Patient with Lingual Thyroid and Squamous Cell Carcinoma of the Tongue Base – Case Report

We demonstrate a rare case of lingual thyroid together with squamous cell carcinoma of the base of tongue. 54-year old patient presented with left sided lymph node enlargement in regions II, III and IV, without any clinical symptoms. Physical examination revealed semicircular bulge at the base of tongue measuring 30x20 mm and tumorous lesion was suspected. Neck ultrasound showed pathological enlargement of lymph nodes and FNA of lymph node revealed squamous carcinoma cells in the smear. Further investigation included CT and MRI of the neck depicted ectopic thyroid tissue in base of tongue and enlarged and necrotic lymph nodes in regions II and III. Primary carcinoma could not be depicted. Biopsy of the lingual mass was performed and histology confirmed ectopic thyroid tissue. Physical examination of the oral cavity was repeated and suspicious area on the left side of the tongue base near ectopic thyroidal tissue was identified. Histology after biopsy confirmed squamous cell carcinoma with superficial growth. This case emphasizes the important role that collaboration of radiologist and otorhinolaryngologyst has in correctly diagnosing oropharyngeal pathology. Also, we underline the importance of careful oropharyngeal region screening in case of unknown pathologic lymphadenopathy, when the possibility of oropharyngeal cancer has to be considered

Perforation of sigmoid diverticulitis: Unusual cause of subcutaneous emphysema, pneumomediastinum, pneumothorax, pneumoretroperitoneum and pneumoperitoneum

Cilj: Cilj ovog rada je prikazati vrlo rijedak slučaj perforacije sigmoidnog divertikulitisa koji se klinički prezentirao bolnošću u donjem lijevom kvadrantu abdomena, subfebrilitetom i subkutanim emfizemom vrata. Prikaz slučaja: Tridesetšestogodišnja pacijentica primljena je na Kliniku za neurokirurgiju radi elektivnog operativnog zahvata poradi dugotrajne ljevostrane križobolje. Rani poslijeoperativni tijek kompliciran je postupnim razvojem bolnosti u donjem lijevom kvadrantu abdomena, subfebrilitetom, porastom upalnih parametara i subkutanim emfizemom vrata. Učinjena je opsežna radiološka obrada (klasični radiogrami mekih tkiva vrata, grudnih organa i abdomena, CT vrata, toraksa, abdomena i zdjelice te MR abdomena i zdjelice) kojom se utvrde opsežne nakupine plina u supkutisu vrata, u medijastinumu, retroperitoneumu, pleuralnom i peritonealnom prostoru te divertikuloza sigmoidnog kolona sa zamućenjem masnog tkiva uz sigmoidni kolon. Temeljem slikovne dijagnostike postavljena je sumnja na perforaciju sigmoidnog divertikulitsa. Dijagnoza je potvrđena kod laparotomije i patohistološkom analizom. Poslijeperacijski oporavak po laparotomiji protekao je bez komplikacija. Zaključak: Perforacija sigmoidnog divertikulitisa neuobičajen je uzrok subkutanog emfizema vrata, pneumomedijastinuma, pneumotoraksa, pneumoretroperitoneuma i pneumoperitoneuma o kojem treba misliti u diferencijalnoj dijagnozi s obzirom na mogućnost razvoja brojnih komplikacija i smrtnog ishoda kod prekasno prepoznate bolesti i odgođene laparotomije.Aim: The aim of this paper is to present a very rare case of sigmoid diverticulitis perforation with pain in the lower left abdomen, subfebrility and subcutaneous emphysema of the neck at presentation. Case report: Thirty six year old patient was admitted to the Department of neurosurgery for an elective operative procedure because of a longstanding left-sided lower back pain. Early postoperative course was complicated with gradually increasing pain in her lower left abdomen, subfebrility, increase in inflammatory markers and subcutaneous emphysema of the neck. Extensive imaging workup was performed (plain radiographs of the neck, thorax and abdomen, CT of the neck, thorax, abdomen and pelvis, MRI of the abdomen and pelvis) and large amount of free air in the soft tissues of the neck, in the mediastinum, pleural space, retroperitoneum and peritoneum was demonstrated. Diverticulosis of the sigmoid colon with stranding of the adjacent fat was also noted. These findings were suggestive of a perforated sigmoid diverticulitis which was confirmed by operative procedure and pathohistological report. Her postoperative course after laparotomy was unremarkable. Conclusion: Sigmoid diverticulitis perforation is a very unusal cause of subcutaneous emphysema of the neck, pneumomediastinum, pneumothorax, pneumoretroperitoneum and pneumoperitoneum that should be considered because many complications, including death, may occure if accurate diagnosis and laparotomy are delayed

Perforation of sigmoid diverticulitis: Unusual cause of subcutaneous emphysema, pneumomediastinum, pneumothorax, pneumoretroperitoneum and pneumoperitoneum

Cilj: Cilj ovog rada je prikazati vrlo rijedak slučaj perforacije sigmoidnog divertikulitisa koji se klinički prezentirao bolnošću u donjem lijevom kvadrantu abdomena, subfebrilitetom i subkutanim emfizemom vrata. Prikaz slučaja: Tridesetšestogodišnja pacijentica primljena je na Kliniku za neurokirurgiju radi elektivnog operativnog zahvata poradi dugotrajne ljevostrane križobolje. Rani poslijeoperativni tijek kompliciran je postupnim razvojem bolnosti u donjem lijevom kvadrantu abdomena, subfebrilitetom, porastom upalnih parametara i subkutanim emfizemom vrata. Učinjena je opsežna radiološka obrada (klasični radiogrami mekih tkiva vrata, grudnih organa i abdomena, CT vrata, toraksa, abdomena i zdjelice te MR abdomena i zdjelice) kojom se utvrde opsežne nakupine plina u supkutisu vrata, u medijastinumu, retroperitoneumu, pleuralnom i peritonealnom prostoru te divertikuloza sigmoidnog kolona sa zamućenjem masnog tkiva uz sigmoidni kolon. Temeljem slikovne dijagnostike postavljena je sumnja na perforaciju sigmoidnog divertikulitsa. Dijagnoza je potvrđena kod laparotomije i patohistološkom analizom. Poslijeperacijski oporavak po laparotomiji protekao je bez komplikacija. Zaključak: Perforacija sigmoidnog divertikulitisa neuobičajen je uzrok subkutanog emfizema vrata, pneumomedijastinuma, pneumotoraksa, pneumoretroperitoneuma i pneumoperitoneuma o kojem treba misliti u diferencijalnoj dijagnozi s obzirom na mogućnost razvoja brojnih komplikacija i smrtnog ishoda kod prekasno prepoznate bolesti i odgođene laparotomije.Aim: The aim of this paper is to present a very rare case of sigmoid diverticulitis perforation with pain in the lower left abdomen, subfebrility and subcutaneous emphysema of the neck at presentation. Case report: Thirty six year old patient was admitted to the Department of neurosurgery for an elective operative procedure because of a longstanding left-sided lower back pain. Early postoperative course was complicated with gradually increasing pain in her lower left abdomen, subfebrility, increase in inflammatory markers and subcutaneous emphysema of the neck. Extensive imaging workup was performed (plain radiographs of the neck, thorax and abdomen, CT of the neck, thorax, abdomen and pelvis, MRI of the abdomen and pelvis) and large amount of free air in the soft tissues of the neck, in the mediastinum, pleural space, retroperitoneum and peritoneum was demonstrated. Diverticulosis of the sigmoid colon with stranding of the adjacent fat was also noted. These findings were suggestive of a perforated sigmoid diverticulitis which was confirmed by operative procedure and pathohistological report. Her postoperative course after laparotomy was unremarkable. Conclusion: Sigmoid diverticulitis perforation is a very unusal cause of subcutaneous emphysema of the neck, pneumomediastinum, pneumothorax, pneumoretroperitoneum and pneumoperitoneum that should be considered because many complications, including death, may occure if accurate diagnosis and laparotomy are delayed

The Role of Videofluoroscopy and Ultrasound in Assessing Pharyngoesophageal Muscle Tone after Laryngectomy

The aim of this study was to compare the respective value of videofluoroscopy and ultrasound for assessment of the tonicity of the neoglottis and determination of the exact neolaryngeal segment of hypertonicity. We examined twelve patients who had developed inadequate tracheoesophageal voice following total laryngectomy and installation of tracheoesophageal prosthesis. We assumed that the cause of the unsatisfactory voice quality in our patients was neolaryngeal muscle spasm2,12–13. After determining the exact hypertonic segment, we administered lidocaine intramuscularly and tried to act on the hypertonic segment. By means of ideofluoroscopy as gold standard1,6 for comparison with ultrasound examination, we followed the passage of contrast through the neo-larynx and watched for dilatation of the segment during swallowing, phonation and at rest to determine whether there were any tonus disturbances or differences before and after lidocaine injection. In conclusion, a combination of the two methods could yield better results in voice restoration. Videofluoroscopy is the method of choice for initial assessment and determination of the hypertonic segment, while ultrasound is the method to apply to facilitate administering the drug more precisely

Osteosarcoma of the Mastoid Process Following Radiation Therapy of Mucoepidermoid Carcinoma of the Parotid Gland – A Case Report

Radiation therapy is frequently used method in treatment of the head and neck malignancies. Osteosarcoma is a rare complication of radiation therapy and usually occurs after a long latent period. We report the case of 75-year-old female with osteosarcoma of the mastoid process. Twelve years before presentation she received radiation therapy after total parotidectomy and radical neck dissection in treatment of mucoepidermoid carcinoma of the parotid gland. Diagnostic procedures included contrast – enhanced CT and MRI of the head and neck and HRCT of the temporal bone. The final diagnosis of the low grade osteosarcoma was confirmed by biopsy. Diagnostic criteria were fulfilled and the lesion was classified as a radiation induced osteosarcoma

Hrvatski jezični problem od 1945. do 1967. godine

Srpska unitaristička jezična politika obilježila je hrvatsko-srpske odnose unutar Jugoslavije. Nakon 1918. godine započelo je dugo razdoblje u kojem je hrvatski jezik trpio posljedice provođenja nepravedne jezične politike, shodno tome, hrvatski jezični problem počeo se razvijati stvaranjem Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije. Zajednička osnova hrvatskog i srpskog jezika nije mogla prevladati značajne razlike između književne i povijesne baštine dvaju jezika. Ideja o jedinstvenoj jugoslavenskoj narodnosti nije odgovarala velikosrpskoj politici, stoga je Stjepan Radić, vođa selječke stranke, koji je u narodu uspješno širio hrvatsku nacionalnu svijest, proglašen separatistom, a njegovi postupci opasni za opstanak tadašnje države. Aleksandar Belić je uz suradnike radio na uklanjanju razlika između hrvatskog i srpskog jezika, no to izjednačavanje dvaju jezika bilo je utemeljeno na unitarističkim načelima. Te godine obilježene su i objavom Boranićeva pravopisa koji je trebao biti alternativa Belićevu pravopisu. Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra provodilo se sustavno negiranje hrvatske narodnosti te je integritet hrvatskog jezika bitno ugrožen. Stvaranjem Banovine Hrvatske i demokratizacijom odbačen je unitaristički pravopis, a koristili su se priručnici iz razdoblja prije 1929. godine. Brojni jezikoslovci isticali su razlike između hrvatskog i srpskog jezika. S tim u svezi osuđen je jezični unitarizam kao oblik političkog centralizma. Doba ustaške diktature obilježeno je politikom jezičnog čistunstva te uklanjanjem svih ostataka jugoslavenske jezične politike. Završetkom Drugog svjetskog rata te stvaranjem FNRJ ponovno su započeli pokušaji stvaranja zajedničkog hrvatskosrpskog jezika. To je i razdoblje povratka jezičnom unitarizmu što je najavio Belićev pravopis iz 1952. godine. Ovaj pravopis znatno se razlikovao od prvih službenih dokumenata revolucionarne vlasti u kojima je propagiran jezični pluralizam. Objedinjenjem hrvatskog i srpskog jezika bavila se Matica srpska, stoga je provedena Anketa o jedinstvu dvaju jezika kojom se zapravo htjelo vidjeti koje su bile granice srbizacije hrvatskog jezika. 44 Vrhunac svega bio je Novosadski dogovor kojim je određeno kako je jezik Hrvata i Srba jedan jezik koji je bio jedinstven. Jezični unitarizam te centralizam bujao je sve do Rankovićeve smjene 1966. godine kada je došlo do postupne liberalizacije. To je potaknulo i javnu raspravu oko amandmana na Ustav iz 1963. godine, a kao izravni povod pobune hrvatskih intelektualaca navodi se objavljivanje dvaju svezaka Rječnika hrvatskosrpskog jezika Matice hrvatske i Matice srpske. Središnji događaj 1960-ih godina bila je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika koja je označila buđenje hrvatske oporbe te je bila veliko iznenađenje za jugoslavensko vodstvo. Značenje Deklaracije bilo je golemo, stoga je došlo do brojnih negativnih reakcija na njezino donošenje. U godinama nakon Deklaracije provodila se postupna decentralizacija, no ideje o samostalnoj hrvatskoj naciji unutar granica SFRJ dovele su do optužbi o divljanju nacionalizma u Hrvatskoj. Hrvatsko proljeće nasilno je ugušeno, a njegovi članovi uklonjeni su iz Partije. Do sve značajnijeg slabljenja unitarizma došlo je nakon 1974. godine kada je hrvatski jezik postao službeni jezik na hrvatskom teritoriju. Hrvatski jezični problem riješen je tek stvaranjem neovisne Republike Hrvatske kada je nakon dugog razdoblja provođenja jezičnog unitarizma završila borba za hrvatskom jezičnom samostalnošću koju su započeli upravo potpisnici Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika