Оцифровка кириллических рукописей для исторического словаря сербского языка с использованием технологии распознавания рукописного текста

The paper explores the possibilities of using information technologies based on the principles of machine learning and artificial intelligence in the process of digitizing Cyrillic manuscripts for the purposes of creating a historical dictionary of the Serbian language. Empirical research is based on the use of the Transkribus software platform in the creation of a model for automatic text recognition of the manuscripts by Gavril Stefanović Venclović, the most significant and prolific Serbian cultural enthusiast of the 18th century, whose extensive manuscript legacy in Serbian vernacular represents the most significant primary source for the historical dictionary of the Serbian language of this period. Following the results of conducted research, it can be concluded that the process of digitizing Cyrillic manuscripts for the purposes of creating a historical dictionary of the Serbian language can be significantly accelerated using Transkribus by creating specific and generic models for automatic text recognition. The advantage of automatic text recognition compared to the traditional methods is particularly reflected in the possibility of continuous improvement of the performance of specific and generic models in accordance with the progress of the transcription process and the increase in the amount of digitized text that can be used to train a new version of the model. DOI: 10.31168/2305-6754.2023.1.08В статье исследуются возможности использования информационных технологий, основанных на принципах машинного обучения и искусственного интеллекта, в процессе оцифровки кириллических рукописей в целях создания исторического словаря сербского языка. Эмпирическое исследование основано на использовании программной платформы Transkribus при создании модели автоматического распознавания текста рукописей Гаврила Стефановича Венцловича, самого значительного и плодовитого сербского культурного энтузиаста XVIII века, чье обширное рукописное наследие в сербском народном языке представляет собой наиболее значительный первоисточник исторического словаря сербского языка, относящегося к этому периоду. По результатам проведенного исследования можно сделать вывод, что процесс оцифровки кириллических рукописей в целях создания исторического словаря сербского языка можно значительно ускорить с помощью Transkribus через создание определенных и генерических моделей для автоматического распознавания текста. Преимущество автоматического распознавания текста по сравнению с традиционным, в частности, выражается в возможности постоянного улучшения производительности определенных и генерических моделей в соответствии с ходом процесса транскрипции и увеличением объема оцифрованного текста, который можно использовать для обучения новой версии модели. DOI: 10.31168/2305-6754.2023.1.0

Peritoneal dialysis

Peritonejska dijaliza (PD) postala je dobro afi rmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Ona ima prednost kao prva metoda dijaliti čkog liječenja jer se u usporedbi s hemodijalizom dulje održava ostatna bubrežna funkcija, čime se značajno poboljšava kvaliteta života i preživljavanje bolesnika. PD je neophodna kod male djece i bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama, kao što su dijabeti čari i starije osobe. U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti , prednosti i komplikacije liječenja PD. Usavršavanje tehnologije i uvođenje biokompati bilnih otopina za PD, te individualizacija dijaliti čkog liječenja značajno smanjuju morbiditet i mortalitet bolesnika sa završnim stupnjem bubrežnog zatajenja.Peritoneal dialysis (PD) is a well-established method for the integrated care of end-stage renal disease. It is advantageous to start with PD as the fi rst dialyti c method, because it preserves residual renal functi on bett er than hemodialysis (HD) which leads to a signifi cant improvement in the quality of life and pati ent survival. PD is necessary for small children and pati ents with cardiovascular complicati ons, as are diabeti cs and the elderly. This paper addresses important clinical aspects, advantages and complicati ons of PD treatment. Improvement of technology, introducti on of biocompati ble soluti ons for PD, and individualisati on of dialyti c treatment signifi cantly reduce morbidity and mortality in pati ents with end-stage renal failure

Peritoneal dialysis

Peritonejska dijaliza (PD) postala je dobro afi rmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Ona ima prednost kao prva metoda dijaliti čkog liječenja jer se u usporedbi s hemodijalizom dulje održava ostatna bubrežna funkcija, čime se značajno poboljšava kvaliteta života i preživljavanje bolesnika. PD je neophodna kod male djece i bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama, kao što su dijabeti čari i starije osobe. U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti , prednosti i komplikacije liječenja PD. Usavršavanje tehnologije i uvođenje biokompati bilnih otopina za PD, te individualizacija dijaliti čkog liječenja značajno smanjuju morbiditet i mortalitet bolesnika sa završnim stupnjem bubrežnog zatajenja.Peritoneal dialysis (PD) is a well-established method for the integrated care of end-stage renal disease. It is advantageous to start with PD as the fi rst dialyti c method, because it preserves residual renal functi on bett er than hemodialysis (HD) which leads to a signifi cant improvement in the quality of life and pati ent survival. PD is necessary for small children and pati ents with cardiovascular complicati ons, as are diabeti cs and the elderly. This paper addresses important clinical aspects, advantages and complicati ons of PD treatment. Improvement of technology, introducti on of biocompati ble soluti ons for PD, and individualisati on of dialyti c treatment signifi cantly reduce morbidity and mortality in pati ents with end-stage renal failure

Peritoneal dialysis

Peritonejska dijaliza (PD) postala je dobro afi rmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Ona ima prednost kao prva metoda dijaliti čkog liječenja jer se u usporedbi s hemodijalizom dulje održava ostatna bubrežna funkcija, čime se značajno poboljšava kvaliteta života i preživljavanje bolesnika. PD je neophodna kod male djece i bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama, kao što su dijabeti čari i starije osobe. U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti , prednosti i komplikacije liječenja PD. Usavršavanje tehnologije i uvođenje biokompati bilnih otopina za PD, te individualizacija dijaliti čkog liječenja značajno smanjuju morbiditet i mortalitet bolesnika sa završnim stupnjem bubrežnog zatajenja.Peritoneal dialysis (PD) is a well-established method for the integrated care of end-stage renal disease. It is advantageous to start with PD as the fi rst dialyti c method, because it preserves residual renal functi on bett er than hemodialysis (HD) which leads to a signifi cant improvement in the quality of life and pati ent survival. PD is necessary for small children and pati ents with cardiovascular complicati ons, as are diabeti cs and the elderly. This paper addresses important clinical aspects, advantages and complicati ons of PD treatment. Improvement of technology, introducti on of biocompati ble soluti ons for PD, and individualisati on of dialyti c treatment signifi cantly reduce morbidity and mortality in pati ents with end-stage renal failure

Peritoneal dialysis

Peritonejska dijaliza (PD) postala je dobro afi rmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Ona ima prednost kao prva metoda dijaliti čkog liječenja jer se u usporedbi s hemodijalizom dulje održava ostatna bubrežna funkcija, čime se značajno poboljšava kvaliteta života i preživljavanje bolesnika. PD je neophodna kod male djece i bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama, kao što su dijabeti čari i starije osobe. U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti , prednosti i komplikacije liječenja PD. Usavršavanje tehnologije i uvođenje biokompati bilnih otopina za PD, te individualizacija dijaliti čkog liječenja značajno smanjuju morbiditet i mortalitet bolesnika sa završnim stupnjem bubrežnog zatajenja.Peritoneal dialysis (PD) is a well-established method for the integrated care of end-stage renal disease. It is advantageous to start with PD as the fi rst dialyti c method, because it preserves residual renal functi on bett er than hemodialysis (HD) which leads to a signifi cant improvement in the quality of life and pati ent survival. PD is necessary for small children and pati ents with cardiovascular complicati ons, as are diabeti cs and the elderly. This paper addresses important clinical aspects, advantages and complicati ons of PD treatment. Improvement of technology, introducti on of biocompati ble soluti ons for PD, and individualisati on of dialyti c treatment signifi cantly reduce morbidity and mortality in pati ents with end-stage renal failure

Prevention of cytomegalovirus infection after kidney transplantation

Uvod: Prema važećem preporukama opća profilaksa citomegalovirusne (CMV) infekcije uputna je kod pacijenata kojima je transplantiran bubreg. Cilj naše studije bio je analizirati učestalost CMV viremije/bolesti kod pacijenata koji su primili CMV profilaksu u odnosu na pacijente koji nisu primili CMV profilaksu. Ispitanici i metode: Retrospektivnom analizom analizirali smo 521 pacijenta prosječne životne dobi 48,9 ± 13,6 godina u razdoblju od 1. 1. 1990. do 31. 12. 2014. Od 521 analiziranog pacijenta, 426 pacijenata nije primilo CMV profilaksu, a 95 pacijenata primilo je CMV profilaksu peroralnim valganciklovirom tijekom tri do šest mjeseci nakon transplantacije. Rezultati: Pacijenti koji su primili CMV profilaksu imali su značajno nižu učestalost CMV bolesti u usporedbi s pacijentima koji nisu primali profilaksu (2,1 % vs. 8,7 %; P = 0,046). Pacijenti koji su primali CMV profilaksu imali su nižu učestalost CMV viremije u odnosu na pacijente koji nisu primali CMV profilaksu, ali ova razlika nije bila statistički značajna (3,2 % vs. 9,4 %; P = 0,073). Pacijenti koji su primili CMV profilaksu imali su niže vrijednosti kreatinina nakon prve postoperativne godine, ali niti ova razlika nije bila statistički značajna (131,1 ± 66,4 vs. 145,6 ± 88,5; P = 0,173). Veći udio pacijenata koji nisu primili CMV profilaksu izgubio je bubrežni transplantat nakon prve godine poslije transplantacije u odnosu na udio pacijenata koji je primio CMV profilaksu, ali ta razlika također nije bila statistički značajna. U skupini pacijenata koja je primila profilaksu najčešći razlozi za gubitak transplantata bili su krize odbacivanja i kirurške komplikacije, a u skupini pacijenata koja nije primila profilaksu najčešći uzroci bili su kronična nefropatija transplantata i kirurške komplikacije. Zaključak: Profilaktička primjena valganciklovira učinkovita je u prevenciji CMV infekcije nakon transplantacije bubrega.Introduction: According to the current guidelines prophylactic treatment for Cytomegalovirus (CMV) is recommended in solid organ transplantation. We were interested to explore the prevalence of CMV viremia/disease due to use of prophylactic treatment in our renal transplant recipients (RTRs). Patients and methods: We retrospectively examined the 24-year (from 01.01.1990 to 31.12.2014) data of 521 RTRs mean age 48.9 ± 13.6 years. 95 RTRs were received prophylaxis for CMV and 426 patients didn’t receive prophylactic treatment. Results: Prophylactic treatment significantly reduced the incidence of CMV disease during the first-year after transplantation (2.1 % vs. 8.7 %; P = 0.046). Although the prevalence of CMV viremia was higher in the group of patients that didn’t receive prophylaxis, that difference was not statistically significant (3.2 % vs. 9.4 %; P = 0.073). The mean values of serum creatinine didn’t show any significant differences after one-year of follow-up between the RTRs who received prophylaxis in comparison to the patients that didn’t receive prophylactic treatment (131.1 ± 66.4 vs. 145.6 ± 88.5; P = 0.173). Although the loss of renal allograft was higher in the group of patients that didn’t receive prophylactic treatment, that difference was not statisticaly significant. In the group of patients who received prophylaxis the main reasons for graft loss were an acute rejection and surgical complications, while surgical complications and chronic allograft nephropathy were the most common reasons for graft loss in the second group of RTRs. Conclusion: Prophylactic treatment with vanganciklovir for CMV is an effective way to prevent CMV disease after renal transplantation

Prevention of cytomegalovirus infection after kidney transplantation

Uvod: Prema važećem preporukama opća profilaksa citomegalovirusne (CMV) infekcije uputna je kod pacijenata kojima je transplantiran bubreg. Cilj naše studije bio je analizirati učestalost CMV viremije/bolesti kod pacijenata koji su primili CMV profilaksu u odnosu na pacijente koji nisu primili CMV profilaksu. Ispitanici i metode: Retrospektivnom analizom analizirali smo 521 pacijenta prosječne životne dobi 48,9 ± 13,6 godina u razdoblju od 1. 1. 1990. do 31. 12. 2014. Od 521 analiziranog pacijenta, 426 pacijenata nije primilo CMV profilaksu, a 95 pacijenata primilo je CMV profilaksu peroralnim valganciklovirom tijekom tri do šest mjeseci nakon transplantacije. Rezultati: Pacijenti koji su primili CMV profilaksu imali su značajno nižu učestalost CMV bolesti u usporedbi s pacijentima koji nisu primali profilaksu (2,1 % vs. 8,7 %; P = 0,046). Pacijenti koji su primali CMV profilaksu imali su nižu učestalost CMV viremije u odnosu na pacijente koji nisu primali CMV profilaksu, ali ova razlika nije bila statistički značajna (3,2 % vs. 9,4 %; P = 0,073). Pacijenti koji su primili CMV profilaksu imali su niže vrijednosti kreatinina nakon prve postoperativne godine, ali niti ova razlika nije bila statistički značajna (131,1 ± 66,4 vs. 145,6 ± 88,5; P = 0,173). Veći udio pacijenata koji nisu primili CMV profilaksu izgubio je bubrežni transplantat nakon prve godine poslije transplantacije u odnosu na udio pacijenata koji je primio CMV profilaksu, ali ta razlika također nije bila statistički značajna. U skupini pacijenata koja je primila profilaksu najčešći razlozi za gubitak transplantata bili su krize odbacivanja i kirurške komplikacije, a u skupini pacijenata koja nije primila profilaksu najčešći uzroci bili su kronična nefropatija transplantata i kirurške komplikacije. Zaključak: Profilaktička primjena valganciklovira učinkovita je u prevenciji CMV infekcije nakon transplantacije bubrega.Introduction: According to the current guidelines prophylactic treatment for Cytomegalovirus (CMV) is recommended in solid organ transplantation. We were interested to explore the prevalence of CMV viremia/disease due to use of prophylactic treatment in our renal transplant recipients (RTRs). Patients and methods: We retrospectively examined the 24-year (from 01.01.1990 to 31.12.2014) data of 521 RTRs mean age 48.9 ± 13.6 years. 95 RTRs were received prophylaxis for CMV and 426 patients didn’t receive prophylactic treatment. Results: Prophylactic treatment significantly reduced the incidence of CMV disease during the first-year after transplantation (2.1 % vs. 8.7 %; P = 0.046). Although the prevalence of CMV viremia was higher in the group of patients that didn’t receive prophylaxis, that difference was not statistically significant (3.2 % vs. 9.4 %; P = 0.073). The mean values of serum creatinine didn’t show any significant differences after one-year of follow-up between the RTRs who received prophylaxis in comparison to the patients that didn’t receive prophylactic treatment (131.1 ± 66.4 vs. 145.6 ± 88.5; P = 0.173). Although the loss of renal allograft was higher in the group of patients that didn’t receive prophylactic treatment, that difference was not statisticaly significant. In the group of patients who received prophylaxis the main reasons for graft loss were an acute rejection and surgical complications, while surgical complications and chronic allograft nephropathy were the most common reasons for graft loss in the second group of RTRs. Conclusion: Prophylactic treatment with vanganciklovir for CMV is an effective way to prevent CMV disease after renal transplantation

Prevention of cytomegalovirus infection after kidney transplantation

Uvod: Prema važećem preporukama opća profilaksa citomegalovirusne (CMV) infekcije uputna je kod pacijenata kojima je transplantiran bubreg. Cilj naše studije bio je analizirati učestalost CMV viremije/bolesti kod pacijenata koji su primili CMV profilaksu u odnosu na pacijente koji nisu primili CMV profilaksu. Ispitanici i metode: Retrospektivnom analizom analizirali smo 521 pacijenta prosječne životne dobi 48,9 ± 13,6 godina u razdoblju od 1. 1. 1990. do 31. 12. 2014. Od 521 analiziranog pacijenta, 426 pacijenata nije primilo CMV profilaksu, a 95 pacijenata primilo je CMV profilaksu peroralnim valganciklovirom tijekom tri do šest mjeseci nakon transplantacije. Rezultati: Pacijenti koji su primili CMV profilaksu imali su značajno nižu učestalost CMV bolesti u usporedbi s pacijentima koji nisu primali profilaksu (2,1 % vs. 8,7 %; P = 0,046). Pacijenti koji su primali CMV profilaksu imali su nižu učestalost CMV viremije u odnosu na pacijente koji nisu primali CMV profilaksu, ali ova razlika nije bila statistički značajna (3,2 % vs. 9,4 %; P = 0,073). Pacijenti koji su primili CMV profilaksu imali su niže vrijednosti kreatinina nakon prve postoperativne godine, ali niti ova razlika nije bila statistički značajna (131,1 ± 66,4 vs. 145,6 ± 88,5; P = 0,173). Veći udio pacijenata koji nisu primili CMV profilaksu izgubio je bubrežni transplantat nakon prve godine poslije transplantacije u odnosu na udio pacijenata koji je primio CMV profilaksu, ali ta razlika također nije bila statistički značajna. U skupini pacijenata koja je primila profilaksu najčešći razlozi za gubitak transplantata bili su krize odbacivanja i kirurške komplikacije, a u skupini pacijenata koja nije primila profilaksu najčešći uzroci bili su kronična nefropatija transplantata i kirurške komplikacije. Zaključak: Profilaktička primjena valganciklovira učinkovita je u prevenciji CMV infekcije nakon transplantacije bubrega.Introduction: According to the current guidelines prophylactic treatment for Cytomegalovirus (CMV) is recommended in solid organ transplantation. We were interested to explore the prevalence of CMV viremia/disease due to use of prophylactic treatment in our renal transplant recipients (RTRs). Patients and methods: We retrospectively examined the 24-year (from 01.01.1990 to 31.12.2014) data of 521 RTRs mean age 48.9 ± 13.6 years. 95 RTRs were received prophylaxis for CMV and 426 patients didn’t receive prophylactic treatment. Results: Prophylactic treatment significantly reduced the incidence of CMV disease during the first-year after transplantation (2.1 % vs. 8.7 %; P = 0.046). Although the prevalence of CMV viremia was higher in the group of patients that didn’t receive prophylaxis, that difference was not statistically significant (3.2 % vs. 9.4 %; P = 0.073). The mean values of serum creatinine didn’t show any significant differences after one-year of follow-up between the RTRs who received prophylaxis in comparison to the patients that didn’t receive prophylactic treatment (131.1 ± 66.4 vs. 145.6 ± 88.5; P = 0.173). Although the loss of renal allograft was higher in the group of patients that didn’t receive prophylactic treatment, that difference was not statisticaly significant. In the group of patients who received prophylaxis the main reasons for graft loss were an acute rejection and surgical complications, while surgical complications and chronic allograft nephropathy were the most common reasons for graft loss in the second group of RTRs. Conclusion: Prophylactic treatment with vanganciklovir for CMV is an effective way to prevent CMV disease after renal transplantation

Brašno - Kruh : Zbornik radova

Proceedings contains 5 Reviews, 11 Original research articles and 2 Professional articles presented at 9th International Congress Flour – Bread ’17 and 11th Croatian Congress of Cereal Technologists Brašno – Kruh ’17

With food to health : proceedings of the 10th International scientific and professional conference

Proceedings contains 13 original scientific papers, 10 professional papers and 2 review papers which were presented at "10th International Scientific and Professional Conference WITH FOOD TO HEALTH", organised in following sections: Nutrition, Dietetics and diet therapy, Functional food and food supplemnents, Food safety, Food analysis, Production of safe food and food with added nutritional value