Zašto biti su-roditelj?

The paper offers an account of co-parenthood according to which co-parents are parent and child to one another. The paper begins by reviewing extant theories of the value of being a parent, to see whether the value of co-parenthood is reducible to this. Finding that it is not, I briefly elaborate a theory of parenthood on which parents are those who create persons. Using Aristotle’s four causes as a helpful prism, I outline how parents are the cause of their child, and how in causing a child together co-parents become parent and child to one another. For instance, since parents create children by offering themselves as models to be copied, co-parents should enjoy the best type of friendship with one another, each treating the other’s flourishing as a human person as their end. I suggest that co-parenthood contains parenthood virtually, that the co-parents’ love of their child is a manifestation of their love for one another, that the teleological fulfilled state of the friendship between parent and child exists in the friendship of co-parents.U radu se nudi prikaz su-roditeljstva prema kojem su su-roditelji jedno drugom i roditelj i dijete. Rad započinje pregledom postojećih teorija o vrijednosti roditeljstva kako bi se vidjelo može li se vrijednost su-roditeljstva svesti na to. Utvrdivši da se ne može, ukratko elaboriram teoriju roditeljstva po kojoj su roditelji ti koji stvaraju osobe. Koristeći Aristotelova četiri uzroka kao korisnu prizmu, ocrtavam kako su roditelji uzrok svog djeteta i kako u stvaranju djeteta zajedno su-roditelji postaju roditelji i dijete jedno drugome. Na primjer, s obzirom na to da roditelji stvaraju djecu kao modele koje treba kopirati, su-roditelji bi trebali uživati u najboljoj vrsti prijateljstva jedni s drugima, tretirajući procvat onog drugog kao ljudske osobe kao svoj cilj. Predlažem da su-roditeljstvo sadrži roditeljstvo virtualno, da je ljubav su-roditelja prema djetetu manifestacija njihove ljubavi jednih prema drugima te da teleološki ispunjeno stanje prijateljstva između roditelja i djeteta postoji u prijateljstvu su-roditelja

Reading encouraging from earth childhood

U vremenu smo gdje se puno govori i piše o obitelji, odgoju i brizi unutar obitelji. Jedan od najvažnijih čimbenika razvoja djeteta je upravo njegov razvoj u obiteljskom okruženju. Kroz tijek vremena, teško da se obitelj može zamijeniti bilo kojom drugom sredinom. Roditelji, kao primarni skrbnici od najranije dobi, djeci služe kao izvor informacija, a nasuprot tome dijete im vjeruje, oponaša ih i želi vrijeme provoditi s njima. Čitanje djetetu od najranije dobi jednako je važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama - potrebi za hranom, odmorom, zdravljem, ljubavlju, igrom i sigurnošću. Roditelj čitajući djetetu, čak i onda kada zna da dijete ne razumije što mu se govori, izgrađuje s djetetom poseban osjećaj bliskosti i povezanosti. Cilj ovog istraživanja bilo je saznati stavove roditelja djece dječjeg vrtića na području grada Daruvara o čitanju djeci od najranije dobi te njihove navike čitanja s djecom.We live in a time where there is much talk about family, care within a family and upbringing. One of the most important factors in children’s development is its developments in a family surroundings. Family has always been the most important surroundings for a child, irreplaceable with any other. Parents, primary caregivers from the earliest age, serve as a source of information for their children. Children trust them, imitate them and want to spend time with them. Reading to children from earth childhood is just as important for their development, as taking care of their other basic needs, such as food, rest, health, love, game and security. When a parent reads to a child, he is building a special connection and closeness to this child, even when a child can’t comprehend what exactly is being said to him. The objective of this research was to learn what the attitude of parents is, in a kindergarten in Daruvar, towards reading to children from earth childhood, and also to learn something more about their reading habits with children

The quality of life of younger school age children

Svjetska zdravstvena organizacija definira kvalitetu života kao pojedinčevu percepciju pozicije u specifičnom kulturološkom, društvenom te okolišnom kontekstu. Definirana je i kao subjektivno doživljavanje vlastitog života određeno objektivnim okolnostima u kojima osoba živi, karakteristikama ličnosti koje utječu na doživljavanje realnosti i njenog specifičnog životnog iskustva. Također, navodi se da su preduvjeti za kvalitetan život puno i aktivno sudjelovanje u interakcijskim i komunikacijskim procesima, razmjena u okviru fizičkog i društvenog okruženja. Iz ovih i brojnih drugih definicija kvalitete života možemo zaključiti da je kvaliteta života primarno psihološki fenomen odnosno vrsta generalnog stava prema vlastitom životu i njegovim područjima, odnosno aspektima. U okviru ovoga rada, u lipnju 2017. godine, provedena je anketa s učenicima trećih i četvrtih razreda u jednoj Osnovnoj školi na području Osijeka i njihovim roditeljima. Za anketu je korišten PedsQL upitnik za procjenu kvalitete života pedijatrijskih ispitanika, verzije za djecu od 8 do 12 godina te njihove roditelje. Upitnik se sastoji od 23 pitanja koja su podijeljena u 4 skupine: tjelesno zdravlje, emocionalno, socijalno i školsko funkcioniranje. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako učenici procjenjuju vlastitu kvalitetu života te kako ju procjenjuju njihovi roditelji. Nadalje, cilj je bio i usporediti razlikuju li se njihove procjene (roditelja i djece) kao i usporediti rezultate dobivene u ovom istraživanju s rezultatima provedenim u drugim državama svijeta. Rezultati istraživanja pokazali su da učenici i njihovi roditelji procjenjuju kvalitetu života sličnom. Učenici u Švedskoj, Teksasu i Grčkoj procijenili su kvalitetu života boljom nego učenici u Hrvatskoj, a učenici u Portugalu i Ujedinjenom Kraljevstvu lošijom.The World Health Organization defines the quality of life as an individual's perception of the position in a specific cultural, social and environmental context. It is also defined as a subjective perception of their own life determined by the objective circumstances in which a person lives, the characteristic of personality that affects the realization of reality and its specific life experience. Also, it is stated that the preconditions for quality life are a lot and active participation in interaction and communication processes, exchange with in the psysical and social environment. From these and many other definitions of quality of life is primarly a psychological phenomenon or a kind of general attitude towards one's own life and its areas or aspects. Within this paper, in June 2017, a survey was conducted with third and fourth grade students in one Elementary school in Osijek and their parents. For the survey is used a PedsQL questionnaire for assessing the quality of life of pediatric subjects, versions for children aged 8 to 12 and their parents. The questionnaire consists of 23 questions that are divided into 4 grups: psysical health, emotional, social and school functioning. The aim of the research was to determine how students assess their own quality of life and how their parents evaluate it. Also, an aim was to compare whether their assessments differ and compare the results obtained in this research with results conducted in other countries around the world. The results of the research have shown that students and their parents evaluate the quality of life alike. Students in Sweden, Texas and Greece assessed the quality of life better than students in Croatia, the students in Portugal and the United Kingdom poorer

Parents´ and preshool - aged children´s leisure time

Slobodno vrijeme je složena društvena pojava. Svojim sadržajima ono postaje značajan čimbenik odgoja i pruža velike mogućnosti za kulturni i stvaralački razvoj ličnosti. Slobodno vrijeme obuhvaća niz raznih aktivnosti kroz koje dijete zadovoljava potrebe, interese i ima razne obrazovne mogućnosti. Obitelj je najpoželjnija zajednica za cjelokupan i cjelovit razvoj djeteta koja roditeljima i djeci nudi neograničene mogućnosti u provođenju slobodnog vremena. Stoga,slobodno vrijeme treba iskoristiti na kreativan i strukturiran način. Kvalitetno organizirano slobodno vrijeme pomaže u razvijanju kompetencija i ponašanja djece. Provodi se malo znanstvenih istraživanja i teorijskih okvira koji se bave pedagogijom slobodnim vremenom. Mnogo je slobodnih aktivnosti, sadržaja i događanja koje bi trebalo odgojno osmisliti. Roditeljima je često potrebna stručna pomoć u organizaciji kvalitetnog zajedničkog vremena s njihovom djecom i to potporu društvenih i obrazovnih ustanova, šire društvene zajednice i obitelji.Free time is a complex social form that is a significant factor in the education and development of children of all ages. It provides for opportunities to develop independence, personalities, and knowledge of other cultures through the activities that the child takes part in. Free time does not mean unstructured time. It covers time spent surrounded by the family where the child learns how to behave in certain situations, and how to follow general rules. For this reason, free time is most effective at developing manners, behavior and competences when it is planned and structured. Currently there are only a few scientific researches into the pedagogical aspect of free time as it is not always well understood. Parents often need expert assistance, support of the community and educational institutions in order to understand the best practices for their child

Personal hygiene of a preschool-aged child

Osobna higijena predstavlja važnu sastavnicu očuvanja zdravlja kod svakog čovjeka, a posebice je važna kod djece od najranije dobi, kada je uloga roditelja i odgajatelja djeci usaditi navike za brigu o vlastitoj higijeni te brinuti za provođenje osobne higijene kod djeteta. Djeca se rađaju bez osjećaja za higijenu i čistoću, te ih stoga treba naučiti tom osjećaju i potrebi. U ovome se radu kroz promatranje razvojnih faza djeteta promatra utjecaj obitelji na dječju higijenu te značaj higijene usne šupljine, brige o čistoći, poticanje higijene u vrtićima te postupci navikavanja dijete na kontrolu vlastitog mjehura i crijeva te preporučene metode poučavanja djece o brizi za vlastitu čistoću i suhoću.Personal hygiene represents an important component of preserving the health of every human being, and especially important in children from and early age, when the role of parents and educators is to build children the habit of takening care of their own hygiene and take care to carry out personal hygiene of the child. Children are born without a sense of hygiene and cleanliness and therefore need to lean that feeling and need. This paper througho obsering develpomental sage presence is looking at the impact of family en children`s hygiene and importance of oral hygiene,care about cleanlinnes,encouranging hygiene im kindergartens and procedures habituation of the child to control their own bladder and intestines as well as the recommended enethod of teachung children about caning for their ann punty anddryness

Jednoroditeljske obitelji

Jednoroditeljske obitelji su obitelji gdje je samo jedan roditelj hranitelj obitelji. Postoje različiti uzroci nastanka jednoroditeljskih obitelji. Nastale su najčešće zbog rastave braka, smrti jednog od bračnih partnera i rađanjem djece izvan braka. Ovisno o uzroku nastanka jednoroditeljske obitelji, javljaju se različiti izazovi kako za roditelje, tako i za djecu. Ekonomska moć i roditeljski stil ističu se kao dva najvažnija čimbenika koji mogu utjecati na razvoj djeteta u jednoroditeljskim obiteljima. Samohrani roditelji, suočeni s životnim problemima, mogu postati emocionalno nedostupni, što rezultira slabijom kontrolom djeteta, a zadovoljstvo roditelja je veće što je podrška okoline veća. Prema uzroku nastanka najčešće su podijeljeni stavovi okoline prema jednoroditeljskim obiteljima. Okolina je najviše naklonjena udovicama i udovcima, zatim rastavljenim roditeljima, a najmanje je naklonjena roditeljima djece rođene izvan braka (Pećnik, Raboteg-Šarić, 2009). Obiteljski procesi važan su čimbenik djetetova razvoja. Uz razvod braka vežu se posljedice koje pogađaju kako roditelje, tako i djecu. Nepovoljni razvojni ishodi djece uglavnom su posljedica sukoba prije samog razvoda roditelja, a ne posljedica života u jednoroditeljskim obiteljima (Pećnik, Raboteg-Šarić, 2009). Tvrdnja da jednoroditeljske obitelji nepovoljno djeluju na razvoj djece znači stigmatizaciju takvih obitelji

The adaptation of children in a nursery school to institutional context

Vrlo često, djeca koja kreću u prvi razred nisu na istoj psihološkoj i socijalnoj razini, odnosno, nemaju isti „start“. Nakon brojnih istraživanja i eksperimenata, došlo je do zaključka kako bi bilo dobro djeci osigurati isti „start“, što su odlučili postići promicanjem pohađanja dječjih jaslica kao početka obrazovanja, a zatim pohađanja dječjeg vrtića radi pripreme na školu. Najveći problem kretanja u dječje jaslice je odvajanje djeteta od roditelja, odnosno, ostajanje djeteta u dječjim jaslicama bez prisutnosti roditelja. Veliku ulogu u olakšavanju ovog problema imaju odgojitelji koji djeci služe ne samo kao učitelji, već kao i „drugi roditelj“ – brižni su, vedri, nasmijani, grle, ljube i tetoše djecu... Upravo zbog toga, osoba koja želi biti odgojitelj mora voljeti djecu, ali također mora biti stručna u svom poslu. Također, veliki utjecaj na prilagodbu djece jasličke dobi na institucijski kontekst imaju i roditelji, koji već prije polaska u dječje jaslice prilagođavaju djecu na njihovo odsustvo, na način da ih ostavljaju kod bake ili djede ili osobe kojoj vjeruju, u početku na kraće, a kasnije i na duže vremena. Oni im uljepšavaju polazak u dječje jaslice govoreći im kako će im biti lijepo, kako će se igrati, zabavljati, družiti sa svojim vršnjacima. Interijer prostorije te uvjeti u njoj uvelike utječu na prilagodbu djeteta, na način što mora omogućavati slobodno kretanje djeteta, omogućavati odgojitelju dobru preglednost te mora biti kontrolirana optimalna temperatura, razina buke, osvijetljenost, što stvara udobnost djetetu te na taj način i lakšu prilagodbu. Djetetu treba dopustiti da ponese svoju omiljenu igračku, uz koju će osjećati sigurnost koju ima kod kuće. Također, u prostoriji mora biti više duplikata iste igračke, kako se djeca ne bi svađala oko jedne jer ipak je uvijek najpopularnija ona koja je najmanje zastupljena.Very often, children who move to the first grade are not on the same psychological and social level , ie, they do not have the same "start". After numerous research and experiments, it was concluded that it would be good for children to ensure the same "start", they decided to achieve it by promoting the attendance of nurseries as the beginning of education and then attending kindergartens for school preparation. The biggest problem of moving to a nursery is separating a child from a parent, , ie keeping a child in a nursery without the presence of a parent. A great part in facilitating this problem is the educators who serve the children not only as teachers, but as the "other parent" - they are caring, cheerful, laughable and they love kids. For this reason, a person who wants to be a educator must love children, but also needs to be expert in his business. Also, a great influence on the adaptation of childlike age to the institutional context is also given to parents who, before entering the nursery, adapt the children to their absence by leaving them at grandparents or grandparents or persons they trust, initially shorter and later for a long time. They embellish them to go to the nursery telling them how beautiful they will be, how to play, have fun, socialize with their peers. The interior of the room and the conditions in it greatly affect the adjustment of the child, in such a way as to enable the child to move freely, to provide the educator with good visibility and to control the optimal temperature, noise level, illumination, creating comfort for the child and thus easier adaptation. The child should be allowed to bring his favorite toy, which he will feel secure at home.Also, there should be more duplicates of the same toys in the room so that the children would not argue about one, because it is always the most popular one that is least represented

Psycho-physical readiness for school

Spremnost djeteta za polazak u školu uključuje tjelesnu, emocionalnu, socijalnu i kognitivnu zrelost. Tjelesna spremnost odnosi se na stupanj tjelesne razvijenosti u odnosu na dob te funkcioniranje osjetnih organa. Emocionalna razvijenost odnosi se na emocionalnu stabilnost i toleranciju na frustraciju. Socijalna spremnost odnosi se na vještinu komuniciranja i suradnju s vršnjacima i odraslima, a kognitivna spremnost uz inteligenciju uključuje iskustva i spoznaje o samom sebi. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi stav roditelja o pripremi djece za polazak u školu, o njihovoj angažiranosti oko iste te zadovoljstvu roditelja s predškolskim programom. Također, cilj je bio utvrditi prepoznaju li roditelji psihofizičke komponente koje dijete treba usvojiti prije polaska u školu te smatraju li da imaju ključnu ulogu u djetetovoj pripremi za školu i stvaranju pozitvne slike o školi. Anketu je popunilo 35 roditelja čija djeca pohađaju predškolski program u tri vrtića u dva različita grada. Rezultati su prikazali da su roditelji upućeni u važnost pripreme za školu te da su svjesni što se od djece očekuje u školi. Izuzetno se zanimaju za one kompetencije koje su važne za praćenje i rješavanje zadataka u školi. Većina roditelja dobro poznaju koje kompetencije dijete treba usvojiti prije škole i na kojem stupnju razvoja treba biti njihovo dijete prije upisa u školu. Roditelji su svjesni da njihovo dijete i dalje treba prostor za igru i opuštanje. Također, većina je roditelja svjesna važnosti suradnje škole i vrtića po pitanju pripreme za školu te predškolskog programa koji u pripremi svakako treba pomoći.Child readiness for attending school includes physical, emotional, social and cognitive maturity. Physical readiness refers to level of physical size compared to age and functioning of sensory organs. Emotional readiness refers to emotional stability and ability to tolerate frustration. Social readiness refers to communication skills and cooperation with peers and adults, a cognitive readiness with intelligence includes experience and self-concept. Purpose of this research was to determine attitude of the parents about child's readiness of school about their engagement and about parents satisfaction with preschool programme. Also purpose was to determine do parents recognize psychophysical components which child needs to possess before school starts and do parents consider they have the key part about child's readiness for school and creating positive image of school. Thirty five parents which children attend preschool programme in three kindergarten in two different cities filled the questionnaire. Results showed that parents are awared about importance preparations for school and their awareness about what is expected from their children in the school. They are specially interested in competences which are important for monitoring and completing exams in school. Most of the parents know which competences the child needs to acquire before school and on what level of development child should be before school starts. Parents are aware that their child also needs time for playing and relaxing. Also, most of the parents know the important relation between kindergarten and school about readiness for school and preschool programme which is helpful in preparations as well

Digital picture book usage in early and preschool education

Slikovnice predstavljaju prvu knjigu s kojom se dijete susreće u životu. One djeci omogućavaju bolje razumijevanje svijeta, upoznavanje prvih slova i njihovih oblika, pojmova i riječi. Slikovnice su potrebne djeci kako bi im omogućile lakši razvoj i odrastanje. U današnje vrijeme ubrzanog razvoja tehnologije sve je češće prisutna digitalizacija slikovnica. Digitalne slikovnice ili e-slikovnice predstavljaju slikovnice na računalu koje djeci omogućavaju potpuno novi i drugačiji pristup slikovnicama koji prati razvoj suvremene tehnologije. Budući da su digitalne slikovnice primjerene dječjem uzrastu i znanju, one ih lakše uvode u sam svijet medija koji ih okružuje. One omogućavaju djeci prikaz sadržaja priče na način da vide animaciju i pokret, čuju zvukove i glazbu te ih na što realističniji način uvode u sadržaj priče. Sve navedeno stvara kod djece dodatnu zainteresiranost za slikovnice jer im omogućuje učenje kroz igru što je i temeljni cilj dječjeg odgoja. Da bi digitalne slikovnice bile što zastupljenije prvi korak je razvoj svijesti o digitalnim slikovnicama kod djece, njihovih roditelja i samih odgojitelja. Potrebno im je prikazati način funkcioniranja i primjene digitalnih slikovnica kod djece mlađe i predškolske dobi te ih potaknuti na razvoj medijske pismenosti. O svemu navedenom će se više govoriti u daljnjoj razradi ovog završnog rada.Picture books represent the first book a child encounters in life. They provide children with a better understanding of the world, learning about the first letters and their forms, concepts and words. Picture books are needed for children to enable them to develop and grow up more easily. Nowadays, the digitalization of picture books is increasingly present in the accelerated development of technology. Digital picture books or e-picture books are computer picture books that give children a whole new and different approach to picture books that follows the development of modern technology. Because digital picture books are appropriate for children and knowledge, they are easier to introduce children into the world of media around them. They allow children to view story content in a way that they see animation and movement, hear sounds and music, and introduce them to the story content as realistically as possible. All of this creates additional interest in picture books for children, as it enables them to learn through play, which is the main goal of children's upbringing. To make digital picture books as popular as possible, the first step is to develop awareness of digital picture books for children, their parents and educators themselves. They need to be shown how digital picture books work and apply in young and pre-school children and encourage them to develop media literacy. All of the above will be discussed further in the elaboration of this final paper