Odraz izdavačke i znanstvene produkcije fakulteta u fondu visokoškolske knjižnice:Zbirka periodike u Knjižnici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Uključenost profesora, knjižničara i studenata u izdavačku djelatnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu preko izdavačke službe FF-press dovodi Knjižnicu u suradnju s brojnim stranim i domaćim institucijama s područja humanističkih i društvenih znanosti. Najbolje je to vidljivo u njezinu fondu, gdje je korisnicima dostupna sva građa (ispitna literatura, priručnici, monografije i periodika) nastala kao rezultat znanstvenoga i stručnoga djelovanja

Austrijska knjižnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Knjižnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Knjižnica FF) otvorila je u lipnju 2015., na inicijativu Austrijskog veleposlanstva, Austrijskog kulturnog foruma Zagreb i Odsjeka za germanistiku, Austrijsku knjižnicu Zagreb (u daljnjem tekstu: AKZ). Građa ima status trajne posudbe jer nije u vlasništvu Knjižnice Filozofskog fakulteta, ali se koristi prema njezinu pravilniku. Prva Austrijska knjižnica otvorena je 1986. u Krakovu. Na inicijativu tadašnjeg ministra vanjskih poslova dr. Aloisa Mocka počele su se sustavno otvarati, ponajprije na području bivše Habsburške Monarhije. Knjižnice olakšavaju pristup literaturi, znanosti i informacijama iz Austrije, daju velik doprinos širenju njemačkog jezika i austrijske kulture te služe poticanju i produbljivanju kulturne i znanstvene suradnje. Nova zbirka obogatila je Knjižnicu Filozofskog fakulteta u Zagrebu i donijela brojne obveze te dodatne mogućnosti suradnje s austrijskim kulturnim i znanstvenim institucijama

Kroz prostor i vrijeme: Zbornik u čast Miri Menac-Mihalić

Zbornik Kroz prostor i vrijeme posvećen je prof. dr. sc. Miri Menac-Mihalić, dugogodišnjoj profesorici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagreba te članici suradnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Prof. dr. sc. Mira Menac-Mihalić iznimno je plodna znanstvenica koja se, uz veliki broj radova iz dijalektologije, smatra i začetnicom hrvatske dijalektne frazeologije. U zborniku posvećenom njezinu radu i djelovanju objavljeni su prilozi koji su grupirani u dvije glavne tematske cjeline (dijalektologija/povijest jezika "O govorima kroz vrijeme" i frazeologija "Živost frazema"). Radovi predstavljaju izniman znanstveni doprinos hrvatskoj filologiji. Velikim su dijelom rezultat terenskih istraživanja kojima se prikupljala građa za obradu. Donose precizne rezultate o fonološkim/morfološkim/leksičkim značajkama hrvatskih mjesnih govora, a istražuju se i frazemi potvrđeni u hrvatskoj nacionalnoj ili dijalektnoj frazeologiji. Dio građe koji se opisuje ekscerpiran je iz postojeće literature te pomno i iscrpno analiziran

Kroz prostor i vrijeme: Zbornik u čast Miri Menac-Mihalić

Zbornik Kroz prostor i vrijeme posvećen je prof. dr. sc. Miri Menac-Mihalić, dugogodišnjoj profesorici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagreba te članici suradnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Prof. dr. sc. Mira Menac-Mihalić iznimno je plodna znanstvenica koja se, uz veliki broj radova iz dijalektologije, smatra i začetnicom hrvatske dijalektne frazeologije. U zborniku posvećenom njezinu radu i djelovanju objavljeni su prilozi koji su grupirani u dvije glavne tematske cjeline (dijalektologija/povijest jezika "O govorima kroz vrijeme" i frazeologija "Živost frazema"). Radovi predstavljaju izniman znanstveni doprinos hrvatskoj filologiji. Velikim su dijelom rezultat terenskih istraživanja kojima se prikupljala građa za obradu. Donose precizne rezultate o fonološkim/morfološkim/leksičkim značajkama hrvatskih mjesnih govora, a istražuju se i frazemi potvrđeni u hrvatskoj nacionalnoj ili dijalektnoj frazeologiji. Dio građe koji se opisuje ekscerpiran je iz postojeće literature te pomno i iscrpno analiziran

Časopis Hrvatska revija (1928. do 1945.) kao prostor promicanja hrvatskog kulturnog identiteta

Književni časopis Hrvatska revija koji je izlazio u Zagrebu od 1928 do 1945. godine ostavio je neizbrisive tragove na društvenoj i kulturnoj sceni prve polovice 20. stoljeća. Kao i većina časopisa tog razdoblja, tako i HR, do danas nije primjereno i u dovoljnoj mjeri istražena. Svaki od časopisa nosi u sebi posebnosti koju mu je dala urednička politika, širina tema i ideja, pristup problemima pa njihova povijest, trajanje i značenje za sveukupni onodobni hrvatski društveni, politički i književni život mora biti vrednovano kao dokument i svjedok vremena. Očuvanje, promicanje i razvoj hrvatskog kulturnog identiteta na primjeru časopisa Hrvatska revija u godinama kada je beogradski centralizam prijetio zatiranjem hrvatskih kulturnih institucija kao što je, primjerice Matica hrvatska, ukazuje na hrabrost i svijest intelektualaca da svoj otpor iskažu kroz pisanu riječ. Ustrajno nastojanje jugoslavenskih vlasti oko jedinstvenog jezika značilo je istodobno i ugrožavanje hrvatskog jezika, tog bitnog čimbenika identiteta hrvatskog naroda. U radu su istražene okolnosti pod kojima je u povijesnim neprilikama došlo do pojave časopisa, koji je i danas nezaobilazan i neprocjenjiv izvor informacija o hrvatskom društvu, ljudima, događajima. Rasvijetljen je značaj i utjecaj na kulturni život koji je imao u vrijeme svoga izlaženja između dva rata i sve do kraja Drugog svjetskog rata. HR revija pojavila se u trenutku kada su se na dnevnoj društveno političkoj sceni ispreplitali različiti svjetonazori: od krajnje desnih, klerikalnih, građanskih, nacionalnih do socijalističko, komunističkih i lijevo orijentiranih. Nakon atentata na hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini i smrti Stjepana Radića hrvatski narod je bio u osjećaju beznađa pa čak i oni koji su optimistično dočekali ulazak Hrvatske u Jugoslaviju. Časopis je bio čvrsta pokretačka snaga hrvatske inteligencije koja je u okviru izdavačkog programa Matice hrvatske okupila najelitnije predstavnike. Kao tolerantan i otvoren časopis objavljivao je priloge brojnih suradnika svih političkih stavova, a posebno je njegovao formu eseja. Neposredno po uvođenju diktature sva inteligencija djelovala je kao oporba beogradskom centralizmu. Poslije nekoliko godina, zbog političkih neslaganja lijevo orijentirani intelektualci prestali su objavljivati i surađivati u Matici hrvatskoj, ali časopis nikada nije izgubio na estetskoj i umjetničkoj razini. Revija je tijekom dugih osamnaest godina izlaženja promijenila nekoliko urednika, koji su svaki ponaosob dali poseban pečat časopisu, ali misija Revije : čuvanje i održavanje kulturne svijesti i samosvijesti hrvatskog naroda nije iznevjerena. Posljednji dvobroj izašao je u proljeće 1945. pred dolazak partizana. Nakon nekoliko godina 1951. ponovo su ga pokrenuli u emigraciji intelektualci koji su nosili uspomenu na domovinsku Hrvatsku reviju i Maticu. Nastavio je svoj put i trajanje da bi se nakon 50 godina ponovo vratio u Zagreb gdje izlazi i danas pod okriljem Matice hrvatske odakle je i ponikao. Ovaj rad pridonosi proširenju znanja o hrvatskoj književnoj periodici prve polovice 20. stoljeća, a posebno o Reviji koja je u burnom razdoblju preplitanja i sukobljavanja suprotnih ideologija bio pokretačka snaga hrvatske kulture. Iscrpno je istražena pojava, značajke i odjeci tog časopisa na hrvatskoj društvenoj sceni i potvrđena njegova prevažna uloga u očuvanju, razvoju i njegovanju kulturnog i nacionalnog identiteta.Croatian literary journal Hrvatska revija (Croatian Review), published in Zagreb from 1928 until 1945, had left an indelible imprint on the Zagreb social and cultural scene in the first half of the 20th century. Like many journals of that time, in Croatia and abroad, it has not yet been sufficiently researched. These journals are characterized by a number of specific features gained through views and attitudes of their editors, wide range of themes and ideas, and their approach to problems, and therefore their history, period of publication, and significance for the Croatian social, political, and literary life of that time should be evaluated as important witnessing documents of that time. The preservation, promotion and development of Croatian cultural identity presented on the example of the journal Hrvatska revija during the years in which the Belgrade centralism threatened to shut down all Croatian cultural institutions like, for example, Matica hrvatska (Central Croatian Cultural and Publishing Society) bear witness of the courage and consciousness of the Croatian intellectuals to express their resistance through the written word. The persistent effort of the Yugoslav authorities to maintain the unique Serbo-Croatian language represented a continuous threat for the Croatian language, the important factor of the Croatian national identity. The aim of the thesis was to research how it was possible, that, in such historically troubled times, such a significant journal appeared, and analyze it as a valuable source of information about Croatian society, people, and events of that time. It also analyzes its significance and the influence it had on the cultural life during the period of its publication between the Two World Wars, and by the end of the World War II. The journal Hrvatska revija appeared at the moment when the everyday political scene was swarming with a number of diverse political views, from the ultra-right, clerical, middle class, nationalistic to the socialist, communist and left oriented. After the assassination of the Croatian representatives in the Parliament in Belgrade and the death of Stjepan Radić, Croatian people shared the common feeling of hopelessness, even those who were optimistic about Croatia entering Yugoslavia. The journal Hrvatska revija was a strong driving force of Croatian intellectuals, whose most prominent representatives gathered around the Central Croatian Cultural and Publishing Society. As a tolerant and open journal Hrvatska revija published articles of numerous contributors of different political orientations, and a special space was reserved for the essay articles. Soon after the proclamation of the so-called 6 January Dictatorship all the intellectuals became opposition to the Belgrade centralism. After several years, due to the political differences, the left oriented intellectuals stopped publishing in Hrvatska revija and cooperating with Matica hrvatska (Central Croatian Cultural and Publishing Society), but the journal continued to be published with the same aesthetic and artistic qualities. During the eighteen years of publication Hrvatska revija had had several editors, and each of them gave their special contribution to the journal, never forgetting the main mission of the journal: preservation and promotion of the cultural identity and self-awareness of the Croatian people. The last double issue was published in spring 1945, right before the Partisan units entered Zagreb. Several years later, in 1951, the journal was re-established abroad by Croatian émigrés, the intellectuals who cherished memories of the homeland edition of Hrvatska revija and Matica hrvatska. It had been published abroad for the following 50 years when it returned back to Zagreb, and where it has been published ever since by Matica hrvatska. This work represents a contribution to the knowledge about Croatian literary journals in the first half of the 20th century, analyzing the journal Hrvatska revija in the turbulent period of ideological conflicts, and its role of the driving force of Croatian culture. The work investigates thoroughly the founding, characteristics, and influences of the journal on the Croatian social scene, as well as its valuable role in preserving and promoting Croatian cultural and national identity

Časopis Hrvatska revija (1928. do 1945.) kao prostor promicanja hrvatskog kulturnog identiteta

Književni časopis Hrvatska revija koji je izlazio u Zagrebu od 1928 do 1945. godine ostavio je neizbrisive tragove na društvenoj i kulturnoj sceni prve polovice 20. stoljeća. Kao i većina časopisa tog razdoblja, tako i HR, do danas nije primjereno i u dovoljnoj mjeri istražena. Svaki od časopisa nosi u sebi posebnosti koju mu je dala urednička politika, širina tema i ideja, pristup problemima pa njihova povijest, trajanje i značenje za sveukupni onodobni hrvatski društveni, politički i književni život mora biti vrednovano kao dokument i svjedok vremena. Očuvanje, promicanje i razvoj hrvatskog kulturnog identiteta na primjeru časopisa Hrvatska revija u godinama kada je beogradski centralizam prijetio zatiranjem hrvatskih kulturnih institucija kao što je, primjerice Matica hrvatska, ukazuje na hrabrost i svijest intelektualaca da svoj otpor iskažu kroz pisanu riječ. Ustrajno nastojanje jugoslavenskih vlasti oko jedinstvenog jezika značilo je istodobno i ugrožavanje hrvatskog jezika, tog bitnog čimbenika identiteta hrvatskog naroda. U radu su istražene okolnosti pod kojima je u povijesnim neprilikama došlo do pojave časopisa, koji je i danas nezaobilazan i neprocjenjiv izvor informacija o hrvatskom društvu, ljudima, događajima. Rasvijetljen je značaj i utjecaj na kulturni život koji je imao u vrijeme svoga izlaženja između dva rata i sve do kraja Drugog svjetskog rata. HR revija pojavila se u trenutku kada su se na dnevnoj društveno političkoj sceni ispreplitali različiti svjetonazori: od krajnje desnih, klerikalnih, građanskih, nacionalnih do socijalističko, komunističkih i lijevo orijentiranih. Nakon atentata na hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini i smrti Stjepana Radića hrvatski narod je bio u osjećaju beznađa pa čak i oni koji su optimistično dočekali ulazak Hrvatske u Jugoslaviju. Časopis je bio čvrsta pokretačka snaga hrvatske inteligencije koja je u okviru izdavačkog programa Matice hrvatske okupila najelitnije predstavnike. Kao tolerantan i otvoren časopis objavljivao je priloge brojnih suradnika svih političkih stavova, a posebno je njegovao formu eseja. Neposredno po uvođenju diktature sva inteligencija djelovala je kao oporba beogradskom centralizmu. Poslije nekoliko godina, zbog političkih neslaganja lijevo orijentirani intelektualci prestali su objavljivati i surađivati u Matici hrvatskoj, ali časopis nikada nije izgubio na estetskoj i umjetničkoj razini. Revija je tijekom dugih osamnaest godina izlaženja promijenila nekoliko urednika, koji su svaki ponaosob dali poseban pečat časopisu, ali misija Revije : čuvanje i održavanje kulturne svijesti i samosvijesti hrvatskog naroda nije iznevjerena. Posljednji dvobroj izašao je u proljeće 1945. pred dolazak partizana. Nakon nekoliko godina 1951. ponovo su ga pokrenuli u emigraciji intelektualci koji su nosili uspomenu na domovinsku Hrvatsku reviju i Maticu. Nastavio je svoj put i trajanje da bi se nakon 50 godina ponovo vratio u Zagreb gdje izlazi i danas pod okriljem Matice hrvatske odakle je i ponikao. Ovaj rad pridonosi proširenju znanja o hrvatskoj književnoj periodici prve polovice 20. stoljeća, a posebno o Reviji koja je u burnom razdoblju preplitanja i sukobljavanja suprotnih ideologija bio pokretačka snaga hrvatske kulture. Iscrpno je istražena pojava, značajke i odjeci tog časopisa na hrvatskoj društvenoj sceni i potvrđena njegova prevažna uloga u očuvanju, razvoju i njegovanju kulturnog i nacionalnog identiteta.Croatian literary journal Hrvatska revija (Croatian Review), published in Zagreb from 1928 until 1945, had left an indelible imprint on the Zagreb social and cultural scene in the first half of the 20th century. Like many journals of that time, in Croatia and abroad, it has not yet been sufficiently researched. These journals are characterized by a number of specific features gained through views and attitudes of their editors, wide range of themes and ideas, and their approach to problems, and therefore their history, period of publication, and significance for the Croatian social, political, and literary life of that time should be evaluated as important witnessing documents of that time. The preservation, promotion and development of Croatian cultural identity presented on the example of the journal Hrvatska revija during the years in which the Belgrade centralism threatened to shut down all Croatian cultural institutions like, for example, Matica hrvatska (Central Croatian Cultural and Publishing Society) bear witness of the courage and consciousness of the Croatian intellectuals to express their resistance through the written word. The persistent effort of the Yugoslav authorities to maintain the unique Serbo-Croatian language represented a continuous threat for the Croatian language, the important factor of the Croatian national identity. The aim of the thesis was to research how it was possible, that, in such historically troubled times, such a significant journal appeared, and analyze it as a valuable source of information about Croatian society, people, and events of that time. It also analyzes its significance and the influence it had on the cultural life during the period of its publication between the Two World Wars, and by the end of the World War II. The journal Hrvatska revija appeared at the moment when the everyday political scene was swarming with a number of diverse political views, from the ultra-right, clerical, middle class, nationalistic to the socialist, communist and left oriented. After the assassination of the Croatian representatives in the Parliament in Belgrade and the death of Stjepan Radić, Croatian people shared the common feeling of hopelessness, even those who were optimistic about Croatia entering Yugoslavia. The journal Hrvatska revija was a strong driving force of Croatian intellectuals, whose most prominent representatives gathered around the Central Croatian Cultural and Publishing Society. As a tolerant and open journal Hrvatska revija published articles of numerous contributors of different political orientations, and a special space was reserved for the essay articles. Soon after the proclamation of the so-called 6 January Dictatorship all the intellectuals became opposition to the Belgrade centralism. After several years, due to the political differences, the left oriented intellectuals stopped publishing in Hrvatska revija and cooperating with Matica hrvatska (Central Croatian Cultural and Publishing Society), but the journal continued to be published with the same aesthetic and artistic qualities. During the eighteen years of publication Hrvatska revija had had several editors, and each of them gave their special contribution to the journal, never forgetting the main mission of the journal: preservation and promotion of the cultural identity and self-awareness of the Croatian people. The last double issue was published in spring 1945, right before the Partisan units entered Zagreb. Several years later, in 1951, the journal was re-established abroad by Croatian émigrés, the intellectuals who cherished memories of the homeland edition of Hrvatska revija and Matica hrvatska. It had been published abroad for the following 50 years when it returned back to Zagreb, and where it has been published ever since by Matica hrvatska. This work represents a contribution to the knowledge about Croatian literary journals in the first half of the 20th century, analyzing the journal Hrvatska revija in the turbulent period of ideological conflicts, and its role of the driving force of Croatian culture. The work investigates thoroughly the founding, characteristics, and influences of the journal on the Croatian social scene, as well as its valuable role in preserving and promoting Croatian cultural and national identity

A model of the University of Zagreb Library Sistem

U dokumentu "Model sveučilišnog knjižničnog sustava Sveučilišta u Zagrebu" koji je rezultat rada na Tempus projektu, definirana je funkcionalna mreža, te uloge i zadaće pojedinih dionika (sastavnica) u odnosu na glavne funkcije (nabava, obrada, usluge, zaštita), izrađene su smjernice i preporuke u svezi organizacije i daljnjeg djelovanja i razvoja, prvenstveno, Knjižničnog sustava Sveučilišta u Zagrebu, te njegova povezivanja s ostalim visokoškolskim knjižnicama u Hrvatskoj i izvan nje, kao otvorenog, ali konceptualno jedinstvenog sustava