Napadaji posteriornog korteksa - izazovi u pedijatriji

Posterior cortex seizures have a complex semiologic presentation that is especially challenging in the pediatric population. Therefore, using clinical presentation in localizing ictal involvement is not sufficient in children, thus making this type of epilepsy quite under-recognized. As most of the ictal symptoms are subjective and could well be overshadowed by symptoms arising from adjacent cortices, primarily temporal and central ones, it is necessary not to overlook this large source of pharmacoresistant epilepsies. The parietal lobe as part of an extensive synaptic network is a great imitator, thus quite often producing inaccurate localization readings on scalp electroencephalography (EEG) due to very scattered interictal discharges and uninformative ictal recordings. Using direct cortical recordings in delineating the epileptogenic zone is helpful in some cases but even highly experienced epileptologists may erroneously interpret some features as arising from other localizations, especially the frontal lobe. Epilepsy surgery from the posterior quadrant is still quite rare and relatively unsuccessful, especially in non-lesional epilepsies due to elaborate mechanisms of connectivity, misleading semiology, and non-localizing EEG recordings, possibly due to insufficiency of parietal cortex synchronicity. Applying the aforementioned to the pediatric age makes it perhaps the most difficult challenge for a pediatric epileptologist.Napadaji posteriornog korteksa imaju složemu semiologiju koja je osobito izazovna u pedijatrijskoj populaciji. Upravo zato primjena kliničke prezentacije u lokalizaciji iktalnog ishodišta nije dovoljno u djece, čime je ova vrsta epilepsije slabo prepoznata. S obzirom na to da je većina iktalnih simptoma subjektivna i može biti skrivena simptomima susjednih korteksa, primarno temporalnim i centralnim, važno je ne preskočiti ovaj važan izvor farmakorezistentnih epilepsija. Uz semiologiju, parijetalni je režanj kao dio velike sinaptičke mreže veliki imitator i često stvara netočnu lokalizaciju na elektroencefalogramu (EEG) zbog velike distribucije interiktalnih izbijanja i neinformativnih iktalnih zapisa. Korištenje direktnih kortikalnih zapisa u definiciji epileptogene zone je korisno u nekim slučajevima, no čak i vrlo iskusni epileptolozi mogu pogrešno protumačiti neke značajke s ishodom iz drugih izvora, osobito frontalnog režnja. Operacije epilepsije posteriornog kvadranta su vrlo rijetke i prilično neuspješne, osobito u ne-lezionalnim epilepsijama zbog osebujnih mehanizama povezanosti, zavaravajuće semiologije i ne-lokalizirajućeg EEG zapisa moguće zbog nedovoljne sinkroniziranosti parijetalnog korteksa. Primjena navedenog na pedijatrijsku dob čini epilepsije ovog dijela korteksa možda najvećim izazovom za pedijatrijske epileptologe

Praćenje onkoloških bolesnika – kliničke preporuke Hrvatskog društva za internističku onkologiju HLZ-a 1. Dio: rak dojke, rak tijela maternice, rak vrata maternice, rak jajnika [Cancer patients follow-up – Croatian society of medical oncology clinical guidelines Part I: breast cancer, uterine cancer, cervical cancer, ovarian cancer]

Treatment of oncological patients must be based upon multidisciplinary approach, and takes place in specialized oncological centers. By the end of a specifi c oncological treatment further follow-up is managed mostly by the oncologists, but the role of the general practitioners becomes more important every day and therefore should be precisely defi ned. Nowadays, most of the existing follow-up guidelines are not based on prospective studies, but on the experts opinion of a particular oncological center or specialists. The aim of the Croatian Society of Medical Oncology (CSMO) with these recommendations is to standardise and rationalise the diagnostic procedures algorithm in the follow-up of oncological patients after primary treatment

CANCER PATIENTS FOLLOW-UP – CROATIAN SOCIETY OF MEDICAL ONCOLOGY CLINICAL GUIDELINES Part I: breast cancer, uterine cancer, cervical cancer, ovarian cancer

Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje praćenje uglavnom provode onkolozi, ali je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno definirati. Trenutačno se većina preporuka za praćenje ne temelji na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika nakon završetka primarnog liječenja.Treatment of oncological patients must be based upon multidisciplinary approach, and takes place in specialized oncological centers. By the end of a specific oncological treatment further follow-up is managed mostly by the ­oncologists, but the role of the general practitioners becomes more important every day and therefore should be precisely defined. Nowadays, most of the existing follow-up guidelines are not based on prospective studies, but on the experts ­opinion of a particular oncological center or specialists. The aim of the Croatian Society of Medical Oncology (CSMO) with these recommendations is to standardise and rationalise the diagnostic procedures algorithm in the follow-up of oncological patients after primary treatment

Changes in the composition and phenolic compounds content in the leaves of black grapevine varieties during different growing stages

Fenolni spojevi predstavljaju sekundarne biljne metabolite koji imaju vrlo važnu fiziološku i morfološku ulogu u rastu i reprodukciji biljke pružajući joj i zaštitu protiv patogena i predatora. Cilj ovoga istraživanja je dobiti pregled promjena u sastavu i sadržaju fenolnih spojeva odnosno flavonola, flavanola, hidroksicimetnih i hidroksibenzojevih kiselina prisutnih u listovima četiri različite crne sorte vinove loze. Ekstrakti su analizirani tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti. Dobivenim rezultatima utvrđena je značajna varijabilnost u masenim udjelima fenolnih spojeva između sorata po pojedinim terminima uzorkovanja, kao i značajna varijabilnost u sadržaju fenolnih spojeva unutar iste sorte tijekom različitih termina uzorkovanja.Phenolic compounds represent secondary plant metabolites which play an important physiological and morphological role in plant growth and reproduction. They also provide a protection against pathogens and predators. The aim of this study is to obtain an overview of changes in the composition and phenolic compounds content, more precisely flavonols, flavanols, hydroxycimetic and hydroxybenzoic acids present in the leaves of four different grapevine varieties. The extracts were analyzed by high performance liquid chromatography. Based on the obtained results, significant variability in mass shares of phenolic compounds between varieties was determined by individual sampling terms, as well as significant variability in the content of phenolic compounds within the same variety during different sampling terms

Zbornik I. skupa hrvatske ranokršćanske arheologije (HRRANA)

Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja.Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja

Zbornik I. skupa hrvatske ranokršćanske arheologije (HRRANA)

Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja.Episkopalno središte, tri slavne nekropole Salone i Eufrazijeva bazilika u Poreču su najpoznatiji ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj. Oni, međutim, nisu i jedini – uz njih su pronađeni brojni drugi, ne manje važni, ranokršćanski objekti, crkve, nekropole i pokretni nalazi. O njihovom značaju govori i činjenica da je više njih relevantno i u međunarodnom istraživanju određenih arheoloških tema. K tomu, nakon gotovo stoljeća i pol arheoloških iskopavanja, znanost uvijek iznova dolazi do novih otkrića. Takva poticajna situacija potaknula je znanstvenike sa Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na organizaciju prvog nacionalnog ranokršćanskog arheološkog skupa. Slijedom toga je u Zagrebu od 15. do 17. ožujka 2018. održan prvi hrvatski skup ranokršćanske arheologije. Prvi cilj skupa, čiji akronim po početnim slovima naslova glasi HRRANA, je bio prezentiranje aktualnog stanja, i možebitno unaprjeđivanje, te važne znanstvene discipline. Objavom ovog zbornika radova nastoji se promovirati ne samo hrvatske ranokršćanske lokalitete, spomenike, arhitekturu, krajobraze, ikonografiju, epigrafiju i recentna arheološka istraživanja, nego i uputiti na različite istraživačke i metodološke probleme u istraživanju ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj kroz rasprave, ispitivanja, znanstvena i praktična pitanja

Point prevalence of significant nutritional risk among cancer patients in Croatia – research study of the Section of young oncologists, Croatian society for medical oncology of Croatian medical association

Cilj istraživanja: Utvrditi trenutačnu prevalenciju znatnoga nutritivnog rizika među onkološkim bolesnicima u Republici Hrvatskoj. Ispitanici i metode: Ova presječna studija ugniježđena je u prospektivnu kohortnu studiju Sekcije mladih onkologa HDIO-a HLZ-a, koja je provedena u Hrvatskoj tijekom 2017. godine na susljednom uzorku onkoloških bolesnika biranome prema redoslijedu dolaska na liječenje. Nutritivni probir proveli smo uporabom upitnika za procjenu nutritivnog rizika NRS-2002. Prema njemu, bolesnik se smatra nutritivno ugroženim ako je rezultat ≥ 3. Rezultati: U istraživanje je uključeno 275 bolesnika, medijana (interkvartilnog raspona) dobi od 61 godine (51 – 68), među kojima je bila 161 žena (58,5%). Bolesnici su liječeni u jedanaest onkoloških centara u Hrvatskoj. U 60 bolesnika (21,8%; 95%-tni CI 17,1 – 27,2%) utvrđen je znatan nutritivni rizik (NRS-2002 ≥ 3) koji indicira potrebu za nutritivnom intervencijom. Bilo kakvu nepovoljnu promjenu tijekom 30 dana prije uključivanja, dakle, gubitak tjelesne mase ili smanjen unos hrane, primijetilo je 127 (46,2%) sudionika. Zaključak: Naše istraživanje potvrdilo je da znatan broj onkoloških bolesnika u Hrvatskoj ima neki stupanj nutritivnog rizika te da je u više od četvrtine potrebna nutritivna intervencija. Nutritivni probir prvi je korak u dugoročnoj kontroli komplikacija vezanih uz promijenjen unos hrane i nutritivni rizik, kao i pri poboljšanju kvalitete života onkoloških bolesnika te prognoze ishoda bolesti pa bi ga, s obzirom na prikazane rezultate, trebalo rutinski provoditi.Objective of the Study: To determine the point prevalence of significant nutritional risk among cancer patients in Croatia. Subjects and Methods: This cross-sectional study was nested in the prospective cohort study of the Section of Young Oncologists of the Croatian Society for Medical Oncology, Croatian Medical Association, conducted in Croatia during 2017 on the consecutive sample of cancer patients selected by the order of their arrival to the exam.Nutritional screening was performed using the NRS-2002, According to NRS-2002, the patient is considered to be at significant nutritional risk if the result is ≥3. Results: We included 275 patients treated at eleven cancer centers in Croatia. In 60 patients (21.8%, 95% CI 17.1% -27.2%) we identified the significant nutritional risk (NRS-2002 ≥3) what indicates the need for the nutritional intervention. Any change during 30 days prior to screening, such as loss of body weight or reduced intake of food, was expressed by 127 (46.2%) participants. Conclusion: Our study has confirmed that a significant number of cancer patients in Croatia are in some degree at nutritional risk, and that more than one quarter need nutritional intervention. Nutritional screen poing is the first step in the long-term control of complications associated with altered food intake and nutritional risk, as well as in improving the overall quality of life of cancer patients and the prognosis of disease outcomes, so regarding the presented results, it should be routinely implemented

Utility of camp for children with epilepsy: a retrospective

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti dobrobiti obrazovnih i rekreacijskih programa kampiranja za djecu s epilepsijom. Metoda: Proveden je retrospektivni pregled podataka prikupljenih od sve djece koja su pohađala godišnje kampove za epilepsiju u organizaciji Hrvatske udruge za epilepsiju i Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba tijekom 8 godina. Uključena su djeca u dobi od 6 do 18 godina. Osoblje kampa uključuje dječje neurologe, psihologe, neurološke medicinske sestre i educirane volontere. Edukativne aktivnosti osmišljene su kako bi poboljšale znanje djece o epilepsiji, važnosti uzimanja lijekova, akademskim izborima, predloženom zaposlenju i propisima koji se odnose na zakone o vožnji. O tim pitanjima raspravljalo se u skupinama ili u pojedinačnim sesijama, ovisno o slučaju. Ostale aktivnosti uključivale su plivanje pod nadzorom, timske sportove, zabavne aktivnosti i igre, umjetnost i rukotvorine te zabavu poput diska ili filmske večeri. Svaki od sudionika ispunio je tri upitnika 1. Upitnik s općim podacima i provjeru znanja prije kampa; 2. Upitnik o zadovoljstvu kampom i provjera znanja nakon kampa; 3. Upitnik o prilagodbi na epilepsiju u mladih. Rezultati: Analize anketa i testova pokazuju da je samo 75% djece u kampu znalo da boluje od epilepsije. U 10% djece prijatelji i dalji članovi obitelji nisu znali za epilepsiju. Uspoređujući provjeru znanja prije i nakon kampa, prosječan postotak točno riješenih zadataka na prvom testu je 65%, a na drugom 87%. Odgovori u upitniku o prilagodbi na život s epilepsijom pokazatelji su jake stigme kod djece s epilepsijom. Zaključci: Glavno postignuće kampa bilo je da djeca steknu samopouzdanje da mogu ostvariti svoj puni potencijal u životu i da se osjećaju ravnopravno sa svojim vršnjacima u svakom aspektu života.Objective: The aim of this study was to evaluate the benefits of educational and recreational camping programs for children with epilepsy. Method: A retrospective review of data collected from all children attending annual epilepsy camps organized by the Croatian Epilepsy Association and the Zagreb City Office for Health during 8 years was performed. Children included were between 6 and 18 years of age. The staff of the camp includes child neurologists, a psychologist, neurology nurses and trained volunteers. Educational activities are designed to improve children’s knowledge of epilepsy, importance of taking medication, academic choices, suggested employment, and regulations regarding driving laws. These issues were discussed in groups or in single sessions, depending on the case. Other activities included supervised swimming, team sports, fun activities and games, arts and crafts and entertainment such as disco or movie night. Each of the participants filled out three questionnaires 1. General data questionnaire and pre-camp knowledge test; 2. Camp satisfaction questionnaire and post-camp knowledge test; 3. Questionnaire on adaptation to epilepsy in young people. Results: The analyses of surveys and tests showed that only 75% of children in camp knew that they had epilepsy. In 10% of children, friends and distant family members did not know about epilepsy. Comparing the knowledge test before and after the camp, the average percentage of correctly solved tasks on the first test is 65%, and on the second 87%. The answers in the questionnaire on adaptation to life with epilepsy are indicators of strong stigma in children with epilepsy. Conclusions: The main accomplishment of the camp was for children to gain confidence that they can reach their full potential in life and to feel equal to their peers in every aspect of life

CANCER PATIENTS FOLLOW-UP – CROATIAN SOCIETY OF MEDICAL ONCOLOGY CLINICAL GUIDELINES Part I: breast cancer, uterine cancer, cervical cancer, ovarian cancer

Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje praćenje uglavnom provode onkolozi, ali je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno definirati. Trenutačno se većina preporuka za praćenje ne temelji na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika nakon završetka primarnog liječenja.Treatment of oncological patients must be based upon multidisciplinary approach, and takes place in specialized oncological centers. By the end of a specific oncological treatment further follow-up is managed mostly by the ­oncologists, but the role of the general practitioners becomes more important every day and therefore should be precisely defined. Nowadays, most of the existing follow-up guidelines are not based on prospective studies, but on the experts ­opinion of a particular oncological center or specialists. The aim of the Croatian Society of Medical Oncology (CSMO) with these recommendations is to standardise and rationalise the diagnostic procedures algorithm in the follow-up of oncological patients after primary treatment