Ovarian reserve before and after endometrioma surgery

Ovarijska rezerva je konačan broj jajnih stanica prisutnih u ovariju koje su dostupne za folikulogenezu. Procjena ovarijske rezerve bitna je u evaluaciji i liječenju neplodnosti, te u predviđanju ishoda metoda medicinske oplodnje. Kako nijedan test danas dostupan ne mjeri direktno ukupan broj oocita, procjena se vrši posredno mjerenjem ovarijskih hormona i poznavanjem fiziološke osnove reprodukcije. Testove za mjerenje ovarijske rezerve možemo podijeliti na pasivne i dinamičke. Pasivni uključuju mjerenje serumskih koncentracija FSH, estradiola, AMH, inhibina-B, mjerenje broja antralnih folikula, te određivanje volumena i vaskularizacije ovarija. U dinamičke testove ubrajamo provokacijski test klomifen citratom, egzogeni FSH test te provokacijski test gonadotropinima. Kako niti jedna od ovih metoda nije idealna, najbolji uvid u ovarijsku rezervu dobivamo kombinacijom nekoliko njih. Endometriom je benigna, o estrogenu ovisna ovarijska cista, koja je usko povezana s neplodnošću i sa smanjenom ovarijskom rezervom. Pretpostavljenih mehanizama te povezanosti ima nekoliko među kojima su najznačajniji oštećenje jajnika samom prisutnošću endometrioma i smanjenje ovarijske rezerve tijekom operacije uslijed uklanjanja zdravog tkiva ovarija koje se nalazi u okolini ciste. Mnogo je dijagnostičkih metoda pomoću kojih možemo utvrditi prisutnost endometrioma s velikom vjerojatno, ali jedina sigurna dijagnoza je patohistološki nalaz. Nema konsenzusa po pitanju načina liječenja endometrioma, iako se danas u pravilu najčešće pristupa laparoskopskoj operaciji. Mnoge studije su pokazale kako je ovarijska rezerva neupitno smanjena nakon operacije endometrioma iako prema dosadašnjim saznanjima to ne utječe drastično na stopu zanošenja pošto funkcija kontralateralnog jajnika ostaje normalna.Ovarian reserve is defined as the number of oocytes in the ovary that are available for folliculogenesis. Determining ovarian reserve is important in evaluating and treating infertility, as well as in predicting the outcomes of assisting reproduction methods. There is no test available today that could directly measure number of oocytes. Therefore, in order to estimate the ovarian reserve different tests are being used, including measuring levels of hormones and knowing the physiological grounds for reproduction. Test used in determining the ovarian reserve can be divided in two groups, passive and dynamic. Passive tests include measuring serume levels of FSH, oestradiol, AMH, inhibin-B as well as measuring AFC, ovarian volume and ovarian vascularisation. Dynamic tests are clomiphene citrate challenge test, egsogeneous FSH test and gonadotrophins challenge test. As neither one of this methods is considered to be ideal, the best way to determine ovarian reserve is to combine them. Endometrioma is a benigb, oestrogen dependant cyst, which is strongly related to infertility and to diminished ovarian reserve. There are several suggested mechanisms to explain that correlation, the most significant being damage of the ovary caused by the presence of the endometrioma itself and removal of healthy ovarian tissue during surgery. Many diagnostic methods are being used to determine the presence of endomerioma, but the only confirmation is the pathohistological one. No consensus has been reached regarding endometrioma treatment. However, laparoscopic surgery is the most common way to treat endometiroma. Many studies have shown that the ovarian reserve is undoubtedly diminished following endometrioma surgery. However, studies have also shown that pregnancy rates in such patients do not seem to be significantly lower which is mostly atributed to the normal fucntion of the contralateral ovary

Ovarian reserve before and after endometrioma surgery

Ovarijska rezerva je konačan broj jajnih stanica prisutnih u ovariju koje su dostupne za folikulogenezu. Procjena ovarijske rezerve bitna je u evaluaciji i liječenju neplodnosti, te u predviđanju ishoda metoda medicinske oplodnje. Kako nijedan test danas dostupan ne mjeri direktno ukupan broj oocita, procjena se vrši posredno mjerenjem ovarijskih hormona i poznavanjem fiziološke osnove reprodukcije. Testove za mjerenje ovarijske rezerve možemo podijeliti na pasivne i dinamičke. Pasivni uključuju mjerenje serumskih koncentracija FSH, estradiola, AMH, inhibina-B, mjerenje broja antralnih folikula, te određivanje volumena i vaskularizacije ovarija. U dinamičke testove ubrajamo provokacijski test klomifen citratom, egzogeni FSH test te provokacijski test gonadotropinima. Kako niti jedna od ovih metoda nije idealna, najbolji uvid u ovarijsku rezervu dobivamo kombinacijom nekoliko njih. Endometriom je benigna, o estrogenu ovisna ovarijska cista, koja je usko povezana s neplodnošću i sa smanjenom ovarijskom rezervom. Pretpostavljenih mehanizama te povezanosti ima nekoliko među kojima su najznačajniji oštećenje jajnika samom prisutnošću endometrioma i smanjenje ovarijske rezerve tijekom operacije uslijed uklanjanja zdravog tkiva ovarija koje se nalazi u okolini ciste. Mnogo je dijagnostičkih metoda pomoću kojih možemo utvrditi prisutnost endometrioma s velikom vjerojatno, ali jedina sigurna dijagnoza je patohistološki nalaz. Nema konsenzusa po pitanju načina liječenja endometrioma, iako se danas u pravilu najčešće pristupa laparoskopskoj operaciji. Mnoge studije su pokazale kako je ovarijska rezerva neupitno smanjena nakon operacije endometrioma iako prema dosadašnjim saznanjima to ne utječe drastično na stopu zanošenja pošto funkcija kontralateralnog jajnika ostaje normalna.Ovarian reserve is defined as the number of oocytes in the ovary that are available for folliculogenesis. Determining ovarian reserve is important in evaluating and treating infertility, as well as in predicting the outcomes of assisting reproduction methods. There is no test available today that could directly measure number of oocytes. Therefore, in order to estimate the ovarian reserve different tests are being used, including measuring levels of hormones and knowing the physiological grounds for reproduction. Test used in determining the ovarian reserve can be divided in two groups, passive and dynamic. Passive tests include measuring serume levels of FSH, oestradiol, AMH, inhibin-B as well as measuring AFC, ovarian volume and ovarian vascularisation. Dynamic tests are clomiphene citrate challenge test, egsogeneous FSH test and gonadotrophins challenge test. As neither one of this methods is considered to be ideal, the best way to determine ovarian reserve is to combine them. Endometrioma is a benigb, oestrogen dependant cyst, which is strongly related to infertility and to diminished ovarian reserve. There are several suggested mechanisms to explain that correlation, the most significant being damage of the ovary caused by the presence of the endometrioma itself and removal of healthy ovarian tissue during surgery. Many diagnostic methods are being used to determine the presence of endomerioma, but the only confirmation is the pathohistological one. No consensus has been reached regarding endometrioma treatment. However, laparoscopic surgery is the most common way to treat endometiroma. Many studies have shown that the ovarian reserve is undoubtedly diminished following endometrioma surgery. However, studies have also shown that pregnancy rates in such patients do not seem to be significantly lower which is mostly atributed to the normal fucntion of the contralateral ovary

Još jedno lice infekcije Epstein-Barrovim virusom: akutni akalkulozni kolecistitis s kolestazom u prethodno zdrave petogodišnje djevojčice s primarnom infekcijom

Acute acalculous cholecystitis (AAC) is a rare disease, particularly in children. The clinical and laboratory presentation of AAC is variable. The diagnosis is based on radiological criteria. AAC is an atypical and rare complication of Epstein-Barr virus (EBV) infection, therefore we present a girl with AAC and cholestasis due to EBV primary infection. Conservative treatment and careful monitoring was followed by clinical, radiological and laboratory improvement, and finally complete recovery. Our aim was to highlight the importance of recognizing AAC as a differential diagnosis in children with abdominal pain and/or acute cholestasis.Akutni akalkulozni kolecistitis (AAK) je rijetka bolest, osobito u djece. Klinička i laboratorijska slika AAK-a je raznolika, a dijagnoza se temelji na radiološkim kriterijima. AAK je atipična i rijetka komplikacija infekcije Epstein-Barrovim virusom (EBV). Prikazujemo djevojčicu s AAK i kolestazom posljedično primarnoj infekciji EBV-om. Konzervativno liječenje praćeno je kliničkim, radiološkim i laboratorijskim poboljšanjem te na koncu potpunim oporavkom djevojčice. Cilj ovoga prikaza je naglasiti važnost prepoznavanja AAK-a kao diferencijalne dijagnoze u djece s bolovima u trbuhu i/ili akutnom kolestazom

Cardiovascular risk in children and adolescents with restrictive type of anorexia nervosa

Anoreksija nervoza (AN) jedan je od poremećaja jedenja koji danas spada među najčešće kronične bolesti adolescenata s visokom stopom smrtnosti, a najčešće se veže za ženski spol i adolescentsku dob. Retrospektivna studija obuhvatila je 183 djevojčice i adolescentice (od 2005. do 2015. godine) Centra za poremećaje u jedenju djece i adolescenata Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice Zagreb. Prosječna dob pacijentica bila je 14,8 ± 2,5 godina (7 do 23 godine) s dijagnozom AN u trajanju od prosječno 12,8 ± 13,9 mjeseci (0,7 do 108 mjeseci). Prosječni indeks tjelesne mase (BMI) je bio 15,8 ± 1,9 kg/m2 s postotkom idealne tjelesne mase (IBW) 77,7 ± 9,9 % i prosječnim gubitkom na masi 21,7 ± 9,9 %. Normalan menstrualni ciklus je bio prisutan kod 20,6 %, a sekundarnu amenoreju je imalo 74,4 % AN pacijentica. Povećan kardiovaskularni (CVD) rizik utvrđen je kod trećine AN pacijentica (35,5 %) i gotovo polovice restriktivnog tipa AN (47,4 %). Povećan kardiovaskularni rizik kod AN pacijentica povezan je s lošijim antropološkim parametrima (p=0,018) i amenorejom (p<0,001). Rezultati potvrđuju povezanost povećanog CVD rizika i endotipa AN te potvrđuju važnost tjelesnog oporavka kod AN pacijenata.Anorexia nervosa (AN), one of the eating disorders that today represents one of the most common chronic disease in adolescents with high mortality rate, is mainly related to female gender and adolescent age. The research was conducted in collaboration with the Centre for eating disorders in children and adolescents, Sestre milosrdnice University Hospital Center Zagreb. Observational retrospective study included 183 girls and adolescents from the Centre's registry (2005 to 2015 period). The average age of patients was 14.8 ± 2.5 years (7 to 21 years), with AN diagnosed for an average of 12.8 ± 13.9 months (0.7 to 108 months). Their average BMI was 15.8 ± 1.9 kg/m2 with IBW of 77.7 ± 9.9% and average weight loss of 21.7 ± 9.9%. Normal menstrual cycle was found in 20.6% patients and secondary amenorrhea in 74.4% of AN patients. The increased cardiovascular (CVD) risk was found in one third of AN patients (35.5%) and almost half in restrictive type AN patients (47.4%). The increased CVD risk correlates with worse anthropometric parameters (p=0.018) and amenorrhea (p<0.001). The results confirm correlation between the increased CVD risk and AN endotype and importance of nutritional recovery and normalization of the menstrual cycle as the main goal of AN treatment

Eosinophilic esophagitis – what have we learned so far?

Eozinofilni ezofagitis (EoE) trenutno se definira kao kronična, imunološki posredovana progresivna bolest jednjaka, obilježena eozinofilnom infiltracijom i kliničkim simptomima disfunkcije jednjaka. Nutritivni alergeni prema dosadašnjim spoznajama imaju dominantnu ulogu u posredovanju imunološke reakcije. EoE je prvi puta opisan u literaturi krajem prošlog stoljeća, brojni dokazi potvrđuju kako se radi o novom entitetu, a ne o boljem prepoznavanju bolesti. Prateći epidemiološke trendove atopije općenito, bilježi se značajan porast učestalosti broja oboljelih kod kojih često postoji osobna ili obiteljska anamneza atopijskih poremećaja, poput astme, ekcema, rinitisa i anafilaksije na hranu. EoE se može javiti u bilo kojoj dobi, već od dojenačkog perioda. Klinička prezentacija podrazumijeva čitav spektar dobno uvjetovanih simptoma i znakova zahvaćanja probavne cijevi. Neliječena bolest dovodi do trajnih oštećenja funkcije jednjaka, vezivnog pretvaranja tkiva s posljedičnom stenozom. Dijagnostički i terapijski pristup doživio je brojne i značajne izmjene, no temelj potvrde dijagnoze ostaje histološka analiza sluznice jednjaka. Za sada ne postoji valjani biomarker koji bi mogao zamijeniti biopsiju i omogućiti neinvazivno praćenje bolesnika. Stoga jedan od najvećih izazova u liječenju djece i adolescenata s EoE, predstavlja veliki broj endoskopija nužnih za procjenu aktivnosti bolesti. U pedijatrijskih bolesnika koriste se različite mogućnosti liječenja; farmakoterapija inhibitorima protonske pumpe i topičkim kortikosteroidima, dijetoterapija, te endoskopska dilatacija kod stenoze. Recentne smjernice razmatraju eozinofiliju jednjaka koja reagira na inhibitore protonske pumpe kao dio spektra EoE, a potonje pozicioniraju u prvu liniju liječenja. Unatoč dramatičnom napretku razumijevanja patogeneze i evolucije bolesti u relativno kratkom vremenu od prvog opisa EoE pred tri desetljeća, mnoga otvorena pitanja ostaju nerazjašnjena.Eosinophilic esophagitis (EoE) is currently defined as a chronic, immune-mediated progressive disease of the oesophagus, characterized by eosinophilic infiltration and symptoms of oesophageal dysfunction. Food-based allergens have a dominant role in mediating the immune response. It is a new entity, first described in the literature at the end of the last century. The scientists confirmed that EoE is a new phenomenon and not a better recognition due to new diagnostic methods. Following the atopy epidemiological trends in general, there is a significant increase in EoE incidence. Patients often have a personal or family history of atopic disorders, such as asthma, eczema, rhinitis, and food anaphylaxis. EoE can occur at any age, with different age-dependent clinical manifestations. Untreated disease leads to permanent damage of the esophageal function, connective tissue transformation with consequent stenosis. The diagnostic and therapeutic approach has undergone numerous and significant changes, but the basis for confirming EoE remain histological analysis of the oesophageal mucosa. Still, there is no valid biomarker that could replace oesophageal biopsy and thus allow non-invasive methods to monitor patients. Therefore, one of the biggest challenges in the treatment of children and adolescents is the large number of endoscopies necessary to monitor disease activity. Various treatment options have been used in paediatric patients, including proton pump inhibitors, elimination diets, ingested topical steroids, and endoscopic dilatations. More recently, oesophageal eosinophilia that responds to a proton pump inhibitor and EoE have been considered as part of the same spectrum, and proton pump inhibitors are considered the first line in the treatment. Despite dramatic advances in understanding the pathogenesis and evolution of disease in the relatively short period of time since the discovery and first description of EoE three decades ago, many open questions remain unresolved

Karakteristike kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka u djece i adolescenata s esencijalnom hipertenzijom ovisno o tjelesnoj masi

Uvod: Arterijska hipertenzija i debljina kod djece su u stalnom porastu i međusobno su povezane. Postoje studije koje pokazuju razlike u karakteristikama kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka (KMAT) u smislu nepovoljnih nalaza u normotenzivne djece ovisno o indeksu tjelesne mase (ITM), što povećava kardiovaskularni rizik. Cilj: Analizirati postoje li razlike u karakteristikama KMAT-a ovisno o ITM kod djece i adolescenata sa dijagnosticiranom esencijalnom hipertenzijom. Materijali i metode: Retrospektivno su analizirani podaci 132-oje pacijenata sa esencijalnom hipertenzijom u dobi od 10 do 18 godina; podijeljenih u tri grupe ovisno o ITM u one sa normalnom tjelesnom masom (ITM <85.c. za dob i spol), prekomjernom tjelesnom masom (ITM 85-95.c. za dob i spol) i pretile (ITM≥95.c. za dob i spol). Svima je rađeno KMAT-a i analizirane su kliničke značajke ispitanika. Za statističku analizu korišteni su F-test jednolikosti varijanci te T-test dva uzorka nejednakih varijacija i za sve rezultate statistička značajnost je određena kao P<0,05. Rezultati: Nije utvrđena statistički značajna razlika u prosječnim vrijednostima sistole i dijastole, prosječnim vrijednostima dijastole i sistole danju i noću, tlaku pulsa, prosječnoj vrijednosti pulsa u 24 h, te postotku neopadajućeg (eng. non diper) obrasca ovisno o ITM. Zaključak: Rezultati ne pokazuju statistički značajne razlike u parametrima mjerenim KMAT-om kod djece i adolescenata sa esencijalnom hipertnezijom, što upućuje na mogući združeni utjecaj genetskih, okolišnih faktora i debljine na krvni tlak kod djece i adolescenata sa esencijalnom hipertenzijom. Preporuka su nefarmakološke mjere kako u prevenciji, tako i liječenju hipertenzije kod djece i adolescenata, koje uključuju prehrambene navike i način života

Tranzitorni pseudohipoaldosteronizam sekundarno infekciji mokraćnog sustava u muškog dojenčeta s unilateralnom hidronefrozom i primarnim opstruktivnim megaureterom: prikaz slučaja

We present a case of transient form of type 1 pseudohypoaldosteronism (S-PHA) in a 1.5-month-old male infant who presented with lethargy, failure to thrive, severe hyponatremia (Na=118 mmol/L), hypochloremia (Cl=93 mmol/L) and fever due to urinary tract infection. Potassium levels were normal. Markedly elevated serum aldosterone level and elevated serum renin confirmed the diagnosis of pseudohypoaldosteronism. Renal ultrasound showed grade III hydronephrosis on the left kidney while contrast-enhanced voiding urosonography excluded the existence of vesicoureteral reflux, which raised suspicion of obstructive uropathy at the level of vesicoureteral junction. Serum sodium normalized after several days of intravenous fluids and antibiotic therapy, after which oral supplementation of sodium was introduced. The levels of 17-hydroxyprogesterone, adrenocorticotropic hormone, cortisol and thyroid-stimulating hormone were normal. Functional magnetic resonance urography conducted at the age of 3 months confirmed the diagnosis of primary congenital obstructive megaureter and the infant was referred to a pediatric surgeon. Although a rare occurrence, S-PHA can be a potentially life-threatening condition in infants if not recognized and treated appropriately. Therefore, serum concentrations of electrolytes should be obtained in every child diagnosed with obstructive anomaly of the urinary tract and/or acute cystopyelonephritis. On the other hand, every child diagnosed with S-PHA should be evaluated for obstructive anomaly of the urinary tract.Prikazujemo slučaj tranzitornog oblika pseudohipoaldosteronizma tip 1 u muškog dojenčeta u dobi od dobi mjesec i pol koje se prezentiralo letargijom, nenapredovanjem na tjelesnoj masi, teškom hiponatremijom (Na=118 mmol/L), hipokloremijom (Cl=93 mmol/L) te febrilitetom u sklopu akutne infekcije mokraćnog sustava. Serumska razina kalija je bila uredna. Značajno povišene vrijednosti aldosterona i renina u plazmi potvrdile su dijagnozu pseudohipoaldosteronizma. Ultrazvukom mokraćnog trakta utvrđena je hidronefroza III. stupnja lijevo, dok je mikcijskom urosonografijom pojačanom kontrastom isključena prisutnost vezikoureteralnog refluksa te je postavljena sumnja na opstrukciju na razini vezikoureteralnog spoja. Serumska razina natrija se normalizirala nakon nekoliko dana parenteralne rehidracije i antibiotske terapije, nakon čega je uvedena oralna suplementacija natrija. Razina 17-hidroksiprogesterona, ACTH, kortizola i TSH su bile uredne. U dobi od 3 mjeseca učinjena je funkcionalna MR urografija koja je potvrdila dijagnozu primarnog kongenitalnog opstruktivnog megauretera te je dojenče upućeno dječjem kirurgu. Iako rijedak, pseudohipoaldosteronizam je potencijalno životno ugrožavajuće stanje ako nije na vrijeme prepoznato i primjereno zbrinuto. Sukladno tome, serumske koncentracije elektrolita treba provjeriti kod svakog djeteta s poznatom opstruktivnom anomalijom mokraćnog sustava i/ili cistopijeloneferitisom. S druge strane, kod svakog djeteta s pseudohipoaldosteronizmom treba isključiti anomaliju mokraćnog sustava

With food to health : proceedings of the 10th International scientific and professional conference

Proceedings contains 13 original scientific papers, 10 professional papers and 2 review papers which were presented at "10th International Scientific and Professional Conference WITH FOOD TO HEALTH", organised in following sections: Nutrition, Dietetics and diet therapy, Functional food and food supplemnents, Food safety, Food analysis, Production of safe food and food with added nutritional value

Education, regular check-ups and self-examinations as a prevetive methods for breast cancer

Rak dojke je zloćudna bolest koja nastaje kad normalne žljezdane stanice dojke promjene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo. Takve promijenjene stanice potom mogu otići u limfne i/ili krvne žile te na taj način proširiti bolest u druge dijelove tijela. Rak dojke najčešći je rak u žena u svijetu te predstavlja velik zdravstveno socijalni problem zemalja zapadne civilizacije. Prema statistikama, svaka će deseta žena dobiti rak dojke tijekom života. Rak dojke čini oko 30 % svih tumora u žena i uzrokuje 15 % smrti od raka. U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko 20000 novootkrivenih slučajeva, a oko 800 žena umre. Točna etiologija raka dojke još uvijek nije sasvim poznata, ali smatra se da je to multifaktorska bolest koja ovisi o interakciji vanjskih (okolišnih) i unutarnjih (genetskih, metaboličkih i hormonskih). Od raka dojke najčešće obolijevaju žene iznad 50-e godine života, ali u najnovije vrijeme sve češće obolijevaju i mlađe žene u 40-im, 30-im pa čak i u 20-im godinama života. Muškarci također mogu oboljeti od raka dojke, ali puno rjeđe. Samo 1 % svih zabilježenih slučajeva raka dojke otpada na muškarce. U dijagnostici raka dojke koristi se samopregled dojki, klinički pregled, ultrazvučni pregled i mamografija, a konačna dijagnoza se postavlja patološkim pregledom uzorka tkiva dojke. U liječenju raka dojke koristi se nekoliko metoda, a to su: radioterapija odnosno zračenje, kirurški zahvat, hormonska terapija i imunoterapija te kemoterapija. Od trenutka postavljanja dijagnoze pa preko svih oblika liječenja i na kraju oporavka, provodi se rehabilitacija. Nakon završetka liječenja, potrebno je kontinuirano kontrolirati bolesnicu te pažnju usmjeriti na otkrivanje mogućeg recidiva. Što se tiče programa rehabilitacije, on je individualan za svaku osobu. S obzirom da se u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj svake godine povećava broj novooboljelih žena, rak dojke postaje sve veći javnozdravstveni problem. Dobrom organizacijom edukacija, osnivanjem grupa potpore ženama, različitim klubovima i projektima, moguće je u što većem broju pravovremeno otkriti sumnjive tvorbe na dojkama. Na taj način oboljele žene mogu u kraćem roku biti u procesu liječenja koje im može spasiti život.Breast cancer is a malignant disease that occurs when normal glandural cells change their characteristics and begin to grow uncontrollably, multiply and destroy the surrounding healthy tissue. Such changed cells can spread into the lymphatic and/or blood vessels and thus spread the disease to other parts of the body. Breast cancer is the most common cancer that affects women in the world and represents a major health problem of Western civilization. According to statistics, every tenth women is diagnosed with breast cancer during their lifetime. Breast cancer represents about 30% of all cancers in women and causes 15% of cancer deaths. About 20,000 newly discovered cases are diagnosed annually in Croatia, and around 800 women die. The exact etiology of breast cancer is still not quite known, but it is considered to be a multifactorial disease that depends on the interaction of external and internal (genetic, metabolic and hormonal) factors. Breast cancer most commonly affects women over the age of 50, but nowadays more often younger women in the early 40’s, 30’s and even 20’s are affected. Men could also be affected by breast cancer, but rarely. Only 1% of all reported cases of breast cancer are men’s. Breast self-exam, clinical examination, ultrasound examination and mammography are used to diagnose breast cancer, but final diagnosis is confirmed with pathological examination of the breast tissue sample.In the treatment of breast cancer, several methods are used: radiotherapy and irradiation, surgery, hormone therapy and immunotherapyor chemotherapy. Rehabilitation is maintainedfrom the moment of diagnosis, through all forms of treatment till the moment of full recovery. Once the treatment is complete, it is necessary to continuously control the disease and watch for possible recurrence. The rehabilitation program is individual for every person. Considering that the number of women diagnosed with cancer increases in the world and in Croatia every year, breast cancer is becoming increasingpublic health problem. With a good education organization, establishing women’s support groups, different clubs and projects, it is possible to detect suspicious breast formations in as many cases as possible. Thereby,affectedwomen couldfaster be included in a process of treatment that can save their lives

Ovarian reserve before and after endometrioma surgery

Ovarijska rezerva je konačan broj jajnih stanica prisutnih u ovariju koje su dostupne za folikulogenezu. Procjena ovarijske rezerve bitna je u evaluaciji i liječenju neplodnosti, te u predviđanju ishoda metoda medicinske oplodnje. Kako nijedan test danas dostupan ne mjeri direktno ukupan broj oocita, procjena se vrši posredno mjerenjem ovarijskih hormona i poznavanjem fiziološke osnove reprodukcije. Testove za mjerenje ovarijske rezerve možemo podijeliti na pasivne i dinamičke. Pasivni uključuju mjerenje serumskih koncentracija FSH, estradiola, AMH, inhibina-B, mjerenje broja antralnih folikula, te određivanje volumena i vaskularizacije ovarija. U dinamičke testove ubrajamo provokacijski test klomifen citratom, egzogeni FSH test te provokacijski test gonadotropinima. Kako niti jedna od ovih metoda nije idealna, najbolji uvid u ovarijsku rezervu dobivamo kombinacijom nekoliko njih. Endometriom je benigna, o estrogenu ovisna ovarijska cista, koja je usko povezana s neplodnošću i sa smanjenom ovarijskom rezervom. Pretpostavljenih mehanizama te povezanosti ima nekoliko među kojima su najznačajniji oštećenje jajnika samom prisutnošću endometrioma i smanjenje ovarijske rezerve tijekom operacije uslijed uklanjanja zdravog tkiva ovarija koje se nalazi u okolini ciste. Mnogo je dijagnostičkih metoda pomoću kojih možemo utvrditi prisutnost endometrioma s velikom vjerojatno, ali jedina sigurna dijagnoza je patohistološki nalaz. Nema konsenzusa po pitanju načina liječenja endometrioma, iako se danas u pravilu najčešće pristupa laparoskopskoj operaciji. Mnoge studije su pokazale kako je ovarijska rezerva neupitno smanjena nakon operacije endometrioma iako prema dosadašnjim saznanjima to ne utječe drastično na stopu zanošenja pošto funkcija kontralateralnog jajnika ostaje normalna.Ovarian reserve is defined as the number of oocytes in the ovary that are available for folliculogenesis. Determining ovarian reserve is important in evaluating and treating infertility, as well as in predicting the outcomes of assisting reproduction methods. There is no test available today that could directly measure number of oocytes. Therefore, in order to estimate the ovarian reserve different tests are being used, including measuring levels of hormones and knowing the physiological grounds for reproduction. Test used in determining the ovarian reserve can be divided in two groups, passive and dynamic. Passive tests include measuring serume levels of FSH, oestradiol, AMH, inhibin-B as well as measuring AFC, ovarian volume and ovarian vascularisation. Dynamic tests are clomiphene citrate challenge test, egsogeneous FSH test and gonadotrophins challenge test. As neither one of this methods is considered to be ideal, the best way to determine ovarian reserve is to combine them. Endometrioma is a benigb, oestrogen dependant cyst, which is strongly related to infertility and to diminished ovarian reserve. There are several suggested mechanisms to explain that correlation, the most significant being damage of the ovary caused by the presence of the endometrioma itself and removal of healthy ovarian tissue during surgery. Many diagnostic methods are being used to determine the presence of endomerioma, but the only confirmation is the pathohistological one. No consensus has been reached regarding endometrioma treatment. However, laparoscopic surgery is the most common way to treat endometiroma. Many studies have shown that the ovarian reserve is undoubtedly diminished following endometrioma surgery. However, studies have also shown that pregnancy rates in such patients do not seem to be significantly lower which is mostly atributed to the normal fucntion of the contralateral ovary