Acculturation Expectations of Future Female Teachers from Refugee Students: The Role of Empathy and Ethnic Identity

Učenici izbjeglice počeli su se intenzivnije uključivati u hrvatski obrazovni sustav od 2015. godine, kada je nekoliko desetaka tisuća izbjeglica u izbjegličkom valu prošlo kroz Republiku Hrvatsku. Uključivanjem učenika izbjeglica u školu učitelji su suočeni s mnogim izazovima, a jedan od njih jest rad s učenicima iz drugih kultura, za što se trebaju pripremiti i studenti učiteljskih fakulteta. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati kako etnički identitet, opći kapacitet za empatiziranje s drugima, sposobnost za empatiziranje s izbjeglicama te neki sociodemografski pokazatelji studentica predviđaju njihova akulturacijska očekivanja integracije i asimilacije od učenika izbjeglica. Istraživanje je provedeno potkraj 2019. i na početku 2020. godine, na uzorku od 128 studentica četvrte i pete godine Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prosječne dobi od 23 godine. Provedbom hijerarhijske regresijske analize utvrđena je pozitivna povezanost između etničkog identiteta i akulturacijskog očekivanja integracije te je utvrđena negativna povezanost između etnokulturne empatije i akulturacijskog očekivanja asimilacije.Ever since the refugees have travelled through Croatia in 2015, refugee students have begun to enrol in Croatian schools. Consequently, teachers have been facing various obstacles in their work, such as teaching pupils from different cultures, while teacher-training students will encounter the same obstacles. The aim of this research was to investigate the predictive power of ethnic identity, general empathy, ethnocultural empathy, and sociodemographic variables on university students’ acculturation expectations from refugee students. Research was conducted at the end of 2019 and beginning of 2020, on a sample of 128 female university students, average age of 23, who attended the final two years of Teacher Training College. The results show that ethnic identity was positively associated with acculturation expectations of integration, while ethnocultural empathy was negatively associated with acculturation expectations of assimilation

Personality and work behavior: Nature and measurement of socially desirable responding

Glavni prigovor valjanosti i primjenjivosti upitnika ličnosti u selekcije svrhe je njihova podložnosti lažiranju odgovora, odnosno namjernom davanju socijalno poželjnih odgovora. Posljednjih desetljeća proveden je niz istraživanja kojima se pokušalo utvrditi kakva je priroda socijalno poželjnog odgovaranja i koji su načini njegova mjerenja. Od početne konceptualizacije prema kojoj se socijalno poželjno odgovaranje izjednačava s namjernim iskrivljavanjem odgovora na upitnicima ličnosti, socijalna poželjnost je evoluirala u višedimenzionalni konstrukt. Prema trenutačno najutjecajnijem modelu (Paulhus, 2002, 2006) socijalno poželjno odgovaranje je moguće razmatrati na dvije razine: procesnoj i sadržajnoj. Na procesnoj razini razlikujemo svjesno upravljanje dojmovima i nesvjesno samoosnaživanje, a na sadržajnoj egoističko pretjerivanje u vlastitoj kognitivnoj i socijalnoj kompetentnosti te moralističko negiranje društveno nepoželjnih impulsa i isticanje atributa svetosti. S obzirom da su provjere novog modela vrlo oskudne, osnovni cilj istraživanja opisanog u ovoj knjizi bio je provjeriti njegove temeljne pretpostavke koristeći različite indikatore socijalno poželjnog odgovaranja. Istraživanje smo proveli na prigodnom uzorku ispitanika završnih godina studija i netom diplomiranih (N=345). U istraživanju su korištena tri upitnika: Sveobuhvatni inventar socijalno poželjnog odgovaranja (CIDR) namijenjen mjerenju komponenti Paulhusovog modela, petfaktorski upitnik ličnosti (IPIP-300) te Upitnik pretjeranih tvrdnji (OCQ- 150) namijenjen mjerenju precjenjivanja vlastitog znanja. Ispitanici su sva tri upitnika najprije ispunjavali u iskrenoj situaciji odgovaranja, a zatim je polovica ispitanika CIDR i IPIP-300 ispunjavala u situaciji poticanog egoističkog iskrivljavanja, a druga polovica ispitanika ih je ispunjavala u situaciji poticanog moralističkog iskrivljavanja. Rezultati provedenih analiza nisu potvrdili model ni na procesnoj, ni na sadržajnoj razini. Na procesnoj razini, suprotno očekivanjima, rezultati nisu opravdali razlikovanje nesvjesnog i svjesnog socijalno poželjnog odgovaranja jer su se u situacijama poticanog iskrivljavanja rezultati na skalama osnaživanja povećali, jednako kao i rezultati na skalama upravljanja dojmovima. Osim toga, komponente socijalne poželjnosti nisu na očekivan način korelirale s direktnim mjerama iskrivljavanja odgovora na upitniku ličnosti i rezultatom na upitniku pretjeranih tvrdnji. Na sadržajnoj razini, osim osobine ugodnosti, obrazac promjena na skalama CIDR-a i upitnika ličnosti nije bio sukladan pretpostavkama modela. Generalno, dobiveni rezultati pokazuju da skale socijalno poželjnog odgovaranja, razvijene u okviru Paulhusovog modela, nisu dobra mjera socijalno poželjnog odgovaranja. Stoga bi se buduće provjere modela trebale temeljiti ili na valjanijim skalama i/ili na alternativnim metodama mjerenja socijalno poželjnog odgovaranja