Socioeconomic characteristics and language abilities of children from rural areas attending a preschool programme

Dječji vrtić priprema djecu za kasnije formalno obrazovanje te pozitivno utječe na njihov kognitivni i socioemocionalni razvoj. Nažalost, u Hrvatskoj, osobito u ruralnim područjima, nisu sva djeca u mogućnosti polaziti vrtić pa se uvođenjem obaveznog i besplatnog predškolskog programa nastojalo doskočiti tom problemu. Međutim, do tada ta djeca nisu bila uključena u predškolski odgoj i nisu im pruženi isti poticaji za razvoj jezičnih sposobnosti koje se od njih očekuju u osnovnoj školi. Niz istraživanja navodi da djeca roditelja nižeg socioekonomskog statusa pokazuju lošije jezične sposobnosti u odnosu na djecu roditelja višeg socioekonomskog statusa. Uzimajući u obzir dosadašnje spoznaje, ovim se radom željelo utvrditi postižu li predškolska djeca, polaznici redovnog vrtića, bolje rezultate na probirnom testu jezičnih sposobnosti od djece polaznika isključivo predškolskog programa. Isto tako, cilj je bio utvrditi postoji li značajna razlika u socioekonomskom statusu obitelji između ove dvije kategorije djece predškolske dobi. Uzorak ispitanika uključivao je 93 djece i njihove roditelje. Djeca su ispitana Probirnim testom jezičnih sposobnosti, a socioekonomski status ispitan je anketom kreiranom isključivo za ovo istraživanje. Rezultati na Probirnom testu jezičnih sposobnosti pokazali su značajnu razliku između djece u dječjem vrtiću i obaveznom predškolskom programu u korist polaznika dječjeg vrtića. Pokazalo se kako su roditelji djece uključene u vrtić višeg stupnja obrazovanja, češće zaposleni i imaju veće prihode po članu kućanstva. Iz rezultata se iščitava potreba za dodatnom potporom djeci koja iz predškolskog programa ulaze u sustav osnovnog školstva.Attending a preschool programme prepares children for later formal education and has a positive impact on their cognitive and socio-emotional development. Unfortunately, in Croatia, not all children have an opportunity to attend a preschool programme. This is especially true in rural areas. In order to solve this problem, the government has introduced an obligatory kindergarten programme that is free of charge for all children. However, because these children have not previously attended any form of early-childhood education programme, they have not received equal support in the development of the language skills expected of them by the time they reach elementary school. A number of studies have suggested that children from families with a higher socioeconomic status have better language skills than children from families with a lower socioeconomic status. Taking all this into account, the aim of this study is to determine whether preschool-aged children who attend a preschool programme achieve better results on the Screening test of language abilities (Probirni test jezičnih sposobnosti) than children who only attend kindergarten. In addition, this study aims to determine whether there is a significant difference in the socioeconomic status between the families of preschool-aged children who attended preschool and those who attended kindergarten. The sample included 93 children and their parents. Children were assessed using a Screening test of language abilities. Socioeconomic status was determined via a questionnaire made for the purposes of this study. The results on the Screening test of language abilities indicated a significant difference between children in preschool and those in obligatory kindergarten programmes, where children attending preschool demonstrated higher language ability. Moreover, this study demonstrated that the parents of children attending a preschool programme are more educated, more often employed and have a higher income per household member. Based on these results, it can be argued that there is a need to provide additional support for children from kindergarten programmes as they enter elementary schools

The influence of wood biomass ash on early age autogenous shrinkage and mechanical properties of mortars

Korištenje drvne biomase prvenstveno je usmjereno na proizvodnju električne i/ili plinske energije. Takva uporaba za nusproizvod ima pepeo koji je mješavina organskog i anorganskog sastava sklonog variranju. U ovom završnom radu ispitane su volumenske deformacije morta s pepelom drvne biomase. Ispitivanje se provelo na 5 uzoraka različitih mješavina od čega je jedna bila bez dodatka pepela (referentna), a ostale 4 mješavine s različitim udjelom pepela (10, 15, 20 i 30%). U teorijskom dijelu rada opisane su deformacije uzrokovane autogenim skupljanjem u ranoj starosti te primjena pepela drvne biomase u cementnim kompozitima. U sklopu eksperimentalnog dijela, ispitano je autogeno skupljanje u ranoj starosti i mehanička svojstva mortova s pepelom drvene biomase kao zamjenom dijela cementa.The use of wood biomass is mainly focused on the production of electrical and/or gas energy. Such utilization of wood biomass produces ash as a by-product which has a mixed organic and inorganic structure prone to variation. In this work, mortars with wood biomass ash were subjected to a test to determine its volumetric deformations. The test was carried out on 5 specimens, each with different mixture. One of the specimens contained no ash in the mixture (reference specimen) while the other specimens contained different proportions of ash (10, 15, 20 and 30%). The theoretical part of this work describes deformations caused by autogenous shrinkage in the early phase of curing, as well as the application of wood biomass ash in cement composites. The experimental part of this seminar includes the testing of autogenous shrinkage in the early phase of curing and the mechanical properties of mortars enriched with wood biomass ash as a partial replacement of the cement

The influence of wood biomass ash on early age autogenous shrinkage and mechanical properties of mortars

Korištenje drvne biomase prvenstveno je usmjereno na proizvodnju električne i/ili plinske energije. Takva uporaba za nusproizvod ima pepeo koji je mješavina organskog i anorganskog sastava sklonog variranju. U ovom završnom radu ispitane su volumenske deformacije morta s pepelom drvne biomase. Ispitivanje se provelo na 5 uzoraka različitih mješavina od čega je jedna bila bez dodatka pepela (referentna), a ostale 4 mješavine s različitim udjelom pepela (10, 15, 20 i 30%). U teorijskom dijelu rada opisane su deformacije uzrokovane autogenim skupljanjem u ranoj starosti te primjena pepela drvne biomase u cementnim kompozitima. U sklopu eksperimentalnog dijela, ispitano je autogeno skupljanje u ranoj starosti i mehanička svojstva mortova s pepelom drvene biomase kao zamjenom dijela cementa.The use of wood biomass is mainly focused on the production of electrical and/or gas energy. Such utilization of wood biomass produces ash as a by-product which has a mixed organic and inorganic structure prone to variation. In this work, mortars with wood biomass ash were subjected to a test to determine its volumetric deformations. The test was carried out on 5 specimens, each with different mixture. One of the specimens contained no ash in the mixture (reference specimen) while the other specimens contained different proportions of ash (10, 15, 20 and 30%). The theoretical part of this work describes deformations caused by autogenous shrinkage in the early phase of curing, as well as the application of wood biomass ash in cement composites. The experimental part of this seminar includes the testing of autogenous shrinkage in the early phase of curing and the mechanical properties of mortars enriched with wood biomass ash as a partial replacement of the cement

S druge strane zrcala: Traduktološka analiza Alice u Zemlji čudesa Lewisa Carrolla – nevidljivost prevoditelja

Alice’s Adventures in Wonderland is a novel written by Charles Lutwidge Dodgson under the pseudonym Lewis Carroll in 1865. In spite of the claims that it is untranslatable and that one needs to be English in order to enjoy it, this novel soon became a classic of children’s literature and it has been translated into more than 176 languages. In this thesis, six translations of Carroll’s novel into Croatian were analysed, with the focus on the concept of the translator’s invisibility. This term, introduced by Lawrence Venuti, refers to appearance that a translation is not in fact a translation, but an original, which occurs thanks to various interventions made by the translator. The first part of the thesis deals with children’s literature, its translation and Venuti’s concept. The second chapter is dedicated to the novel itself, and to the challenges that it poses to translators, primarily regarding character names, other culture-specific items and wordplay. In the third chapter, there follows the analysis of these issues. Its aim was to determine which strategies were employed by Croatian translators, how successfully, and to see how their choices affected invisibility in their translations. The analysis showed that the translators were generally more invisible when dealing with wordplay than with other issues, such as character names, in which they mostly followed the source-text. Also, the concept of invisibility is complex, it varies from one example or translational problem to another, and in some cases it may be susceptible to various interpretations.Alica u Zemlji čudesa roman je koji je napisao Charles Lutwidge Dodgson pod pseudonimom Lewis Carroll 1865. godine. Unatoč tome što su neki tvrdili da je neprevodiv i da je potrebno biti Englez da bi se u njemu uživalo, ovaj roman ubrzo je postao klasik dječje književnosti, a do danas je preveden na više od 176 jezika. U ovom radu, analizirat će se šest prijevoda Carrollovog romana na hrvatski jezik, s naglaskom na koncept nevidljivosti prevoditelja. Taj pojam uveo je Lawrence Venuti, a odnosi se na dojam da određeni prijevod nije prijevod, već originalno djelo, što je posljedica raznih prevoditeljevih intervencija. U prvom dijelu rada, govori se o dječjoj književnosti i njenom prevođenju, ali i o ovom Venutijevom pojmu. Drugo poglavlje posvećeno je samom romanu i izazovima koje predstavlja za prevoditelje, prvenstveno kod prijevoda imena likova, ostalih kulturno-specifičnih elemenata te igre riječi. U trećem poglavlju, slijedi analiza hrvatskih prijevoda s obzirom na ove probleme. Cilj analize bio je utvrditi koje su strategije koristili hrvatski prevoditelji, s koliko uspjeha i na koji se način to odrazilo na njihovu nevidljivost u tekstu. Na kraju, pokazalo se da su hrvatski prevoditelji bili općenito najmanje vidljivi pri prevođenju igre riječi dok su se u drugim pitanjima puno više držali izvornika, posebno u prijevodu imena likova. Također, pojam nevidljivosti prevoditelja dosta je kompleksan, varira od jednog do drugog primjera ili prevoditeljskog problema, a kod nekih pitanja moguće ga je tumačiti na više načina

Prepoznavanje i postupanje s zlostavljanim djetetom

Zlostavljanje djece problem je koji je prisutan u svijetu od davne prošlosti. Upravo je to razlog promicanja i težnji za razvojem dječjih prava kroz povijest, a taj razvoj može se pratiti i kroz dokumente koji su uređivali dječja prava. Zlostavljanjem se narušavaju temeljna prava djeteta koja su jasno precizirana i u pisanom obliku, a najpoznatiji dokument koji je definirao prava djece jest Konvencija o pravima djeteta. Potpisana je 1989. godine kada se 196 država (među njima i Hrvatska) ujedinilo pri dodjeljivanju građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava djetetu. Čine ju četiri osnovna načela, a sadrži 54 članka koja jasno definiraju prava djece. Bez obzira na to što djeca imaju svoja prava, ona se i dalje narušavaju te je zlostavljanje djece i dalje prisutno u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Postoje osnovne vrste zlostavljanja, a one su: tjelesno zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje te zanemarivanje djece koje predstavlja uskraćenu brigu i njegu o djetetu, a ovisno o području nedostatka brige, postoje tjelesno, emocionalno, obrazovno i zdravstveno zanemarivanje djece. Svaki oblik zlostavljanja i zanemarivanja ostavlja dugoročne posljedice na dijete u smislu ograničavanja mogućnosti normalnog rasta i razvoja djeteta. Poznavanje svih oblika zlostavljanja, kao i njihovih znakova i posljedica može omogućiti pravovremeno prepoznavanje zlostavljanja kao i adekvatno postupanje sa zlostavljanim djetetom. Prilikom prepoznavanja i postupanja sa zlostavljanim djetetom najvažniju ulogu imaju policija, centar za socijalnu skrb, pravosudna tijela, zdravstveni djelatnici te odgojno-obrazovne ustanove, a svi u svom djelovanju naglasak stavljaju na dobrobit zlostavljanog djeteta kao i na stvaranje sigurnog okruženja za žrtvu. Cilj ovog rada jest definirati prava djece, opisati vrste zlostavljanja, znakove prepoznavanja određene vrste zlostavljanja i posljedice istih te istaknuti važnost medicinske sestre kao zdravstvenog djelatnika u prepoznavanju i postupanju sa zlostavljanim djetetom. Ono što je bitno jest i stalna edukacija medicinskih sestara kako bi primjenom znanja i iskustva mogle pravodobno prepoznati zlostavljano dijete i adekvatno intervenirati s ciljem smanjenja posljedica za žrtvu

S druge strane zrcala: Traduktološka analiza Alice u Zemlji čudesa Lewisa Carrolla – nevidljivost prevoditelja

Alice’s Adventures in Wonderland is a novel written by Charles Lutwidge Dodgson under the pseudonym Lewis Carroll in 1865. In spite of the claims that it is untranslatable and that one needs to be English in order to enjoy it, this novel soon became a classic of children’s literature and it has been translated into more than 176 languages. In this thesis, six translations of Carroll’s novel into Croatian were analysed, with the focus on the concept of the translator’s invisibility. This term, introduced by Lawrence Venuti, refers to appearance that a translation is not in fact a translation, but an original, which occurs thanks to various interventions made by the translator. The first part of the thesis deals with children’s literature, its translation and Venuti’s concept. The second chapter is dedicated to the novel itself, and to the challenges that it poses to translators, primarily regarding character names, other culture-specific items and wordplay. In the third chapter, there follows the analysis of these issues. Its aim was to determine which strategies were employed by Croatian translators, how successfully, and to see how their choices affected invisibility in their translations. The analysis showed that the translators were generally more invisible when dealing with wordplay than with other issues, such as character names, in which they mostly followed the source-text. Also, the concept of invisibility is complex, it varies from one example or translational problem to another, and in some cases it may be susceptible to various interpretations.Alica u Zemlji čudesa roman je koji je napisao Charles Lutwidge Dodgson pod pseudonimom Lewis Carroll 1865. godine. Unatoč tome što su neki tvrdili da je neprevodiv i da je potrebno biti Englez da bi se u njemu uživalo, ovaj roman ubrzo je postao klasik dječje književnosti, a do danas je preveden na više od 176 jezika. U ovom radu, analizirat će se šest prijevoda Carrollovog romana na hrvatski jezik, s naglaskom na koncept nevidljivosti prevoditelja. Taj pojam uveo je Lawrence Venuti, a odnosi se na dojam da određeni prijevod nije prijevod, već originalno djelo, što je posljedica raznih prevoditeljevih intervencija. U prvom dijelu rada, govori se o dječjoj književnosti i njenom prevođenju, ali i o ovom Venutijevom pojmu. Drugo poglavlje posvećeno je samom romanu i izazovima koje predstavlja za prevoditelje, prvenstveno kod prijevoda imena likova, ostalih kulturno-specifičnih elemenata te igre riječi. U trećem poglavlju, slijedi analiza hrvatskih prijevoda s obzirom na ove probleme. Cilj analize bio je utvrditi koje su strategije koristili hrvatski prevoditelji, s koliko uspjeha i na koji se način to odrazilo na njihovu nevidljivost u tekstu. Na kraju, pokazalo se da su hrvatski prevoditelji bili općenito najmanje vidljivi pri prevođenju igre riječi dok su se u drugim pitanjima puno više držali izvornika, posebno u prijevodu imena likova. Također, pojam nevidljivosti prevoditelja dosta je kompleksan, varira od jednog do drugog primjera ili prevoditeljskog problema, a kod nekih pitanja moguće ga je tumačiti na više načina

Prepoznavanje i postupanje s zlostavljanim djetetom

Zlostavljanje djece problem je koji je prisutan u svijetu od davne prošlosti. Upravo je to razlog promicanja i težnji za razvojem dječjih prava kroz povijest, a taj razvoj može se pratiti i kroz dokumente koji su uređivali dječja prava. Zlostavljanjem se narušavaju temeljna prava djeteta koja su jasno precizirana i u pisanom obliku, a najpoznatiji dokument koji je definirao prava djece jest Konvencija o pravima djeteta. Potpisana je 1989. godine kada se 196 država (među njima i Hrvatska) ujedinilo pri dodjeljivanju građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava djetetu. Čine ju četiri osnovna načela, a sadrži 54 članka koja jasno definiraju prava djece. Bez obzira na to što djeca imaju svoja prava, ona se i dalje narušavaju te je zlostavljanje djece i dalje prisutno u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Postoje osnovne vrste zlostavljanja, a one su: tjelesno zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje te zanemarivanje djece koje predstavlja uskraćenu brigu i njegu o djetetu, a ovisno o području nedostatka brige, postoje tjelesno, emocionalno, obrazovno i zdravstveno zanemarivanje djece. Svaki oblik zlostavljanja i zanemarivanja ostavlja dugoročne posljedice na dijete u smislu ograničavanja mogućnosti normalnog rasta i razvoja djeteta. Poznavanje svih oblika zlostavljanja, kao i njihovih znakova i posljedica može omogućiti pravovremeno prepoznavanje zlostavljanja kao i adekvatno postupanje sa zlostavljanim djetetom. Prilikom prepoznavanja i postupanja sa zlostavljanim djetetom najvažniju ulogu imaju policija, centar za socijalnu skrb, pravosudna tijela, zdravstveni djelatnici te odgojno-obrazovne ustanove, a svi u svom djelovanju naglasak stavljaju na dobrobit zlostavljanog djeteta kao i na stvaranje sigurnog okruženja za žrtvu. Cilj ovog rada jest definirati prava djece, opisati vrste zlostavljanja, znakove prepoznavanja određene vrste zlostavljanja i posljedice istih te istaknuti važnost medicinske sestre kao zdravstvenog djelatnika u prepoznavanju i postupanju sa zlostavljanim djetetom. Ono što je bitno jest i stalna edukacija medicinskih sestara kako bi primjenom znanja i iskustva mogle pravodobno prepoznati zlostavljano dijete i adekvatno intervenirati s ciljem smanjenja posljedica za žrtvu

Socioeconomic characteristics and language abilities of children from rural areas attending a preschool programme

Dječji vrtić priprema djecu za kasnije formalno obrazovanje te pozitivno utječe na njihov kognitivni i socioemocionalni razvoj. Nažalost, u Hrvatskoj, osobito u ruralnim područjima, nisu sva djeca u mogućnosti polaziti vrtić pa se uvođenjem obaveznog i besplatnog predškolskog programa nastojalo doskočiti tom problemu. Međutim, do tada ta djeca nisu bila uključena u predškolski odgoj i nisu im pruženi isti poticaji za razvoj jezičnih sposobnosti koje se od njih očekuju u osnovnoj školi. Niz istraživanja navodi da djeca roditelja nižeg socioekonomskog statusa pokazuju lošije jezične sposobnosti u odnosu na djecu roditelja višeg socioekonomskog statusa. Uzimajući u obzir dosadašnje spoznaje, ovim se radom željelo utvrditi postižu li predškolska djeca, polaznici redovnog vrtića, bolje rezultate na probirnom testu jezičnih sposobnosti od djece polaznika isključivo predškolskog programa. Isto tako, cilj je bio utvrditi postoji li značajna razlika u socioekonomskom statusu obitelji između ove dvije kategorije djece predškolske dobi. Uzorak ispitanika uključivao je 93 djece i njihove roditelje. Djeca su ispitana Probirnim testom jezičnih sposobnosti, a socioekonomski status ispitan je anketom kreiranom isključivo za ovo istraživanje. Rezultati na Probirnom testu jezičnih sposobnosti pokazali su značajnu razliku između djece u dječjem vrtiću i obaveznom predškolskom programu u korist polaznika dječjeg vrtića. Pokazalo se kako su roditelji djece uključene u vrtić višeg stupnja obrazovanja, češće zaposleni i imaju veće prihode po članu kućanstva. Iz rezultata se iščitava potreba za dodatnom potporom djeci koja iz predškolskog programa ulaze u sustav osnovnog školstva.Attending a preschool programme prepares children for later formal education and has a positive impact on their cognitive and socio-emotional development. Unfortunately, in Croatia, not all children have an opportunity to attend a preschool programme. This is especially true in rural areas. In order to solve this problem, the government has introduced an obligatory kindergarten programme that is free of charge for all children. However, because these children have not previously attended any form of early-childhood education programme, they have not received equal support in the development of the language skills expected of them by the time they reach elementary school. A number of studies have suggested that children from families with a higher socioeconomic status have better language skills than children from families with a lower socioeconomic status. Taking all this into account, the aim of this study is to determine whether preschool-aged children who attend a preschool programme achieve better results on the Screening test of language abilities (Probirni test jezičnih sposobnosti) than children who only attend kindergarten. In addition, this study aims to determine whether there is a significant difference in the socioeconomic status between the families of preschool-aged children who attended preschool and those who attended kindergarten. The sample included 93 children and their parents. Children were assessed using a Screening test of language abilities. Socioeconomic status was determined via a questionnaire made for the purposes of this study. The results on the Screening test of language abilities indicated a significant difference between children in preschool and those in obligatory kindergarten programmes, where children attending preschool demonstrated higher language ability. Moreover, this study demonstrated that the parents of children attending a preschool programme are more educated, more often employed and have a higher income per household member. Based on these results, it can be argued that there is a need to provide additional support for children from kindergarten programmes as they enter elementary schools

Stable Gastric Pentadecapeptide BPC 157 May Recover Brain–Gut Axis and Gut–Brain Axis Function

Conceptually, a wide beneficial effect, both peripherally and centrally, might have been essential for the harmony of brain–gut and gut–brain axes’ function. Seen from the original viewpoint of the gut peptides’ significance and brain relation, the favorable stable gastric pentadecapeptide BPC 157 evidence in the brain–gut and gut–brain axes’ function might have been presented as a particular interconnected network. These were the behavioral findings (interaction with main systems, anxiolytic, anticonvulsive, antidepressant effect, counteracted catalepsy, and positive and negative schizophrenia symptoms models). Muscle healing and function recovery appeared as the therapeutic effects of BPC 157 on the various muscle disabilities of a multitude of causes, both peripheral and central. Heart failure was counteracted (including arrhythmias and thrombosis), and smooth muscle function recovered. These existed as a multimodal muscle axis impact on muscle function and healing as a function of the brain–gut axis and gut–brain axis as whole. Finally, encephalopathies, acting simultaneously in both the periphery and central nervous system, BPC 157 counteracted stomach and liver lesions and various encephalopathies in NSAIDs and insulin rats. BPC 157 therapy by rapidly activated collateral pathways counteracted the vascular and multiorgan failure concomitant to major vessel occlusion and, similar to noxious procedures, reversed initiated multicausal noxious circuit of the occlusion/occlusion-like syndrome. Severe intracranial (superior sagittal sinus) hypertension, portal and caval hypertensions, and aortal hypotension were attenuated/eliminated. Counteracted were the severe lesions in the brain, lungs, liver, kidney, and gastrointestinal tract. In particular, progressing thrombosis, both peripherally and centrally, and heart arrhythmias and infarction that would consistently occur were fully counteracted and/or almost annihilated. To conclude, we suggest further BPC 157 therapy applications