Moving average procedures as an additional tool for real-time analytical quality control: challenges and opportunities of implementation in small-volume medical laboratories

Introduction: Moving average (MA) is one possible way to use patient results for analytical quality control in medical laboratories. The aims of this study were to: (1) implement previously optimized MA procedures for 10 clinical chemistry analytes into the laboratory information system (LIS); (2) monitor their performance as a real-time quality control tool, and (3) define an algorithm for MA alarm management in a small-volume laboratory to suit the specific laboratory. Materials and methods: Moving average alarms were monitored and analysed over a period of 6 months on all patient results (total of 73,059) obtained for 10 clinical chemistry parameters. The optimal MA procedures were selected previously using an already described technique called the bias detection simulation method, considering the ability of bias detection the size of total allowable error as the key parameter for optimization. Results: During 6 months, 17 MA alarms were registered, which is 0.023% of the total number of generated MA values. In 65% of cases, their cause was of pre-analytical origin, in 12% of analytical origin, and in 23% the cause was not found. The highest alarm rate was determined on sodium (0.10%), and the lowest on calcium and chloride. Conclusions: This paper showed that even in a small-volume laboratory, previously optimized MA procedures could be successfully implemented in the LIS and used for continuous quality control. Review of patient results, re-analysis of samples from the stable period, analysis of internal quality control samples and assessment of the analyser malfunctions and maintenance log have been proposed for the algorithm for managing MA alarms

Application of moving average procedures as an additional tool for continuous quality control of analytical work in the medical laboratory

Tradicionalno se unutrašnja kontrola kvaliteta (QC) analitičkog rada u medicinskim laboratorijama sprovodi testiranjem komercijalno dostupnih kontrolnih materijala u određenim vremenskim intervalima. Međutim, ova kontrola ima svoje nedostatke, a to su: intermitentnost, problem komutabilnosti, kao i cena materijala i rada. S obzirom na to, u savremenoj laboratorijskoj praksi razmatra se izrada QC plana zasnovanog na riziku i uvođenje kontrolnih procedura zasnovanih na rezultatima pacijenata (eng. patient-based real-time quality control, PBRTQC). PBRTQC je, za razliku od tradicionalne, kontinuirana, oslobođena problema komutabilnosti i bez troškova kontrolnog materijala. Jedan od mogućih načina korišćenja rezultata pacijenata u svrhu kontrole kvaliteta analitičkog rada jeste moving average (MA). MA podrazumeva izračunavanje prosečne vrednosti iz dobijenog seta rezultata pacijenata i dalje korišćenje te vrednosti u kontrolne svrhe. Učestalost QC merenja u QC planu zasnovanom na riziku zavisi od sigma metrike testa, kao mere kvaliteta. Za testove čija sigma metrika ima niske vrednosti potrebne su kontrolne strategije koje su kompleksne i skupe. Kod ovakvih testova može se razmotriti uvođenje PBRTQC procedura u rutinski plan kontrole kvaliteta. I pitanje izrade QC plana zasnovanog na riziku, kao i pitanje implementacije MA kontrolnih procedura, nedovoljno su istraženi u slučaju laboratorija sa malim dnevnim obimom testiranja. Ciljevi: Ciljevi ovog naučnog istraživanja bili su da se u medicinskoj laboratoriji sa malim dnevnim obimom testiranja odaberu i optimizuju MA procedure za deset biohemijskih analita, da se optimizovane MA procedure kroz LIS implementiraju u rutinski rad laboratorije, da se uspostavi protokol za postupanje sa MA alarmima i da se MA procedure integrišu u laboratorijski QC plan zasnovan na riziku.Traditionally, the internal quality control (QC) of analytical work in medical laboratories is carried out by testing commercially available control materials at certain time intervals. However, this type of control has drawbacks, including intermittency, the problem of commutability, and the cost of materials and labor. Therefore, modern laboratory practice considers the development of risk-based QC plans and the introduction of patient-based real-time quality control (PBRTQC) procedures. Unlike traditional QC, PBRTQC is continuous, free of the problem of commutability and the cost of control material. One of the possible ways to use patient results for the quality control of analytical work is the moving average (MA). MA involves calculating the average value from the obtained set of patient results and further using that value for control purposes. The frequency of QC measurements in a risk-based QC plan depends on the sigma metrics of the test as a measure of quality. Tests with low values of sigma metrics require control strategies that are complex and expensive. The laboratory may consider introducing PBRTQC procedures into a routine QC plan in such tests. In the case of laboratories with a small daily testing volume, the issue of developing a risk-based QC plan and implementing MA control procedures remains insufficiently investigated. Objectives: The objectives of this scientific research were to select and optimize MA procedures for 10 biochemical analytes in a medical laboratory with a small daily volume of testing, to implement optimized MA procedures through the laboratory information system (LIS) in routine laboratory work, to establish a protocol for handling MA alarms, and to integrate MA procedures into a laboratory risk-based QC plan

Application of moving average procedures as an additional tool for continuous quality control of analytical work in the medical laboratory

Tradicionalno se unutrašnja kontrola kvaliteta (QC) analitičkog rada umedicinskim laboratorijama sprovodi testiranjem komercijalno dostupnih kontrolnihmaterijala u određenim vremenskim intervalima. Međutim, ova kontrola ima svojenedostatke, a to su: intermitentnost, problem komutabilnosti, kao i cena materijala irada. S obzirom na to, u savremenoj laboratorijskoj praksi razmatra se izrada QC planazasnovanog na riziku i uvođenje kontrolnih procedura zasnovanih na rezultatimapacijenata (eng. patient-based real-time quality control, PBRTQC). PBRTQC je, za razlikuod tradicionalne, kontinuirana, oslobođena problema komutabilnosti i bez troškovakontrolnog materijala. Jedan od mogućih načina korišćenja rezultata pacijenata u svrhukontrole kvaliteta analitičkog rada jeste moving average (MA). MA podrazumevaizračunavanje prosečne vrednosti iz dobijenog seta rezultata pacijenata i dalje korišćenjete vrednosti u kontrolne svrhe. Učestalost QC merenja u QC planu zasnovanom nariziku zavisi od sigma metrike testa, kao mere kvaliteta. Za testove čija sigma metrikaima niske vrednosti potrebne su kontrolne strategije koje su kompleksne i skupe. Kodovakvih testova može se razmotriti uvođenje PBRTQC procedura u rutinski plankontrole kvaliteta. I pitanje izrade QC plana zasnovanog na riziku, kao i pitanjeimplementacije MA kontrolnih procedura, nedovoljno su istraženi u slučaju laboratorijasa malim dnevnim obimom testiranja.Ciljevi: Ciljevi ovog naučnog istraživanja bili su da se u medicinskoj laboratorijisa malim dnevnim obimom testiranja odaberu i optimizuju MA procedure za desetbiohemijskih analita, da se optimizovane MA procedure kroz LIS implementiraju u rutinski rad laboratorije, da se uspostavi protokol za postupanje sa MA alarmima i da seMA procedure integrišu u laboratorijski QC plan zasnovan na riziku.Traditionally, the internal quality control (QC) of analytical work inmedical laboratories is carried out by testing commercially available control materials atcertain time intervals. However, this type of control has drawbacks, includingintermittency, the problem of commutability, and the cost of materials and labor.Therefore, modern laboratory practice considers the development of risk-based QCplans and the introduction of patient-based real-time quality control (PBRTQC)procedures. Unlike traditional QC, PBRTQC is continuous, free of the problem ofcommutability and the cost of control material. One of the possible ways to use patientresults for the quality control of analytical work is the moving average (MA). MAinvolves calculating the average value from the obtained set of patient results andfurther using that value for control purposes. The frequency of QC measurements in arisk-based QC plan depends on the sigma metrics of the test as a measure of quality.Tests with low values of sigma metrics require control strategies that are complex andexpensive. The laboratory may consider introducing PBRTQC procedures into a routineQC plan in such tests. In the case of laboratories with a small daily testing volume, theissue of developing a risk-based QC plan and implementing MA control proceduresremains insufficiently investigated.Objectives: The objectives of this scientific research were to select and optimize MAprocedures for 10 biochemical analytes in a medical laboratory with a small dailyvolume of testing, to implement optimized MA procedures through the laboratoryinformation system (LIS) in routine laboratory work, to establish a protocol for handlingMA alarms, and to integrate MA procedures into a laboratory risk-based QC plan

Optimizing moving average control procedures for small-volume laboratories: can it be done?

Introduction: Moving average (MA) means calculating the average value from a set of patient results and further using that value for analytical quality control purposes. The aim of this study was to examine whether the selection, optimization and validation of MA procedures can be performed using the already described bias detection simulation method and whether it is possible to select appropriate MA procedures for a laboratory with a small daily testing volume

The Baška Tablet as a literary inspiration and instrument for linguistic-stylistic analysis

U radu se pristupa analizi pjesničke zbirke Baščanska ploča – poema suvremenoga hrvatskog književnika Mile Pešorde. Ispitat će se razina osjetljivosti autorskoga pera prema najstarijem razdoblju hrvatske književnojezične povijesti, pokušat će se identificirati temeljni citatni signali i intertekstualne veze sa spomenicima koji oblikuju hrvatsku srednjovjekovnu književnost, a preko njezina dragog kamena – Bašćanske ploče. Primijenit će se metode i postupci stilističke analize, s osobitim obzirom na jezik pjesničkih ostvaraja – od grafetičke i grafemičke do sintaktičke razine. S obzirom na neke dosadašnje analize koje su ovjerile Bašćansku ploču i kao spomenik premrežen simbolikom brojeva, u radu se donosi svojevrstan appendix koji predstavlja novu perspektivu i pokušaj usporedne numerološke analize Bašćanske ploče i Pešordine poeme.This paper analyzes a collection of poems Baščanska ploča – poema (The Baška Tablet – poem) written by the contemporary Croatian writer Mile Pešorda. The initial task of this study is to examine the level of sensitivity of the author\u27s pen to the oldest period of Croatian literary history. Secondly, the underlying citation signals of Pešorda’s poems and their intertextual connection with monuments of medieval Croatian culture will be identified, and all this due to the precious stone of Croatian cultural heritage – the stone Tablet of Baška. The methods and procedures of stylistic analysis will be carried out and therefore will allow the identification of stylistic language features on all linguistic levels – from graphematics and graphetics to the syntax. Due to previous analyses that have acknowledged the Baška Tablet as a monument that can also be perceived through the symbolism of numbers, this paper comes with an important appendix, which represents a new perspective and an attempt of comparative numerological analysis that includes the Baška Tablet and Pešorda’s poems

Croatian New Church Slavonic Language in the 19th Century (Beginning of Linguistic Renewal in the Example of Dragutin Antun Parčić’s First Editions) (Summary)

S obzirom na dosad jasno istaknute i u literaturi utvrđene značajke o jezičnoj politici i primijenjenoj jezičnoj praksi u obnovi liturgijskih knjiga i glagoljaškoj tradiciji u XIX. stoljeću, cilj je rada bio ustvrditi obujam i kvalitetu doprinosa Dragutina A. Parčića u njihovu oblikovanju i provedbi. Kratkom komparativnom analizom predstavljene su grafetičke i grafemičke posebnosti prvoga domisalskog izdanja Dragutina A. Parčića Mrtvačka misa s koralnim napjevom 1860. (u odnosu na istu tekstualnu dionicu u Parčićevu misalu iz 1893. i Vajsovu misalu iz 1927). Riječ je o litografskom otisku mrtvačke mise koji se osobitostima slovopisa i pravopisa oslanja na izdanja Ivana Berčića (prvi zamah obnove istočnoslaveniziranih liturgijskih izdanja, tradiranje icsl. norme), u priređivanju kojih je sudjelovao i Parčić (Chrestomathia linguae veteroslovenicae charactere glagolitici, Prag 1859; Ulomci Sv. pisma, Prag 1865–1971). Analizom su se potvrdila neka načela Parčićeve jezične koncepcije, ponajprije konzervativnost i artificijelnost (kombinacija ocsl., hcsl. i icsl. rješenja). Koncepcija je to koja se čak 30 godina prije izdanja Misala ovjerava izvornom i Parčiću prepoznatljivom, jedino što se konkretna rješenja razlikuju. Ta različita rješenja u Misi (1860, ali i 1864) i Misalu (1893) osnažuju, premda na drugačiji način (grafetička i grafemička razina, odnosno razina slovopisne/pravopisne i fonološke norme), istu prirodu Parčićeve jezične koncepcije

Parčićeva koncepcija obnove staroslavenskih liturgijskih knjiga u XIX. stoljeću

Neosporno je danas da vodeća uloga u obnovi staroslavenskih liturgijskih knjiga u XIX. st. pripada Dragutinu Antunu Parčiću. Taj je devetnaeststoljetni homo universalis u paleoslavističkoj / paleokroatističkoj literaturi poznat kao onaj koji je glagoljskim misalom spasio starodrevnu hrvatsku povlasticu – glagoljicu od neminovne propasti koja joj je prijetila u drugoj polovici XIX. stoljeća. Njegov glagoljski Misal, kojim se u liturgijsku uporabu vraća crkvenoslavenski jezik, izlazi 1893. u svom prvom izdanju i predstavlja krunu ćirilometodskih obnoviteljskih nastojanja ne samo među Hrvatima nego i među Slavenima uopće. U vrijeme kada glagoljica na hrvatskome nacionalnom prostoru živi svojim potisnutim životom valjalao je osigurati da se glagoljski Misal može bez poteškoća upotrebljavati, stoga D. A. Parčić izdaje Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagoljice(autor Ivan Broz, 1894) te priređuje staroslavensku gramatiku i rječnik: Grammatica paleoslavico-latina i Rječnik latinsko-glagolski, koji su ostali u rukopisu. U radu će se stoga opisati dva navedena priručnika i pokazati kako je ono što opisuju (i propisuju) u skladu s Parčićevom koncepcijom jezičnoga oblikovanja (obnavljanja) staroslavenskih liturgijskih knjiga, napose Misala iz 1893. Također će se potvrditi da Parčić sudbinu svojih liturgijskih izdanja nije želio prepustiti slučaju, već je promišljeno i s jasnom koncepcijom pristupio obnovi staroslavenskih liturgijskih knjiga

Parčićeva koncepcija obnove staroslavenskih liturgijskih knjiga u XIX. stoljeću

Neosporno je danas da vodeća uloga u obnovi staroslavenskih liturgijskih knjiga u XIX. st. pripada Dragutinu Antunu Parčiću. Taj je devetnaeststoljetni homo universalis u paleoslavističkoj / paleokroatističkoj literaturi poznat kao onaj koji je glagoljskim misalom spasio starodrevnu hrvatsku povlasticu – glagoljicu od neminovne propasti koja joj je prijetila u drugoj polovici XIX. stoljeća. Njegov glagoljski Misal, kojim se u liturgijsku uporabu vraća crkvenoslavenski jezik, izlazi 1893. u svom prvom izdanju i predstavlja krunu ćirilometodskih obnoviteljskih nastojanja ne samo među Hrvatima nego i među Slavenima uopće. U vrijeme kada glagoljica na hrvatskome nacionalnom prostoru živi svojim potisnutim životom valjalao je osigurati da se glagoljski Misal može bez poteškoća upotrebljavati, stoga D. A. Parčić izdaje Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagoljice(autor Ivan Broz, 1894) te priređuje staroslavensku gramatiku i rječnik: Grammatica paleoslavico-latina i Rječnik latinsko-glagolski, koji su ostali u rukopisu. U radu će se stoga opisati dva navedena priručnika i pokazati kako je ono što opisuju (i propisuju) u skladu s Parčićevom koncepcijom jezičnoga oblikovanja (obnavljanja) staroslavenskih liturgijskih knjiga, napose Misala iz 1893. Također će se potvrditi da Parčić sudbinu svojih liturgijskih izdanja nije želio prepustiti slučaju, već je promišljeno i s jasnom koncepcijom pristupio obnovi staroslavenskih liturgijskih knjiga

The Baška Tablet as a literary inspiration and instrument for linguistic-stylistic analysis

U radu se pristupa analizi pjesničke zbirke Baščanska ploča – poema suvremenoga hrvatskog književnika Mile Pešorde. Ispitat će se razina osjetljivosti autorskoga pera prema najstarijem razdoblju hrvatske književnojezične povijesti, pokušat će se identificirati temeljni citatni signali i intertekstualne veze sa spomenicima koji oblikuju hrvatsku srednjovjekovnu književnost, a preko njezina dragog kamena – Bašćanske ploče. Primijenit će se metode i postupci stilističke analize, s osobitim obzirom na jezik pjesničkih ostvaraja – od grafetičke i grafemičke do sintaktičke razine. S obzirom na neke dosadašnje analize koje su ovjerile Bašćansku ploču i kao spomenik premrežen simbolikom brojeva, u radu se donosi svojevrstan appendix koji predstavlja novu perspektivu i pokušaj usporedne numerološke analize Bašćanske ploče i Pešordine poeme.This paper analyzes a collection of poems Baščanska ploča – poema (The Baška Tablet – poem) written by the contemporary Croatian writer Mile Pešorda. The initial task of this study is to examine the level of sensitivity of the author\u27s pen to the oldest period of Croatian literary history. Secondly, the underlying citation signals of Pešorda’s poems and their intertextual connection with monuments of medieval Croatian culture will be identified, and all this due to the precious stone of Croatian cultural heritage – the stone Tablet of Baška. The methods and procedures of stylistic analysis will be carried out and therefore will allow the identification of stylistic language features on all linguistic levels – from graphematics and graphetics to the syntax. Due to previous analyses that have acknowledged the Baška Tablet as a monument that can also be perceived through the symbolism of numbers, this paper comes with an important appendix, which represents a new perspective and an attempt of comparative numerological analysis that includes the Baška Tablet and Pešorda’s poems