Insulin and diabetes

U ovom radu izložen je kratki pregled metabolizma hormona inzulina i najraširenijeg i najpoznatijeg poremećaja tog metabolizma, dijabetesa. Inzulin proizvode β-stanice Langerhansovih otočića gušterače, te se iz ovih stanica izlučuje kao odgovor na povišenu razinu glukoze u krvi. On smanjuje koncentraciju glukoze u krvi aktiviranjem biosintetskih i inhibiranjem kataboličkih procesa. Inzulin može djelovati samo na one stanice koje posjeduju specifični inzulinski receptor protein na plazmatskoj membrani. Vezanje inzulina na takav receptor povećava brzinu transporta glukoze kroz membranu u stanice. Postoje dva glavna oblika dijabetesa sa različitim uzrocima. Dijabetes melitus tip I, nazvan i inzulin-ovisni dijabetes, je autoimuni poremećaj, u kojem vlastiti imunološki sustav napada stanice gušterače. Ovaj se poremećaj obično javlja prilično naglo tijekom djetinjstva, uništavajući sposobnost organizma da proizvodi inzulin. Terapija se sastoji od inzulinskih injekcija, koje se obično uzimaju nekoliko puta na dan. Dijabetes melitus tip II je okarakteriziran umanjenim odgovorom ciljnih stanica zbog promjene u inzulinskim receptorima. Kod ljudi se obično pojavljuje nakon tridesete godine, te njegova vjerojatnost raste sa starošću osobe, a genetičko nasljeđe i pretilost oboje imaju vrlo važnu ulogu u njegovom razvoju. Preko 90% dijabetičara pati od dijabetesa tipa II i mnogi od njih mogu kontrolirati svoju razinu krvne glukoze isključivo vježbanjem i prehranom, ali dostupni su i lijekovi koji im pomažu u tome.In this work, a short review of hormone insulin metabolism, and its most widespread and most famous disorder diabetes, has been presented. β-cells in Langerhans islets of the pancreas produce insulin, and excrete it as response to an increased level of blood glucose. Its function is to decrease the blood glucose level by activating biosynthetic and inhibiting catabolic processes. Insulin can act only on cells with a specific insulin receptor protein on their plasma membrane. Binding of insulin to specific receptors increases the rate of glucose transport through the membrane into the cells. There are two main forms of diabetes with different causes. Type I diabetes mellitus, also known as insulin-dependent diabetes, is an autoimmune disorder, in which the immune system mounts an attack on the cells of the pancreas. This disorder usually occurs suddenly during childhood, destroying the organism’s ability to produce insulin. Treatment consists of insulin injections, which are usually taken several times per day. More than 90% of diabetics are type II which is characterized by reduced responsiveness in target cells due to a change in insulin receptors. It usually occurs after the age 30, becoming more likely with increasing age, and both heredity and obesity are major factors in its development. Therefore many control their blood glucose solely by exercise and proper diet, although helpful drugs are also available

Variability of major histocompatibility complex DQA and DQB class II genes in the striped dolphin (Stenella coeruleoalba) and Risso's dolphin (Grampus griseus)

Glavni sustav tkivne podudarnosti (MHC) ima središnju imunoregulacijsku ulogu. Raznolikost MHC-a je bitna za preživljavanje vrste jer omogućava prepoznavanje širokog spektra patogena. Ta raznolikost je nastala pod utjecajem selekcije, pa MHC geni služe kao biljezi za proučavanje adaptivne evolucije populacija i vrsta. Plavobijeli dupin (Stenella coeruleoalba) i glavati dupin (Grampus griseus) pripadaju porodici Delphinidae, podred Odontoceti, red Cetacea. Obje vrste nastanjuju topla i umjereno topla mora i to uglavnom pučinske dijelove. Cilj istraživanja bio je odrediti razinu raznolikosti gena DQA i DQB skupine II MHC sustava plavobijelog i glavatog dupina. U uzorcima tkiva 24 jedinke plavobijelog i osam jedinki glavatog dupina iz Sredozemnog mora pronađen je ukupno 21 alel na DQA lokusu i 21 alel na DQB lokusu, od kojih su samo tri DQA alela poznata iz prethodnih istraživanja. Broj jedinstvenih alela, kao i evolucijske udaljenosti ukazuju na visok stupanj raznolikosti u obje vrste, dok omjer stopa nesinonimnih i sinonimnih supstitucija potvrđuje pretpostavku da je raznolikost na istraživanim lokusima održavana pozitivnom selekcijom.Major histocompatibility system (MHC) has a central role in the regulation of immune response. MHC diversity is essential for the survival of the species because it allows for the recognition of a wide spectrum of pathogens. That diversity evolved under selective pressure, so MHC genes can be used as markers for the study of adaptive evolution in populations or species. Striped dolphin (Stenella coeruleoalba) and Risso’s dolphin (Grampus griseus) are a part of the family Delphinidae, suborder Odontoceti, order Cetacea. Both species inhabit pelagic warm and temperate waters. The goal of this study was to determine the variability of MHC class II DQA and DQB genes in the striped dolphin and Risso’s dolphin. In tissue samples from 21 striped and eight Risso’s dolphins a total of 21 DQA and 21 DQB alleles were found, of which only three DQA alleles were known from previous studies. The number of unique alleles, as well as the calculated evolutionary distances show a high level of diversity in both species, while the rates of non-synonymous and synonymous substitutions indicate the maintenance of the diversity on both loci by positive selection

Insulin and diabetes

U ovom radu izložen je kratki pregled metabolizma hormona inzulina i najraširenijeg i najpoznatijeg poremećaja tog metabolizma, dijabetesa. Inzulin proizvode β-stanice Langerhansovih otočića gušterače, te se iz ovih stanica izlučuje kao odgovor na povišenu razinu glukoze u krvi. On smanjuje koncentraciju glukoze u krvi aktiviranjem biosintetskih i inhibiranjem kataboličkih procesa. Inzulin može djelovati samo na one stanice koje posjeduju specifični inzulinski receptor protein na plazmatskoj membrani. Vezanje inzulina na takav receptor povećava brzinu transporta glukoze kroz membranu u stanice. Postoje dva glavna oblika dijabetesa sa različitim uzrocima. Dijabetes melitus tip I, nazvan i inzulin-ovisni dijabetes, je autoimuni poremećaj, u kojem vlastiti imunološki sustav napada stanice gušterače. Ovaj se poremećaj obično javlja prilično naglo tijekom djetinjstva, uništavajući sposobnost organizma da proizvodi inzulin. Terapija se sastoji od inzulinskih injekcija, koje se obično uzimaju nekoliko puta na dan. Dijabetes melitus tip II je okarakteriziran umanjenim odgovorom ciljnih stanica zbog promjene u inzulinskim receptorima. Kod ljudi se obično pojavljuje nakon tridesete godine, te njegova vjerojatnost raste sa starošću osobe, a genetičko nasljeđe i pretilost oboje imaju vrlo važnu ulogu u njegovom razvoju. Preko 90% dijabetičara pati od dijabetesa tipa II i mnogi od njih mogu kontrolirati svoju razinu krvne glukoze isključivo vježbanjem i prehranom, ali dostupni su i lijekovi koji im pomažu u tome.In this work, a short review of hormone insulin metabolism, and its most widespread and most famous disorder diabetes, has been presented. β-cells in Langerhans islets of the pancreas produce insulin, and excrete it as response to an increased level of blood glucose. Its function is to decrease the blood glucose level by activating biosynthetic and inhibiting catabolic processes. Insulin can act only on cells with a specific insulin receptor protein on their plasma membrane. Binding of insulin to specific receptors increases the rate of glucose transport through the membrane into the cells. There are two main forms of diabetes with different causes. Type I diabetes mellitus, also known as insulin-dependent diabetes, is an autoimmune disorder, in which the immune system mounts an attack on the cells of the pancreas. This disorder usually occurs suddenly during childhood, destroying the organism’s ability to produce insulin. Treatment consists of insulin injections, which are usually taken several times per day. More than 90% of diabetics are type II which is characterized by reduced responsiveness in target cells due to a change in insulin receptors. It usually occurs after the age 30, becoming more likely with increasing age, and both heredity and obesity are major factors in its development. Therefore many control their blood glucose solely by exercise and proper diet, although helpful drugs are also available

Karakterizacija čeličnog bloka iz rimskog doba

Završni rad sastoji se od dva dijela: teoretskog i eksperimentalnog. U teoretskom dijelu prikazana je kratka povijest razvoja ljevarstva. Najprije je opisan razvoj ljevarstva na području drevnih civilizacija, te razvoj i širenje te tehnologije. Zatim je prikazana povijest lijevanja poslije Krista, točnije od 13. stoljeća pa do današnjeg doba, s istaknutim najvažnijim godinama. U drugom dijelu teoretskog dijela opisana je Siscija – rimski grad na području današnjeg Siska. Opisan je rad kovnice koja je postojala na tom području i kratak opis dijelova koji su ondje pronađeni. U eksperimentalnom dijelu ovoga rada provedena su metalografska ispitivanja, ispitivanja mikrotvrdoće i određen je kemijski sastav čavla i kutnog L profila iz današnjeg doba. Dobiveni rezultati uspoređeni su sa rezultatima provedenim na ljubljanskom sveučilištu na čeličnom čavlu s područja Siscije u rimskog doba

Insulin and diabetes

U ovom radu izložen je kratki pregled metabolizma hormona inzulina i najraširenijeg i najpoznatijeg poremećaja tog metabolizma, dijabetesa. Inzulin proizvode β-stanice Langerhansovih otočića gušterače, te se iz ovih stanica izlučuje kao odgovor na povišenu razinu glukoze u krvi. On smanjuje koncentraciju glukoze u krvi aktiviranjem biosintetskih i inhibiranjem kataboličkih procesa. Inzulin može djelovati samo na one stanice koje posjeduju specifični inzulinski receptor protein na plazmatskoj membrani. Vezanje inzulina na takav receptor povećava brzinu transporta glukoze kroz membranu u stanice. Postoje dva glavna oblika dijabetesa sa različitim uzrocima. Dijabetes melitus tip I, nazvan i inzulin-ovisni dijabetes, je autoimuni poremećaj, u kojem vlastiti imunološki sustav napada stanice gušterače. Ovaj se poremećaj obično javlja prilično naglo tijekom djetinjstva, uništavajući sposobnost organizma da proizvodi inzulin. Terapija se sastoji od inzulinskih injekcija, koje se obično uzimaju nekoliko puta na dan. Dijabetes melitus tip II je okarakteriziran umanjenim odgovorom ciljnih stanica zbog promjene u inzulinskim receptorima. Kod ljudi se obično pojavljuje nakon tridesete godine, te njegova vjerojatnost raste sa starošću osobe, a genetičko nasljeđe i pretilost oboje imaju vrlo važnu ulogu u njegovom razvoju. Preko 90% dijabetičara pati od dijabetesa tipa II i mnogi od njih mogu kontrolirati svoju razinu krvne glukoze isključivo vježbanjem i prehranom, ali dostupni su i lijekovi koji im pomažu u tome.In this work, a short review of hormone insulin metabolism, and its most widespread and most famous disorder diabetes, has been presented. β-cells in Langerhans islets of the pancreas produce insulin, and excrete it as response to an increased level of blood glucose. Its function is to decrease the blood glucose level by activating biosynthetic and inhibiting catabolic processes. Insulin can act only on cells with a specific insulin receptor protein on their plasma membrane. Binding of insulin to specific receptors increases the rate of glucose transport through the membrane into the cells. There are two main forms of diabetes with different causes. Type I diabetes mellitus, also known as insulin-dependent diabetes, is an autoimmune disorder, in which the immune system mounts an attack on the cells of the pancreas. This disorder usually occurs suddenly during childhood, destroying the organism’s ability to produce insulin. Treatment consists of insulin injections, which are usually taken several times per day. More than 90% of diabetics are type II which is characterized by reduced responsiveness in target cells due to a change in insulin receptors. It usually occurs after the age 30, becoming more likely with increasing age, and both heredity and obesity are major factors in its development. Therefore many control their blood glucose solely by exercise and proper diet, although helpful drugs are also available

Utjecaj stanja površine na korozijsku otpornost nehrđajućih čelika

Završni rad sastoji se od teoretskog i eksperimentalnog dijela. U teoretskom djelu obrađujemo korozijski postojane materijala – nehrđajuće čelike. Opisane su vrste nehrđajućih čelika, svojstva i njihova primjena u industriji. Objašnjena je korozijska postojanost nehrđajućih čelika. \Navedeni su najčešći oblici lokalne korozije te njihovi uzroci nastajanja. Istaknuta je važnost naknadne obrade površine nakon zavarivanja. U eksperimentalnom dijelu provedena su laboratorijska ispitivanja austenitnog nehrđajućeg čelika u cilju izučavanja utjecaja stanja površine na pojavu rupičaste korozije

Razvoj plastične ambalaže za pakiranje farmaceutskog proizvoda

Cilj ovog rada je predstaviti ambalažu koja se upotrebljava u farmaceutskoj industriji. Farmaceutska industrija jedna je od najbrže rastućih industrija. S razvojem farmaceutske industrije razvija se i polimerna farmaceutska ambalaža. Dinamički rast ovog područja rezultira pojavom novih, kvalitetnijih materijala i postupaka proizvodnje koji su spomenuti u radu. Veći dio rada odnosi se na predstavljanje najvažnijih farmaceutskih plastičnih materijala i postupaka proizvodnje. Također su prikazani najvažniji zahtjevi koje farmaceutska ambalaža mora ispuniti, te su opisani postupci sterilizacije. Dan je pregled inovacija s područja farmaceutske ambalaže, a predstavljena je i bočica za kapi za oči u nekoliko varijanata

Sličnosti i razlike vibrioze kod lubina uzrokovane bakterijama Vibrio anguillarum i Vibrio harveyi

Vibrioses caused by different members of the genus Vibrio are common diseases in aquaculture characterised by systemic infections, high mortalities, and economic losses of fish and shellfish. Farming of European sea bass (Dicentrarchus labrax) and gilthead seabream (Sparus aurata) has rapidly grown over the last decade in Croatia but its economic efficacy is significantly jeopardized by losses due to Vibrio anguillarum and Vibrio harveyi infection. Therefore, we studied and compared the most prominent similarities and differences in the environmental conditions, clinical signs and conventional and molecular diagnostic methods of vibriosis caused by both bacterial pathogens. Outbreaks in sea bass and sea bream caused by V. anguillarum mostly occur during the spring and autumn, following a fast increase or decrease in the sea temperature, whereas infections with V. harveyi occur during the summer months at a temperature above 20oC. They have a similar clinical appearance in the acute form but in subacute forms they differ. V. anguillarum infection is characterized by massive haemorrhages in the abdominal wall, while during infection with V. harveyi keratitis, corneal opacity and uncoordinated swimming behaviour are noticed. Necropsy disclosed haemorrhages in the liver, intestine and stomach during infection with V. anguillarum, and sero-catarrhal enteritis with distension of the intestine and ascites in the case of V. harveyi. Although molecular tools enable correct identification, in this study we defined the main differences capable of distinguishing V. anguillarum from V. harveyi based on traditional bacteriological identification such as sensitivity to O/129 (10 μg) and novobiocin, and the enzymatic activity of β-galactosidase, arginine dihydrolase and amygdalin fermentation.Vibrioze uzrokovane bakterijama roda Vibrio su česte bolesti u akvakulturi, a karakteriziraju ih sustavne infekcije, visoka smrtnost i ekonomski gubici riba i školjkaša. Uzgoj lubina (Dicentrarchus labrax) i komarče (Sparus aurata) u Hrvatskoj je u posljednjem desetljeću naglo porastao, a ekonomska učinkovitost značajno je ugrožena gubicima zbog infekcije bakterijama Vibrio anguillarum i Vibrio harveyi. Stoga smo proučavali i usporedili okolišne uvjete, kliničke znakove te konvencionalne i molekularne dijagnostičke metode vibrioze uzrokovane s oba bakterijska patogena. Vibrioze uzrokovane bakterijom V. anguillarum kod lubina i komarče uglavnom se javljaju tijekom proljeća i jeseni, nakon brzog porasta ili sniženja temperature mora, dok se infekcije V. harveyi javljaju tijekom ljetnih mjeseci na temperaturama mora iznad 20 °C. Imaju sličnu kliničku sliku u akutnom obliku, ali se u subakutnom obliku razlikuju. Infekciju V. anguillarum karakteriziraju masivna krvarenja po trbušnoj stijenci, dok se kod infekcije V. harveyi uočava keratitis, zamućenje rožnice i nekoordinirano plivanje. Tijekom infekcije bakterijom V. anguillarum, razudbom su vidljiva krvarenja na jetri, crijevima i želucu. U slučaju infekcije s V. harveyi, vidljivi su sero-kataralni enteritis s distenzijom crijeva i ascitesom. Iako molekularna dijagnostika omogućava ispravnu identifikaciju, u ovom istraživanju smo definirali glavne čimbenike koje mogu razlikovati V. anguillarum od V. harveyi na temelju tradicionalne bakteriološke identifikacije kao što su osjetljivost na O/129 (10 μg) i novobiocin, te enzimska aktivnost β -galaktozidaze, arginin dihidrolaze i fermentacija amigdalina

Occupational Therapy Students’ Perceived Preparedness to Work with Transgender Clients

In order to be a successful practitioner, an occupational therapist must have proper knowledge for treating diverse populations, including clients who are transgender. However, many occupational therapy (OT) programs do not teach content that is specific to the transgender population. This study utilized a complementary mixed-methods design to determine how prepared occupational therapy students perceived themselves to be for working with transgender clients. Entry-level masters and doctoral level occupational therapy students from accredited OT programs across the United States that had completed at least their first Level II fieldwork were recruited to participate. Eighty-five occupational therapy students completed the quantitative survey, and a subsequent six students participated in the phone interview for the qualitative portion of the study. Nearly all of the participants reported that their educators prepared them “not at all” or “some” to work with clients who are transgender. The majority of the participants reported having had contact with members of the transgender community. However, only about a third of participants reported having any transgender content in their courses. The themes that emerged from the qualitative data were limited knowledge about the topic, patient as the educator, self-directed training, and awareness of barriers the transgender community faces. These findings suggest that academic accreditation standards need to be updated to include marginalized populations, including transgender content, to decrease barriers and improve overall care provided to clients