Ovarian Torsion in Adolescent with Chronic Immune Thrombocytopenia

Ovarian torsions in adolescence are rarity, particularly bilateral, with mostly unknown etiology. Enlargement of the ovary contributes to torsion. Young girl presenting with abdominal pains, nausea and vomiting was for two days suspected and observed as gastroenteritis. By exclusion of gastroenteritis she was admitted for gynecological work-up. Ultrasound showed significantly enlarged right ovary, with tumor-like appearance. At the laparotomy, gynecologist found torsioned, necrotic ovary and ovariectomy was performed. Histology showed massive stromal bleeding (haemorrhage). Asymptomatic enlargement of remaining ovary occurred nine months after the ovariectomy. This enlargement was accompanied with platelets’ fall and the possibility of repeated torsion impended. Thrombocytopenia was suspected from the first moment, but diagnosed after the surgery. Thrombocytopenia in adolescence requires additional attention as possible cause of intra-ovarian bleeding with consecutive enlargement and may lead to torsion. Oral contraceptives regulate dysfunctional bleeding, decrease ovarian volume and by so, may minimize risk of torsion. This strategy proved effective in the case we present

TRUDNOĆA – NEISKORIŠTENE PRILIKE ZA PREVENCIJU I INTERVENCIJU U PATRONAŽNOJ SLUŽBI

Attachment is a term used to describe a deep and lasting emotional relationship with another individual. It primarily designates emotion between a mother and her baby, but it is also inherent to life-long human behavior. It is characterized by a tendency to seek and maintain closeness with caring people in stressful situations. The feeling of safety that is generated through the mother-child relationship is the foundation for basic trust or distrust in relationships, and also affects children’s expectations concerning how the environment will respond to their needs. Development of attachment is to a large extent determined by the mother’s responsiveness to the child’s needs, compatibility of the mother and her child, the child’s temperament, the mother’s recollections of her childhood, and the supporting community. Good functioning of families is of great importance to all family members, especially pregnant women. The health care system supports pregnant women through the visiting nurse service that is in charge of preventive measures. Of all health professionals, the community health nurse is the only one who, visiting the home and family environment of a pregnant woman, has complete insight into the possible occurrence of risk factors for the development of maternal and child disorders. With this intervention, we can act preventively in order to preserve physical, mental and social well-being. The aim of this study was to determine discrepancy in the number of anticipated and performed preventive nursing visits to pregnant women in Croatia. The situation was analyzed at county (regional) and national level. The authors used the information on the health care of pregnant women, puerperal women and infants up to 12 months of age published in the Croatian Health Statistics Yearbooks and in reports on the natural change in the population by the Croatian Bureau of Statistics between 1995 and 2018. Study results showed the rate of nursing visits to pregnant women and to infants up to 12 months of age, as well as the difference in the number of nursing visits in the Republic of Croatia over a period of 23 years. During the observed period, there was a signifi cant drop in the total number of childbirths, as well as in the number of nursing visits to pregnant women, and the trend has continued. During the observed period, a mean of 42.1% of women went through their pregnancy without a single nursing visit, which means that an opportunity to provide such a vulnerable group with an important segment of social and professional support was lost. The potential opened by drop in the number of pregnant women to increase the scope of nursing visits to at least once per pregnancy, after the 16th week of pregnancy, remained unused. The number of visits to newborns and women in the puerperal period was on the rise, while visits to infants were oscillating with a slight downward trend. In conclusion, the opportunity created by drop in the number of pregnancies was not utilized to improve the scope of community nurse visits to at least once in pregnancy after week 16. Community health nursing for pregnant women failed to reach the desired health care standard.Privrženošću opisujemo duboku i trajnu emocionalnu vezu s drugom osobom. Privrženošću se primarno opisuje emocionalna veza između dojenčeta i majke, iako je privrženost svojstvena cjeloživotnom ljudskom ponašanju. Obilježava ju tendencija traženja i održavanja bliskosti privrženim ljudima za vrijeme stresnih situacija. Osjećaj sigurnosti nastao iz odnosa majke i djeteta stvara osnovno povjerenje ili nepovjerenje u odnosima te određuje vjerovanje djeteta o tome kako će okolina reagirati na njegove potrebe. U razvoju privrženosti važnu ulogu ima osjetljivost majke za potrebe djeteta, usklađenost majke i djeteta, temperament djeteta, majčina sjećanja iz njezina djetinjstva kao i podržavajuća okolina. Zdravo obiteljsko funkcioniranje vrlo je važno svim članovima obitelji, osobito trudnicama. Zdravstveni sustav trudnicama pruža potporu kroz sustav preventivnih posjeta patronažne službe. Od svih zdravstvenih djelatnika patronažna sestra je jedina koja ulaskom u dom i obiteljsku sredinu trudnice ima cjelokupan uvid u moguću pojavu rizičnih čimbenika za razvoj poremećaja povezanosti majke i djeteta. Ovom intervencijom možemo preventivno djelovati u cilju očuvanja fi zičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Cilj je bio utvrditi razlike u broju predviđenih i ostvarenih preventivnih posjeta patronažne sestre trudnicama u Hrvatskoj. Analiza je napravljena po županijama Republike Hrvatske i na razini cijele Hrvatske. Korišteni su podatci o zdravstvenoj zaštiti trudnica, babinjača i djece do godinu dana života objavljeni u hrvatskim zdravstveno-statističkim ljetopisima i izvješću o prirodnom kretanju stanovništva Državnog zavoda za statistiku u razdoblju od 1995. do 2018. godine. Prikazan je broj posjeta patronažne sestre trudnicama i djeci do godine dana života te razlika broja posjeta u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 23 godine. Očevidan je značajan pad broja živorođenih, ali isto tako i pad broja posjeta trudnicama, a tendencija pada se nastavlja. U promatranom razdoblju prosječan broj trudnica (nakon 16. tjedna trudnoće) bez ijednog patronažnog posjeta je 42,5 %, a posljednjih godina taj postotak raste. Tako se propušta prilika da se toj osjetljivoj skupini pruži makar taj segment socijalne i stručne potpore i pomoći. Nije iskorišten prostor nastao smanjenjem broja trudnica za povećanje obuhvata posjetom patronažne sestre makar jednom u trudnoći. Broj posjeta babinjačama i novorođenčadi raste, dok broj posjeta trudnicama pada, pa je 2018. godine bez ijednog patronažnog posjeta bilo 62,1 % trudnica u Hrvatskoj. Zaključuje se kako nije iskorišten prostor nastao smanjenjem broja trudnica za povećanje obuhvata posjetom patronažne sestre makar jednom u trudnoći, a nakon 16. tjedna trudnoće. Patronažna zaštita trudnica nije dostigla predviđeni standard zdravstvene zaštite

TRUDNOĆA – NEISKORIŠTENE PRILIKE ZA PREVENCIJU I INTERVENCIJU U PATRONAŽNOJ SLUŽBI

Attachment is a term used to describe a deep and lasting emotional relationship with another individual. It primarily designates emotion between a mother and her baby, but it is also inherent to life-long human behavior. It is characterized by a tendency to seek and maintain closeness with caring people in stressful situations. The feeling of safety that is generated through the mother-child relationship is the foundation for basic trust or distrust in relationships, and also affects children’s expectations concerning how the environment will respond to their needs. Development of attachment is to a large extent determined by the mother’s responsiveness to the child’s needs, compatibility of the mother and her child, the child’s temperament, the mother’s recollections of her childhood, and the supporting community. Good functioning of families is of great importance to all family members, especially pregnant women. The health care system supports pregnant women through the visiting nurse service that is in charge of preventive measures. Of all health professionals, the community health nurse is the only one who, visiting the home and family environment of a pregnant woman, has complete insight into the possible occurrence of risk factors for the development of maternal and child disorders. With this intervention, we can act preventively in order to preserve physical, mental and social well-being. The aim of this study was to determine discrepancy in the number of anticipated and performed preventive nursing visits to pregnant women in Croatia. The situation was analyzed at county (regional) and national level. The authors used the information on the health care of pregnant women, puerperal women and infants up to 12 months of age published in the Croatian Health Statistics Yearbooks and in reports on the natural change in the population by the Croatian Bureau of Statistics between 1995 and 2018. Study results showed the rate of nursing visits to pregnant women and to infants up to 12 months of age, as well as the difference in the number of nursing visits in the Republic of Croatia over a period of 23 years. During the observed period, there was a signifi cant drop in the total number of childbirths, as well as in the number of nursing visits to pregnant women, and the trend has continued. During the observed period, a mean of 42.1% of women went through their pregnancy without a single nursing visit, which means that an opportunity to provide such a vulnerable group with an important segment of social and professional support was lost. The potential opened by drop in the number of pregnant women to increase the scope of nursing visits to at least once per pregnancy, after the 16th week of pregnancy, remained unused. The number of visits to newborns and women in the puerperal period was on the rise, while visits to infants were oscillating with a slight downward trend. In conclusion, the opportunity created by drop in the number of pregnancies was not utilized to improve the scope of community nurse visits to at least once in pregnancy after week 16. Community health nursing for pregnant women failed to reach the desired health care standard.Privrženošću opisujemo duboku i trajnu emocionalnu vezu s drugom osobom. Privrženošću se primarno opisuje emocionalna veza između dojenčeta i majke, iako je privrženost svojstvena cjeloživotnom ljudskom ponašanju. Obilježava ju tendencija traženja i održavanja bliskosti privrženim ljudima za vrijeme stresnih situacija. Osjećaj sigurnosti nastao iz odnosa majke i djeteta stvara osnovno povjerenje ili nepovjerenje u odnosima te određuje vjerovanje djeteta o tome kako će okolina reagirati na njegove potrebe. U razvoju privrženosti važnu ulogu ima osjetljivost majke za potrebe djeteta, usklađenost majke i djeteta, temperament djeteta, majčina sjećanja iz njezina djetinjstva kao i podržavajuća okolina. Zdravo obiteljsko funkcioniranje vrlo je važno svim članovima obitelji, osobito trudnicama. Zdravstveni sustav trudnicama pruža potporu kroz sustav preventivnih posjeta patronažne službe. Od svih zdravstvenih djelatnika patronažna sestra je jedina koja ulaskom u dom i obiteljsku sredinu trudnice ima cjelokupan uvid u moguću pojavu rizičnih čimbenika za razvoj poremećaja povezanosti majke i djeteta. Ovom intervencijom možemo preventivno djelovati u cilju očuvanja fi zičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Cilj je bio utvrditi razlike u broju predviđenih i ostvarenih preventivnih posjeta patronažne sestre trudnicama u Hrvatskoj. Analiza je napravljena po županijama Republike Hrvatske i na razini cijele Hrvatske. Korišteni su podatci o zdravstvenoj zaštiti trudnica, babinjača i djece do godinu dana života objavljeni u hrvatskim zdravstveno-statističkim ljetopisima i izvješću o prirodnom kretanju stanovništva Državnog zavoda za statistiku u razdoblju od 1995. do 2018. godine. Prikazan je broj posjeta patronažne sestre trudnicama i djeci do godine dana života te razlika broja posjeta u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 23 godine. Očevidan je značajan pad broja živorođenih, ali isto tako i pad broja posjeta trudnicama, a tendencija pada se nastavlja. U promatranom razdoblju prosječan broj trudnica (nakon 16. tjedna trudnoće) bez ijednog patronažnog posjeta je 42,5 %, a posljednjih godina taj postotak raste. Tako se propušta prilika da se toj osjetljivoj skupini pruži makar taj segment socijalne i stručne potpore i pomoći. Nije iskorišten prostor nastao smanjenjem broja trudnica za povećanje obuhvata posjetom patronažne sestre makar jednom u trudnoći. Broj posjeta babinjačama i novorođenčadi raste, dok broj posjeta trudnicama pada, pa je 2018. godine bez ijednog patronažnog posjeta bilo 62,1 % trudnica u Hrvatskoj. Zaključuje se kako nije iskorišten prostor nastao smanjenjem broja trudnica za povećanje obuhvata posjetom patronažne sestre makar jednom u trudnoći, a nakon 16. tjedna trudnoće. Patronažna zaštita trudnica nije dostigla predviđeni standard zdravstvene zaštite

Laparoskopsko bušenje desnog jajnika toplinskom energijom prilagođenom volumenu jajnika u žena sa sindromom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je jedan od najčešćih endokrinih poremećaja i vodeći uzrok neplodnosti žena reproduktivne dobi. Primarni ishod liječenja neplodnosti kod PCOS je rođenje zdravog djeteta, preduvjet je osigurati ovulaciju. Ispitanice i metode: Ovo prospektivno longitudinalno kohortno istraživanje uključilo je 96 neplodnih žena sa sindromom policističnih jajnika rezistentnih na klomifen citrat. Ispitanice su bili podijeljene u dvije skupine, jedna skupina podvrgnuta je laparoskopskom bušenju samo desnog jajnika (ULOD), dok su oba jajnika bila tretirana u drugoj skupini (BLOD). ULOD skupina (n = 49) primila je toplinske doze prilagođene volumenu desnog jajnika (60 J/cm3), a BLOD skupina (n = 47) fiksne doze od 600 J po jajniku, bez obzira na volumen. Obje skupine podudarale su se u broju ispitanica, dobi i osnovnim parametrima. Nakon operacije, skupine su praćene 6 mjeseci da bi se ocijenio ovulacijski odgovor. Rezultati: Stopa ovulacije tijekom prvog menstrualnog ciklusa nakon LOD bila je značajno viša u ULOD skupini nego u BLOD (73 % vs 49 %; smanjenje apsolutnog rizika (ARR), -0,25; 95 % interval pouzdanosti (CI), -0,44 do -0.03; P = 0,014). ULOD na desnom jajniku značajno povećava šanse za ovulaciju u ispitanica s većim desnim jajnikom u odnosu na one s manjim desnim jajnikom (100 % vs 36 %; ARR, -0,64; 95 % CI, -0,84 do -0,37; P = 0,004). Zanimljivo je da su šanse za ovulaciju također značajno veće u ispitanica BLOD skupine s većim desnim u odnosu na one s manjim desnim jajnikom(88 % vs 33 %; ARR, -0,55; 95 % CI, -0,73 do - 0,28; P = 0,002). Stopa trudnoće također je značajno veća u ispitanica s većim desnim jajnikom u odnosu na one s manjim desnim jajnikom, bez obzira na tretman. Mjesec dana nakon operacije, AMH je bio značajno niži u BLOD nego u ULOD skupini [srednja razlika (MD): -0,6 ng / ml], dok je pad testosterona (T) i slobodnog androgenog indeksa (FAI) bio je značajno veći u ULOD nego u BLOD skupini (MD 0,2 nmol / L za T; 1.1 za FAI). Pad AMH bio je izraženiji u BLOD i u prvom mjesecu (P = 0,018) i u šestom mjesecu (P = 70 0,023). Nasuprot tome, u šestom mjesecu ULOD skupina pokazala je značajno veći porast AFC [ULOD vs BLOD, P < 0,001] i volumena jajnika [ULOD vs BLOD, P = 0,013]. Zaključak: Unilateralna dijatermija toplinskom energijom prilagođenom volumenu jajnika učinkovitija je od bilateralne dijatermije fiksnim dozama. Šanse za ovulaciju su veće u ispitanica s većim desnim jajnikom bez obzira koja se laparoskopska tehnika koristi. Dijatermija prvenstveno smanjuje razine androgena i za razliku od AMH, T i FAI su konzistentni pokazatelji ovulacije nakon ULOD. Unilateralna dijatermija s prilagođenim termalnim dozama nije samo učinkovitija u smislu ovulacijske reakcije, već manje oštećuje i pričuvu jajnika od bilateralne dijatermije

Laparoskopsko bušenje desnog jajnika toplinskom energijom prilagođenom volumenu jajnika u žena sa sindromom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je jedan od najčešćih endokrinih poremećaja i vodeći uzrok neplodnosti žena reproduktivne dobi. Primarni ishod liječenja neplodnosti kod PCOS je rođenje zdravog djeteta, preduvjet je osigurati ovulaciju. Ispitanice i metode: Ovo prospektivno longitudinalno kohortno istraživanje uključilo je 96 neplodnih žena sa sindromom policističnih jajnika rezistentnih na klomifen citrat. Ispitanice su bili podijeljene u dvije skupine, jedna skupina podvrgnuta je laparoskopskom bušenju samo desnog jajnika (ULOD), dok su oba jajnika bila tretirana u drugoj skupini (BLOD). ULOD skupina (n = 49) primila je toplinske doze prilagođene volumenu desnog jajnika (60 J/cm3), a BLOD skupina (n = 47) fiksne doze od 600 J po jajniku, bez obzira na volumen. Obje skupine podudarale su se u broju ispitanica, dobi i osnovnim parametrima. Nakon operacije, skupine su praćene 6 mjeseci da bi se ocijenio ovulacijski odgovor. Rezultati: Stopa ovulacije tijekom prvog menstrualnog ciklusa nakon LOD bila je značajno viša u ULOD skupini nego u BLOD (73 % vs 49 %; smanjenje apsolutnog rizika (ARR), -0,25; 95 % interval pouzdanosti (CI), -0,44 do -0.03; P = 0,014). ULOD na desnom jajniku značajno povećava šanse za ovulaciju u ispitanica s većim desnim jajnikom u odnosu na one s manjim desnim jajnikom (100 % vs 36 %; ARR, -0,64; 95 % CI, -0,84 do -0,37; P = 0,004). Zanimljivo je da su šanse za ovulaciju također značajno veće u ispitanica BLOD skupine s većim desnim u odnosu na one s manjim desnim jajnikom(88 % vs 33 %; ARR, -0,55; 95 % CI, -0,73 do - 0,28; P = 0,002). Stopa trudnoće također je značajno veća u ispitanica s većim desnim jajnikom u odnosu na one s manjim desnim jajnikom, bez obzira na tretman. Mjesec dana nakon operacije, AMH je bio značajno niži u BLOD nego u ULOD skupini [srednja razlika (MD): -0,6 ng / ml], dok je pad testosterona (T) i slobodnog androgenog indeksa (FAI) bio je značajno veći u ULOD nego u BLOD skupini (MD 0,2 nmol / L za T; 1.1 za FAI). Pad AMH bio je izraženiji u BLOD i u prvom mjesecu (P = 0,018) i u šestom mjesecu (P = 70 0,023). Nasuprot tome, u šestom mjesecu ULOD skupina pokazala je značajno veći porast AFC [ULOD vs BLOD, P < 0,001] i volumena jajnika [ULOD vs BLOD, P = 0,013]. Zaključak: Unilateralna dijatermija toplinskom energijom prilagođenom volumenu jajnika učinkovitija je od bilateralne dijatermije fiksnim dozama. Šanse za ovulaciju su veće u ispitanica s većim desnim jajnikom bez obzira koja se laparoskopska tehnika koristi. Dijatermija prvenstveno smanjuje razine androgena i za razliku od AMH, T i FAI su konzistentni pokazatelji ovulacije nakon ULOD. Unilateralna dijatermija s prilagođenim termalnim dozama nije samo učinkovitija u smislu ovulacijske reakcije, već manje oštećuje i pričuvu jajnika od bilateralne dijatermije

Laparoskopsko bušenje desnog jajnika toplinskom energijom prilagođenom volumenu jajnika u žena sa sindromom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je jedan od najčešćih endokrinih poremećaja i vodeći uzrok neplodnosti žena reproduktivne dobi. Primarni ishod liječenja neplodnosti kod PCOS je rođenje zdravog djeteta, preduvjet je osigurati ovulaciju. Ispitanice i metode: Ovo prospektivno longitudinalno kohortno istraživanje uključilo je 96 neplodnih žena sa sindromom policističnih jajnika rezistentnih na klomifen citrat. Ispitanice su bili podijeljene u dvije skupine, jedna skupina podvrgnuta je laparoskopskom bušenju samo desnog jajnika (ULOD), dok su oba jajnika bila tretirana u drugoj skupini (BLOD). ULOD skupina (n = 49) primila je toplinske doze prilagođene volumenu desnog jajnika (60 J/cm3), a BLOD skupina (n = 47) fiksne doze od 600 J po jajniku, bez obzira na volumen. Obje skupine podudarale su se u broju ispitanica, dobi i osnovnim parametrima. Nakon operacije, skupine su praćene 6 mjeseci da bi se ocijenio ovulacijski odgovor. Rezultati: Stopa ovulacije tijekom prvog menstrualnog ciklusa nakon LOD bila je značajno viša u ULOD skupini nego u BLOD (73 % vs 49 %; smanjenje apsolutnog rizika (ARR), -0,25; 95 % interval pouzdanosti (CI), -0,44 do -0.03; P = 0,014). ULOD na desnom jajniku značajno povećava šanse za ovulaciju u ispitanica s većim desnim jajnikom u odnosu na one s manjim desnim jajnikom (100 % vs 36 %; ARR, -0,64; 95 % CI, -0,84 do -0,37; P = 0,004). Zanimljivo je da su šanse za ovulaciju također značajno veće u ispitanica BLOD skupine s većim desnim u odnosu na one s manjim desnim jajnikom(88 % vs 33 %; ARR, -0,55; 95 % CI, -0,73 do - 0,28; P = 0,002). Stopa trudnoće također je značajno veća u ispitanica s većim desnim jajnikom u odnosu na one s manjim desnim jajnikom, bez obzira na tretman. Mjesec dana nakon operacije, AMH je bio značajno niži u BLOD nego u ULOD skupini [srednja razlika (MD): -0,6 ng / ml], dok je pad testosterona (T) i slobodnog androgenog indeksa (FAI) bio je značajno veći u ULOD nego u BLOD skupini (MD 0,2 nmol / L za T; 1.1 za FAI). Pad AMH bio je izraženiji u BLOD i u prvom mjesecu (P = 0,018) i u šestom mjesecu (P = 70 0,023). Nasuprot tome, u šestom mjesecu ULOD skupina pokazala je značajno veći porast AFC [ULOD vs BLOD, P < 0,001] i volumena jajnika [ULOD vs BLOD, P = 0,013]. Zaključak: Unilateralna dijatermija toplinskom energijom prilagođenom volumenu jajnika učinkovitija je od bilateralne dijatermije fiksnim dozama. Šanse za ovulaciju su veće u ispitanica s većim desnim jajnikom bez obzira koja se laparoskopska tehnika koristi. Dijatermija prvenstveno smanjuje razine androgena i za razliku od AMH, T i FAI su konzistentni pokazatelji ovulacije nakon ULOD. Unilateralna dijatermija s prilagođenim termalnim dozama nije samo učinkovitija u smislu ovulacijske reakcije, već manje oštećuje i pričuvu jajnika od bilateralne dijatermije

Laboratory and clinical significance of macroprolactinemia in women with hyperprolactinemia

The role of macroprolactinemia in women with hyperprolactinemia is currently controversial and can lead to clinical dilemmas, depending upon the origin of macroprolactin, the presence of hyperprolactinemic symptoms and monomeric prolactin (PRL) levels. Macroprolactinemia is mostly considered an extrapituitary phenomenon of mild and asymptomatic hyperprolactinemia associated with normal concentrations of monomeric PRL and a predominance of macroprolactin confined to the vascular system, which is biologically inactive. Patients can therefore be reassured that macroprolactinemia should be considered a benign clinical condition, resistant to antiprolactinemic drugs, and that no diagnostic investigations or prolonged follow-up should be necessary. However, a significant proportion of macroprolactinemic patients appears to suffer from hyperprolactinemia-related symptoms and radiological pituitary findings commonly associated with true hyperprolactinemia. The symptoms of hyperprolactinemia are correlated to the levels of monomeric PRL excess, which may be explained as coincidental, by dissociation of macroprolactin, or by physiological, pharmacological and pathological causes. The excess of monomeric PRL levels in such cases is of primarily importance and the diagnosis of macroprolactinemia is misleading or inadequate. However, macroprolactinemia of pituitary origin associated with radiological findings of pituitary adenomas may rarely occur with similar hyperprolactinemic manifestations, exclusively due to bioactivity of macroprolactin. Therefore, in such cases with hyperprolactinemic signs and pituitary findings, macroprolactinemia should be considered a pathological biochemical condition of hyperprolactinemia. Accordingly, individualized diagnostic investigations with the introduction of dopamine agonists, or other treatment with prolonged follow-up, should be mandatory. The review analyses the laboratory and clinical significance of macroprolactinemia in hyperprolactinemic women suggesting clinically useful diagnostic and treatment strategies

Impact of Neonatal Body (Dis)Proportionality Determined by the Cephalization Index (CI) on Gross Motor Development in Children with Down Syndrome: A Prospective Cohort Study

Background: Children with Down syndrome (DS) lag behind typical children in the acquisition of developmental milestones, which could differ depending on body proportionality. We aimed to determine the difference in the acquisition of developmental milestones in children with DS with a disproportionate cephalization index (CI) compared to a proportionate CI. We created a motor development model that predicted milestone acquisition times. Methods: In this 20-year prospective cohort study, 47 children with DS aged 3 months to 5 years, followed up to 2020, were grouped according to the ratio of head circumference to birth weight (HC/BW) or CI into proportionate (CI p < 0.001). Conclusion: Children with disproportionate CI acquired milestones in a predictable order but slower than those with a proportionate CI. Our findings support the need to classify the degree of motor developmental delay in children with DS into unique functional groups rather than rely on clinicians’ arbitrary descriptions of the timing of developmental delays in children with DS