Prof. dr. sc. Branko ŠTANCL Grabarje, 1928. – Zagreb, 1987.

U okviru Matice hrvatske, Odjela za poljodjelstvo, održavao se serijal o velikanima hrvatske poljoprivredne znanosti, koji je za neke od njih dijelom bio prezentiran u prigodnom skupu i u Požegi. Među one koji su obilježili ovaj kraj i podneblje pripada i prof. dr. sc. Branko Štancl. Ja, njegov asistent iz vremena 70-ih, imam čast i prigodu o tome sročiti nekoliko prigodnih riječi, o čovjeku koji me je profesionalno, a posredno i etički oblikovao kao osobu - danas, profesora i njegovog nasljednika, uz zahvalnost. Tko su, zapravo, velikani? Temeljne odrednice velikana mogle bi se svesti na nekoliko sadržajnih crtica: to su oni samozatajni pojedinci, svevremenski „graditelji mozaika” općeg dobra, široke erudicije i etičnosti, bez straha u davanju, njegovanju i nesebičnoj predaji nasljedovateljima svojih stečenih znanja i umijeća. Njihovo je temeljno geslo sažeto u rečenici: „Ne samo znati znanje, nego i davati ga – dijeliti na opće dobro svima!“ Oni su vrednovani u danom vremenu tehničko-tehnoloških dosega i društvenih, kulturoloških i političkih okolnosti, a znanstvena im je, kao i svaka druga spoznaja počivala na argumentima te je zasnovana kao „sveta istina” koju su spremni braniti. Velikanima se mogu zvati i oni koji su svojim nasljednicima usadili i ostavili „pozitivnu znatiželju” i temelj za nadograđivanje zajedničkih postignuća. Oni su bilježenjima i širenjem postignuća kroz publikacije (ne samo brojem) ostavili informaciju na korist generacijama koje dolaze u nacionalnim i međunarodnim okvirima. Gotovo svim navedenim mogao bi svjedočiti, i još jednoj koja je bitna u poslu koji je obavljao prof. dr. sc. Branko Štancl, krasila ga je neiscrpna istraživačka energija i upornost u obrani svojih stajališta. Životni itinerer: Grabarje, Požega, Slavonija, Zagreb Rodio se u Grabarju 19. prosinca 1928. godine u trgovačkoj obitelji. Gimnaziju upisuje 1944. godine u tada Slavonskoj Požegi, te je uz prekide nakon rata i završava. Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu upisuje 1947., a diplomira 1952. godine. Prvo zaposlenje nakon završenog fakulteta bilo mu je u rodnoj Slavoniji, na ekonomiji „Česma” u Slavonskoj Požegi. Na tom životnom putu posebno prepoznatljivo mjesto u duši i tijelu imala je njegova Zlatna dolina i Slavonija, koje je neizmjerno volio. Njoj se, kao svom iskonu, uvijek, i s radošću vraćao i isticao - u onom vremenu i onim okolnostima - „Slavonac sam ja”. Mi njegovi asistenti dobro smo razumijevali tu „apostrofikaciju“, a i oni drugi, koji tome nisu bili blagonakloni, nisu mu to mogli uzeti za grijeh tadašnjih „tekovina“. Akademski itinerer - Zagreb: Godine 1954. izabran je za asistenta na tadašnjem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, na predmetu Ekonomika poljoprivrede. Početkom 1960. godine obranio je doktorsku tezu pod naslovom: ZAPOSLENOST RADNE SNAGE POLJOPRIVRENIH GOSSPODARSTAVA I UTJECAJ NA POLJOPRIVREDNU PROIZVODNJU NA PODRUČJU KOTARA OGULIN. Akademski itinerer: Zagreb - Velika Britanija Nakon obrane doktorata odlazi na specijalizaciju iz Ekonomike poljoprivrede na Royal Agricultural University, University of Brighton (U.K.). Po povratku izabire se u status docenta 1962. godine, izvanrednog profesora 1967. godine i redovitog profesora 1972. godine. Opće informacije o znanstvenom radu prof. dr. sc. Branka Štancla: Za profesora Štancla bi se moglo reći da je bio „široko-pojasni“ znanstvenik i profesor renesansnog tipa (terminološki osuvremenjeno), koji je znao brzo uočiti i osmisliti ideju, operacionalizirati je i staviti u širi znanstveno-istraživački kontekst. Objavio je preko stotinu znanstvenih i stručnih radova iz područja Ekonomike poljoprivrede, u makrogospodarskom području u kojem je primarno djelovao i uživao veliki i neosporni ugled. S tadašnje „vremenske točke” gledišta disertacija ima dva temeljna znanstvena doprinosa jer propituje ekonomsku (ne)učinkovitost zaposlenosti radne snage tadašnje obiteljske poljoprivrede (današnjim OPG-ima) – i to primarno – kroz proizvodnost rada u njima. Zatim, migracije, agrarnu prenapučenost i deagrarizaciju, kao posljedicu dohodovne i proizvodne (ne)učinkovitosti poljoprivredne proizvodnje seljačkih gospodarstava. Na toj konstataciji zagovara tezu o „programiranoj” deagrarizaciji s tehničkotehnološkom supstitucijom ljudskog rada u poljoprivredi. Dio rješenja vidi i u suplementarnom dohotku iz drugih djelatnosti, odnosno ”par time” zaposlenošću seljačkih gospodarstava iako ih ne podržava kao dugoročno rješenje. Svjesno ili ne, u zaključcima se dotiče i nekih elemenata, danas sve češće spominjane Malthusove teorije disproporcije, ali iz drugih razloga. Dugoročno ne podržava „par time“ poljoprivredu samo kao prijelazno rješavanje dodatnog dohotka te je smatra svojevrsnim (potrebitim) oblikom „programirane” deagrarizacije vs. stihijne. I na kraju, ovo istraživanje držim kapitalnim djelom jednog hrvatskog agrikulturnog velikana jer je prepoznao svjetske probleme zaposlenosti u poljoprivredi i s tim povezanih procesa, te ga nastavno-znanstveno propagirao, odnosno unosio u tada ideologiziranu agrarnu praksu onog vremena. Osim disertacije, u kapitalno djelo onoga vremena mogli bismo uvrstiti i prvu sveobuhvatnu knjigu: VINA JUGOSLAVIJE. Prvi puta sustavno i sveobuhvatno daje širi prikaz vinogradarskih regija i pripadnih vinogorja u užem okruženju današnje RH i šire tadašnje države. Tehničkom i grafičkom opremljenošću predstavlja svojevrsni tržišno-marketinški katalog s pregledom kultivara i geografski prepoznatljivih vina. Isto tako prvi puta predlaže propitivanje marketinške percepcije vina kroz vizualnu privlačnost dizajna boce i etikete. Tada prvi put u nas (kraj 70-ih) marketinški promišlja i propituje vinu pripadajući asessoire (čaše, etikete, oblik boce i volumen, namijenjen za različite kategorije potrošača) sukladan načinu posluživanja i mjestu konzumiranja. Crtice o sveučilišnom nastavnom radu: Iako Ekonomika poljoprivrede studentima tehnoloških odsjeka nije bila temeljni predmet, predavanja su im bila vrlo omiljena. Elokventnost, animacija, način prezentacije i inovativnost predavanja prof. Štancla privlačile su studente i gotovo uvijek punile dvoranu (poznatu kao IV-a). Iako je uvažavao hijerarhiju, mene kao asistenta često je znao pitati „Kako je to izgledalo danas (misleći predavanje)?“ iskreno želeći čuti i drugačija mišljenja od svojega, smatrajući i to svojevrsnim pedagoškim obrascem učenja u lancu hijerarhije. Svoja je predavanja uvijek želio „začiniti” svojim spoznajama iz svijeta pa je tako nastala stvarna priča iz Californije o rančeru Foxu i farmeru Knoxu koje su studenti često prepričavali. Poruka je bila kako se polupustinjsko tlo Californije navodnjavanjem može pretvoriti u američki Misir. Također je studente želio upozoriti na potrebu uređenja zemljišta kao temeljnog ekonomsko-proizvodnog resursa i upozoravao, već tada, o fizičkoj ograničenosti i kvalitativnoj degradaciji tala u tehnološkom i globalnom značenju proizvodnje hrane. Ispitni „dress code” Uvažavao je akademsku slobodu studenata, ali i respekt ispitnog „dress coda” studenata. Nastojao je zadržati i tu vrstu sveučilišne prepoznatljivosti govoreći kako je i ispit svojevrsni praznik, kako za studenta, tako i njega osobno, jer je ispit jedna etapa potvrde u stjecanju akademskog zvanja. Tu naviku prenio je (kao dio pedagoškog rada) i na svoje nasljednike kao „eho na dobra stara europska sveučilišna načela i vrijeme”. Poslijediplomski studij za znanstveno usavršavanje (mr. sc.): Prof. B. Štancl bio je pokretač svih bitnih procesa za znanstvenu i svaku drugu afirmaciju agroekonomske struke i znanja. Možemo ga zvati kreatorom koncepta i operacionalizatorom uvođenja inovativnosti u hrvatsku agro-ekonomsku zbilju onog vremena. Utemeljitelj je bio poslijediplomskog studija – magisterija Ekonomika poljoprivrede (tada prvog u bivšoj državi). Kao pokretač – inovator mnogih inicijativa često je znao citirati jednog drugog velikana riječima: „Nije mi žao što su ukrali moje ideje, već što nisu imali svoje”. O povijesti i svim bitnim detaljima poslijediplomskog studija - magisterija Ekonomika poljoprivrede (1964. - 2010.) možete pronaći u istoimenoj knjizi autora prof. dr. Tita Žimbreka. Urednik i član redakcija časopisa: Bio je član redakcije časopisa Ekonomika poljoprivrede -Društva agrarnih ekonomista; Poljoprivredno-znanstvene smotre, Sociologije sela i dopisnik bivše države za međunarodne referentne baze – WAERSA - Oxford - World Agricultural Economics and Rural Sociology Abstracts, Urednik Enciklopedije Jugoslavije - redakcija za Hrvatsku. Godine 1983. izabran je za člana – suradnika tadašnje Akademije, današnjeg HAZU-a. Obnašatelj javnih institucionalnih dužnosti: Prof dr. sc. Branko Štancl bio je predstojnik Zavoda za ekonomiku poljoprivrede, prvi je predsjednik Fakulteta poljoprivrednih znanosti, dekan Fakulteta, predsjednik društva agrarnih ekonomista Jugoslavije i saborski zastupnik u Vijeću za poljoprivredu (kreator prvih proračunskih poljoprivrednih poticaja iz proračuna za razvoj hrvatske poljoprivrede – poznat kao 0,7 % dohotka gospodarstva Hrvatske). Na kraju: Profesor dr. sc. Branko Štancl prerano nas je napustio (u 59. godini) i ostavio temelj za širi rast i razvitak agro-ekonomske znanosti, struke, sveučilišne etike i sveučilišne pedagogije. Puno toga bi se još moglo reći o profesoru, a mi njegovi suradnici i studenti toga vremena rekli bismo, ali ga je uvijek premalo premalo! I vratimo se njegovom iskonu – Slavoniji, kakva je danas, no ne znam je li je takvu sanjao? No, neka mu u san dođu tambure! Stoga, neka ovo izrečeno bude skromna inicijativa i pobuda promišljanja o možebitnom pokretanju i utemeljenju znanstveno-stručnog skupa u čast i sjećanje na velikane hrvatske poljoprivredne znanosti i struke, koji su trajno obilježili ovaj grad Požegu i hrvatsku agronomsku znanost

SURVEY OF TENDENCIES AND STRUCTURE LIVESTOCK PRODUCTION IN CROATIA

Stočarska proizvodnja Hrvatske, u analiziranom razdoblju, određena je dvijema tendencijama kretanja. U razdoblju 1964.-1981. godina, proizvodnja raste po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,81% ,dok u drugom razdoblju od 1981.-1987. god. blago pada s prosječnom sropom pada d -0,88%. Shodno promjenama u tendenciji dolazi i do promjena u samoj proizvodnoj strukturi. Strukturne promjene očitovane su u povećanju udjela peradarske proizvodnje, uz stalni udjel proizvodnje mlijeka, ali uz osjećan pad prirasta govedarske, a nesto manje, svinjogojske proizvodnje. Buduće kretanje predodređeno je logikom kretanja ukupne proizvodnje analiziranog razdoblja, testiranog najpodesnijom funkcijom. Prema logističkoj i Gompercovoj funkciji proizvodnja stočarstva Hrvatske, uz kvalitativno i kvantitativno nepromijenjene dosadašnje inpu-e, kao prosječna proizvodnja trogodišta 1991.-1993., iznosila bi 4.3 milijuna tona žitnih jedinica. Ako bismo se u predviđanju kretanja služili standardnom kubnom funkcijom tada bi analizirana proizvodnja imala tendenciju pada. Ovakova naznaka negativnih kretanja može se protumačiti i kratkoročnošću predviđanja odnosno trenutačnom proizvodnom depresijom u kretanjima.This Survey of Livestock Production in Croatia, elaborates on the tendencies and the Structure in the period 1964.-1987. In the global analisying of tendencies are utilaising of dates in the cereal unites. The Livestock production has two different periods: the period of growth and the period of stagnation and fall. The first period was mouvement restrictives by years 1!b4-1981, and the second period, or the period of stagnation in Livestock production in the period 198f-1987. The Structure and its accompanying tendencies were foceowed by decrease in cattle and swine production and milk production as well

Artikuliranje interesa hrvatskih seljaka kroz prosvjede

Since early 90s, the Croatian peasantry has undergone significant changes caused by the processes of erosion of the family farms reproductive ability which started earlier but were then intensified by war and transition from socialist to capitalist economy. The effect of these changes was essentially worsened peasants\u27 social status and quality of life. The first attempt of the organized farmers\u27 activity through the Farmers\u27 Association of Croatian did not have any significant success. The Croatian Farmers\u27 Association, founded in February 1999 upon the initiative of the Croatian Peasant Party, has been the most successful in articulation of farmers\u27 interests. It has organized a number of farmers\u27 protests out of which the one held at the end of June and the beginning of July 1999 attracted the greatest media\u27 s attention. In this paper the authors examine the results of the research in the farmers\u27 attitude towards the protests comparing them with the students of agronomy and agricultural experts\u27 opinions on this issue. The research results show that unlike students of agronomy and agricultural experts, the farmers approve the blacking of roads as a method of protest. There is, however, almost unanimous consent of all three groups of respondents about highly unfavourable economic position of Croatian farmers, and in particular their reputation in society, about the fact that the farmers\u27 position is getting relatively worse and that there has been a general dissatisfaction with the current agricultural policy. And more, the government hasn\u27t provided motivative instrumentary adequate to the farmers current position and the internationally open market of agricultural products and food. The authors have also established that the farmers\u27 economic and social position and the current agricultural policy has been more favourably judged by the farmers who had completed secondary school or junior college and who earn more than by those with lower education and lower income. 0r more accurately, the present research has confirmed the connection between the family farm reproductive ability and its head\u27s attitudes - along with the family farms reproductive ability increases the rate of their heads who consider the farmers\u27 economic position and social reputation better.Autori u ovom radu analiziraju stavove hrvatskih seljaka prema prosvjedima kao načinu borbe za svoje interese te poboljšanje vlastitog ekonomskog i društvenog položaja i uspoređuju ih sa stavovima studenata agronomije i poljoprivrednih stručnjaka. Oni polaze od toga da su seljački prosvjedi odgovor na bitno pogoršanje njihovog položaja i svojevrsna posebnost na hrvatskoj političkoj sceni. Hrvatsko je seljaštvo, naime, od početka 1990-ih zahvaćeno značajnim promjenama sveukupnog ekonomskog i društvenog položaja. Te su promjene prouzročili procesi erozije reproduktivne sposobnosti obiteljskog gospodarstva otpočeli u socijalističkom razdoblju, a mijene su potencirali veliki teret Domovinskog rata i postsocijalistička tranzicija. Hrvatsko je seljaštvo, primjerice, u odnosu na druge društvene slojeve podnijelo razmjerno najveci teret i stradanja u Hrvatskoj nametnutom ratu. Učinak je bio bitno pogoršanje gospodarskog i društvenog položaja te kvalitete života, jer država nije razvila instrumentarij primjeren za poticanje proizvodnje, ne postoji stimulativan sustav kreditiranja, zajamčen plasman proizvoda, učinkovita zaštita domaćeg tržišta i dr. S druge strane, iako prošlost hrvatskoga seljaštva obiluje brojnim bunama, ustancima i drugim oblicima prosvjeda, sadašnje hrvatsko seljaštvo tih iskustava nije imalo. Svoje interese seljaci su prvi put u suvremenosti pokušali organizirano artikulirati i zaštititi kroz Seljački savez Hrvatske koji se kasnije prometnuo u Udruženje hrvatskih seljaka, ali bez značajnijeg uspjeha. Najviše uspjeha u artikuliranju interesa seljaka imao je Hrvatski savez seljaka osnovan u veljači 1999. godine inicijativom Hrvatske seljačke stranke. Hrvatski savez seljaka organizirao je niz prosvjeda od kojih je najveću medijsku pozornost imao onaj potkraj lipnja i početkom srpnja 1999. kada su seljaci traktorima zapriječili javne prometnice. Istraživanje na uzorku seljaka (201 ispitanik) u naseljima u kojima su seljaci traktorima zaprječavali prometnice provedeno je u kolovozu i rujnu 2001. godine, a kako bi što potpunije osvijetlili prosvjede seljaka autori u ovom radu rabe i podatke iz ankete među studentima agronomije u prosincu 2000. (N = 217) i poljoprivrednim stručnjacima u veljači 2001. (N = 64). Budući da je broj ispitanika premali za multivarijantnu analizu, cilj je rada steći - na više deskriptivnoj razini - uvid u ekonomske i socijalne probleme seljaka i spoznati njihove osnovne motive i uzroke prosvjeda. Rezultati istraživanja, ponajprije, pokazuju da su u prosvjedima sudjelovali seljaci u naponu snage koji su se u prosjeku školovali 10 godina (završili su osnovnu školu i dva razreda srednje) i koriste prosječno 24,9 hektara zemljišta, u čemu zakupljeno zemljište čini 14,6 hektara, te koji su pretežito pristaše Hrvatske seljačke stranke (potonje je samorazumljivo jer je prosvjed ta stranka i organizirala). Činjenica da gotovo dvije trećine ispitanika uzima zemlju u zakup govori o značajnim strukturnim promjenama u hrvatskoj obiteljskoj poljoprivredi. Drugo, utvrđeno je da seljaci prihvaćaju blokadu prometnica kao metodu prosvjedovanja, za razliku od studenata agronomije i poljoprivrednih stručnjaka. Međutim, postoji gotovo potpuna suglasnost svih triju skupina ispitanika oko toga da je ekonomski položaj seljaka, a poglavito njihov ugled u društvu veoma nepovoljan, da se položaj seljaka relativno pogoršava, kao što rašireno opće nezadovoljstvo s aktualnom agrarnom politikom. Štoviše, Hrvatska nema ruralne nego samo poljoprivrednu politiku, a i u tom pristupu nije razvila ni poticajan ni zaštitni instrumentarij primjeren aktualnom položaju seljaka i međunarodno otvorenom tržištu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Treće, autori su ustanovili da voditelji vitalnih obiteljskih gospodarstava, odnosno seljaci sa srednjom i višom školskom naobrazbom, većim posjedom i višim dohotkom povoljnije ocjenjuju ekonomski i društveni položaj seljaka ipostojeću agramu politiku, nego seljaci s nižim obrazovanjem i nižim dohotkom. Razlog je jednostavan: vitalna obiteljska gospodarstva posjeduju reproduktivnu sposobnost

Absolute land rent and revaluation of the price of agricultural land in the Republic of Croatia and more particularly in Slavonia and Baranja Concept and Compendium

Prezentacija idejnog koncepta ovoga rada iznijeta je u sklopu znanstvenostručnog skupa Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Požegi posvećenog požeškom đaku prof. dr. sc. Branku Štanclu, uglednom profesoru agrarne ekonomike Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te dopisnom članu Akademije. Ovaj rad ima za cilj elaborirati i predstaviti razloge, odnosno metodologiju za izračun fer cijene poljoprivrednog zemljišta kroz kapitaliziranu poljoprivrednu zemljišnu rentu. Ova metodologija primjenjiva je kao aktuarski obrazac za izračun spomenute cijene, i to kao indicirane vrijednosti poljoprivrednog zemljišta, odnosno njezina „epicentralna točka“ za prometovanje i menadžment poljoprivrednim zemljištem. Svakako, iz vlasnički razumljivih razloga, ovaj koncept kao „obligacijski“ može biti primjenjiv samo za državno zemljište kojim raspolaže Republika Hrvatska. Isto tako prometovanje poljoprivrednim zemljištem, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) ne bi smjelo biti cjenovno niže evaluirano od metodološki izračunate fer cijene u sustavu prvokupa od Republike Hrvatske. U radu je primijenjena metoda kapitaliziranja apsolutne zemljišne rente, a kao osnovica za revalorizaciju sadašnje cijene izračuna fer cijena korišteni su podatci iz Pravilnika o načinu revalorizacije zakupnine (NN 65/2019 - 5. 7. 2019.). Posebice smo željeli usporediti cijene po pojedinim županijama RH s istima u pet županija Slavonije i Baranje. Ovim izračunom nisu evaluirani fizikalno-kemijski elementi vrednovanja poljoprivrednog zemljišta, pri čemu bi se trebalo koristiti dodatne elemente iz metodologije FAOa. Premda se ovakav pristup čini netržišnim, on je prihvatljiv jer je narav poljoprivrednog zemljišta takva da se njegova fer cijena ne može podvesti pod klasičnu „formulu“ djelovanja tržišnog mehanizama. Također, u radu su komparirane cijene poljoprivrednog zemljišta, ali i trendovi istih u zemljama članicama EU-a s onima iz Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2020. godine.The concept of this research paper was presented at the scientific conference that was held at the Institute for Scientific Research and Artistic Work in Požega and dedicated to a Požega pupil, prof. dr. sc. Branko Štancl, a distinguished professor of the agricultural economics at the Faculty of Agronomy in Zagreb and the corresponding member of the Academy. The goal of this research paper is to elaborate and present the arguments, i. e. methodology for calculating a fair price for agricultural land, by means of the capitalised agricultural land rent. This methodology is applicable as actuarial form for calculation the above mentioned price as indicated value of agricultural land or its ‘epicentral point’ for transactions and agricultural land management. For understandable ownership reasons this concept as ‘obligatory’ one can only be applied on land owned by the Republic of Croatia. In the same way agricultural land and family farm transactions should not be within a lower price range than their methodologically calculated price within the system of pre-emption right that the Republic of Croatia has. The method of capitalisation of absolute agricultural rent was used in this research paper and data from the Regulation on the method of revaluation of rent (NN 65/2019 - 5.7.2019.) was used as a basis for revaluating the present calculation of fair prices. We were especially interested in comparing prices in different counties in the Republic of Croatia with those in five counties that constitute Slavonia and Baranja. This calculation did not evaluate physical and chemical elements of assessing the soil quality of agricultural land which would require additional elements from FAO methodology. Even though this does not appear to be a market-based approach, it is acceptable since the nature of agricultural land is such that its value cannot be calculated using the classical ‘formula’ for market-based mechanisms. Moreover, the paper presents comparison of prices of agricultural land and trends regarding the prices between the EU members and the Republic of Croatia for the period from 2013 to 2020

FACTORS AFFECTING MIGRATION FROM THE CROATIAN RURAL AREA

U radu se daju rezultati istraživanja migracija u seoskom području Republike Hrvatske. Cilj je istražiti čimbenike koji utječu na iseljavanje seoskog stanovništva Republike Hrvatske. Istraživanje je provedeno 2007. godine na uzorku od 914 ispitanika dobi od 24 do 45 godina u seoskom području Republike Hrvatske. Odabir naselja i ispitanika bio je slučajan. Provedeno istraživanje pokazuje da su najveće poteškoće života u hrvatskom seoskom području gospodarske naravi, manjak zaposlenja, slaba mogućnost izbora zanimanja i niža zarada u odnosu na zaposlenje u gradu. Petina ispitanika nije zadovoljna uvjetima seoskog života i namjerava se iseliti. To je zabrinjavajući pokazatelj budući da se radi o populaciji koja je u pravilu završila proces obrazovanja i većinom osnovala obitelj. Najviše mogućih iseljenika, što je bilo i za očekivati, je iz gospodarski nerazvijenih područja Republike Hrvatske. Daljnja depopulacija hrvatskog sela bila bi pogubna, a njene najveće posljedice bile bi: prevelika urbanizacija, posebice velikih gradova, daljnji neravnomjerni razvitak Republike Hrvatske te nedovoljno iskorištenje prostornog, proizvodnog i ljudskog potencijala. S obzirom na strateški cilj ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, navedeno predstavlja bitno ograničenje njene uspješne prilagodbe europskoj ekonomskoj integraciji. Iseljavanje seoskog pučanstva može se spriječiti prvenstveno povećanjem zaposlenosti i dohotka te stvaranjem takve fizičke i društvene infrastrukture u seoskom području koja će bitno poboljšati životne uvjete seoskog pučanstva. Seoska područja, poglavito gospodarski nerazvijena, nemaju dovoljno vlastitih mogućnosti za ubrzanje razvoja odnosno za nužno smanjivanje razlika u kakvoći življenja prema gradskim područjima. Zbog toga je nužno da njihov razvojni proces više nego dosada potpomogne Država osmišljenim mjerama regionalnog razvoja, uz svekoliku potporu lokalne uprave i samouprave. U tome bi svoj znatan obol trebalo dati novo-osnovano Ministarstvo za regionalni razvoj.The paper presents results of the research study on migrations in rural areas of the Republic of Croatia. The aim was to determine factors influencing migrations of rural population in Croatia. The research was carried out in 2007 on 914 respondents from 25 to 45 years of age. The rural communities and respondents were selected on a random basis. The study results indicate that the major difficulties in rural life in Croatia are of economic nature: lack of employment opportunities, inadequate choice of profession and lower income in comparison with employment in urban areas. One fifth of the respondents is not satisfied with conditions of rural life and intends to leave villages. This is a very disturbing indicator, since it refers to population, which in general, has finished education and started a family. As we expect, the largest number of potential migrants comes from economically underdeveloped Croatian areas. Further depopulation of Croatian villages would have dramatic effects, and the worst consequences would be excessive urbanization, especially of large cities, further uneven development of the Republic of Croatia, and insufficient utilization of spatial, production and human resources. Since the strategic Croatian goal is to become a member of the European Union, this is a major obstacle to its successful adjustment to the European economic integration. The migration of rural population could be prevented primarily by increase in employment and income opportunities and creation of such physical and social infrastructure in rural areas that would considerably improve living conditions for rural population. The rural areas, particularly underdeveloped, have no adequate capacities for intensification of its development and diminishing differences in their quality of life compared to urban areas. Thus, the state support is increasingly required by introducing measures of regional development with complementary support of the local government. The newly founded Ministry of Regional Development is therefore inevitable in this process

Co-operative Movement: Stability and Competitiveness Factor of Small Agricultural Holdings

Zbog prošlih, sadašnjih i budućih kontroverzi o mjestu i ulozi zadružnog sektora u gospodarskoj strukturi (poglavito u Hrvatskoj), ovaj rad sažeto prikazuje temeljna načela zadrugarstva i njihova evolucija, teorijske spoznaje o tendencijama ka suradnji i individualizmu, motivima poslovnih saveza malih poljoprivrednih gospodarstava u uvjetima globalizacije, na jednoj, i nedostatnih resursa malenih gospodarskih subjekata, na drugoj strani. Autori zatim opisuju konceptualne posebnosti zadružne poslovne snage i njezine organizacije spram poslovnog koncepta i ekspanzije društva kapitala. Proces koncentracije u poljoprivredi i ostalim djelatnostima usitnjene gospodarske strukture (ugostiteljstvu, turizmu, proizvodnom i uslužnom obrtništvu) danas je drukčiji, pa se veliku proizvodnu seriju ne može osigurati brzim fizičkim okrupnjavanjem proizvodnih resursa. Poslovnu se moć poslovnih entiteta može postići znatnim ulaganjem vlasnika u resurse, što je uobičajenije u poslovnoj ekspanziji društava kapitala. Drugi je način osnažiti poslovnu moć zajedničkom poslovnom organizacijom većeg broja entiteta ograničenih investicijskih mogućnosti. Empirijski, takav je proces uobičajen u zadružnorn konceptu poslovne ekspanzije. U dijelu rada istražuje se kako obiteljska gospodarstva percipiraju zadruge, i to temeljem tvrdnja o prednostima zadruge, uz pokušaj rangiranja stavova. Rezultati pokazuju kako se prednost zadruge kao čimbenika stabilnosti i konkurentnosti malenih poljoprivrednih gospodarstava prepoznaje kao distribucijski kanal za proizvode s gospodarstava i u tome što zadruga ne ograničuje poduzetničke slobode individualnoga gospodarstva kao svoga poslovnog člana. Isticanje zadruga kao kanala prodaje proizvoda s gospodarstva još zadrugu stavlja u kontekst »izbavitelja« u vrijeme kada se, vlastitom inicijativom, prodaju s obiteljskih gospodarstava teško postiže. Toj tvrdnji sklonija su manja gospodarstva središnje Dalmacije nego ona veća iz Slavonije.For the past, present and future controversies on the position and the role of co-operatives and co-operative organizing in the structure of economy (especially in Croatia), this paper concisely outlines the fundamental principles of co-operative systems and their evolution, theoretical cognition on the tendency towards cooperation or individuality, motivation for business alliance between small agricultural holdings in the circumstances of globalisation, on the one hand and insufficient resources of small economic subjects, on the other hand. The authors, furthermore, point to conceptual differences of co-operative business power and its organisation in regard 10 business concept and expansion of the capital society. The process of concentration in agriculture as well as in other fields of fragmented economic structure (catering industry, tourism, manufacturing and service trades) is different today, and a large manufactured series can not be ensured by rapid physical increase of the production resources. Business power of the business entities can be accomplished by strong investment of owner into the resource, which is more common in business expansion in the capital society. Another method is organisational strengthening of business power through business organisation of a larger number of entities under the condition of restricted investment possibilities. Empirically, such process is common in co-operative concept of business expansion. This paper also examines how co-operatives perceive family farm holdings through some statements on the advantages of co-operatives and it attempts to rank their attitudes. The findings of the research show, that advantages of co-operatives as a stability and competitiveness factor of small agricultural holdings, are recognized as a distribution channel for farm products and in the fact that co-operatives do not limit the entrepreneurship freedoms of the estate itself or rather individual agricultural holding as a business member of the co-operative. Emphasising of co-operatives as a substitute channel for the distribution of the farm products still places the co-operative in to the context of »saviour« in the moments when sales of the family farm products becomes difficult. Despite of the individual initiative and effort. Smaller agricultural holdings from central Dalmatia are more inclined to such attitude then bigger ones from Slavonia