OPOREZIVANJE IMOVINE: HRVATSKA PRAKSA I EUROPSKA ISKUSTVA

Oporezivanje imovine, usprkos tomu što je u suvremenim poreznim sustavima bagatelni porezni prihod, još uvijek je znatan izvor financiranja nižih razina vlasti. Pod oporezivom imovinom uobičajeno se razumijevaju nekretnine (u smislu posjedovanja i prometa), iako je sam pojam znatno širi pa se može razmatrati čitavo mnoštvo oporezivih izvora. Problemi u financiranju, kako lokalnih, tako i državnog proračuna, u Hrvatskoj su rezultirali diskusijama o uvođenju novih poreza, pa tako i poreza na imovinu. Moguće izmjene zakona spominju se za oporezivanje nekretnina u kojima vlasnik stanuje i za proširenje osnovice pri oporezivanju porasta vrijednosti imovine. Rad ima za cilj analizirati postojeće porezno opterećenje imovine i imovinskih prava u hrvatskome poreznom sustavu te mogućnosti njegova proširenja. Iako se hrvatska kandidatura za članstvo u EU odnosi i na poreznu harmonizaciju, pitanje oporezivanja imovine nije u potpunosti regulirano. Širenje osnovice oporezivanja imovine i uvođenje novih poreza rezultiralo bi relativno malim iznosom poreznih prihoda, uz znatne troškove i dodatno opterećenje poreznih obveznika pa je eventualnoj reformi potrebno pristupiti promišljeno i uz temeljite prethodne analize

Smještaj gradskog plemstva u dalmatinskim gradovima srednjeg vijeka

During the Middle Ages the distribution of urban plots and erection of buildings depended on the societal structures that participated in the construction of the town and on general processes characterizing this period. The right to own property and the size of the property were among the most important status symbols of the urban nobility, and thus patrimony and nobility were closely interrelated. Noble families strived for close relations among family members, which is why new houses of members of the same family would be built in close proximity to the first house. The accumulation of real estate in the town (i.e., several plots of land with buildings or without them) enabled subsequent functional or architectural changes to defined zones within the town. Therefore, numerous property-legal relations in this framework can be found in medieval Dalmatian towns, as is revealed by the case of Trogir and preliminary research findings in Dubrovnik and Zadar

Weekly Kentucky New Era, May 27, 1904

Porez na imovinu kao obik imovinskih poreza od najranijih su vremena jedan od glavnih načina na koji država i njezina tijela dolaze do sredstava kojima ostvaruju prihode, koji su potrebni kako za njihovo funkcioniranje, tako i za ulaganje u infrastrukturu svojih ustrojstvenih jedinica. Nekretnine, često u vlasništvu privatnih osoba, takvim ulaganjima dobivaju na svojoj vrijednosti, a što njihovim vlasnicima stvara određenu finacijsku korist, pa se stoga javlja potreba da pojedinac za porast te vrijednosti, koja je nastala uslijed tuđeg djelovanja, plati određenu naknadu. Ipak, nekretnine su samo jedna od sastavnica imovine koju netko posjeduje, ali budući da su kao takve fizički opipljive, stvarne i da se na njima može odrediti stvarna, jasna i određena vrijednost, najpodobniji su temelj za oporezivanje. No, i u tom slučaju postoji velik broj situacija u kojima nije jasno na koji način, u kojoj visini i po kojoj stopi takav porez obračunati, budući da se nekretnine dijele na zemljišta, stambene objekte, poslovne prostore, koji po svojoj namjeni, vrijednosti ili doprinosu nisu na istoj razini. Također, osim nekretnina koje nekom pojedincu predstavljaju njegovu jedinu imovinu, postoje i one koje su samo dodatak takvoj imovini, budući se koriste povremeno, za turističke svrhe, kao kuće za odmor, apartmani i sl., pa samim time nemaju niti mogu imati jednak porezni teret na svoga vlasnika

Izvršavanje ovlasti i dužnosti glede posebnoga dijela nekretnine

Izvršavanje ovlasti i dužnosti glede posebnoga dijela nekretnine tema je ovoga rada, a ono se razlikuje od ovlasti i dužnosti glede cijele nekretnine. Ovlasti i dužnosti na posebnom dijelu nekretnine posebno su značajne stoga što etažni vlasnik upravlja tim posebnim dijelom i izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je taj posebni dio samo njegovo vlasništvo. On može, ako nije drukčije određeno, činiti s tim dijelom što hoće te svakoga drugoga iz toga isključiti. Neke od ovlasti suvlasnika glede posebnoga dijela nekretnine ujedno predstavljaju i dužnosti za drugoga suvlasnika te između njih postoji čvrsta povezanost i isprepletenost. S druge pak strane postoje i dužnosti koje nisu izražene ovlašću drugoga suvlasnika. Prava suvlasnika nekretnine ograničavaju se uspostavom etažnoga vlasništva jer na određenim, posebnim dijelovima nekretnine, pojedini suvlasnici stječu isključiva vlasnička prava. Iako je pravo vlasništva najšire stvarno pravo koje osigurava gotovo apsolutne ovlasti vlasniku glede neke stvari, ni ono nije neograničeno jer se prigodom izvršavanja vlasničkih ovlasti moraju poštovati prava drugih. To se poglavito odnosi na prava etažnih vlasnika na stanu ili drugoj prostoriji na kojima je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine

An Overview of the Inconsistency and Incompleteness of Regulations Pertaining to the Plan of Separate Parts of Real-Estate

Plan posebnih dijelova nekretnine grafički je prikaz posebnih i sporednih dijelova nekretnine. Izrađuje se u svrhu prikaza granica posebnih i sporednih dijelova nekretnine, temeljem podataka iz projekta ovjerenog od nadležnog tijela ili podataka dobivenih izmjerom izvedenog stanja. Primjena Plana posebnih dijelova nekretnine u postupku uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine nije propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 1996b), ni bilo kojim drugim zakonom ili pravilnikom. U postojećim zakonima i propisima postoji neusklađenost i nedorečenost propisa i normi vezanih uz uspostavu vlasništva posebnog dijela i izračun korisnih površina, korisnih vrijednosti i suvlasničkih omjera. Zbog toga je potrebno propisati namjenu i sadržaj Plana posebnih dijelova nekretnine. Plan posebnih dijelova nekretnine, izrađen od stručne osobe, trebao bi biti obvezni i sastavni dio potvrde koju izdaje nadležni ured, a koja je uvjet za upis prava vlasništva posebnog dijela nekretnine u zemljišnu knjigu. Plan posebnih dijelova nekretnine bi se uz grafički dio elaborata trebao sastojati i od tekstualnog dijela, koji bi sadržavao izračun korisnih površina i korisnih vrijednosti (posebnih i sporednih dijelova nekretnine), te na temelju tako određenih korisnih vrijednosti posebnih i sporednih dijelova nekretnine trebao bi sadržavati i izračun suvlasničkih (idealnih) dijelova nekretnine na kojima se uspostavlja pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine. Takav Plan posebnih dijelova nekretnine izrađivao bi se na temelju podataka dobivenih izmjerom izvedenog stanja, kako bi posebni dijelovi nekretnine koji su predmet upisa u zemljišne knjige odgovarali stanju u naravi.Building subdivision plan is graphical depiction of special and secondary parts of property. It is created with purpose of presentation of borders of special and secondary parts of real estate, based on information from project authorised by the competent office or based on information from measurement of derived status. Use of Building subdivision plan in process of establishing ownership of a special property is not regulated by the Law on ownership and other legal rights (NN 91/1996), neither by any other law or act. There are discrepancies and ambiguities in the text of current laws, acts and standards related to establishment of ownership of a special property and calculation of useful values of properties and co ownership proportions. Therefore, it would be necessary to regulate purpose and content of Building subdivision plan. Building subdivision plan, prepared by professional and qualified person should be mandatory and would be integral part of the certificate issued by the competent office, which is a requirement for the registration of the ownership of a special property in the land register. Building subdivision plan together with graphical part of elaborate should in addition include textual part which should outline calculation of useful areas and values of special and secondary parts of property. On the basis of such calculated useful values of special and secondary parts of property, the plan should also include a calculation of an ideal (co-ownership) part of the real estate for establishing of the right of ownership of special property. Such Building subdivision plan would be created based on information from measurement of derived status, so that particular parts of real estate which are subject of registration in land registers are equal to factual status

Land Administration Systems in Transition Countries

U radu je provedena analiza sustava upravljanja zemljištem u tranzicijskim zemljama na primjeru zemalja jugoistočne Europe. Analizirani su propisi o upisu nekretnina i prava na njima te je obavljena usporedba institucija i nadležnosti. Analizirani su upisnici nekretnina i prava na njima te navedene njihove glavne značajke. Također je dan uvid u neka od tehnoloških dostignuća na području unaprjeđenja i modernizacije sustava upravljanja zemljištem.The paper contains an analysis of land administration systems in transition countries on the example of South Eastern European countries. An analysis of regulation on registration of real estate registration and rights was done in addition to the comparison of institutions and jurisdictions. Also an analysis of registers of real estates and real estate rights has been done and their main features listed. The paper provides insight into some of the technological achievements in the field of improvement and modernization of land administration systems

Obitelj dalmatinskog plemstva od 12. do 14. stoljeća

In the period from the twelfth until the fourteenth century the Dalmatian noble family gradually was established as a patrilineal lineage. In the article this process is studied especially on the example of the three biggest Dalmatian cities - Zadar, Trogir, and Split. The changes first appearedin Zadar. They appeared relatively late in the terminology connected with family - at the end of the thirteenth century - and they are best seen in the change of status of daughters in relations to family inheritance. Although by Roman law they had rights to equal shares in the whole property - including estates and houses - just the same as their brothers, during the thirteenth century the right of inheritance after the death of the parents was gradually replaced by a pay-off of shares of inheritance in the dowry at the time of marriage. First, the payment of inheritance in money in the dowry was preferred when girls married foreigners from distant cities. This new custom appeared first in Zadar because it had a more developed economy, making monetary payments easier. The practice of giving estates in dowries was retained longer in Trogir and Split. Patronage rights were never denied to female descendants. Finally, in fourteenth-century Zadar, payment of dowries in cash became a way to deny sisters an equal share in inheritance with brothers, because dowries fell short of equal shares of the inheritance. That patrilineal lineage was getting stronger is also illustrated by the adoption of family names. It is significant that family names that derived from the name of ancestors appeared later, while the first family names derived from nicknames. In this process Zadar was also ahead of other cities. In spite of the attenuated process of the establishment of the patrilineal family, the importance of cognatic and affinial ties were continuously recognised in private and public life whether in legal attempts to prevent the uniting of cousins in governmental bodies or in the obligation of cognates to take part in the defense of family honor and feuds. In this way, both types of family - cognatic and agnatic - had an important role in the circles of Dalmatian nobility