21 research outputs found

    Political Scientist as a Historian

    Get PDF
    Symposium ā€œPersonal Encounters with Serendipitiesā€&nbsp

    Jukka Kortti, Valtaan ja vastavirtaan. Helsingin yliopiston valtiotieteellinen tiedekunta 75 vuotta.

    Get PDF
    Kirja-arvio Helsingin yliopiston valtiotieteellisen tiedekunnan tilaamasta 75-vuotishistoriikistaĀ Valtaan ja vastavirtaan, jonka on kirjoittanut Jukka Kortti.Ā Tiedekunnan oppiainevalikoima on vaihdellut vuosikymmenten varrella, mutta valtio-oppi on kuulunut siihen alusta asti. Kirjassa kƤydƤƤn lƤpi tiedekunnan vaiheita ja roolia suomalaisen hyvinvointivaltion ja yhteiskunnan rakentamisessa, yliopistoradikalismissa ja yliopistohallinnonuudistustaistelussa yleisen ja yhtƤlƤisen ƤƤnioikeuden puolesta. Nykyvaihetta mƤƤrittƤvƤt historiikin mukaan talous ja tulosjohtaminen, ja Berndtson viittaakin myƶs yliopistodemokratian purkamiseen rakenteellisten muutosten seurauksena. Nykytilanteessa huomiota saavat lisƤksi uusien oppiaineiden ja opintokokonaisuuksien synty, virkarakenteen muuttaminen, uudenlainen opetukseen panostaminen, kansainvƤlistyminen sekƤ tasa-arvokysymykset

    Sata vuotta suomalaista valtio-oppia

    Get PDF

    SCHOOLS OF POLITICAL SCIENCE AND THE FORMATION OF A DISCIPLINE

    Get PDF
    Autor smatra da je vrijeme da politički znanstvenici ponovno ispitaju podrijetlo svoje discipline. Ocjenjuje da su dosadaÅ”nja proučavanja povijesti političke znanosti, začudo, zanemarila ulogu različitih ā€œÅ”kola političke znanostiā€ u oblikovanju političke znanosti kao discipline. One se uobičajeno uzgredno spominju u povijesti političke znanosti, premda postoji nekoliko prigodnih spomen spisa koji opisuju razvoj tih institucija. Ne postoji međutim nijedna sustavna i komparativna studija o razvoju tih institucija, o njihovu utjecaju na pojavljivanje političke znanosti kao neovisnog sveučiliÅ”nog subjekta. Pa ipak, iskustvo Slobodne Å”kole političkih znanosti iz Pariza (1871), Fakulteta političkih znanosti iz Firence (1874), Å kole političkih znanosti na SveučiliÅ”tu Columbia (1880), Londonske Å”kole za ekonomiju i političku znanost (1895), Njemačke visoke Å”kole za politiku (1920) pokazuju da su te Å”kole odigrale krucijalnu ulogu u rađanju političke znanosti kao legitimne akademske discipline. Autor pregnantno najprije prikazuje glavne značajke ā€œmodela američke političke znanostiā€ (i njezin razvoj kroz tri faze, pri čemu se osnivanje Poslijediplomske School of Political Science na SveučiliÅ”tu Columbia 1880. godine smatra simboličnim začetkom te discipline). Potom se osvrće na tri klasična europska modela visokog obrazovanja: engleski ā€œnjumenovskiā€ liberalnog obrazovanja, njemački ā€œhumboltovskiā€ istinskog učenja i jedinstva nastave i istraživanja te francuski ā€œnapoleonovskiā€ model, prema kojemu su nastava i istraživanja međusobno odvojeni. Iz tih se triju europskih modela razvio novi američki sustav visokog obrazovanja. Novo se američko istraživačko sveučiliÅ”te oslanjalo na ideju liberalnog obrazovanja, na stručne fakultete (pravo, biznis), na ideju povezanosti istraživanja i nastave. Pokazujući u kojem su smislu te europske Å”kole političke znanosti utjecale i na razvoj američke političke znanosti, a zatim u kojem su smislu američke Å”kole u kasnijoj fazi utjecale na razvoj političke znanosti u Europi, autor nudi skicu za reinterpretaciju povijesti političke znanosti.The author is of the opinion that it is time for political scientists to reexamine the origins of their discipline. In his judgment, the study of the history of political science, curiously, has neglected the role of different ā€œschools of political scienceā€ in shaping political science as a discipline. They are usually mentioned only in passing in histories of political science, though there are a few commemorative writings describing the development of these institutions. There are no systematic and comparative studies, however, on their development and their impact on the emergence of political science as an independent academic subject. Still, the experiences of the Ecole Libre des Sciences Politiques in Paris (1871), the Facolta di Scienze Politiche in Florence (1874), the School of Political Science at Columbia University (1880), the London School of Economics and Political Science (1895), and the Deutsche Hochschule f惻 Politik in Berlin (1920) demonstrate that these schools have played a crucial role in the birth of political science as a legitimate academic discipline. The author begins with a pregnant account of the principal characteristics of the ā€œmodel of American political scienceā€ and of its development through three stages (the founding of the graduate School of Political Science at Columbia University in 1880 is considered the symbolic inception of the discipline). Then he looks into three classic European models of higher education: the English ā€œNewmanianā€ model of liberal education, the German ā€œHumboldtianā€ model of true learning and unity of teaching and research, and the French ā€œNapoleonicā€ model, according to which teaching and research were separated from each another. The new American higher education system developed out of these three European models. The new American research university relied on the idea of liberal education, on professional schools (law, business), and on the idea of the linkage between research and teaching. Through an analysis, firstly, of the influence of those European schools of political science on the development of American political science, and, secondly, on the influence of the American schools in a later stage on the development of political science in Europe, the author puts forward an outline for a reinterpretation of the history of political science
    corecore