The competence-oriented curriculum

Suvremeno društvo znanja od pojedinca zahtijeva kompetencije koje se nisu mogle usvojiti kroz tradicionalni kurikulum, stoga posljednjih desetljeća u kurikulumskoj politici dolazi do pomaka u planiranju i programiranju odgoja i obrazovanja. Tradicionalni kurikulum danas se zamjenjuje kurikulumom usmjerenim na ishode učenja, odnosno kurikulumom usmjerenim ka kompetencijama, a suvremene obrazovne politike usmjerene su na određivanje ključnih kompetencija koje su potrebne svim pojedincima kako bi uspješno funkcionirali u 21. stoljeću te se ključne kompetencije integriraju u kurikulume kako bi se razvijale na svim razinama odgoja i obrazovanja. Važne primjere međunarodnog određenja i odabira ključnih kompetencija u obrazovanju predstavljaju Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje iz 2006. godine te OECD-ov projekt DeSeCo iz 2005. godine. Oba projekta koriste širi pojam kompetencija koji, osim znanja, obuhvaća vještine, sposobnosti i stavove te oba projekta identificiraju slične ključne kompetencije. Kurikulum usmjeren ka kompetencijama ciljeve obrazovanja iskazuje kao odgojno-obrazovne ishode te se u središtu kurikuluma nalazi učenik na kojega se gleda kao na aktivnog sudionika kurikuluma, dok nastavnik ima ulogu facilitatora. Ovakav kurikulum nastoji bolje pripremiti učenike za stalne promjene ljudskog znanja razvijanjem prenosivih vještina, odnosno kompetencija. Ocjenjivanje ili vrednovanje učenika iz područja ključnih kompetencija predstavlja jedan od važnih aspekata pri prijelazu na kompetencijski pristup obrazovanju. Tako pojedine zemlje u nacionalnim testovima uključuju i testiranje ključnih kompetencija, dok neke zemlje usvojenost kompetencija testiraju kroz kompleksne situacije učenja ili autentične životne situacije u kojima učenici trebaju demonstrirati usvojene kompetencije. Također, ocjenjivanje kompetencija potiče promjene u onome što se poučava, kao i u načinu na koji se kompetencije poučavaju

Encouraging creative thinking in students

U ovom radu bit će razmatrana sposobnost kreativnog razmišljanja kod učenika. Najprije će biti definirana i određena sama kreativnost. Zatim će to isto biti učinjeno i za inteligenciju, nakon čega će uslijediti prikaz relacije između ta dva pojma. Nadalje će biti promotrena kreativnost u nastavi te nakon toga i kreativna kompetentnost učitelja. Na kraju će se fokus prebaciti na poticanje kreativnog mišljenja kod učenika. U radu naglasak biti na samom pojmu kreativnosti, kreativnoj kompetentnosti učitelja te na razvoju kreativnog potencijala učenika u nastavnom procesu. Tema ovog rada je relevantna zbog sve veće potrebe za sposobnošću kreativnog razmišljanja i u školstvu, ali i u životu općenito. Potrebno je u školstvu što više poticati i njegovati kreativnost, a glavnu ulogu u tome imaju učitelji. U nastavu treba inkorporirati razne metodičke postupke koji će pomoći razvoju kreativnosti, a posebna se pažnja mora dati kvaliteti komunikacije između učitelja i učenika.Students’ capability of creative thinking will be the center point of this work. Firstly, the notion of creativity will be scrutinized. Then, the same will be done for the notion of intelligence, after what the relation between the two will be analyzed. Later, creativity and its position in schooling, and the creative competency of educators will both be explored. Lastly, the focus will be on the encouragement of creative thinking within the schooling system. The biggest amount of attention in this work will be given to the notion of creativity, the creative competency of teachers, and the development of students’ creative abilities. The central idea of this work is relevant because of the need for creative thinking, both in the schooling system and in life in general. It is necessary to encourage and nurture creativity inside the classroom which is why teachers are the ones that have a direct role in that. Various methodological methods should be incorporated in teaching to help students better their creative abilities. Special attention should be given to the quality of communication between teachers and students because it has a great influence on students’ creative thinking and learning in general

The competence-oriented curriculum

Suvremeno društvo znanja od pojedinca zahtijeva kompetencije koje se nisu mogle usvojiti kroz tradicionalni kurikulum, stoga posljednjih desetljeća u kurikulumskoj politici dolazi do pomaka u planiranju i programiranju odgoja i obrazovanja. Tradicionalni kurikulum danas se zamjenjuje kurikulumom usmjerenim na ishode učenja, odnosno kurikulumom usmjerenim ka kompetencijama, a suvremene obrazovne politike usmjerene su na određivanje ključnih kompetencija koje su potrebne svim pojedincima kako bi uspješno funkcionirali u 21. stoljeću te se ključne kompetencije integriraju u kurikulume kako bi se razvijale na svim razinama odgoja i obrazovanja. Važne primjere međunarodnog određenja i odabira ključnih kompetencija u obrazovanju predstavljaju Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje iz 2006. godine te OECD-ov projekt DeSeCo iz 2005. godine. Oba projekta koriste širi pojam kompetencija koji, osim znanja, obuhvaća vještine, sposobnosti i stavove te oba projekta identificiraju slične ključne kompetencije. Kurikulum usmjeren ka kompetencijama ciljeve obrazovanja iskazuje kao odgojno-obrazovne ishode te se u središtu kurikuluma nalazi učenik na kojega se gleda kao na aktivnog sudionika kurikuluma, dok nastavnik ima ulogu facilitatora. Ovakav kurikulum nastoji bolje pripremiti učenike za stalne promjene ljudskog znanja razvijanjem prenosivih vještina, odnosno kompetencija. Ocjenjivanje ili vrednovanje učenika iz područja ključnih kompetencija predstavlja jedan od važnih aspekata pri prijelazu na kompetencijski pristup obrazovanju. Tako pojedine zemlje u nacionalnim testovima uključuju i testiranje ključnih kompetencija, dok neke zemlje usvojenost kompetencija testiraju kroz kompleksne situacije učenja ili autentične životne situacije u kojima učenici trebaju demonstrirati usvojene kompetencije. Također, ocjenjivanje kompetencija potiče promjene u onome što se poučava, kao i u načinu na koji se kompetencije poučavaju

Challenges of affective education

U ovom se radu analizira domaća i strana literatura o afektivnom odgoju i obrazovanju. Cilj je ovoga rada usmjeren na teorijski pregled literature o afektivnom odgoju i obrazovanju te na odnos kognitivnog naspram afektivnog u odgojno-obrazovnom procesu. Također, cilj je dobiti uvid u to koliki je učinak emocija na učenje i koji su mogući ishodi. Teorijske postavke utemeljene su na emocionalnoj pedagogiji i emocionalnoj psihologiji. Sam je pojam afektivnog odgoja i obrazovanja složen i može se pronaći pod različitim nazivima i terminima unutar emocionalnog i socijalnog odgoja i obrazovanja. U našoj se literaturi, prema nekim autorima, svrstava u konativno područje koje se odnosi na razvitak interesa, emocija te na formiranje stavova koji su osnova ličnosti svakog pojedinca. Suvremeno društva znanja pred tradicionalnu je školu stavilo potrebu za promjenama uzimajući u obzir školu kao mjesto zajedničkog življenja učenika i nastavnika. Iako su nastojanja da se dijete stavi u središte odgojno-obrazovnog procesa sve veća, zastupljenost afektivnog područja u našim školama još je uvijek vrlo mala. Rezultati analize domaće i strane literature ukazuju na potrebu većeg pridavanja pažnje afektivnom u učenju i poučavanju. Od iznimne je važnosti implementacija afektivne domene u procesu odgoja i obrazovanja u kurikulume predškolskih i školskih kurikuluma. Važno je i pitanje koliko su naši učenici uključeni u organizaciju i osmišljavanje nastavnog plana i programa, odnosno koliko je važno njihovo mišljenje. Kako potaknuti emocije u nastavi važno je pitanje u pedagogiji te zahtijeva dodatna istraživanja kao i upravljanje emocijama koje je važan faktor uspješnog odgoja i obrazovanja u svim odgojno-obrazovnim ustanovama. Također, ističe se potreba daljnjeg proučavanja i većeg broja istraživanja

Influence of a leadership style/methodical style of a teacher on educational climate

Današnja nastava napušta tradicionalne oblike poučavanja te se okreće prema suvremenim, poticajnim i aktivnim načinima rada. Poticati i održati pozitivnu razrednu i nastavnu klimu nužno je ako želimo ostvariti kompleksne ciljeve i zadatke odgoja i obrazovanja. Pozitivna odgojno-obrazovna klima nema pozitivne ishode samo za učenike, već i za nastavnika koji može ostvariti bolji, prijateljski odnos sa učenicima koji će mu pomoći u poučavanju i održavanju nastave. Nastavnik treba ovladati i upravljanjem razredom, definiranim kao konceptom koji povezuje osobnost nastavnika i njegovo profesionalno ponašanje zasnovano na neophodnim kompetencijama, a obuhvaća više aspekata: upravljanje prostorom, vremenom, aktivnostima, radnim materijalima, socijalnim odnosima u odjeljenju i održavanje discipline. Način na koji će pojedini nastavnik ostvariti demokratsku i ugodnu odgojno-obrazovnu klimu u velikoj mjeri ovisi o njegovom stilu ponašanja i poučavanja stoga je cilj ovog rada bio ispitati utjecaj stila nastavnika na kreiranje određene odgojno-obrazovne klime. Nastavnički stil je relativno trajan oblik ponašanja, organiziranja i upravljanja odgojno-obrazovnom situacijom koji uvelike utječe na učenike i njihovu sposobnost učenja. Istraživanja su pokazala kako je najuspješniji stil demokratski, nakon kojeg slijedi autokratski, a najmanje produktivan stil je indiferentan ili ravnodušni stil. Kako bi uvidjeli na koji način stil nastavnika utječe na odgojno-obrazovnu klimu potrebno je istražiti školsko ozračje kao posebno istraživačko polje. Iako su istraživanja pokazala da stil nastavnika na različite načine utječe na odgojno-obrazovnu klimu, taj stil najviše dolazi do izražaja u razrednoj situaciji. Prema tome, u obzir treba uzeti komunikaciju i interakciju nastavnika i učenika polazeći od činjenice da su interpersonalni odnosi najbitniji aspekt odgojno-obrazovne klime

Contribution to the programmes of emotional literacy to the quality of academic adjustment

Težište ovoga rada je na emocionalnoj pismenosti i emocijama kao važnim odrednicama kvalitete prilagodbe, stoga je problem rada emocionalna pismenost kao nova paradigma odgoja i obrazovanja te u kontekstu toga istraživanje emocija, inteligencije i spoja tih dvaju sastavnica - emocionalne inteligencije. Problem rada je i kvaliteta školske prilagodbe u okviru koje se proučava školsko i razredno ozračje, odnos između nastavnika i učenika te partnerstvo škole, roditelja i zajednice. Cilj rada je ispitati doprinos programa emocionalnog opismenjavanja kvaliteti školske prilagodbe. Budući da se u novije vrijeme teži humanističkom pristupu odgoju i obrazovanju, snažnijem prožimanju kognitivnog, afektivnog i psihomotoričkoga u nastavi i učenju, te budući da mnogobrojni čimbenici određuju uspješnost ostvarenja suvremenoga nastavnog procesa kojemu nije jedini cilj postizanje akademske inteligencije, pregledom četrdeset i jednog naslova domaće i strane literature, analiziran je sadržaj povezan s doprinosom programa emocionalnog opismenjavanja kvaliteti školske prilagodbe. U radu se razmatra emocionalna pismenost kao domena nastave i učenja te se razmatraju pojmovi emocionalne inteligencije, emocija i inteligencije. Emocije se stavlja u školski kontekst i poradi važne uloge koju igraju u učionici navode se načini njihova opismenjavanja, odnosno školovanja emocija. Prikazuju se programi emocionalnog opismenjavanja koji doprinose kvaliteti školske prilagodbe koju određuju školsko i razredno ozračje, odnos između nastavnika i učenika te partnerstvo škole, roditelja i zajednice, i zaključuje se kako su oni dobar putokaz odgojno-obrazovnoj praksi te će doprinijeti ukupnoj kvaliteti školske prilagodbe

Influence of a leadership style/methodical style of a teacher on educational climate

Današnja nastava napušta tradicionalne oblike poučavanja te se okreće prema suvremenim, poticajnim i aktivnim načinima rada. Poticati i održati pozitivnu razrednu i nastavnu klimu nužno je ako želimo ostvariti kompleksne ciljeve i zadatke odgoja i obrazovanja. Pozitivna odgojno-obrazovna klima nema pozitivne ishode samo za učenike, već i za nastavnika koji može ostvariti bolji, prijateljski odnos sa učenicima koji će mu pomoći u poučavanju i održavanju nastave. Nastavnik treba ovladati i upravljanjem razredom, definiranim kao konceptom koji povezuje osobnost nastavnika i njegovo profesionalno ponašanje zasnovano na neophodnim kompetencijama, a obuhvaća više aspekata: upravljanje prostorom, vremenom, aktivnostima, radnim materijalima, socijalnim odnosima u odjeljenju i održavanje discipline. Način na koji će pojedini nastavnik ostvariti demokratsku i ugodnu odgojno-obrazovnu klimu u velikoj mjeri ovisi o njegovom stilu ponašanja i poučavanja stoga je cilj ovog rada bio ispitati utjecaj stila nastavnika na kreiranje određene odgojno-obrazovne klime. Nastavnički stil je relativno trajan oblik ponašanja, organiziranja i upravljanja odgojno-obrazovnom situacijom koji uvelike utječe na učenike i njihovu sposobnost učenja. Istraživanja su pokazala kako je najuspješniji stil demokratski, nakon kojeg slijedi autokratski, a najmanje produktivan stil je indiferentan ili ravnodušni stil. Kako bi uvidjeli na koji način stil nastavnika utječe na odgojno-obrazovnu klimu potrebno je istražiti školsko ozračje kao posebno istraživačko polje. Iako su istraživanja pokazala da stil nastavnika na različite načine utječe na odgojno-obrazovnu klimu, taj stil najviše dolazi do izražaja u razrednoj situaciji. Prema tome, u obzir treba uzeti komunikaciju i interakciju nastavnika i učenika polazeći od činjenice da su interpersonalni odnosi najbitniji aspekt odgojno-obrazovne klime

Didactic games in class

Igra postoji od kada postoje i ljudi. Uloga igre u životu čovjeka je velika i važna. Igra se rađa u starim kulturama i civilizacijama i živi sve do danas. Stari mislioci su bili svjesni važnosti igre u nastavi te su je primjenjivali. Ona je bila sastavni dio provođenja slobodnog vremena, ali i metoda učenja. U današnje vrijeme se igra nastoji sve više uvesti u nastavni proces. Neosporiv je pozitivan utjecaj igre na razvoj djeteta. Kroz igru se dijete razvija, uči i zabavlja. Igra nije isključivo vezana za slobodno vrijeme djece, ona je vezana i za vrijeme provedeno u školi. Ona može pomoći u lakšem učenju i svladavanju gradiva. Igra potiče aktivnost učenika na satu i budi interes i želju za određeno gradivo. Učenik više nije osoba koja sjedi i upija informacije od nastavnika. On je osoba koja aktivno sudjeluje u procesu obrazovanja. A da bi aktivno sudjelovao u procesu obrazovanja nastavnik mora zadobiti njegovu pažnju, što je ostvarivo kroz igru. U korištenju igre nastavnik treba biti kreativan i inovativan. Postoje mnoge didaktičke igre koje nastavnici mogu primijeniti u nastavi i koje utječu na razvoj mišljenja, pažnje i pamćenja.Games have existed since the beginning of the manhood. The role of the game in the life of a man is large and important. The game has been bornin ancient cultures and civilizations, and it still lives today. The old thinkers were aware of the importance of gamesin teaching, so they applied them. They have been an important part of the free-time activities, but also a learning method. Nowadays there is an intention to introduce the games to the teaching process. The positive effect of the game on the development of a child is indisputable. Through the game, the child develops, learns, and has fun. The game is not exclusively bound to the child's free time, but it is also connected with the time spent at school. It can ease the learning process and help master the learning material. The game stimulates the students' activity in class and entices their interest and wish to learn the certain subject matter. The students are not the persons who only sit and absorb the information form the teacher anymore. They are also the persons who actively take part in the learning process. In order for them to actively take part in the learning process, the teacher has to preoccupy the student's attention, which can bedone through games. In using the games, the teacher should be creative and innovative. There are many didactic games that the teachers can use in their classes, and that affect the development of thinking, attention, and memory

In-class atmosphere and school efficiency

Danas, suvremena škola naglašava važnost ozračja u školi kao bitnog čimbenika koji djeluje na razvoj učenika, a tako i na rad nastavnika i same škole jer, činjenica je da učenici golemi dio svoga života provedu u školskom, odnosno razredno-nastavnom okruženju. Razredno-nastavno ozračje se promatra kao kompleksan pojam koji označava uži dio školskog ozračja, a uključuje odnos između nastavnika i učenika, koji ovisi o specifičnim obilježjima nastavnika i učenika. Na ozračje u razredu također utječu i obilježja nastave i uporaba različitih nastavnih strategija, izgled učionice i brojni drugi čimbenici koje nastavljaju istraživati brojni autori. Nastavnik je istaknut kao najvažniji čimbenik jer svojim radom djeluje na sve ostale čimbenike, te je bitno da bude kompetentan u kreiranju ozračja kako bi tijek nastave mogao teći u pozitivnom i motivirajućem okruženju. Kada se govori o predikatoru učinkovitosti škole, u obzir se uzima školsko ozračje, ali razredno-nastavno ozračje bitno djeluje na školsko ozračje. Učinkovitost škole predstavlja opseg ostvarenih željenih ciljeva, na što osim ozračja, bitno djeluje vođenje škole, organizacijski čimbenici i zadovoljstvo poslom. Učinkovita škola je ona škola kojom vlada pozitivno ozračje u kojem rade nastavnici i ostali djelatnici koji su zadovoljni poslom, vodi ju kompetentan ravnatelj i učenici pokazuju dobre rezultate.It is a well-known fact that pupils spend a large portion of their lives in school, i.e. classroom environments, which is why contemporary school emphasizes the importance of the school climate as an important factor affecting a pupil’s development, as well as the teacher’s and the school’s work. Classroom climate is a complex term denoting a narrower part of the school climate, and it includes the teacher-student relationship, which is itself dependent on the specific qualities of teachers and students. The climate is also influenced by the characteristics and use of various teaching strategies, the appearance of the classroom and many other factors which are continually explored by a number of authors. The teacher is singled out as the most important factor because their work affects all other factors; it is important that they be able to competently create an atmosphere which will allow the teaching to occur in a positive and motivating environment. School climate is a predictor of school efficiency, but, at the same time, it is affected by the classroom climate. A school’s efficiency represents the extent to which stated goals are accomplished, and is influenced by the school’s leadership, organizational factors, and work satisfaction, as well as by the climate. That school is efficient which has a positive climate, whose teaching and other staff are satisfied with their work, is run by a competent headmaster and whose students show good results

In-class atmosphere and school efficiency

Danas, suvremena škola naglašava važnost ozračja u školi kao bitnog čimbenika koji djeluje na razvoj učenika, a tako i na rad nastavnika i same škole jer, činjenica je da učenici golemi dio svoga života provedu u školskom, odnosno razredno-nastavnom okruženju. Razredno-nastavno ozračje se promatra kao kompleksan pojam koji označava uži dio školskog ozračja, a uključuje odnos između nastavnika i učenika, koji ovisi o specifičnim obilježjima nastavnika i učenika. Na ozračje u razredu također utječu i obilježja nastave i uporaba različitih nastavnih strategija, izgled učionice i brojni drugi čimbenici koje nastavljaju istraživati brojni autori. Nastavnik je istaknut kao najvažniji čimbenik jer svojim radom djeluje na sve ostale čimbenike, te je bitno da bude kompetentan u kreiranju ozračja kako bi tijek nastave mogao teći u pozitivnom i motivirajućem okruženju. Kada se govori o predikatoru učinkovitosti škole, u obzir se uzima školsko ozračje, ali razredno-nastavno ozračje bitno djeluje na školsko ozračje. Učinkovitost škole predstavlja opseg ostvarenih željenih ciljeva, na što osim ozračja, bitno djeluje vođenje škole, organizacijski čimbenici i zadovoljstvo poslom. Učinkovita škola je ona škola kojom vlada pozitivno ozračje u kojem rade nastavnici i ostali djelatnici koji su zadovoljni poslom, vodi ju kompetentan ravnatelj i učenici pokazuju dobre rezultate.It is a well-known fact that pupils spend a large portion of their lives in school, i.e. classroom environments, which is why contemporary school emphasizes the importance of the school climate as an important factor affecting a pupil’s development, as well as the teacher’s and the school’s work. Classroom climate is a complex term denoting a narrower part of the school climate, and it includes the teacher-student relationship, which is itself dependent on the specific qualities of teachers and students. The climate is also influenced by the characteristics and use of various teaching strategies, the appearance of the classroom and many other factors which are continually explored by a number of authors. The teacher is singled out as the most important factor because their work affects all other factors; it is important that they be able to competently create an atmosphere which will allow the teaching to occur in a positive and motivating environment. School climate is a predictor of school efficiency, but, at the same time, it is affected by the classroom climate. A school’s efficiency represents the extent to which stated goals are accomplished, and is influenced by the school’s leadership, organizational factors, and work satisfaction, as well as by the climate. That school is efficient which has a positive climate, whose teaching and other staff are satisfied with their work, is run by a competent headmaster and whose students show good results