Uloga međujezičnih utjecaja u ovladavanju slovačkim kao stranim jezikom

Cilj ovog rada je prikazati i istraživanjem ispitati koliko hrvatski kao materinski jezik (J1) ima učinak i utjecaj na ovladavanje slovačkim kao stranim jezikom (J2). Uz pomoć kontrastivne analize, analize pogrešaka i same klasifikacije učeničkih pogrešaka analizirale su se pogreške koje su studenti na početnim stupnjevima učenja slovačkog jezika i književnosti pravili te su se ustvrdili čimbenici koji izazivaju njihov nastanak i naposljetku interferenciju među ova dva srodna jezika. Cilj analize pogrešaka jest ukazati na učestalost učeničkih pogrešaka i samim time dati prijedloge za poboljšanje nastave slovačkog jezika. U radu su istaknuti i čimbenici koji utječu na ovladavanje nekim stranim jezikom te znanstvene metode usvajanja stranih jezika.Cieľom tejto práce je preskúmať a následne poukázať na vplyv chorvátskeho jazyka ako materinského jazyka (J1) na ovládanie slovenského jazyka ako cudzieho jazyka (J2). Pomocou kontrastívnej analýzy, analýzy chýb a klasifikovania chýb študentov boli analyzované chyby, ktoré vznikajú pri používaní jazyka u študentov v počiatočnej fáze výučby predmetu slovenský jazyk a literatúra. Následne boli analyzované faktory spôsobujúce vznik chýb, ale aj rozdiely medzi týmito dvoma príbuznými jazykmi. Cieľom analýzy chýb je poukázať na chyby, ktoré študenti opakovane robia, a v súsvislosti s tým predložiť návrhy na zvýšenie kvality učebného procesu pri ovládaní slovenského jazyka. Práca sa venuje aj faktorom, ktoré ovplyvňujú ovládanie cudzieho jazyka, ako aj vedeckým metódam pre osvojenie si cudzieho jazyka

Uloga međujezičnih utjecaja u ovladavanju slovačkim kao stranim jezikom

Cilj ovog rada je prikazati i istraživanjem ispitati koliko hrvatski kao materinski jezik (J1) ima učinak i utjecaj na ovladavanje slovačkim kao stranim jezikom (J2). Uz pomoć kontrastivne analize, analize pogrešaka i same klasifikacije učeničkih pogrešaka analizirale su se pogreške koje su studenti na početnim stupnjevima učenja slovačkog jezika i književnosti pravili te su se ustvrdili čimbenici koji izazivaju njihov nastanak i naposljetku interferenciju među ova dva srodna jezika. Cilj analize pogrešaka jest ukazati na učestalost učeničkih pogrešaka i samim time dati prijedloge za poboljšanje nastave slovačkog jezika. U radu su istaknuti i čimbenici koji utječu na ovladavanje nekim stranim jezikom te znanstvene metode usvajanja stranih jezika.Cieľom tejto práce je preskúmať a následne poukázať na vplyv chorvátskeho jazyka ako materinského jazyka (J1) na ovládanie slovenského jazyka ako cudzieho jazyka (J2). Pomocou kontrastívnej analýzy, analýzy chýb a klasifikovania chýb študentov boli analyzované chyby, ktoré vznikajú pri používaní jazyka u študentov v počiatočnej fáze výučby predmetu slovenský jazyk a literatúra. Následne boli analyzované faktory spôsobujúce vznik chýb, ale aj rozdiely medzi týmito dvoma príbuznými jazykmi. Cieľom analýzy chýb je poukázať na chyby, ktoré študenti opakovane robia, a v súsvislosti s tým predložiť návrhy na zvýšenie kvality učebného procesu pri ovládaní slovenského jazyka. Práca sa venuje aj faktorom, ktoré ovplyvňujú ovládanie cudzieho jazyka, ako aj vedeckým metódam pre osvojenie si cudzieho jazyka

Morfologija i filogenija pikoeukariota i penatnih planktonskih dijatomeja u srednjem i južnom Jadranu

The smallest protists, generally called picoeukaryotes, and planktonic pennate diatoms have received limited attention in world oceans, although they are numerous and important for primary production, biogeochemical cycles and for carbon injection into the deep ocean. In this thesis, represented through seven scientific publications, cultivated planktonic pennate diatoms and picoeukaryotes were investigated with traditional methods (light and electron microscopy, morphometry) and with molecular analyses, including multi-gene phylogenies, and were identified as genera Entomoneis, Pseudo-nitzschia, Haslea and Picochlorum. Detailed investigations of genus Entomoneis resulted with description of seven new species. General picoeukaryotic diversity was addressed by eDNA amplicon sequencing V4 variable region of nuclear 18S rRNA gene. Obtained results identified 95% of the picoeukaryotic community as hetero- or mixotrophic, mostly belonging to parasitic dinoflagellates and radiolarians, while only 5% of the community was represented with photoautotrophic picoeukaryotes belonging to classes of green algae, haptophytes, stramenopiles and cryptophytes. One cultivated Picochlorum sp. strain was subjected to growth rate experiment and pigment and lipid analyses, resulting in interesting and promising data for future biotechnological studies.Najmanji protisti, poznati kao pikoeukarioti i penatne planktonske diatomeje često su zanemareni u istraživanjima svjetskih oceana, iako predstavljaju brojnu i važnu komponentu za primarne proizvodnje, biogeokemijskih ciklusa i značajni su za protok ugljika u duboki ocean. U sklopu ove disertacije kroz sedam znanstvenih publikacija navedene skupine organizama istraživane su tradicionalnim metodama (svjetlosna i elektronska mikroskopija, morfometrija) i molekularnim analizama koje uključuju filogenetske anlize sa više različitih genskih markera te su identificirane kao rodovi Entomoneis, Pseudo-nitzschia, Haslea i Picochlorum. Detaljna analiza roda Entomoneis rezultirala je opisom sedam novih vrsta za znanost. Bioraznolikost ukupne pikoeukariotske zajednice u južnom Jadranu odredila se sekvenciranjem amplikona okolišne DNA i to prema varijabilnoj V4 regiji nuklearnog 18S rRNA gena. Dobiveni rezultati identificirali su 95% pikoeukariotske zajednice kao hetero- ili miksotrofne organizme, većim dijelom pripadajući parazitskim dinoflagelatima i radiolarijama, dok je samo 5% zajednice zastupljeno fotoautotrofnim pikoeukariotima koji pripadaju razredima zelenih algi, haptofita, stramenopila i kriptofita. Jedan kultivirani soj alge Picochlorum sp. istražen je kroz eksperiment određivanja brzine rasta te analizama pigmenta i lipida, što je rezultiralo zanimljivim i obećavajućim rezultatima koji mogu poslužiti kao okosnica za buduće biotehnološke studije

Morfologija i filogenija pikoeukariota i penatnih planktonskih dijatomeja u srednjem i južnom Jadranu

The smallest protists, generally called picoeukaryotes, and planktonic pennate diatoms have received limited attention in world oceans, although they are numerous and important for primary production, biogeochemical cycles and for carbon injection into the deep ocean. In this thesis, represented through seven scientific publications, cultivated planktonic pennate diatoms and picoeukaryotes were investigated with traditional methods (light and electron microscopy, morphometry) and with molecular analyses, including multi-gene phylogenies, and were identified as genera Entomoneis, Pseudo-nitzschia, Haslea and Picochlorum. Detailed investigations of genus Entomoneis resulted with description of seven new species. General picoeukaryotic diversity was addressed by eDNA amplicon sequencing V4 variable region of nuclear 18S rRNA gene. Obtained results identified 95% of the picoeukaryotic community as hetero- or mixotrophic, mostly belonging to parasitic dinoflagellates and radiolarians, while only 5% of the community was represented with photoautotrophic picoeukaryotes belonging to classes of green algae, haptophytes, stramenopiles and cryptophytes. One cultivated Picochlorum sp. strain was subjected to growth rate experiment and pigment and lipid analyses, resulting in interesting and promising data for future biotechnological studies.Najmanji protisti, poznati kao pikoeukarioti i penatne planktonske diatomeje često su zanemareni u istraživanjima svjetskih oceana, iako predstavljaju brojnu i važnu komponentu za primarne proizvodnje, biogeokemijskih ciklusa i značajni su za protok ugljika u duboki ocean. U sklopu ove disertacije kroz sedam znanstvenih publikacija navedene skupine organizama istraživane su tradicionalnim metodama (svjetlosna i elektronska mikroskopija, morfometrija) i molekularnim analizama koje uključuju filogenetske anlize sa više različitih genskih markera te su identificirane kao rodovi Entomoneis, Pseudo-nitzschia, Haslea i Picochlorum. Detaljna analiza roda Entomoneis rezultirala je opisom sedam novih vrsta za znanost. Bioraznolikost ukupne pikoeukariotske zajednice u južnom Jadranu odredila se sekvenciranjem amplikona okolišne DNA i to prema varijabilnoj V4 regiji nuklearnog 18S rRNA gena. Dobiveni rezultati identificirali su 95% pikoeukariotske zajednice kao hetero- ili miksotrofne organizme, većim dijelom pripadajući parazitskim dinoflagelatima i radiolarijama, dok je samo 5% zajednice zastupljeno fotoautotrofnim pikoeukariotima koji pripadaju razredima zelenih algi, haptofita, stramenopila i kriptofita. Jedan kultivirani soj alge Picochlorum sp. istražen je kroz eksperiment određivanja brzine rasta te analizama pigmenta i lipida, što je rezultiralo zanimljivim i obećavajućim rezultatima koji mogu poslužiti kao okosnica za buduće biotehnološke studije

Morfologija i filogenija pikoeukariota i penatnih planktonskih dijatomeja u srednjem i južnom Jadranu

The smallest protists, generally called picoeukaryotes, and planktonic pennate diatoms have received limited attention in world oceans, although they are numerous and important for primary production, biogeochemical cycles and for carbon injection into the deep ocean. In this thesis, represented through seven scientific publications, cultivated planktonic pennate diatoms and picoeukaryotes were investigated with traditional methods (light and electron microscopy, morphometry) and with molecular analyses, including multi-gene phylogenies, and were identified as genera Entomoneis, Pseudo-nitzschia, Haslea and Picochlorum. Detailed investigations of genus Entomoneis resulted with description of seven new species. General picoeukaryotic diversity was addressed by eDNA amplicon sequencing V4 variable region of nuclear 18S rRNA gene. Obtained results identified 95% of the picoeukaryotic community as hetero- or mixotrophic, mostly belonging to parasitic dinoflagellates and radiolarians, while only 5% of the community was represented with photoautotrophic picoeukaryotes belonging to classes of green algae, haptophytes, stramenopiles and cryptophytes. One cultivated Picochlorum sp. strain was subjected to growth rate experiment and pigment and lipid analyses, resulting in interesting and promising data for future biotechnological studies.Najmanji protisti, poznati kao pikoeukarioti i penatne planktonske diatomeje često su zanemareni u istraživanjima svjetskih oceana, iako predstavljaju brojnu i važnu komponentu za primarne proizvodnje, biogeokemijskih ciklusa i značajni su za protok ugljika u duboki ocean. U sklopu ove disertacije kroz sedam znanstvenih publikacija navedene skupine organizama istraživane su tradicionalnim metodama (svjetlosna i elektronska mikroskopija, morfometrija) i molekularnim analizama koje uključuju filogenetske anlize sa više različitih genskih markera te su identificirane kao rodovi Entomoneis, Pseudo-nitzschia, Haslea i Picochlorum. Detaljna analiza roda Entomoneis rezultirala je opisom sedam novih vrsta za znanost. Bioraznolikost ukupne pikoeukariotske zajednice u južnom Jadranu odredila se sekvenciranjem amplikona okolišne DNA i to prema varijabilnoj V4 regiji nuklearnog 18S rRNA gena. Dobiveni rezultati identificirali su 95% pikoeukariotske zajednice kao hetero- ili miksotrofne organizme, većim dijelom pripadajući parazitskim dinoflagelatima i radiolarijama, dok je samo 5% zajednice zastupljeno fotoautotrofnim pikoeukariotima koji pripadaju razredima zelenih algi, haptofita, stramenopila i kriptofita. Jedan kultivirani soj alge Picochlorum sp. istražen je kroz eksperiment određivanja brzine rasta te analizama pigmenta i lipida, što je rezultiralo zanimljivim i obećavajućim rezultatima koji mogu poslužiti kao okosnica za buduće biotehnološke studije

Epifitske alge kremenjašice na listovima Posidonia oceanica (L.) Delile u istočnom Jadranu

This research provides a description of the epiphytic diatom community living on the blades of the marine seagrass Posidonia oceanica in the coastal area of the eastern Adriatic Sea. Samples were collected in May 2017, from a meadow located in Tetevišćica Bay, on the western side of Dugi otok island (43° 58’ 22’’ N; 15° 03’ 36’’ E) at three depths: 10, 15 and 20 m. Each blade sample was divided into three segments along the leaf axis (basal meristemal, middle and apical) to explore the possible community zonation pattern. Twenty-one samples were analyzed by light microscope and the epiphytic diatom community structure was determined. A total of 68 taxa belonging to 30 genera were found: 43 from 10 m depth, 41 from 15 m depth and 39 from 20 m depth. All identified species are commonly recorded from other marine benthic periphytic and epiphytic habitats. The genus Cocconeis was dominant in all samples, which is typical for epiphytic biofouling of P. oceanica leaves. Although no changes in the community structure related to the position on P. oceanica blade were observed, ANOSIM tests (p<0.05) performed on species’ relative abundances confirmed that the diatom communities differed significantly according to their depths. This study contributed to the knowledge on biodiversity associated with Adriatic P. oceanica meadows, which are threatened by human activities and invasive species. Additionally, this research provided important information on the identification of the taxa-specific epiphytic diatom community on seagrasses in the eastern Adriatic Sea.U ovom je radu istraživan epifitski obraštaj algi kremenjašica (dijatomeja) na listovima morske cvjetnice Posidonia oceanica u obalnom području istočnog Jadrana. Uzorci su sakupljeni u svibnju 2017, s livade morske cvjetnice u uvali Tetevišćica (43° 58’ 22’’ N; 15° 03’ 36’’ E) koja se nalazi na zapadnoj obali Dugog Otoka s ukupno tri dubine: 10, 15 i 20 m. Svaki uzorak lista podijeljen je duž lisne osi na tri dijela: bazalni, srednji te apikalni dio. Analiziran je 21 uzorak pomoću svjetlosnog mikroskopa te određena struktura epifitskih dijatomejskih zajednica. Identificirano je ukupno 68 svojti podijeljenih u 30 rodova, 43 svojte s dubine 10 m, 41 s dubine 15 m i 39 s dubine 20 m. Sve zabilježene svojte su tipične za morska bentička, perifitonska i epifitska staništa. Rod Cocconeis bio je dominantan u zajednicama na svim dubinama, što je i karakteristika epifitskih obraštaja na listovima P. oceanica. Unatoč tome što nije zabilježena razlika u zajednicama dijatomeja s obzirom na položaj na listu, ANOSIM test (p<0.05) na temelju relativne brojnosti vrsta potvrdio je da se zajednice dijatomeja značajno razlikuju između dubina. Ovo istraživanje doprinosi poznavanju bioraznolikosti jadranskih naselja P. oceanica koje su trenutno ugrožene ljudskim aktivnostima i širenjem invazivnih vrsta. Također, ovo je istraživanje važno za poznavanje zajednice epifitskih dijatomeja na morskim cvjetnicama u Jadranskom moru