Nietzsche's Understanding of Love

Ovaj diplomski rad pokušaj je interpretacije Nietzscheova shvaćanja ljubavi, koja se uglavnom pogrešno shvaćala na polju filozofije ili se nije shvaćala uopće. Nietzscheove misli o ljubavi iz svih njegovih djela, a ponajviše iz Radosne znanosti, Tako je govorio Zaratustra i S onu stranu dobra i zla, pisane su na način da ih čitatelji pokušaju razumjeti, a ne da ih prihvate kao apsolutne činjenice. Nietzsche je bio jasan kada je rekao da ne postoje činjenice, samo interpretacije. Nietzsche u svojim djelima, osim o odnosu muškarca prema ženi, piše o različitim vrstama ljubavi: ljubavi prema sebi, ljubavi prema ljubavi, pravednosti, sudbini, mudrosti i umjetnosti. Ljubav za Nietzschea predstavlja iskonsku energiju, aktivno djelovanje i stvaralačku snagu u čovjeku, koja prikazuje jedinstvo svih različitosti, a posebice uma i osjetila. U svojim djelima Nietzsche analizira kršćansko poimanje ljubavi koja se odnosi na ljubav prema bližnjemu, smatrajući da je to sebična ljubav prema samom sebi posredstvom drugoga. Nietzsche ujedinjuje dvije najveće ljudske ljubavi – ljubav i prijateljstvo, smatrajući da jedino njihova kombinacija može poboljšati rast onog duhovnog u nama. U radu se kršćanskoj religiji suprotstavlja religija ljubavi koja potiče na nesebičnu, osviještenu i zrelu ljubav prema nadčovjeku, odnosno prema nama samima i prema svemu ostalome što nas okružuje, jer ljubav je prije svega pokretačka energija

Old and young in Milan Ogrizovic's "Hasanaginica"

Hasanaginica je priča koja vječno živi u srcima starih i mladih, ponajviše zbog njezinog dirljivog sadržaja. U uvodu ću iznijeti osnovne stavove koji se sukobljavaju unutar glavnog lika i najaviti cilj završnog rada. Sljedeća jedinica rada sadržava glavna obilježja iz životopisa i bibliografije Milana Ogrizovića. Pokazat ću koliko je on doprinio dramskom stvaralaštvu i zbog čega je prozvan kazališnim čovjekom. Nakon što istaknem utjecaj Ogrizovićevog životopisa na sama djela, ukazat ću na posebnosti samog sadržaja Hasaaginice. Pokazat ću što to čini njezinu priču besmrtnom i čime je Ogrizovićeva drama drukčija od izvornog originala koji mu je poslužio kao podloga pri pisanju, a to je narodna pjesma Asanaginica. Kao najvažniji dio drame, odnosno tragedije, istaknula sam pathos kao ključni trenutak koji izaziva u nama osjećaj uzvišenosti. Odnos „starih“ i „mladih“ ukazuje na nepomirljivi sukob tradicije i individualizma koji se pojavljuje u Hasanaginici, koja bira smrt kao izlaz, zbog njezinog položaja žene u patrijarhalno vrijeme. Na kraju kao zaključak navodim da je sinteza tradicije i individualnosti jedino moguća za ostvarenje idealnog života

Nietzsche's Understanding of Love

Ovaj diplomski rad pokušaj je interpretacije Nietzscheova shvaćanja ljubavi, koja se uglavnom pogrešno shvaćala na polju filozofije ili se nije shvaćala uopće. Nietzscheove misli o ljubavi iz svih njegovih djela, a ponajviše iz Radosne znanosti, Tako je govorio Zaratustra i S onu stranu dobra i zla, pisane su na način da ih čitatelji pokušaju razumjeti, a ne da ih prihvate kao apsolutne činjenice. Nietzsche je bio jasan kada je rekao da ne postoje činjenice, samo interpretacije. Nietzsche u svojim djelima, osim o odnosu muškarca prema ženi, piše o različitim vrstama ljubavi: ljubavi prema sebi, ljubavi prema ljubavi, pravednosti, sudbini, mudrosti i umjetnosti. Ljubav za Nietzschea predstavlja iskonsku energiju, aktivno djelovanje i stvaralačku snagu u čovjeku, koja prikazuje jedinstvo svih različitosti, a posebice uma i osjetila. U svojim djelima Nietzsche analizira kršćansko poimanje ljubavi koja se odnosi na ljubav prema bližnjemu, smatrajući da je to sebična ljubav prema samom sebi posredstvom drugoga. Nietzsche ujedinjuje dvije najveće ljudske ljubavi – ljubav i prijateljstvo, smatrajući da jedino njihova kombinacija može poboljšati rast onog duhovnog u nama. U radu se kršćanskoj religiji suprotstavlja religija ljubavi koja potiče na nesebičnu, osviještenu i zrelu ljubav prema nadčovjeku, odnosno prema nama samima i prema svemu ostalome što nas okružuje, jer ljubav je prije svega pokretačka energija

Akutna neurološka zbivanja u djece liječene od akutne limfoblastične leukemije

Complications of paediatric acute lymphoblastic leukaemia therapy in a notable number of patients include acute neurotoxicity, which presents most often as cerebrovascular disease, infection or a variety of nonspecific neurologic signs and symptoms, as well as recognizable clinical- radiological syndromes, due to admistered chemo- and radiotherapy. Although acute neurological events are rarely fatal, they usually present as emergency situations, often require treatment postponement and modifications, and can be followed by permanent sequelae in the form of epilepsy or cognitive dysfunction. We present three cases of acute neurotoxicity in childhood leukaemia patients treated at our department. Based on clinical presentation, laboratory and radiological findings, these cerebral events were characterized as ischaemia of the brain, posterior reversible encephalopathy syndrome and brain oedema with syndrome of inappropriate secretion of antidiuretic hormone. Timely and appropriate management resulted in complete neurological recovery in all three patients.U nezanemarivom broju pedijatrijskih bolesnika s akutnom limfoblastičnom leukemijom komplikacije primijenjene kemoterapije i radioterapije uključuju akutnu neurotoksičnost, koja se može manifestirati kao cerebrovaskularna bolest, infekcija, skup nespecifičnih neuroloških simptoma i znakova, ili pak kao jasno definirani i prepoznatljivi kliničko - radiološki sindrom. Iako akutna neurološka zbivanja rijetko završavaju smrtno, najčešće je ipak riječ o hitnim stanjima koja nerijetko zahtijevaju odgodu ili promjenu terapije te mogu biti praćena trajnim posljedicama, poput epilepsije i kognitivne disfunkcije. Prikazujemo tri slučaja akutne neurotoksičnosti u djece s leukemijom liječene u našem Zavodu. Temeljem kliničke slike, laboratorijskih i radioloških nalaza okarakterizirana su kao moždana ishemija, sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije i edem mozga sa sindromom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona. Uz pravodobnu i adekvatnu terapiju u sve troje bolesnika zamijećen je potpuni neurološki oporavak

Krivulja učenja operacije mrene metodom fakoemulzifikacije specijalizanata na Klinici za oftalmologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice

The aim of the study was to analyze the resident learning process of phacoemulsification cataract surgery and to assess the resident phacoemulsification learning curve. This prospective study comprised 86 consecutive cases of phacoemulsification performed using standard technique by eight residents over a one-year period at Clinical Department of Ophthalmology, Sestre milosrdnice University Hospital Center in Zagreb. Operative data on each case included resident and attending surgeon, date of operation, step-by-step success questionnaire, and intraoperative complications. Postoperative data included visual acuity at one-month postoperative visit and postoperative complications. Eighty-six operations were performed under the supervision of attending surgeon. The mean best-corrected visual acuity improved from 0.47±0.25 to 0.8±0.25 postoperatively. Intraoperative complications occurred in 13 (15.12%) cases and continued to decrease throughout residency training. The mean number of individually performed steps per operation increased throughout residency (from 7.6 to 9.0). There was one early postoperative complication, endophthalmitis, which was successfully treated, and no other postoperative complications occurred. Resident surgical competency can be improved by maximizing the number of cataract procedures since the complication rates and the number of individually performed steps improved continuously with increasing surgical experience.Cilj ove studije bio je prikazati proces i krivulju učenja specijalizanata oftalmologije i optometrije u operaciji katarakte metodom fakoemulzifikacije. U ovom prospektivnom istraživanju izvedeno je 86 uzastopnih operacija katarakte metodom fakoemulzifikacije koju su u razdoblju od jedne godine na Klinici za oftalmologiju KBC “Sestre milosrdnice” učili specijalizanti oftalmologije uz nadzor iskusnih operatera. Prikupljeni operativni podatci uključili su specijalizanta operatera, mentora, datum operacije, upitnik uspješnosti po koracima operacije i intraoperacijske komplikacije. Poslijeoperacijski se pratila najbolje postignuta korigirana vidna oštrina operiranih nakon mjesec dana te razvoj poslijeoperacijskih komplikacija. Ukupno je učinjeno 86 operacija uz stalni nadzor iskusnijih operatera. Najbolje korigirana vidna oštrina operiranih poboljšala se sa srednje vrijednosti od 0,47±0,25 na 0,8±0,25 poslijeoperacijski. Intraoperacijske komplikacije su nastupile u 13 (15,12%) operacija, ali se njihova učestalost tijekom vremena u procesu učenja smanjila. Prosječan broj samostalno učinjenih koraka po pojedinoj operaciji za svakog specijalizanta se povećao tijekom procesa učenja (prosječno od 7,6 do 9,0). Poslijeoperacijski se samo u jednog bolesnika razvio endoftalmitis, dok druge poslijeoperacijske komplikacije nisu zabilježene. Kirurške vještine specijalizanata se mogu poboljšati povećanjem broja i učestalosti učinjenih operacija tijekom vremena, jer učestalost intraoperacijskih komplikacija opada, a uspješnost svladavanja pojedinih koraka operacije raste s povećanjem kirurškog iskustva

HOLISTIČKI PRISTUP U PREPOZNAVANJU, DIJAGNOSTICI I TERAPIJSKIM POSTUPCIMA POREMEĆAJA IZ SPEKTRA AUTIZMA

Poremećaj iz spektra autizma (eng. ASD – Autism Spectrum Disorder) je neurorazvojni poremećaj karakteriziran ponavljajućim obrascima ponašanja, interesa ili aktivnosti i problemima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uvjetovan složenim interakcijama između genetičkih, okolinskih i imunoloških čimbenika na mozak u razvoju. Javlja se u svim rasnim, etničkim i socioekonomskim skupinama, češći je u dječaka, iako recentne studije pokazuju porast obolijevanja djevojčica. Globalna prevalencija je od 0,76% do 2,5%, ovisno o studijama i promjenama u dijagnostičkim kriterijima. Najčešći komorbiditeti su intelektualni defi cit, epilepsija, poremećaj spavanja, poremećaj ponašanja, neurološka senzo-motorička odstupanja i gastrointestinalni i srčani problemi. Smatra se da je ASD jedan od genetički najheterogenijih neuropsihijatrijskih poremećaja s de novo mutacijama i nasljednim varijantama u oko 1000 gena. Stoga, u etiologiji ASD-a genetički čimbenici imaju veći udio od čimbenika okoline, dok najnovija istraživanja spominju i aktivaciju mikroglije, neuroinfl amaciju uzrokovanu disbiozom crijevne fl ore i imunološku disregulaciju u autističnih bolesnika. Evaluacija djeteta s ASD-om počinje identifi kacijom rizične djece suspektne na ASD. Prema smjernicama Američke pedijatrijske akademije (AAP), preporučuje se „razvojni nadzor“ u dobi 9, 15 i 30 mjeseci te specifi čni probir na autizam u dobi 18 mjeseci te ponovo s 24 i 30 mjeseci. Navedeni su upozoravajući znakovi („red fl ags“) u ranoj dobi (prve 3 godine života), predškolskoj i školskoj dobi, testovi probira i preporuke za kliničku obradu djeteta (intervju roditelja, kompletan klinički i neuropedijatrijski pregled, procjena kognitivnog statusa, senzomotorike, razvoja govora i socijalnog komuniciranja te postojanja komorbiditeta). Konačnu dijagnozu ASD-a postavljaju liječnici (neuropedijatar i dječji psihijatar) uzimajući u obzir sve što govori u prilog dijagnozi te nadalje prate razvoj djeteta. S obzirom da nema jasnih ASD biomarkera dijagnoza se postavlja na temelju ispunjenja dijagnostičkih kriterija iz DSM-5 (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition, 2013.). Etiološka dijagnostika uključuje genetičku, metaboličku, neuroslikovnu obradu i EEG u indiciranim slučajevima. Terapija je multidisciplinska i visoko strukturirana, a temelji se na ranoj intervenciji. U habilitaciji i polivalentnoj neurorazvojnoj stimulaciji sudjeluju najvećim dijelom logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, radni terapeuti, fi zioterapeuti i psiholozi. U novije vrijeme primjenjuju se i neinvazivne tehnike mozgovne stimulacije: transkranijska stimulacija istosmjernom strujom (tDCS) i transkranijska magnetska stimulacija (TMS), kojima se regulira kortikalna ekscitabilnost. Ponekad je potrebna i medikamentna terapija (atipični antipsihotici, antidepresivi, lijekovi za poremećaje spavanja, antiepileptici/stabilizatori raspoloženja). Recentna istraživanja navode gensku terapiju i drugu eksperimentalnu terapiju. Zaključno, napredak u etiopatogenezi, dijagnostici i liječenju djece s ASD-om ovisit će o ranom prepoznavanju i multidisciplinarnom, sveobuhvatnom holističkom pristupu temeljnih znanstvenika i kliničara različitih profi la

Rat brain glucose transporter-2, insulin receptor and glial expression are acute targets of intracerebroventricular streptozotocin: risk factors for sporadic Alzheimer's disease?

Accumulated evidence suggests that the insulin-resistant brain state and cerebral glucose hypometabolism might be the cause, rather than the consequence, of the neurodegeneration found in a sporadic Alzheimer's disease (sAD). We have explored whether the insulin receptor (IR) and the glucose transporter-2 (GLUT2), used here as their markers, are the early targets of intracerebroventricularly (icv) administered streptozotocin (STZ) in an STZ-icv rat model of sAD, and whether their changes are associated with the STZ-induced neuroinflammation. The expression of IR, GLUT2 and glial fibrillary acidic protein (GFAP) was measured by immunofluorescence and western blot analysis in the parietal (PC) and the temporal (TC) cortex, in the hippocampus (HPC) and the hypothalamus. One hour after the STZ-icv administration (1.5 mg/kg), the GFAP immunoreactivity was significantly increased in all four regions, thus indicating the wide spread neuroinflammation, pronounced in the PC and the HPC. Changes in the GLUT2 (increment) and the IR (decrement) expression were mild in the areas close to the site of the STZ injection/release but pronounced in the ependymal lining cells of the third ventricle, thus indicating the possible metabolic implications. These results, together with the finding of the GLUT2-IR co-expression, and also the neuronal IR expression in PC, TC and HPC, indicate that the cerebral GLUT2 and IR should be further explored as the possible sAD etiopathogenic factors. It should be further clarified whether their alterations are the effect of a direct STZ-icv toxicity or they are triggered in a response to STZ-icv induced neuroinflammation

Stroke in children: Management recommendations and perspectives

Moždani udar (MU) je teško neurološko oštećenje, udruženo sa značajnim morbiditetom i mortalitetom. Spada među prvih deset uzroka smrti u djece i stoga zahtijeva hitnu dijagnozu, slikovne pretrage mozga i brzo liječenje u zadanom vremenskom okviru. Postavljanje dijagnoze IMU u djece je teško i izazovno, zbog zbog raznolike i nepatognomonične prezentacije. Zahvaljujući provođenju protokola za IMU u djece, smjernica za dijagnosticiranje moždanog udara (prvenstveno magnetske rezonancije), uspostavi pedijatrijskih centara za moždani udar i specifičnoj terapiji za visokorizične bolesnike, ukupna smrtnost od IMU u djece se smanjuje, unatoč porastu incidencije zadnjih desetljeća. Dakle, glavni cilj je rano prepoznavanje IMU, standardizirani pristup i rana terapija (individualni pristup od slučaja do slučaja) u visokorizičnih pacijenata. Novija saznanja o neaterosklerotskim arteriopatijama, koje su u djetinjstvu najčešći uzrok IMU i koje predstavljanju najvažniji prediktor rekurentnog IMU u djece, zahtijevaju nove longitudinalne i multicentrične studije koje će vjerojatno pridonijeti boljem razumijevanju infektivnih, parainfektivnih i upalnih mehanizama IMU u djetinjstvu i razvoju prediktivnih biomarkera progresije bolesti.Acute ischemic stroke in childhood (AIS) is a severe neurological damage associated with significant morbidity and mortality. It is among the top ten causes of death in children and therefore requires immediate diagnosis, brain imaging and rapid treatment within a given time frame. Diagnosing AIS in children is difficult and challenging, due to the diverse and non-pathognomonic presentation. Thanks to the implementation of protocols for IMU in children, guidelines for diagnosing stroke (primarily magnetic resonance imaging), the establishment of pediatric stroke centers and specific therapy for high-risk patients, the overall mortality from IMU in children is decreasing, despite the increase in incidence in recent decades. Therefore, the main goal is early recognition of AIS in childhood, standardized approach and early threatment (individual approach on a case-by-case basis) in high- risk patients. Newer knowledge about non-atherosclerotic arteriopathy, which is the most common cause of AIS in childhood and which represents the most important predictor of recurrent AIS, requires new longitudinal and multicenter studies that will likely contribute to a better understanding of the infectious, parainfectious and inflammatory mechanisms of AIS in childhood and the development of predictive biomarkers of disease progression

Nietzsche's Understanding of Love

Ovaj diplomski rad pokušaj je interpretacije Nietzscheova shvaćanja ljubavi, koja se uglavnom pogrešno shvaćala na polju filozofije ili se nije shvaćala uopće. Nietzscheove misli o ljubavi iz svih njegovih djela, a ponajviše iz Radosne znanosti, Tako je govorio Zaratustra i S onu stranu dobra i zla, pisane su na način da ih čitatelji pokušaju razumjeti, a ne da ih prihvate kao apsolutne činjenice. Nietzsche je bio jasan kada je rekao da ne postoje činjenice, samo interpretacije. Nietzsche u svojim djelima, osim o odnosu muškarca prema ženi, piše o različitim vrstama ljubavi: ljubavi prema sebi, ljubavi prema ljubavi, pravednosti, sudbini, mudrosti i umjetnosti. Ljubav za Nietzschea predstavlja iskonsku energiju, aktivno djelovanje i stvaralačku snagu u čovjeku, koja prikazuje jedinstvo svih različitosti, a posebice uma i osjetila. U svojim djelima Nietzsche analizira kršćansko poimanje ljubavi koja se odnosi na ljubav prema bližnjemu, smatrajući da je to sebična ljubav prema samom sebi posredstvom drugoga. Nietzsche ujedinjuje dvije najveće ljudske ljubavi – ljubav i prijateljstvo, smatrajući da jedino njihova kombinacija može poboljšati rast onog duhovnog u nama. U radu se kršćanskoj religiji suprotstavlja religija ljubavi koja potiče na nesebičnu, osviještenu i zrelu ljubav prema nadčovjeku, odnosno prema nama samima i prema svemu ostalome što nas okružuje, jer ljubav je prije svega pokretačka energija

Old and young in Milan Ogrizovic's "Hasanaginica"

Hasanaginica je priča koja vječno živi u srcima starih i mladih, ponajviše zbog njezinog dirljivog sadržaja. U uvodu ću iznijeti osnovne stavove koji se sukobljavaju unutar glavnog lika i najaviti cilj završnog rada. Sljedeća jedinica rada sadržava glavna obilježja iz životopisa i bibliografije Milana Ogrizovića. Pokazat ću koliko je on doprinio dramskom stvaralaštvu i zbog čega je prozvan kazališnim čovjekom. Nakon što istaknem utjecaj Ogrizovićevog životopisa na sama djela, ukazat ću na posebnosti samog sadržaja Hasaaginice. Pokazat ću što to čini njezinu priču besmrtnom i čime je Ogrizovićeva drama drukčija od izvornog originala koji mu je poslužio kao podloga pri pisanju, a to je narodna pjesma Asanaginica. Kao najvažniji dio drame, odnosno tragedije, istaknula sam pathos kao ključni trenutak koji izaziva u nama osjećaj uzvišenosti. Odnos „starih“ i „mladih“ ukazuje na nepomirljivi sukob tradicije i individualizma koji se pojavljuje u Hasanaginici, koja bira smrt kao izlaz, zbog njezinog položaja žene u patrijarhalno vrijeme. Na kraju kao zaključak navodim da je sinteza tradicije i individualnosti jedino moguća za ostvarenje idealnog života