SHORT NOTES ON CULTURAL STUDIES

Globalizacijom i promjenama kojima smo svakodnevno svjedoci, svijet zaista postaje prostor u kojem su različite kulture u neprestanom doticaju. Gotovo da nema više zatvorenih, izoliranih društava koja ne dolaze u doticaj s drugima. Sve te promjene dovode do potrebe proučavanja različitosti i sličnosti među kulturama, uzroke njihova nastajanja kao i ideologija koje ih određuju. Od samih početaka razvoja kulturalnih studija u Velikoj Britaniji pa do danas, kada su ti studiji prisutni u gotovo svakom dijelu svijeta, mijenjali su se pristupi, gledišta, ali i predmeti njihova proučavanja. Upravo je ta interdisciplinarnost ključna pri definiranju različitih društvenih i kulturnih fenomena kojima se kulturalni studiji bave. Iako relativno kasno u odnosu na ostatak svijeta, njihova je važnost prepoznata i u hrvatskom obrazovnom sustavu, što je potaklo otvaranje takvih studijskih smjerova.Globalization and the changes we are witnessing on a daily basis, make the world we live in a space where different cultures are constantly in touch. There are almost no closed, isolated societies that do not come into contact with others. All these changes lead to the research on the differences and similarities between cultures, the causes of their emergence and the ideologies that influence cultural studies. From their very beginning in the UK to the present day, cultural studies are present in almost every part of the world, but the approaches, points of view and subjects of their study have been changing. It is this interdisciplinary approach that is crucial in defi ning the various social and cultural phenomena that cultural studies deal with. Although relatively late compared to the rest of the world, their importance was also recognized in the Croatian education system

Interdisciplinarity, Cultural Studies and the New Production of Knowledge

Ovaj rad bavit će se temom interdisciplinarnosti općenito. Ponudit ću različite definicije i opise tog koncepta te predstavit različite oblike u kojima se takav način proizvodnje znanja pojavljuje i uz to dotaknuti se društvenog konteksta unutar kojeg takav način proizvodnje znanja nastaje. Uz sve to govorit ću o kulturalnim studijima kao interdisciplinarnom projektu koji kritički prati suvremene kulturne procese i njihovoj ulozi u današnjem svijetu, a posebno ću govoriti o kulturalnim studijima u Birminghamu i Rijeci

TOWARDS A DIALOGUE BETWEEN SOCIOLOGY AND CULTURAL STUDIES

Kulturalni studiji nastali su kao reakcija na britansku pozitivističku sociologiju. S vremenom je pojam kulturalnih studija postao široko upotrebljavan, tako da se cijeli pokret treba smatrati iznimno heterogenim. U radu se ističu nedostaci nepostojanja znanstvene metodološke strogosti u određenim radovima kulturalnih studija. Također se upozorava na opasnost prenaglašavanja mogućnosti svakodnevnog otpora, koja se najčešće javlja u radovima koji kulturalne studije vide kao antiinstitucionalni angažirani pokret. Pravac političke ekonomije koji je nastao kao reakcija na postmoderne pravce u kulturalnim studijima, razmotren je kao pravac najsrodniji početnim namjerama birminghamskog centra u kojem su kulturalni studiji i nastali. U dijalogu sociologa i osoba koje se bave kulturalnim studijima, prvi bi trebali kulturalne studije shvatiti kao moguć izvor inovacija u društvenim znanostima, dok potonji, kao interdisciplinarni projekt, u sociologiji mogu vidjeti nužan i koristan oslonac.Cultural studies emerged as a reaction to British positivist sociology. In time the term “cultural studies” became widely used, so the whole movement should be considered extremely heterogenous. This paper emphasises disadvantages of the lack of scientific methodological strictness in certain works in cultural studies. It also points out dangers of overemphasising possibilities of everyday resistance which show up in texts that see cultural studies as antiinstitutional engaged movement. The political economy approach which emerged as a reaction to postomodern tendencies in cultural studies is taken into consideration as the most similar to the first intentions of the Birmingham centre in which cultural studies appeared. In the dialogue between sociologists and people who do cultural studies, the first should see cultural studies as possible source of inovations in social sciences, and the latter, as the interdisciplinary project, can see a neccessary and useful backup in sociology

TOWARDS A DIALOGUE BETWEEN SOCIOLOGY AND CULTURAL STUDIES

Kulturalni studiji nastali su kao reakcija na britansku pozitivističku sociologiju. S vremenom je pojam kulturalnih studija postao široko upotrebljavan, tako da se cijeli pokret treba smatrati iznimno heterogenim. U radu se ističu nedostaci nepostojanja znanstvene metodološke strogosti u određenim radovima kulturalnih studija. Također se upozorava na opasnost prenaglašavanja mogućnosti svakodnevnog otpora, koja se najčešće javlja u radovima koji kulturalne studije vide kao antiinstitucionalni angažirani pokret. Pravac političke ekonomije koji je nastao kao reakcija na postmoderne pravce u kulturalnim studijima, razmotren je kao pravac najsrodniji početnim namjerama birminghamskog centra u kojem su kulturalni studiji i nastali. U dijalogu sociologa i osoba koje se bave kulturalnim studijima, prvi bi trebali kulturalne studije shvatiti kao moguć izvor inovacija u društvenim znanostima, dok potonji, kao interdisciplinarni projekt, u sociologiji mogu vidjeti nužan i koristan oslonac.Cultural studies emerged as a reaction to British positivist sociology. In time the term “cultural studies” became widely used, so the whole movement should be considered extremely heterogenous. This paper emphasises disadvantages of the lack of scientific methodological strictness in certain works in cultural studies. It also points out dangers of overemphasising possibilities of everyday resistance which show up in texts that see cultural studies as antiinstitutional engaged movement. The political economy approach which emerged as a reaction to postomodern tendencies in cultural studies is taken into consideration as the most similar to the first intentions of the Birmingham centre in which cultural studies appeared. In the dialogue between sociologists and people who do cultural studies, the first should see cultural studies as possible source of inovations in social sciences, and the latter, as the interdisciplinary project, can see a neccessary and useful backup in sociology

Cultural Studies and its Contribution to Understanding the Phenomena of Rapid Museum Growth

”Muzejski boom” fenomen je ubrzanog rasta muzeja tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Unutar diskursa kulturalnih studija pokušat ću pronaći razloge progresivnog rasta muzeja, zatim obrazložiti značenje uloge muzeja unutar suvremenog društva kao i u kontekstu raznovrsnih odnosa moći analizirajući tekstove nekoliko najznačajnijih teoretičara kulture (R. Williams, S. Hall, R. Johnson, T. Bennett, T. Eagleton). Preispitujući pojmove “življena”/”zabilježena” kultura, kultura “selektivne tradicije”, “dokumentarna”, “idealna” i “socijalna” kultura, “struktura osjećaja”, identitet/”identifikacija”, pokušat ću odgovoriti na pitanje odgovaraju li muzeji doista na potrebe koje ih stvaraju i jesu li nam uopće potrebni.The “museum boom” is the phenomenon of rapid growth in the number of museums over the last several decades. I will try to find the reasons for the progressive growth of the number of museums from the standpoint of the discourse of cultural studies, explain the meaning of the role of museums in contemporary society and in the context of various relations of power through the analysis of texts of the several most prominent cultural theorists (R. Williams, S. Hall, R. Johnson, T. Bennett, T. Eagleton). Through the questioning of the terms “lived”/’recorded” culture, the culture of the “selective tradition’, ‘documentary’, “ideal” and ‘social” culture, the ‘structure of feelings”, identity /”identification”, I will try to answer the question whether museums really meet the needs they create and whether we need them at all

Communication Campaign Analysis of the Most Famous Croatian Brands: Attempt to Create Iconic Brands

Ikonički brendovi su robne marke koje su postale dio popularne kulture. Oni predstavljaju šire aspekte od samog proizvoda. Uz pomoć njih potrošači kreiraju vlastite identitete, takve robne marke postaju dio njihove svijesti i kulture. Ikonički brendovi su ikone kulture jednako kao i glazbenici, glumci i ostali umjetnici. Njihova tržišna komunikacija i proces kreiranja razlikuje se od ustaljenih tehnika korištenih za stvaranje brenda. Tradicionalni modeli brendiranja kao što su „mind-share“ model, emocionalno brendiranje te, danas često korišteno, viralno brendiranje mogu stvoriti uspješan brend, međutim on neće postati ikona. Kod takvih modela naglasak je na očitoj koristi proizvoda, emocionalnim aspektima ili na konzumentima za koje se smatra da imaju određeni utjecaj na ostale potrošače. Model koji služi za kreiranje ikoničkih brendova naziva se kulturalno brendiranje. Kulturalno brendiranje koristi sve tehnike tradicionalnih modela brendiranja, ali uz to dodaje i jednu bitnu stavku, a to je kreiranje mita povezanog s brendom i smještanje u određeni društveni kontekst. Mit je svojevrsna priča koja se koristi za kreiranje identiteta brenda. Mit prelazi granice jednostavnog opisivanja proizvoda. On je dio šire kulturalne ideologije. Ikonički brendovi tako postaju kulturalne ikone i kulturalni aktivisti. Robne marke koje se smatraju ikonama, a na kojima su opisane tehnike kreiranja ikoničkih brendova su Harley Davidson, Nike, Volkswagen i Apple. Promatrajući proces nastanka tih ikona među robnim markama, zanimljivo je istražiti način na koji su najpoznatije hrvatske robne marke provodile svoje tržišne komunikacije. Upravo je zbog toga provedena analiza sadržaja oglasa Podravkine Vegete, Cedevita vitaminskog napitka, Jamnica mineralne vode, Franck kave te Ožujskog piva Zagrebačke pivovare. Provedenim istraživanjem utvrđeno je predstavljaju li se neke od navedenih robnih marki na način koji je blizak ikoničkim brendovima.Iconic brands are brands that have become a part of a popular culture. They represent broader aspects than the product itself. With their help, consumers get to create their own identities, such brands become part of their consciousness and culture. Iconic brands are cultural icons just as much as musicians, actors, and other artists. Their market communication and creation process differ from the usual techniques used to create the brand. Traditional branding models such as the "mind-share" model, the emotional branding model, and today's often used, the viral branding model, can create a successful brand, but it will not become an icon. Such models emphasize obvious benefits of products, emotional aspects, or consumers that are considered to have a certain impact on others. The branding model that creates an iconic brand is called –cultural branding model. Cultural branding model uses all the techniques of traditional branding models but adds one more important element - creating a myth related to the brand and placing it in a particular social context. Myth is a kind of story used to create an identity of a brand. The myth goes beyond the limits of a simple description of the product. It is part of the broader cultural ideology. Thus, iconic brands become cultural icons and cultural activists. Brands that are considered as iconic and that served as an example for describing techniques of creating iconic brands are Harley Davidson, Nike, Volkswagen, and Apple. Observing the process of creating these icons among brands, it is interesting to explore the way the most famous Croatian brands conducted their market communications. That is why the analysis of the content of Podravka Vegeta, Cedevita vitamin drink, Jamnica mineral water, Franck coffee and Ožujsko pivo from Zagreb Brewery was performed. The research determined whether some of the mentioned brands are presented in a way that is closely related to iconic brands