TREATMENT OF VIRAL HEPATITIS IN CHILDREN

Tijek kroničnog hepatitisa B i C razlikuje se u djece u odnosu na odrasle. Isto tako razlikuju se i preporuke za terapiju. Za liječenje djece s kroničnim hepatitisom B za sada su odobreni konvencionalni interferon alfa i lamivudin, a za starije od 12 godina mogu se koristiti tenofovir i adefovir. Lijekovi se primjenjuju kao monoterapija. Liječenje se preporuča samo u određenim indikacijama, uz preduvjet pokazatelja koji obećavaju povoljan ishod. Cilj terapije je sprječavanje progresije bolesti kako bi se smanjio rizik komplikacija (ciroze i hepatocelularnog karcinoma) u budućnosti. Kronični hepatitis C u djece također nije nužno hitno liječiti, jer bolest u dječjoj dobi u pravilu sporo napreduje. Stoga je terapija indicirana ako se radi o bržoj progresiji bolesti (sa značajnim stupnjem fibroze). Liječenje se preporuča kombinacijom pegiliranog interferona alfa2b i ribavirina. U djece s kroničnim virusnim hepatitisom potrebno je provoditi i godišnji probir na hepatocelularni karcinom, jer se pokazalo da je rizik veći nego li kod zdrave djece.In children, the natural history of chronic hepatitis B and C is different from that in adults. There are also different guidelines on therapy. So far, only conventional interferon alfa and lamivudine have been approved for the treatment of children with chronic hepatitis B before the age of twelve. For the older ones, tenofovir and adefovir are also an option. All of them are used as monotherapy. Treatment should be carried out only in certain indications, provided by predictors that favor a positive outcome. Therapeutic goal is to stop the progression of the disease in order to reduce the risk of complications (cirrhosis and hepatocellular carcinoma) later in life. There is also no urgency to start treatment in children with chronic hepatitis C, as the disease in children generally has slow progression. Therefore, therapy is indicated in those with progressive liver disease (with a significant degree of fibrosis). The recommended treatment is a combination of pegylated interferon alfa 2b and ribavirin. For all children with chronic viral hepatitis, annual screening for hepatocellular carcinoma must also be conducted, as it has been shown that the risk is higher here than in healthy children

Kontrastni ultrazvuk u dijagnostici intrarenalnog refluksa u djece

Vezikoureteralni refluks (VUR) ubraja se u najčešće anomalije mokraćnog sustava u djece i može biti povezan s refluksnom nefropatijom (RN). Brojne studije ukazuju da je intrarenalni refluks (IRR) važan rizični faktor za febrilne uroinfekcije i ožiljčenje bubrežnog parenhima te posljedično, kasnije, razvoj hipertenzije i/ili bubrežne insuficijencije. Incidencija intrarenalnog refluksa kod mikcijske cistouretrografije (MCUG) kreće se u rasponu ispod 1% do maksimalno 10%. Pojava kontrastnih mikromjehurića izvan kontura kanalnog sustava odnosno bubrežne čašice te ulazak kontrasta u parenhim bubrega dijagnostički je kriterij intrarenalnog refluksa pri kontrastno pojačanoj ultrazvučnoj cistografiji (ceVUS, engl. contrast-enchanced voiding urosonography). Brojne studije ukazale su na veću dijagnostičku pouzdanost ceVUS-a u komparaciji s MCUG kod dokazivanja VUR-a. Od 2006. godine u našoj ustanovi za dijagnostiku VUR-a primjenjujemo ultrazvučne metode, a ceVUS je 2018. godine prihvaćen i uvršten u Algoritam obrade djece s uroinfekcijama od strane Hrvatskoga pedijatrijskog nefrološkog društva. U početku smo IRR otkrivali u svega 2,3% djece s VUR-om, a od 2013. godine, otkada primjenjujemo kontrastom pojačanu ultrazvučnu cistografiju, IRR se otkriva u 11,9% djece s VUR-om. Do sada nema studija koje istražuju učestalost intrarenalnog refluksa ovom metodom. Cilj je ovog rada prikazati mogućnost dijagnostike IRR-a pomoću kontrastnog ultrazvuka, opisati tehniku izvođenja i naše dugogodišnje iskustvo

Manometrija visoke rezolucije u dijagnostici bolesti jednjaka

Uz endoskopske i radiološke metode, osovinu dijagnostike funkcijskih poremećaja jednjaka čini manometrija. Radi se o tradicionalnoj metodi kojom se ispituje funkcijska sposobnost gornjeg i donjeg sfinktera te tijela jednjaka. Prateći razvoj informatičke tehnologije, konvencionalna se manometrija tijekom proteklih desetljeća transformirala u manometriju visoke rezolucije. Tehnika visoke rezolucije omogućuje bolju prostornu razlučivost svih segmenata jednjaka, znatno je olakšana inicijalna orijentacija prema svim strukturnim podjedinicama jednjaka te je kraće vrijeme pretrage, što bolesniku uvelike olakšava podnošljivost procedure. Manometrija visoke rezolucije koristi dvije vrste katetera – čvrsti i vodom-perfundirani (silikonski), u koje su ugrađeni multipli senzori koji imaju mogućnost radijalne detekcije signala iz bliskih dijelova tkiva. Današnja tehnologija omogućuje i inkorporaciju impedancijskih senzora u kateter, koji temeljem promjena otpora u tkivu jednjaka detektiraju suptilne promjene u tranzitu bolusa hrane ili tekućine. Funkcijski, odnosno poremećaji motiliteta jednjaka prema definiranim parametrima Chicago klasifikacije kategoriziraju se hijerarhijski u poremećaje s opstrukcijom na razini ezofago-gastričnog spoja, velike poremećaje te male poremećaje peristaltike. Uvođenje ove metode, kao i redovito ažuriranje Chicago klasifikacije, omogućuje značajan napredak u dijagnostici, posljedično i liječenju sve češćih funkcijskih poremećaja jednjaka

Videourodynamics combined with contrast-enhanced voiding urosonography – a new method in pediatric nephro-urology

Cilj ovog rada je prikazati videourodinamiku kombiniranu s kontrastnom mikcijskom urosonografi jom koja se primjenjuje u našoj ustanovi otprije 4 godine. Metoda se ne služi ionizirajućim zračenjem i visoko je senzitivna za prikaz vezikoureteralnog refl uksa. Tijekom pretrage simultano se procjenjuje funkcija donjeg mokraćnog sustava, prisutnost i stupanj refl uksa te intravezikalni tlakovi i volumeni kod kojih se refl uks javlja, što je važno u planiranju liječenja kao i u davanju prognoze. U radu analiziramo prednosti i nedostatke ove metode u odnosu na onu standardnu rengensku i opisujemo tehniku izvođenja.The aim of this paper is to show videourodynamics combined with contrast-enhanced voiding urosonography, which has been used at our institution for four years now. This method does not use ionizing radiation and is highly sensitive for vesicoureteral refl ux. During examination, we can simultaneously monitor function of the lower urinary tract, the presence and degree of refl ux, intravesical pressure and the volume at which refl ux occurs, all of these being important for planning of treatment and providing prognosis. We analyze the advantages and disadvantages of this method compared to standard x-ray, and describe the technique of examination

Current approach to nocturnal enuresis in children

Primarna noćna enureza je čest poremećaj u dječjoj dobi. Etiologija joj je multifaktorska, uz jaku genetičku predispoziciju, u uzrocima dominiraju noćna poliurija, manji funkcionalni kapacitet mokraćnog mjehura i djetetov čvrst san. Novija istraživanja pokazuju da psihičke promjene nisu uzrok, već posljedica noćne enureze. Uzevši u obzir fi ziološko sazrijevanje i uzroke, danas se preporuča aktivno liječenje noćnog mokrenja nakon navršene pete godine života. U članku su iznesene dosadašnje spoznaje o etiologiji primarne noćne enureze u djece, kao i o dijagnostici i suvremenim terapijskim metodama.Primary nocturnal enuresis is a common disorder in childhood. The etiology is multifactorial with a strong genetic predisposition. Most common causes are nocturnal polyuria, decreased functional capacity of the bladder and disorder of arousal from sleep. Recent studies show that psychological changes are not the cause, but the consequence of nocturnal enuresis. Given the physiological maturation and causes, today is advised active treatment of nocturnal enuresis after the age of fi ve. This paper summarizes the current knowledge about the etiology of primary nocturnal enuresis in children, as well as diagnostics and current therapeutic approaches

Contemporary approach to neurogenic urinary bladder in children

Neurogeni mokraćni mjehur (NMM) uzrokovan je oštećenjem inervacije donjeg mokraćnog sustava i predstavlja rizik za ponavljane upale mokraćnog sustava, nastanak vezikoureteralnog refluksa, hidronefroze, urolitijaze i oštećenje bubrežne funkcije. Urodinamska ispitivanja omogućila su nam bolje razumijevanje patofiziologije ovih poremećaja i rano otkrivanje čimbenika rizika za oštećenje bubrežnog parenhima. Odmah nakon postavljanja sumnje na neurogeni poremećaj nužna je kompletna nefrološka obrada koja uključuje ultrazvučne metode, 4 satnu opservaciju mokrenja, kontrastnu mikcijsku urosonografiju, urodinamiku i videourodinamiku. Glavni ciljevi liječenja i praćenja su očuvanje bubrežne funkcije, a nakon školske dobi i socijalno prihvatljiva kontinencija. U ovom radu iznosimo suvremeni pristup djetetu s neurogenim mokraćnim mjehurom uz osvrt na vlastito dugogodišnje iskustvo u dijagnostici i liječenju djece i adolescenata s raznim oblicima ovog poremećaja.Neurogenic urinary bladder is caused by impaired innervation of the lower urinary tract and is a risk factor for recurrent urinary tract infections, vesicoureteral reflux, hydronephrosis, urolithiasis and impaired renal function. Urodynamic studies have allowed us to better understand the pathophysiology of these disorders and early detection of risk factors for renal parenchymal damage. Immediately after the suspicion on a neurogenic dysfunction, complete diagnostic workup is necessary, which includes ultrasound methods, 4-hour voiding observation, contrast-enchanced voiding urosonography, urodynamics and videourodynamics. The main goals of treatment and follow-up are the preservation of renal function, and after school age, socially acceptable continence. In this paper, we present contemporary approach to a child with neurogenic bladder with reference to our own many years of experience in the diagnosis and treatment of children and adolescents with various forms of this disorder

Imaging methods in pediatric nephro/uroradiology: How far have we come?

Novije dijagnostičke tehnike oslikavanja mokraćnog sustava u dječjoj dobi, obzirom na visoki potencijal dijagnostičke evaluacije anatomije i fiziologije bubrega i mokraćnog sustava bez primjene ionizirajućeg zračenja, privukle su povećanu pozornost kao inovativni i neinvazivni dijagnostički alati za dječje nefrologe i urologe. Napredak u ultrazvučnoj dijagnostici koja se uz visoku dijagnostičku pouzdanost odlikuje i visokim sigurnosnim profilom, niskoj cijeni, širokoj primjeni i dostupnosti uz krevet, posebno obećava. Razvoj ultrazvučnog kontrastnog sredstva i kontrast specifičnog softvera omogućio je danas rutinsku primjenu kontrastno pojačane mikcijska urosonografije (ceVUS) u dijagnostici vezikoureteralnog refluksa (VUR) umjesto mikcijske uretrocistografije (MCUG), te kontrastno pojačane urosonografije (CEUS) u dijagnostici žarišnih lezija parenhima bubrega i traume bubrega. Magnetno rezonantna urografija (MRU) kao i funkcionalna magnetno rezonantna urografija (fMRU) izuzetno su korisne slikovne dijagnostičke metoda u pedijatrijskih pacijenata, koja nam omogućuje detaljnu morfološku ali i funkcionalnu procjenu bubrega te gornjih i donjih mokraćnih putova, pružajući jedinstvene informacije, koje bi inače zahtijevale više drugih slikovnih dijagnostičkih pretraga kao i izlaganje ionizirajućem zračenju. Još uvijek nedostaje znanje o primjenjivosti, indikacijama i ograničenjima novijih dijagnostičkih modaliteta snimanja bubrega i mokraćnog sustava. Ovaj pregled pruža dječjem nefrologu i urologu uvid u pedijatrijski-specifične tehnike snimanja, dajući praktične smjernice za dijagnostiku poremećaja bubrega i mokraćnog sustava i potencijal kliničke primjene ovih slikovnih dijagnostičkih tehnika.Newer diagnostic techniques for imaging the urinary system in childhood, given the potential to characterize the anatomy and physiology of the kidney and urinary system without the use of ionizing radiation, have attracted increasing attention as innovative and noninvasive diagnostic tools for pediatric nephrologists and urologists. Advances in ultrasound diagnostics, which are characterized by a high safety profile, low cost, wide application and availability by the bed, are especially promising. The development of ultrasound contrast medium and contrast specific software has enabled the routine use of contrast enhanced urinary urosonography (ceVUS) in the diagnosis of vesicoureteral reflux (VUR) instead of Voiding urethrocystography (VCUG) and contrast enhanced urosonography (CEUS) in the diagnosis of focal and cystic kidney lesions. Magnetic resonance urography (MRU) as well as functional magnetic resonance urography (fMRU) are extremely useful imaging diagnostic methods in pediatric patients, which allows us a detailed morphological and functional assessment of the kidneys and upper and lower urinary tract, providing unique information that would otherwise require several other imaging diagnostic tests as well as exposure to ionizing radiation. This review provides the pediatric nephrologist and urologist insight into the potential of the clinical application of these imaging diagnostic techniques

VIRAL HEPATITIS - CROATIAN CONSENSUS STATEMENT 2013

Hrvatske konsenzus konferencije o virusnim hepatitisima održane su 2005. i 2009. g. (1). S obzirom na brojne nove spoznaje o epidemiologiji, dijagnostici i liječenju virusnih hepatitisa (poglavito kroničnog hepatitisa C genotipa 1) u protekle četiri godine, 28. veljače 2013. g. održana je nova Hrvatska konsensus konferencija o virusnim hepatitisima u Zagrebu. Sažeti tekst ove Hrvatske konsenzus konferencije o virusnim hepatitisima sadrži prikaz novih spoznaja o epidemiologiji virusnih hepatitisa, serološkoj i mo¬lekularnoj dijagnostici virusnih hepatitisa, određivanju polimorfizma promotora gena za IL-28, procjeni stadija fibroze, algoritmu dijagnostičkog praćenja bolesnika, liječenju kroničnog hepatitisa C (genotipovi 1-6) i hepatitisa B, liječenju specijalnih populacija (djeca, bolesnici na dijalizi, bolesnici liječeni transplantacijom, osobe s HIV/HCV koinfekcijom) i nuspojavama liječenja.Croatian Consensus Conferences on Viral Hepatitis took place in 2005 and 2009. Considering the numerous novel concepts on the epidemiology, diagnosis and management of viral hepatitis (chronic hepatitis C genotype 1 in particular) that have emerged in the past four years, a new Croatian Consensus Conference on Viral Hepatitis was held in Zagreb on February 28, 2013. The abridged text of the Croatian Consensus Conference on Viral Hepatitis 2013 presents the new concepts on the epidemiology of viral hepatitis, serologic and molecular diagnosis of viral hepatitis, determination of the IL-28 gene promoter polymorphism, fi¬brosis grading, algorithm for patient diagnostic follow up, treatment of chronic hepatitis C (genotypes 1-6) and hepatitis B, treat¬ment of special populations (children, dialysis patients, transplanted patients, individuals with HIV/HCV co-infection), and therapy side effects

VIRAL HEPATITIS - CROATIAN CONSENSUS STATEMENT 2013

Hrvatske konsenzus konferencije o virusnim hepatitisima održane su 2005. i 2009. g. (1). S obzirom na brojne nove spoznaje o epidemiologiji, dijagnostici i liječenju virusnih hepatitisa (poglavito kroničnog hepatitisa C genotipa 1) u protekle četiri godine, 28. veljače 2013. g. održana je nova Hrvatska konsensus konferencija o virusnim hepatitisima u Zagrebu. Sažeti tekst ove Hrvatske konsenzus konferencije o virusnim hepatitisima sadrži prikaz novih spoznaja o epidemiologiji virusnih hepatitisa, serološkoj i mo¬lekularnoj dijagnostici virusnih hepatitisa, određivanju polimorfizma promotora gena za IL-28, procjeni stadija fibroze, algoritmu dijagnostičkog praćenja bolesnika, liječenju kroničnog hepatitisa C (genotipovi 1-6) i hepatitisa B, liječenju specijalnih populacija (djeca, bolesnici na dijalizi, bolesnici liječeni transplantacijom, osobe s HIV/HCV koinfekcijom) i nuspojavama liječenja.Croatian Consensus Conferences on Viral Hepatitis took place in 2005 and 2009. Considering the numerous novel concepts on the epidemiology, diagnosis and management of viral hepatitis (chronic hepatitis C genotype 1 in particular) that have emerged in the past four years, a new Croatian Consensus Conference on Viral Hepatitis was held in Zagreb on February 28, 2013. The abridged text of the Croatian Consensus Conference on Viral Hepatitis 2013 presents the new concepts on the epidemiology of viral hepatitis, serologic and molecular diagnosis of viral hepatitis, determination of the IL-28 gene promoter polymorphism, fi¬brosis grading, algorithm for patient diagnostic follow up, treatment of chronic hepatitis C (genotypes 1-6) and hepatitis B, treat¬ment of special populations (children, dialysis patients, transplanted patients, individuals with HIV/HCV co-infection), and therapy side effects