ADVERSE EFFECTS OF BIOLOGICAL THERAPY IN PATIENTS WITH INFLAMMATORY BOWEL DISEASES

U upalne bolesti crijeva pripadaju Crohnova bolest i ulcerozni kolitis. Uz kronične upalne promjene mogu biti pridružene i izvancrijevne manifestacije bolesti. Etiologija bolesti je nepoznata, a u patogenezi sudjeluju vanjski čimbenici rizika, genetska predispozicija i narušenost imunološkog sustava. Dijagnoza upalnih bolesti crijeva se temelji na kombinaciji anamneze, laboratorijskih nalaza, endoskopskih pretraga s uzimanjem uzoraka za patohistološku analizu te radiološkim pretragama. Upalne bolesti se liječe aminosalicilatima, kortikosteroidima, imunomodulatorima, antibioticima te biološkom terapijom. Pravovremena primjena biološke terapije može zaustaviti napredovanje upalnih procesa, spriječiti komplikacije i nastanak invaliditeta. Prije uvođenja imunosupresivne i biološke terapije potrebno je učiniti probir na oportunističke infekcije. Svi navedeni lijekovi mogu uzrokovati nuspojave koje mogu varirati po učestalosti i težini. Cilj našeg rada je bio utvrditi nuspoajave biološke terapije. Retrospektivno smo analizirali 145 boelsnika koji su se liječili u dnevnoj bolnici interne klinike KBC u Rijeci u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2019. godine. Najučestalije je apliciran infliksimab, potom adalimumab, vedolizumab zatim ustekinumab i golimumab. Prosječno trajanje terapije za sve bolesnike je 17 mjeseci. Na ukupan broj apliciranih terapija, u 127 slučajeva je opisana barem jedna nuspojava lijeka. Nuspojave smo podijelili u četiri kategorije, i to: neučinkovitost terapije, teža alergijska reakcija, teška infektivna komplikacija, maligna bolest te ostale nuspojave. Najučestalija nuspojava i razlog za prekid terapije je bila neučinkovitost lijeka. Potom slijede teže nuspojave redom: alergija, infekcija i maligna bolest. Učestalost ispitivanih nuspojava nije statistički značajna s obzirom na dijagnozu. Zaključno možemo reći da se rezultati ovog istraživanja uglavnom podudaraju s rezultatima iz literature, no potrebna su daljnja istraživanja.Inflammatory bowel diseases are Crohn's disease and ulcerative colitis. These are chronic diseases, usually presenting with gastrointestinal symptoms, and in some cases, extraintestinal manifestations. Etiology is unknown. Pathogenesis is believed to be mostly influenced by external risk factors, genetic predisposition and immunologic abnormalities. Diagnosis is based on symptoms, laboratory testing, radiological findings and endoscopic confirmation - patohistological analysis of biopsy material. Treatment comprises of aminosalicylates, corticosteroids, immunomodulators and biologic therapy. Prior to introducing biologic therapy, one must perform screening tests for various latent viral disease, neurological and general medical check-up. The goal of this thesis was to ascertain adverse effects of biological therapy. Retrospectively, we peformed analysis on 145 of our patients from our University Hospital Centre in Rijeka, in the period between 2010. to 2019. Infliximab was most commonly prescribed medication, followed by adalimumab, vedolizumab, ustekinumab and golimumab. Average duration of therapy was 17 months. We've had a total of 127 cases of documented adverse effects. We divided them in 4 groups: inefficacy, alergic reaction, severe infectious complication and malignant disease. Most common side effect was inefficacy, followed by alergy, infection and malignant tumour. Frequency of mentioned adverse effects was mild and moderate compared to benefits of biologic therapy and disease control. Lastly, findings of our paper are in in sync with other current literature on this matter

HEPATITIS C IN TRANSFUSION MEDICINE

SAŽETAK Najnovije procjene upućuju na to da se svjetska prevalencija anti-HCV reaktivnosti kreće u široku rasponu, i to od 0,1% u razvijenim zemljama do 13,6% u sjevernoj Africi. U Europi prevalencija se kreće od 0,1% do najviše 4,9% u pojedinim zemljama istočne Europe. Epidemiološka istraživanja predviđaju da je približno 170 milijuna ljudi u svijetu kronično inficirano hepatitis C virusom (HCV). Na osnovi preliminarnih testiranja opće populacije i prema procjenama, Hrvatska je svrstana u zemlje s nižom HCV prevalencijom (1% – 2%), te incidencijom od 0,005%. Kronična infekcija HCV-om sve je važniji javnozdravstveni problem, poglavito kada se radi o dobrovoljnim davateljima krvi kao mogućim izvorima zaraze. Zadaća je suvremene transfuziologije liječiti bolesnika sigurnim i kvalitetnim krvnim pripravcima, a postojeći ostatni rizik za infekciju krvlju prenosivim bolestima, svesti na najmanju mjeru. U Hrvatskoj sva se darivanja krvi obvezno testiraju na HIV, HCV, HBV i sifilis. Poslijetransfuzijski hepatitis C (PTHC) jest krvlju prenosiva bolest, te je unatoč obveznu anti-HCV testiranju krvi, još uvijek moguća komplikacija transfuzijskoga liječenja u nas i u svijetu. U zemljama zapadne Europe rizik za prijenos HCV-a krvlju i krvnim pripravcima kreće se u prosjeku od 1:400.000 do 1:800.000. Razloga je tomu više: od nepostojanja simptoma i kliničkih znakova hepatitisa C u davatelja koji se nalazi u fazi inkubacije, nepostojanja idealnoga testa kojim bi se otkrili mnogobrojni podtipovi HCV virusa, te – iako u malomu postotku, postojanje seronegativnih trajnih nositelja virusa koji su doživotni kliconoše.SUMMARY Latest estimates indicate that world prevalence of anti-HCV reactivity spans widely from 0.1% in developed country to 13,6% in north Africa, while in Europe prevalence ranges from 0.1% to 4.9% in some eastern European countries. Epidemiological studies show, around 170 million people in world to be chronically infected with hepatitis C virus (HCV). Preliminary testing of general population and according to the estimates, Croatia has classified within countries with HCV prevalence of 1%–2%, and incidence rate of 0.005%. Chronic HCV infection represents increasingly significant public health problem, especially when we take in consideration blood donors as a possible source of infection. Modern transfusion medicine has an assignment to treat patients with safe and quality blood preparations while minimizing risk of infection with blood transmitted diseases. In Croatia all blood donations are mandatory tested for HIV, HCV, HBV and syphilis. Although posttransfusion hepatitis C (PTHC) is only one of the possible infections transmitted by blood, there is no reason to be more concern than in other countries of Western Europe, where risk of HCV transmission through blood and blood preparations averages from 1:400.000 to 1:800.000. Despite blood testing PTHC is still possible complication of transfusion treatments in Croatia and worldwide. Reasons for that are absence of symptoms and clinical signs of hepatitis C in incubation period of infected blood donors, absence of ideal test who would detect all cases of infected bloo

ADVERSE EFFECTS OF BIOLOGICAL THERAPY IN PATIENTS WITH INFLAMMATORY BOWEL DISEASES

U upalne bolesti crijeva pripadaju Crohnova bolest i ulcerozni kolitis. Uz kronične upalne promjene mogu biti pridružene i izvancrijevne manifestacije bolesti. Etiologija bolesti je nepoznata, a u patogenezi sudjeluju vanjski čimbenici rizika, genetska predispozicija i narušenost imunološkog sustava. Dijagnoza upalnih bolesti crijeva se temelji na kombinaciji anamneze, laboratorijskih nalaza, endoskopskih pretraga s uzimanjem uzoraka za patohistološku analizu te radiološkim pretragama. Upalne bolesti se liječe aminosalicilatima, kortikosteroidima, imunomodulatorima, antibioticima te biološkom terapijom. Pravovremena primjena biološke terapije može zaustaviti napredovanje upalnih procesa, spriječiti komplikacije i nastanak invaliditeta. Prije uvođenja imunosupresivne i biološke terapije potrebno je učiniti probir na oportunističke infekcije. Svi navedeni lijekovi mogu uzrokovati nuspojave koje mogu varirati po učestalosti i težini. Cilj našeg rada je bio utvrditi nuspoajave biološke terapije. Retrospektivno smo analizirali 145 boelsnika koji su se liječili u dnevnoj bolnici interne klinike KBC u Rijeci u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2019. godine. Najučestalije je apliciran infliksimab, potom adalimumab, vedolizumab zatim ustekinumab i golimumab. Prosječno trajanje terapije za sve bolesnike je 17 mjeseci. Na ukupan broj apliciranih terapija, u 127 slučajeva je opisana barem jedna nuspojava lijeka. Nuspojave smo podijelili u četiri kategorije, i to: neučinkovitost terapije, teža alergijska reakcija, teška infektivna komplikacija, maligna bolest te ostale nuspojave. Najučestalija nuspojava i razlog za prekid terapije je bila neučinkovitost lijeka. Potom slijede teže nuspojave redom: alergija, infekcija i maligna bolest. Učestalost ispitivanih nuspojava nije statistički značajna s obzirom na dijagnozu. Zaključno možemo reći da se rezultati ovog istraživanja uglavnom podudaraju s rezultatima iz literature, no potrebna su daljnja istraživanja.Inflammatory bowel diseases are Crohn's disease and ulcerative colitis. These are chronic diseases, usually presenting with gastrointestinal symptoms, and in some cases, extraintestinal manifestations. Etiology is unknown. Pathogenesis is believed to be mostly influenced by external risk factors, genetic predisposition and immunologic abnormalities. Diagnosis is based on symptoms, laboratory testing, radiological findings and endoscopic confirmation - patohistological analysis of biopsy material. Treatment comprises of aminosalicylates, corticosteroids, immunomodulators and biologic therapy. Prior to introducing biologic therapy, one must perform screening tests for various latent viral disease, neurological and general medical check-up. The goal of this thesis was to ascertain adverse effects of biological therapy. Retrospectively, we peformed analysis on 145 of our patients from our University Hospital Centre in Rijeka, in the period between 2010. to 2019. Infliximab was most commonly prescribed medication, followed by adalimumab, vedolizumab, ustekinumab and golimumab. Average duration of therapy was 17 months. We've had a total of 127 cases of documented adverse effects. We divided them in 4 groups: inefficacy, alergic reaction, severe infectious complication and malignant disease. Most common side effect was inefficacy, followed by alergy, infection and malignant tumour. Frequency of mentioned adverse effects was mild and moderate compared to benefits of biologic therapy and disease control. Lastly, findings of our paper are in in sync with other current literature on this matter

Hepatitis C U Transfuzijskoj Medicini

Latest estimates indicate that world prevalence of anti-HCV reactivity spans widely from 0.1% in developed country to 13,6% in north Africa, while in Europe prevalence ranges from 0.1% to 4.9% in some eastern European countries. Epidemiological studies show, around 170 million people in world to be chronically infected with hepatitis C virus (HCV). Preliminary testing of general population and according to the estimates, Croatia has classified within countries with HCV prevalence of 1%–2%, and incidence rate of 0.005%. Chronic HCV infection represents increasingly significant public health problem, especially when we take in consideration blood donors as a possible source of infection. Modern transfusion medicine has an assignment to treat patients with safe and quality blood preparations while minimizing risk of infection with blood transmitted diseases. In Croatia all blood donations are mandatory tested for HIV, HCV, HBV and syphilis. Although posttransfusion hepatitis C (PTHC) is only one of the possible infections transmitted by blood, there is no reason to be more concern than in other countries of Western Europe, where risk of HCV transmission through blood and blood preparations averages from 1:400.000 to 1:800.000. Despite blood testing PTHC is still possible complication of transfusion treatments in Croatia and worldwide. Reasons for that are absence of symptoms and clinical signs of hepatitis C in incubation period of infected blood donors, absence of ideal test who would detect all cases of infected bloodNajnovije procjene upućuju na to da se svjetska prevalencija anti-HCV reaktivnosti kreće u široku rasponu, i to od 0,1% u razvijenim zemljama do 13,6% u sjevernoj Africi. U Europi prevalencija se kreće od 0,1% do najviše 4,9% u pojedinim zemljama istočne Europe. Epidemiološka istraživanja predviđaju da je približno 170 milijuna ljudi u svijetu kronično inficirano hepatitis C virusom (HCV). Na osnovi preliminarnih testiranja opće populacije i prema procjenama, Hrvatska je svrstana u zemlje s nižom HCV prevalencijom (1% – 2%), te incidencijom od 0,005%. Kronična infekcija HCV-om sve je važniji javnozdravstveni problem, poglavito kada se radi o dobrovoljnim davateljima krvi kao mogućim izvorima zaraze. Zadaća je suvremene transfuziologije liječiti bolesnika sigurnim i kvalitetnim krvnim pripravcima, a postojeći ostatni rizik za infekciju krvlju prenosivim bolestima, svesti na najmanju mjeru. U Hrvatskoj sva se darivanja krvi obvezno testiraju na HIV, HCV, HBV i sifilis. Poslijetransfuzijski hepatitis C (PTHC) jest krvlju prenosiva bolest, te je unatoč obveznu anti-HCV testiranju krvi, još uvijek moguća komplikacija transfuzijskoga liječenja u nas i u svijetu. U zemljama zapadne Europe rizik za prijenos HCV-a krvlju i krvnim pripravcima kreće se u prosjeku od 1:400.000 do 1:800.000. Razloga je tomu više: od nepostojanja simptoma i kliničkih znakova hepatitisa C u davatelja koji se nalazi u fazi inkubacije, nepostojanja idealnoga testa kojim bi se otkrili mnogobrojni podtipovi HCV virusa, te – iako u malomu postotku, postojanje seronegativnih trajnih nositelja virusa koji su doživotni kliconoše