Sklapanje ugovora

Raspravljanje teme o sklapanju ugovora počet će izlaganjem o sklapanju ugovora općenito, a zatim o pregovorima kao o fazi koja prethodi sklapanju ugovora. Slijedi razmatranje o ponudi, prihvaćanju ponude, kada je ugovor sklopljen, te o vremenu i mjestu sklapanja ugovora. Na kraju, na temelju svega što je izloženo, daju se odgovarajući zaključci

REQUREMENTS FOR THE VALIDITY OF AN ORAL WILL PURSUANT TO THE CROATIAN INHERITANCE ACT

Usmena oporuka je vrsta privatne oporuke, tj. jednostran i strogo osoban pravni posao kojim ostavitelj usmeno raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti pred dva istodobno nazočna svjedoka. Usmena oporuka proizvodi pravne učinke jedino ako je napravljena u izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Njezina je valjanost potencijalno ograničena rokom jer u slučaju da oporučitelj ne umre za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti, usmena će oporuka prestati vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Zbog svega toga ne iznenađuje da je usmena oporuka vrsta oporuke oko čijeg je postojanja i valjanosti vođeno najviše parničnih postupka. Stoga je glavni cilj ovoga rada sustavno prikazati pretpostavke za valjanost usmene oporuke kao i najčešće prijepore u sudskoj praksi koji su proizašli iz različitih tumačenja odredaba ZN-a vezano uz usmenu oporuku.An oral will is a type of private will, a unilateral and strictly personal declaration made in front of two simultaneously present witnesses, by which the testator disposes of his/her estate. An oral will produces legal effects only if declared under extraordinary circumstances, due to which the testator was not permitted to declare a will in another prescribed form. Its validity is potentially limited by a deadline because if the testator does not decease within the duration of the extraordinary circumstances, the oral will ceases to produce effect thirty days as of the termination of the extraordinary circumstances in question. Having taken into consideration all of the above mentioned, it is not surprising that the oral will is the form of will, whose existence and validity of incited the most litigation. It is for this reason that this paper aims to systematically present the requirements for the validity of an oral will as well as the most common controversies appearing in the judicial practice due to different interpretations of the applicable provisions of the Croatian Inheritance Act

RAZLOZI PRESTANKA UGOVORNIH OBVEZA : Završni rad

Za ugovornu obvezu potrebno je postojanje strana, valjana volja, dopustiv i moguć predmet činidbe te propisan oblik ugovorne obveze. Svaka ugovorna obveza mora biti izražena u formalnom i neformalnom obliku. Danas često dolazi do nevaljanosti ugovorne obveze, a također i do brojnih razloga prestanka ugovorne obveze. Kod prestanka ugovorne obveze važnu ulogu ima Zakon o obveznim odnosima u kojem se uređuju glavni razlozi prestanka ugovorne obveze. Danas ugovorna obveza prestaje načešće zbog ispunjenja, polaganjem i prodajom dugovane stvari, cesijom umjesto ispunjenja, obnovom ili inovacijom, prijebojem ili kompenzacijom, otpustom duga, sjedinjenjem – konfuzijom, smrću strane, nastankom nemogućnosti ispunjenja, proteklom vremena, otkazom i raskidom ugovora.For a contractual obligation, there is a need for a party, a will, a permissible and possible object of the case and a prescribed form of contractual obligation. Each contractual obligation must be expressed in a formal and informal form. Today, there is often a lack of contractual obligations, as well as numerous reasons for termination of contractual obligations. The Mandatory Relationship Act, which regulates the main reasons for termination of contractual obligations. Nowadays, the contractual obligation ceases to be due to the fulfillment, depositing and selling of debts, instead of completion, renewal or innovation, termination or compensation, debt relief, confusion, death of the party, the impossibility of fulfillment, past times, cancellation and termination of contract

Forced to Be Free – Leaving the State of Nature And Entering the Civil State as a Legal Duty In Kant’s Theory of Law and Politics

Ovim se radom razjašnjava odnos između Kantova poimanja slobode i pravne‎ dužnosti napuštanja prirodnog stanja i stupanja u građansko stanje u njegovoj‎ pravno-političkoj teoriji. U razlici spram etičkih, pravne su dužnosti one na ‎čije ispunjenje pojedinac može biti prisiljen. Moment prisile važan je za ovaj‎ rad jer je, prema Kantu, pravo uvijek povezano s ovlašću na prisilu. Ishodište ‎je pravne dužnosti napuštanja prirodnog stanja inteligibilni posjed koji pojedincu‎ pripada kao stečeno pravo već u prirodnom stanju. Pravo inteligibilnog ‎posjeda, koje se odnosi na posjedovanje izvanjskih predmeta, ili posjedovanje ‎neovisno od empirijskih uvjeta, podrazumijeva dužnost svih ostalih da se suzdrže‎ od uporabe predmeta koje smo prvi zaposjeli, ali i moralnu ovlast prisile‎ nad onim pojedincima koji to odbijaju učiniti. No, budući da u prirodnom stanju ‎nema “zajedničkog suca”, odnosno javne vlasti koja provodi pravo putem ‎općih zakona, prisila je proizvoljna i ovisi o partikularnim interpretacijama‎ pravnih situacija. Proizvoljnost prisile podrazumijeva mogućnost da će sloboda‎ pojedinca, koja se izvanjski očituje preko prava inteligibilnog posjeda, biti‎ ugrožena. Iz tog razloga drugoga se može prisiliti da zajedno sa mnom stupi‎ u građansko stanje, čime se pod istim uvjetima podvrgavamo javnoj zakonodavnoj ‎vlasti, koja utvrđuje i osigurava ono što svakome pripada te tako predstavlja‎ nužan uvjet punog ozbiljenja čovjekove slobode.‎This work examines the relationship between Kant’s notion of freedom and‎ the legal duty to leave the state of nature and enter the civil state in his theory‎ of law and politics. As opposed to ethical duties, the fulfilment of legal duties ‎can be forced upon a person. Coercion is important in the context of this paper‎ because, according to Kant, right is always connected with an authorization‎ to use coercion. The right of intelligible possession as an acquired right‎ already existing in the state of nature is the basis of the legal duty to leave the ‎state of nature and enter the civil state. The right of intelligible possession,‎ which refers to the possession of external objects, or possession independent‎ of the empirical conditions, implies the duty of all others to refrain from‎ using the objects we first possess, but also the moral authorization of coercion‎ over those who refuse to do so. However, since in the state of nature there is‎ no public authority which enforces the law through general laws, coercion is‎ arbitrary and depends on particular interpretations of legal situations. The arbitrariness ‎of coercion implies the possibility that the freedom of the individual,‎ which is externally manifested through the right of intelligible possession,‎ will be endangered. For this reason, others can be forced to enter the civil state ‎with me, submitting to the public authority under the same conditions. The ‎public authority makes rights of possession explicit and secures them, and is ‎thus a necessary condition for the fullness of human freedom.

RAZLOZI PRESTANKA UGOVORNIH OBVEZA : Završni rad

Za ugovornu obvezu potrebno je postojanje strana, valjana volja, dopustiv i moguć predmet činidbe te propisan oblik ugovorne obveze. Svaka ugovorna obveza mora biti izražena u formalnom i neformalnom obliku. Danas često dolazi do nevaljanosti ugovorne obveze, a također i do brojnih razloga prestanka ugovorne obveze. Kod prestanka ugovorne obveze važnu ulogu ima Zakon o obveznim odnosima u kojem se uređuju glavni razlozi prestanka ugovorne obveze. Danas ugovorna obveza prestaje načešće zbog ispunjenja, polaganjem i prodajom dugovane stvari, cesijom umjesto ispunjenja, obnovom ili inovacijom, prijebojem ili kompenzacijom, otpustom duga, sjedinjenjem – konfuzijom, smrću strane, nastankom nemogućnosti ispunjenja, proteklom vremena, otkazom i raskidom ugovora.For a contractual obligation, there is a need for a party, a will, a permissible and possible object of the case and a prescribed form of contractual obligation. Each contractual obligation must be expressed in a formal and informal form. Today, there is often a lack of contractual obligations, as well as numerous reasons for termination of contractual obligations. The Mandatory Relationship Act, which regulates the main reasons for termination of contractual obligations. Nowadays, the contractual obligation ceases to be due to the fulfillment, depositing and selling of debts, instead of completion, renewal or innovation, termination or compensation, debt relief, confusion, death of the party, the impossibility of fulfillment, past times, cancellation and termination of contract

OBVEZNOPRAVNI ODNOS STJECANJA BEZ OSNOVE

Stjecanje bez osnove, uz prouzročivanje štete, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade i vrijednosne papire, ubraja se u izvanugovorne obveznopravne odnose. Za nastanak izvanugovornih odnosa nije potrebno sukladno očitovanje volja dviju osoba već oni nastaju na temelju određenih činjenica (radnja, stanja, svojstava) uz koje pravo veže postanak obveznog odnosa. Pod stjecanjem bez osnove podrazumijevamo izvanugovorni obveznopravni odnos na osnovi kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Opće pretpostavke nastanka ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa jesu: • povećanje imovine na jednoj strani • umanjenje imovine na drugoj strani • kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja • nepostojanje odgovarajuće osnove • činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja. Tužba kojom se traži povrat stečenog bez osnove naziva se kondikcija. Postoji nekoliko tipičnih slučajeva stjecanja bez osnove, a to su: 1) plaćanje neduga (condictio indebiti) 2) stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila (condictio causa dana, causa non secuta) 3) stjecanje po osnovi koja je poslije otpala (condictio ob causam finitam) 4) uporaba stvari na tuđu korist 5) uporaba tuđe stvari u svoju korist 6) izdatak za drugog. Stjecatelj je dužan stečeno bez osnove vratiti. Iznimno, ako povrat stečenog bez osnove nije moguć, stjecatelj je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi. Uz povrat stečenoga, također se moraju vratiti i plodovi te platiti zatezne kamate, s time da se u obzir pritom uzima savjesnost odnosno nesavjesnost stjecatelja. U odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru, nije predviđen poseban rok zastare za kondikcijski zahtjev pa se, prema tome, smatra da vrijedi opći rok za zastaru od pet godina od dana stjecanja bez osnove

ELECTRONIC AGENT

U radu se daje prikaz regulacije elektroničkog agenta kao jednog od čistih oblika elektroničke komunikacije - načina za sklapanje ugovora elektroničkim putem. S obzirom na nepostojanje regulacije elektroničkog agenta u Europi te Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, autor daje prikaz regulative SAD-a kao paradigmatičnog pravnog izvora. Analizira se razlika u shvaćanjima propisa SAD-a i kontinentalnih prava oko očitovanja volje, odnosno analizira razlika između očitovanja volje i manifestacije volje te njihov utjecaj na sklapanje ugovora putem elektroničkog agenta. Razmatra se postajanje te način iskazivanja volje pri sklapanju ugovora putem elektroničkog egenta, kao i potreba za objektivnim tumačenjem volje, odnosno manifestacije volje koju iskazuje elektronički agent, a za osobu za čije ime i za čiji račun nastupa u pravnom prometu. Također se razmatra regulativa ovog područja u sklopu nacionaolnog Zakona o obveznim odnosima. Sugerira se minimalni pravni zahvat u nacionalnu regulativu kako bi se osigurala pravna sigurnost korištenja elektroničkog agenta u praksi.The present paper provides an overview of the regulation concerning the electronic agent as a pure form of electronic communication for the formation of contracts by electronic means. Due to the nonexistence of regulation on the electronic agent in Europe, in Bosnia and Herzegovina and Croatioa, the author provides an overview of the regulation of the USA as a paradigmatic source of law. The difference in the understanding of the regulations in the USA and continental law is analyzed with respect to the manifestation of intent, i.e. the difference in the expression of will and manifestation of intent and their impact on contract formation via an electronic agent. Consideration is also given to the existence of intent and the way intent to conclude a contract is expressed via an electronic agent as well as the need for an objective interpretation of intent, i.e. the manifestation of intent expressed by an electronic agent and this for such person in whose name and for whose account the legal transaction is being performed. The regulations of this area are also considered within the scope of the national Law of Obligations. A minimal change of regulatory framework is suggested in order to ensure legal certainty in the use of the electronic agent in practice

OBVEZNOPRAVNI ODNOS STJECANJA BEZ OSNOVE

Stjecanje bez osnove, uz prouzročivanje štete, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade i vrijednosne papire, ubraja se u izvanugovorne obveznopravne odnose. Za nastanak izvanugovornih odnosa nije potrebno sukladno očitovanje volja dviju osoba već oni nastaju na temelju određenih činjenica (radnja, stanja, svojstava) uz koje pravo veže postanak obveznog odnosa. Pod stjecanjem bez osnove podrazumijevamo izvanugovorni obveznopravni odnos na osnovi kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Opće pretpostavke nastanka ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa jesu: • povećanje imovine na jednoj strani • umanjenje imovine na drugoj strani • kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja • nepostojanje odgovarajuće osnove • činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja. Tužba kojom se traži povrat stečenog bez osnove naziva se kondikcija. Postoji nekoliko tipičnih slučajeva stjecanja bez osnove, a to su: 1) plaćanje neduga (condictio indebiti) 2) stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila (condictio causa dana, causa non secuta) 3) stjecanje po osnovi koja je poslije otpala (condictio ob causam finitam) 4) uporaba stvari na tuđu korist 5) uporaba tuđe stvari u svoju korist 6) izdatak za drugog. Stjecatelj je dužan stečeno bez osnove vratiti. Iznimno, ako povrat stečenog bez osnove nije moguć, stjecatelj je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi. Uz povrat stečenoga, također se moraju vratiti i plodovi te platiti zatezne kamate, s time da se u obzir pritom uzima savjesnost odnosno nesavjesnost stjecatelja. U odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru, nije predviđen poseban rok zastare za kondikcijski zahtjev pa se, prema tome, smatra da vrijedi opći rok za zastaru od pet godina od dana stjecanja bez osnove