skladu s predsjedničkim ovlastima. Parlamentarna odlučivačka agenda raznovrsnija je od predsjedničke, no ipak manje raznovrsna od odlučivačke agende Vlade. Takozvane temeljne funkcije vlasti – obrana, vanjski poslovi, ekonomske politike, ustrojstvo političkog sustava i vladavina prava – na hrvatskoj odlučivačkoj agendi su najzastupljenije, a socijalne politike i pitanja ljudskih prava značajno su podzastupljena među javnopolitičkim temama političkog odlučivanja u Hrvatskoj

Regulatory Reform as a Normative Concept: an Opportunity for the Development of Constitutive Policies

Regulatorna reforma, kao dio reforme javnoga sektora, odnosi se na promjenu načina uporabe regulacije kao policy-instrumenta. S obzirom na to da je započela s ciljem olakšavanja djelovanja poslovnom sektoru pojednostavljenjem regulatornog sustava da bi se postigla što veća konkurentnost na globalnom tržištu, i danas ima mnoge oponente koji kritiziraju njezinu neoliberalnu pozadinu. Ovim se radom želi pokazati kako je regulatorna reforma “nadrasla” svoju prvotnu svrhu stoga što se njezin doseg proširio i na neekonomske policy-sektore – na konstitutivne politike. Takav širi interpretacijski okvir ciljeva regulatorne reforme omogućuje pristup regulatornom procesu mnogo većem broju aktera, a posebice neekonomskim interesnim skupinama, te se koristi regulatorne reforme raspodjeljuju na šire slojeve zajednice. Posljedica otvaranja regulatornoga procesa jest mogućnost utjecaja i drugih sustava vrijednosti, konkurentnih neoliberalizmu, na regulatornu reformu. Rad posebice naglašava pristup javnoga upravljanja (governance) istraživanju regulatorne reforme kao onaj kojim se mogu prikazati i analizirati njezini navedeni pozitivni aspekti. Osnovna je teza članka da regulatorna reforma kao specifičan normativni koncept, ako je shvaćena kroz širi interpretacijski okvir, potiče razvoj konstitutivnih politika u smislu da ih postavlja na više mjesto ljestvice policy-prioriteta regulatorne države,te da upravo to treba biti dominantna logika njezina uvođenja.Regulatory reform, as part of public sector reform, concerns the change of the way of using regulation as a policy instrument. Since it started for the purpose of facilitating the operation of the business sector through simplifying the regulatory system in order to achieve increased competitiveness in the global market, it still has many opponents criticising its neoliberal background. This paper seeks to show how the regulatory reform programme has “transcended” its primary purpose because its reach has expanded even to noneconomic policy sectors – constitutive policies. Such broader interpretational framework of the objectives of regulatory reform allows access to the regulatory process for a much greater number of actors, particularly for noneconomic interest groups, and the benefits of the regulatory reform programme have spread among the broader ranks of the community. The implication of opening the regulatory process is an opportunity for other value systems, competing with neoliberalism, to affect regulatory reform. The paper especially emphasizes the governance approach to the research on regulatory reform, as the one which can outline and analyse its above-mentioned positive aspects. The essential thesis of the paper is that regulatory reform, as a specific normative concept, if understood within a broader interpretational framework, stimulates the development of constitutive policies in the sense that it places them higher on the policy priority scale of a regulatory state, and that this is exactly what should be the dominant logic of its introduction

POLICY NETWORKS AND PUBLIC POLICY RESEARCH – ADVANTAGES AND DISADVANTAGES

Pristup analizi javnih politika sa stajališta mreža sastoji se od identificiranja policy aktera (državnih i nedržavnih) te tipa njihovih odnosa u svrhu deskripcije i analize policy procesa. Osnovna pretpostavka pristupa jest da u suvremenom kreiranju javnih politika, koje se odvija u kontekstu sve nejasnije granice između privatnoga i javnoga, državni akteri u sve većoj mjeri dijele odgovornost za kreiranje javnih politika s nedržavnima. Pristup trpi značajne kritike, od kojih je najvažnija tâ da ne postavlja zavisne i nezavisne varijable jasno i precizno, te da nema implicitnu kauzalnu logiku koja bi mogla biti falsificirana. Unatoč opravdanosti kritika, pristup sa stajališta mreža ne treba odbaciti, iako ga se ne može shvaćati kao teoriju (prema razinama teorijskog diskursa E. i V. Ostrom). Pritom treba naglasiti da se navedene kritike uglavnom odnose na ‘školu posredovanja interesa’ koja policy mreže shvaća kao generički model odnosa države i društva, dok je ‘škola javnoga upravljanja’ plodonosnija za razvoj ideje policy mreža. Unutar ‘škole javnoga upravljanja’ policy mreže se može shvaćati kao konceptualni okvir i/ili model. S jedne strane, pristup sa stajališta mreža najsličniji je faznom modelu policy procesa, jer čine srodne konceptualne okvire istraživanja javnih politika. Suvremeno kreiranje javnih politika zahtijeva da se fazni model nadopuni perspektivom policy mreža, pri čemu u takvom shvaćanju mrežni pristup predstavlja analitičko oruđe za strukturiranje empirijskoga istraživanja i sistematizaciju i obradu podataka. S druge strane, policy mreže predstavljaju specifičan oblik javnoga upravljanja (governance), što postaje dominantnim shvaćanjem mreža u recentnoj literaturi. U toj perspektivi, ideja o policy mrežama ima znatnije teorijske ambicije, no ipak predstavlja razinu modela, a ne teorije.The use of policy networks in the research of public policies includes identifying policy actors (both state and non-state actors) and determining the type of their relations, with the purpose of description and analysis of the policy process. The basic assumption of the approach is that contemporary policy-making is characterised by sharing of responsibilities for policy-making among state and the non-state actors. The approach is faced with a critical charge that it doesn’t make a clear distinction between dependent and independent variables, and that it does not contain an implicit causal logic that could be falsified. Even though this criticism is partly justified, the policy networks approach should not be dismissed, albeit it should not be understood as a theory (in the sense of E. and V. Ostrom’s level of theoretical discourse). Furthermore, the criticism mostly affects the ‘interest intermediation school’, which understands policy networks as generic term for different forms of state-society relations. Thus, the ‘governance school’ is much more fruitful for the development of policy networks idea. The ‘Governance school’ of policy networks approach can be understood as a framework and/or a model. Firstly, the policy networks approach has most similarities with the cycle model of policy process and the two approaches are closely related frameworks of public policy research. The characteristics of contemporary policy-making calls for adding policy networks to the cycle model and, in this perspective, the policy networks approach becomes an analytical tool-box for organizing empirical material. Secondly, policy networks are conceived as a specific form of governance, which becomes dominant in the recent literature. Within this perspective, ideas about policy networks have bigger theoretical ambitions, but are still developed at a level of a model, and not theory

Geographical location of airports and airfields

The thesis describes the procedure of airports and airfields geographical location. The first part of the thesis includes a detailed description of airports and airfields with the necessary infrastructures, together with recommendations and standards of International Civil Aviation Organization (ICAO) which need to be observed when projecting new airports. Also Slovenian airport and airfields network is presented, for the existing airports have to be included when determining the location of airport and airfield infrastructure in certain area. Furthermore, the thesis shows the procedures of spatial planning in accordance with valid legislation. The content of national, municipal and detailed municipal spatial plan together with the procedure of acquiring construction permit is presented. The second part of the thesis is based on two concrete examples, i.e. the example of Novo mesto airport and Novi Lazi airfield. On the basis of these two examples the essential characteristics of spatial planning of such infrastructures and main differences of determining the location airports and airfields in the area are presented. II

Hrvatska odlučivačka agenda: analiza akata objavljenih u Narodnim novinama od 1990.

This exploratory paper has the purpose of describing the Croatian decision agenda and its issues. Data analysis is based on the dataset of the research project POLIPTIH that contains all acts published in the official gazette Narodne novine since Croatian independence. More than 30 thousand units of analysis were coded by the international CAP codebook of policy content and by the rules of quantitative content analysis and then analyzed with descriptive statistics. The analysis compares the diversity of legislative and executive – presidential and governmental – decision agendas by the total number of agenda items and by the concentration of attention across policy sectors and issues. The results show that the presidential decision agenda is the least diverse, and the parliamentary decision agenda is more diverse than the presidential but still less diverse than the decision agenda of the cabinet government. Analysis also shows that core functions of government, defence, international affairs, economy, government operations and rule of law are the most present on all Croatian decision agendas, and social policies and human rights policies are heavily underrepresented.Ovaj rad ima istraživačku svrhu pripreme opisa dnevnoga reda političkog odlučivanja u Hrvatskoj te javnopolitičkih tema koje se na njemu nalaze. Usmjeren je na razinu odlučivačke agende koja, u usporedbi sa sveobuhvatnom, društvenom i institucionalnom agendom, sadržava najmanji broj tema, koje su najpreciznije formulirane i koje dobivaju najintenzivniju pozornost političkih elita i javnosti. U radu se pozornost posebice posvećuje raznovrsnosti odlučivačke agende. Raznovrsnost političkog dnevnog reda ili agende ovisi o distribuciji političke pozornosti po temama javnih politika. Raznovrsnost je viša kada se na dnevnom redu nalazi veći broj tema i kada je politička pozornost manje koncentrirana na pojedine teme. Analiza je utemeljena na bazi akata objavljenih u Narodnim novinama, proizvedenoj u sklopu istraživačkog projekta POLIPTIH. Više od 30.000 jedinica analize, naslovi svih akata Sabora, predsjednika, Vlade, ministarstava i Vladinih ureda od 1990. do 2015. kodirani su prema shemi kodiranja CAP, poznatom međunarodnom šifrarniku javnopolitičkog sadržaja, s 21 glavnom kategorijom i 214 potkategorija. Materijal je kodiran prema pravilima kvantitativne analize sadržaja te analiziran deskriptivnom statistikom. Komparativna analitička strategija okrenuta je usporedbi raznovrsnosti zakonodavne i egzekutivne odlučivačke agende, odvojeno od predsjednika i Vlade. Rezultati pokazuju da je odlučivačka agenda predsjednika najmanje raznovrsna, što je u skladu s predsjedničkim ovlastima. Parlamentarna odlučivačka agenda raznovrsnija je od predsjedničke, no ipak manje raznovrsna od odlučivačke agende Vlade. Takozvane temeljne funkcije vlasti – obrana, vanjski poslovi, ekonomske politike, ustrojstvo političkog sustava i vladavina prava – na hrvatskoj odlučivačkoj agendi su najzastupljenije, a socijalne politike i pitanja ljudskih prava značajno su podzastupljena među javnopolitičkim temama političkog odlučivanja u Hrvatskoj

The role of transgltaminase in celiac disease

Celijakija je autoimuni poremećaj netolerancije glutena koji se javlja kod ljudi s nasljednom predispozicijom. Gluten je protein koji se nalazi u žitaricama kao što su pšenica, ječam, raž i zob. Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a jedini način liječenja je doživotna prehrana bez glutena. Peptidi glutena se sastoje od glijadina i glutenina te sadrže oko 30-40% glutaminskih ostataka što ih čini dobrim supstratom za tkivnu transglutaminazu (tTG). tTG je enzim ovisan o kalciju koji se prvenstveno nalazi u crijevima gdje katalizira posttranslacijsku modifikaciju proteina stvaranjem izopeptidnih veza. Gluten koji je unesen u probavni sustav teško se razgrađuje crijevnim enzimima pa takve neprobavljene frakcije glutena podliježu reakcijama deamidacije ili umreženog povezivanja koje katalizira tTG. Modificirani glijadin potom potiče upalne reakcije koje dovode do aktivacije urođenog i stečenog imunosnog odgovora. tTG predstavlja ciljni autoantigen u imunosnoj reakciji čime nastaju specifična protutijela.Celiac disease is autoimmune disorder characterized by gluten intolerance and occurring in genetically predisposed people. Gluten is a protein found in cereals such as wheat, barley, rye and oats. Celiac disease can develop at any age and the only way of treatment is a life-long nutrition without gluten. Gluten is composed of gliadin and glutenin and it contains about 30-40% of glutamine residues making it a good substrate for tissue transglutaminase (tTG). tTG is calcium dependent enzyme which catalyses posttranslational modification of proteins by forming isopeptide bonds. Gluten, introduced in digestive system, is partially resistant to degradation by gastrointestinal enzymes and such undigestive fractions of gluten are susceptible for the reaction of deamidation or cross-linking, catalysed by tTG. Modified gliadin induces inflammatory reactions leading to activation of the innate and adaptive immune response. tTG represents the target autoantigen in the immune response, resulting in specific antibodies